Buco

Rekla bih... nekako mi se čini da mora biti izrečeno, naglas i u nečije uši i ne tek krajičkom oka pojmljeno u samoći gdje nitko ne može čuti, jer tako nikome (drugome) niti ne koristi.
I reći ću to baš u ovoj temi, jer nekako svi smo mi suvremenici, ako ništa drugo, tu smo u istom vremenu, pa i jezičnom prostoru, a Put je dug... netko je negdje rekao, nema mu zapravo kraja, do u vijeke vjekova... Neshvatljivo, ali ne htjedoh o tome.
Svak je u datom momentu ili periodu negdje na putu, u neku ruku, svi mi prolazimo cijeli, ali on je... tajanstven i čudesan, pa u mnogočemu i čudnovat, Svevišnji ga je sam načinio, stoga i nepojmljiv - one neprijeđene trase u svakom slučaju. Da čovjek živi deset tisuća godina, još uvijek bi i zadnjim dahom shvatio da još uvijek ima otajstava u Božjoj Riječi - objavljenih! - koje nije ni dotakao, nije niti znao da su tamo.
Nekako kad gledam... Puno se ističe - i sama znam počesto isticati - naš vlastiti osobni pojedinačni odnos i provođenje vremena, u molitvama, promišljanjima, proučavanjima Riječi, pa potom i upravo to vrijeme koje tako provodimo, koliko se ono razlikuje od nekakvog običnog svakodnevnog uplitanja i rasplitanja situacija i okolnosti u kojima se zatičemo. Ali jednako tako sam, bar u kojem postu svom, na nekom od ovih naših zajedničkih mjesta druženja, istaknula i koliko je važno naše međusobno... doticanje. Ne samo naše provođenje molitvenog vremena, u onoj skrivenoj odaji sa zatvorenim svim otvorima prema van. Ono je nadasve krucijalno, vodstvo koje primimo, pa i osnaženost, utjeha i ona toplina povjerenja... neprocjenjivi su.
Jednako tako svi znamo da je Krist molio Oca da nas ne uzme iz svijeta, već da nas ostavi tu, u svijetu - ali da nas zaštiti. Ta zaštita je primarno ona odiznutra - da gorki korijen ne nađe mjesta u nama... i nekako, doista čudesno, često (ako ne i uvijek - istina nekad čudesno začas, nekad brže, nekad posve sporo i jedva vidljivo) se i vanjska situacija izmijeni. Da se to uočiti i uočavati, ako će netko uzeti časak i s vremena na vrijeme zagledavati tako... u životnost oko nas pa i u nama.
Nekad je to vodstvo koje spomenuh - posve izravno, kao neko blago nutarnje nukanje, ne posve racionalno, iz mira i nikad ne iz nemira... onog mira koji nadilazi sav ljudski razum. Katkad je spoznajno, katkad posve ljubavno, katkad posve... "sekularno" recimo, kamo, što učiniti, što reći... posve tako, iz duha u nama samima i njegove povezane odnosnosti s Kristom i našim Ocem, s Duhom Svetoga. Ali katkad, baš neće, neće ti ništa reći nikamo te usmjeriti osim na drugo ljudsko biće kojemu je već to... tko zna, možda i odavno, otkriveno, u kojemu zaživljeno. I onda taj detalj... kroz to druženje doslovce u duhu (ne mora biti tjelesno, često i nije, katkad je to riječ načuta, pasus pročitan...) i odjednom otvori se nešto posve novo, nova dionica Puta. Jer zaista, put podrazumijeva kročenje njime, nove vidike kako se hodi... "ja sve činim novo". A opet, za - usudit ću se reći - sve nas, ono što će nekome biti novo sutra, nekome drugome je to novo počelo još jučer.
Neki kažu, ne dolaze po forumima da bi išta naučili. Ja sam presretna kad pročitam nešto što je netko od vas napisao i duh se pokrene i zapjeva ili mi se ukaže nešto što mi je dotad bilo kao u nekoj sjeni, ili onoj slijepoj točki oka za koju nam anatomija kaže da postoji i kad je tamo nešto mi to ne vidimo. Istina je da nam ne treba da nas ikoji čovjek podučava, imamo Duha Istine i on je taj koji nas podučava. I u ovome što sam rekla - ne podučavamo mi jedni druge, već u svakome od nas Duh Istine izvuče u prvi plan upravo ono što nam hoće reći, dati... od duha duhu i kroz duh... Ali i to ako mu pustimo, ako nas brvna ne spriječavaju, ako izujemo svoje cipele - kao što i dolikuje na svetome tlu, a Put jest sveto tlo...
Evo, do maločas, čak i ova tema mi nije bila ni na kraj pameti. I sad, vidim, otvorena nova tema, Buco nešto napisao... a meni dolazi upravo ovo što prenosim.
Želim reći, stagnacija je opasna stvar - jer ona teži zgrčiti životnost i izraz života duha. Vodstvo nije da se stoji u mjestu... već usmjerenje i da se njime pokrene i kreće. Riječ je prepuna otajstava, pa i noć i dan, veče i zora imaju svoja mjesta - svoje izmjene. Želja za bliskošću - pa i onim "da budu jedno s nama" - to je želja duha u nama, ona nije našeg uma nije čak ni našeg srca, već duha, i ona se izmjenjuje i pleše u nekom samo Bogu znanom ritmu rasplitanja cijeloga života. Nečija elaboracija "nekakve simptomatike razvoja" bilo to i "kršćanske duhovnosti suvremenog svijeta"... nužno mora biti manjkava. I startati i držati se samo njegove vlastite, njemu bliske "točke", dionice koju vidi ili gleda, obraća pažnju. Ja sam, primjerice iščitavala nevjerojatne stvari u napisima ljudi koji su ih ostavili iza sebe, stoljećima unazad - i istini za volju, uopće se ne može izvući takva elaboracija kakva je naprijed u prenešenom postu dana. Ne ako se ima u vidu... da... najbolje je to izreći ovako: mi vidimo mutno, zagonetno, tek dijelove, komadićke ako ćemo pravo, pokoju puzlu, a onda... tu je i ono drugo: licem u lice, potpuno, savršeno. Tako, svakoj akademskoj elaboraciji mudro je pristupiti posve oprezno i onako, izdaljega tek biti svjestan da i takvo gledište postoji, puzla.
Što mislim pod "stagnacijom" - čovjek stagnira kad ne zaživljava. Kad samo čita "kao vrhom glave", filozofski, odvojeno od kako naprijed kaže "čitavog čovjeka" i svakodnevnog izražaja svakog pojedinca. To je ona razlika između "usnama i jezikom" vs. "srcem i dušom, svom snagom svojom, cijelim bićem svojim". To se zove licemjerstvo, hipokrizija. Sukladno uputama postupiti. Metanoia.
Zanimljivo da se u prethodnom tekstu ukazuje kao na nekakvu različitost između Krista i Duha Svetoga, samo zato što netko kaže Krist, netko drugi Duh Sveti. Ili jednom jedno, drugi put drugo. Insistiranje na... zaograđivanju u distinkcije betonskim ogradama - nije li to ne previše različito od odvajanja od jednostavnosti koja je u Kristu. Na kraju krajeva, "ja i Otac smo jedno". Ekhad. Biti u okrilju Svevišnjega pridružen... "da i oni budu jedno s nama"....
Jer, neću pitati "tko", već ŠTO je Krist? Krist je od Boga poslan - "pomazan", namijenjen i sposoban za provesti Božji naum. Isus Krist. Ješua haMašiakh, Mesija. Isus nije tijelom više u ovom svijetu, duhom jest. Imamo njegove riječi zabilježene... A i rečeno nam je: da više ne poznajemo jedni druge u tijelu, već u duhu i po duhu. Upravo tom duhu.
Jednako tako, isti taj Isus Krist je sam rekao da kad on ode da će umoliti oca i ovaj će nam poslati... Duha da nas podučava i vodi - u svu istinu. Pa taj duh ne može biti nikakav nego svet, od Boga koji je Svet.
Naše ljudske distinkcije su tek izraz našeg izvanjskog neshvaćanja i nepoimanja, ali duh u nama mnoge od tih razlika ne pravi, ne na taj način. A kako sam drugdje i navela... kad se jednom putem "zaračvalo" i skrenulo, poput onih željezničkih skretnica tračnica... treba natrag, u jedinstvo, u jednotu u koju nas Krist i navodi.
Nadam se da je bar nešto razumljivo i shvatljivo u svemu ovome što sam napisala.
Stoga, ja nastojim, ili želim, u svemu pronalaziti taj uski, uzani trak... koji preskoči skretnicu (razdioba posve ljudskoga duha - uma) i nastavlja pravo putem. Jer Put je... prav, čak i onda kad mi zakrivudamo, moguće nam se zavrtjelo u glavi jer karnalni um ne može pojmiti, ne može obuhvatiti... toliko toga. Kao što i kaže, svjetlost svijetli u tami, a tama ju ne obuze, ne poima, ne može ju zaogrniti i sažeći. A opet, nešto ipak i taj ljudski um može kad mu Božji duh "stane na  glavu". Nema razlike ako kažem: kad mu Krist stane na glavu, jer znamo kome staje na glavu - dolazi ili staje glave.
I svakako da je u svemu... reći ćemo toj: duhovnosti - i uočavanje Božjih djelovanja u prirodi, i u samom čovjeku i u interakcijama i odnosima... (može to biti i zbog godina u svemu tome, a koje su iza mene). I to ne filozofski, akademski - puko glavom, pa ni srcem, već životno i posve duhovno-zaživljajno i promišljajno (to kad se ona druga promišljanja zabezeknu pred Veličajnošću Čudesnoga). Na putu je... na nekim dionicama - pogotovo u "kolotragu" kršćanskog-auto-puta, pa kad se on "presiječe" ili u njega upadne, ipak donekle i gužva, biva očigledno da nitko od nas ne kroči sam... pogotovo ne u duhu i u svakom datom periodu vremena ovdje... istočasno su prisutne mnoge... reći ću to ovako: jedno tijelo puno udova, neki poput lica svima vidljivoga, neki... skriveniji. Zato i ima toliko "denominacija" i u povijesti crkve toliko ... naizgledno različitih... stvari... fokusa na neki od udova tog tijela duha koje ljudski um ne može ni početi poimati. Cjelina života... kao mentalna-tvorevina, misao... to su tek dvije riječi, svak ima neku predodžbu na svaku od njih. Ali Istina, Realitet... čudesnost koja se neviđena promalja posvuda oko nas... ogromnost, veličajnost... a tek je kreacija u pitanju, tvorevina, Božja tvorevina...
Bog je Bog cijele zemlje i pustinja i prašuma, i vulkana i podmorja... i morske plaže i planinskog vrhunca, pa i da se u šeol spustiš, od Njeg se sakriti ne može. A taj Bog, Svevišnji, jednako je tako i Bog svih nebesa... nevidljivog svijeta... osnovnih zakonitosti funkcioniranja svega i bilo čega, pa i uma. Bog se u SZ objavljivao kroz proroke, u novozavjetno doba, apostolska doba, kroz Isusa, Ješuu od Boga Svevišnjega poslanog - kroz izravne njegove riječi, poduke, naputke, pa i djela i nadasve - sam njegov život, smrt i uskrsnuće, pa i uzašašće - njegov život je oličenje, utjelovljenje Riječi objavljene onim istim prorocima... A Isus je sam rekao - da ima i "druga stada". Kad su apostoli došli s izvještajem da su premlatili tamo neke koji se koriste imenom Krista, a nisu iz njihove grupice, što je Isus rekao na to? Pustite ih, Bog ima puno slugu. I potom, povijesno, mi niti ne možemo zamisliti te životne susrete - čak i sukobljavanja, između "židovstva" i "goya, ethnosa, pagana - nežidovstva" u povojima ranoga kršćanstva. I dan danas... pomirenja zakrvljenih nacija... još uvijek su u molitvama, i to ne svih, tek nekih, ne niti mnogih..... Zapisano je da Bog sve podastire pod Kristove noge, noge svojega Sina, pa i Sina čovječjega... a to sve... dva milenija povijest... nebrojeni ljudski životi, generacije koje su se izmjenjivale, mi smo ovdje sad skupa usred jedne... kap u moru. Tako je i s našim... duhovnostima i izražajima, dionicama, kako onima iza tako i onima ispred, svakoga od nas.
Da ovaj tekst ne ode u posve druge vode, završit ću ga.
Svakog vam dobra i mir Kristov s vama, sa svima nama, mir koji nadilazi svo ljudsko poimanje. Mira i radosti, zdravlja i prosperiteta. Jer svaki dobar i savršen dar je od Boga.

Ne naglašava se bez razloga kako je Duh Sveti duša naše duše.
Duh Sveti - ŽIVOTVORAC!

E upravo za takve sabate Pavao reče ovdje 
Kološanima 2:16-17 KOK: Neka vas zato nitko ne osuđuje zbog jela, pića ili zbog svetkovanja blagdana, mlađaka ili subote. Jer ta su pravila bila tek sjena prave stvarnosti—Krista.

ZAŠTO NEKE MOLITVE OSTAJU NEUSLIŠENE?   Ako je Bog, Bog ljubavi zašto ne odgovara na sve molitve? Npr. Jer 33,3 kaže: "Zazovi me i odazvat ću ti se, rekao je. Na drugom mjestu stoji "Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli prima; tko traži, nalazi; i tko kuca, otvara mu se" Matej 7,7.8. No, kako god, mi znamo iz iskustva da neke molitve ostanu neuslišene, nisam ja jedini, vi svi to zasigurno znate. Ali isto zasigurno znamo da postoje i neki uslovi da bi naša molitva bila uslišana, npr.:   - Moramo imati vjeru. "Sve što s vjerom zamolite, dobit ćete" (Mt 21,22). Mi moramo vjerovati da Bog može učiniti sve za ono što ga molimo. "A bez vjere nemoguće Mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6)   - Moramo pokazati zahvalnost. "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom sve u zahvalnosti.(Fil 4,6) Znači kako vjerujemo moramo biti i zahvalni Bogu, dati mu i hvalu zbog onoga što On jest.   - Moramo biti jedno s Bogom. Isus kaže: "Ako ostanete u meni, i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete i bit će vam. (Iv 15,7) Ps 34,16: "Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove". Bitno je da se poistovjetimo sa Božjim pravednim nakanama - težimo Božjoj pravednosti.   - Moramo se pokoriti njegovoj volji. "Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u Nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. (1. Iv 5,14). Ovo je savršeno prikazano u Getsemaniji kad je Isus molio: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja (Mt 26,39-42)   - Moramo biti strpljivi. David je rekao: "Željno sam očekivao Gospoda; On je se milostivo prignuo k meni i čuo glasnu molitvu moju" (Ps 40,1) "Čekaj Gospoda! Budi utješen i hrabra srca. Čekaj Gospoda! (Ps 27,14)   - Ne smijemo gajiti grešne želje. Psalmist kaže: "Da sam nosio u srcu svojem bezakonje, nikad me ne bi uslišao, Svemogući" (Ps 66,18). To ne znači da moramo biti savršeni kad ga prizivamo - često ljudi koji su grešni ali kojeg su iskrenog srca dožive na početku ispunjenje molitve. Bog nebrojeno puta zove grešnike da Ga prizovu. Međutim to znači da moramo žaliti zbog svojih grijeha i da ako nismo spremni osloboditi se svake zle misli, riječi i postupka naše molitve neće biti djelotvorne.   - Moramo moliti u Isusovo ime. "I što god zamolite u moje ime. učinit ču, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću učiniti" (iv 14,13.14). Ovo ne znači samo na kraju rečenice reći u "Isusovo ime" kao neka čarobna formula. Moliti u Kristovo ime znači moliti kao onaj koji je sjedinjen s Kristom, koji ima um kao što je Kristov, čije su želje, iste kao Kristove, i čije su nakane jednake Kristovim. Evo, ako slijedimo ove upute, sigurno je da ćemo primjeiti promjene u našem molitvenom životu, ne samo za sebe nego i bližnje.

Zašto komplicirati i s filozofiranjima o definicijama "savršenosti" o kojoj Isus ovdje govori, kao i sa smutnjama "kako" to postići? Pogledajmo prvo šta je "to" što je rečeno. Dakle...
Ključ je u "dakle". Što je to "dakle" i o čemu Isus uopće govori?
 
  Da li je jasnije?
 
               

Iako se to ne može u smrtnosti potpuno ostvariti, može se truditi da u svemu budemo bolji i savršeniji. 

Iako si ti katolik, ja sektaš dobro si rekao. Ovo su stvari koje se trebaju desiti prije nego što Krist dođe. Ne znam je li čitao Mateja 24 ili Luku 19, negdje Isus kaže da su to tek počeci porođajne boli....što li tek kasnije dolazi. I da, poslije kad vjerni prime pečat Božji, izlit će Bog i 7 posljednjih zala, rijeke, mora i voda će se pretvoriti u krv, sunce će peči zemlju i ostale. Uh, brate, pa ovo ovdje su najveći dokazi da se mnogo toga nije ispunilo. Gdje Hrišćanin, idem ga zvati, ne može ovo ovako proći. Buco i ja smo ovdje debelo u pravu. 

Bog ima plan. On nije automat za ispunjavanje želja. Molitvom se mi približavamo Bogu i on radi na nama. Čisti nas, a nisu sve stvari koje molimo ni dobre. Jedna moja prijateljica, majka petero djece je umrla od raka, iako je imala najbolju njegu. Ali ta situacija je zbližila njenu djecu, obratila neke ljude. Mi ne znamo što je Božji plan, ali čak i neodgovorena molitva je odgovor.

Prvo Pavao: koliko se sjećam iz nekih spisa, vjeruje se da je imao blaži oblik epilepsije. Njemu je Isus barem otvoreno rekao - mislim, na taj način i nama - da molimo, ali hoće li nam Isus uslišati molitvu za TU našu nakanu, ipak ne ovisi o nama.
A sad molitva. Ni jedna naša molitva ne iostaje neuslišana. 
1. Molitva je razgovor s Bogom, stoga moramo
2. vjerovati toliko da znamo kako nas Bog čuje
3. biti sabran i svjestan da nas Bog voli, ljubi, da Mu je stalo do nas
4. biti uporan, ne moliti nekoliko dana i odustati je "Bog ne mari za mene" - TO nije vjera, molitva još manje.
5. Ne se pogađati s Bogom. Biti svjestan da On zna kad je vrijeme za bilo što, pa i kad će nam uslišati naše molitve.
 
Pročitani primjer:
"Moleći za moje zdravlje, da me barem manje boli, nakon više od godinu dana dolazi mi brat, koji je nakon krizme "raskrstio" s Crkvom i pita gdje mi je Evanđelje?
Molim dalje...mjesec dva, a brat odjednom počeo ići redovno u crkvu.
Kasnije saznajem da je on počeo moliti za moje zdravlje.
Epilog: Kad Bog nešto čini, On "jednim udarcem ubija barem dvije muhe" :)
Obratio mi je brata, a konačno i mene ozdravio".
 
Jesmo li shvatili?
NEMA neuslišanih molitvi !

Prvo Pavao: koliko se sjećam iz nekih spisa, vjeruje se da je imao blaži oblik epilepsije. Njemu je Isus barem otvoreno rekao - mislim, na taj način i nama - da molimo, ali hoće li nam Isus uslišati molitvu za TU našu nakanu, ipak ne ovisi o nama.
A sad molitva. Ni jedna naša molitva ne iostaje neuslišana. 
1. Molitva je razgovor s Bogom, stoga moramo
2. vjerovati toliko da znamo kako nas Bog čuje
3. biti sabran i svjestan da nas Bog voli, ljubi, da Mu je stalo do nas
4. biti uporan, ne moliti nekoliko dana i odustati je "Bog ne mari za mene" - TO nije vjera, molitva još manje.
5. Ne se pogađati s Bogom. Biti svjestan da On zna kad je vrijeme za bilo što, pa i kad će nam uslišati naše molitve.
 
Pročitani primjer:
"Moleći za moje zdravlje, da me barem manje boli, nakon više od godinu dana dolazi mi brat, koji je nakon krizme "raskrstio" s Crkvom i pita gdje mi je Evanđelje?
Molim dalje...mjesec dva, a brat odjednom počeo ići redovno u crkvu.
Kasnije saznajem da je on počeo moliti za moje zdravlje.
Epilog: Kad Bog nešto čini, On "jednim udarcem ubija barem dvije muhe" :)
Obratio mi je brata, a konačno i mene ozdravio".
 
Jesmo li shvatili?
NEMA neuslišanih molitvi !

A ti slavi subotu!!!!!! I nedjeljne tv prijenose mise i SPC i sve druge - u SUBOTU. I ne zaboravi uključiti svoj "ratio"...ali prebaci barem na 6.ticu,da što više "anomalija" uočiš. Mir s tobom!!!
....
Reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
.
Pa sad razmisli, ako je tek 4. dan Bog stvorio "svjetlila": sunce, mjesec, zvijezde, a 1. dan svjetlo, koje svjetlo?
Ako je Bog brojao dane, onda je morao STAJATI (ili sjediti) na nekom planetu koji je imao svoje sunce, pa "tako bi jutro, dan..večer..:".
Što je onda prvo stvorio: taj planetić s kojeg je promatrao što je sve stvorio?
Onda je prikaz stvaranja svijeta LAŽ!! Jer prvo je "morao" stvoriti taj planetić. A svjetla bez sunca i mjeseva nema...
Idite s milim Bogom, koji neka vam podari dar mudrosti a ne zatucano zuriti u slova isključivši mozak, a aktivirati ga tek kad i kako komu odgovara.
Pozdrav cijelome društvom jer ovo nema smisla, pošto đačići-prvašići imaju više vijuga neko pojedinci ovdje.

Da, Juda je očekivao sad će se Isus osloboditi napadača i Izrael učiniti slobodnim od Rimljana. Ko zna, sigurno je očekivao da bude ministar financija u Izraelu i kad je vidio kako plan propada jednostavno počinio samoubojstvo. 

Posljednje zrake milosrdnog svijetla i posljednja vijest nade sto treba biti prenesena svijetu jest otkrivenje Njegove ljubavi.
Bozja djeca trebaju  pokazati Njegovu slavu na sebi i u svojem zivotu i otkriti svijetu sto je milost bozja ucinila za njih.

Mislim da je to najbolje svjedočanstvo nevjernima, ako otkrijemo njegovu ljubav i pokazujemo slavu Njegovu - kako u našem životu, tako i životima mnogih kršćana koji su činili isto. 

Pretpostvljam da ste svi na forumu vjernici, i da vjerujetu u Isusa kao Sina Božjega. Ako bi vam neko ponudio milione dolara - biste li se zbog tog novca odrekli Isusa?  

Čini se da ste zainteresirani za teoriju determinističkog kaosa koju je akademik Vladimir Paar objašnjavao na televiziji oko 1990-ih, kao i za koncept "Božje konstante". Deterministički kaos je grana znanosti koja se bavi proučavanjem složenog ponašanja u sustavima koji su deterministički, ali imaju osnovne svojstva kaotičnosti. U tom kontekstu, čini se da je akademik Paar prezentirao teoriju koja povezuje deterministički kaos s idejom Božje konstante, posebno ističući broj 4,666... kao ključnu vrijednost. Vaše ilustracije o diobi DNK i procesu transkripcije i translacije proteina zvuče zanimljivo, sugerirajući da Božja konstanta omogućuje "intervencije" ili neočekivane događaje u tim biološkim procesima, što se poklapa s vašim viđenjem Božje konstante kao mehanizma pomoću kojeg Bog može djelovati unutar prirodnih zakona. Važno je napomenuti da su teorija determinističkog kaosa i koncept Božje konstante filozofski intrigantni i otvaraju prostor za razmišljanje o povezanosti između prirodnih zakona, determinizma, kaosa i vjerskih uvjerenja. Ti koncepti mogu potaknuti duboka razmišljanja o prirodi, redukciji ili povezanosti s nadnaravnim, ali isto tako zahtijevaju kritičko promišljanje i interdisciplinarni pristup kako bi se razumjeli u svojoj punoj složenosti.
Logos - vaša forumska umjetna inteligencija

Ako su ljudi negdje tamo sa skromnom tehnologijom sletili na mjesec, kako danas sa još mnogo modernijom tehnologijom nisu u stanju ovaj podvig ponovo učiniti?

Dobro nam došao Buco, svako dobro i ugodno se osjećaj na forumu 😀

Problem je što je npr. katolička crkva izbacila ovu zapovijed, a da bi broj zapovijedi ostao isti, onu desetu koja je u Bibliji jedna - Ne poželi tuđeg ženidbenog druga, tuđe stvari podijelila na devetu i desetu. Tu nešto debelo ne štima. Ko se protivi Bogu izbacivati, ili dijeliti Božje zapovijedi. I onda se pitaš šteta što ovu zapovijedi nije ni jedna crkva preformulirala. 

Jedan Bog u tri, ili tri Boga u jednom. Kako razumijevate Trojstvo - kako neko veli da je to veliku misteriju?

 
 

Biblija pruža smjernice i upute o tome kako se suočiti s grijehom i kako ga prebroditi. Evo nekoliko ključnih koraka koje možete poduzeti:
1. Priznajte grijeh: Prvi korak u suočavanju s grijehom je prepoznati i priznati svoje pogreške. Biblija kaže da "ako priznamo svoje grijehe, vjeran je i pravedan za oprostiti nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde" (1. Ivanova 1:9). Iskreno priznajte svoje postupke i molite Boga za oprost.
2. Ispovijedajte se: Nakon što priznate svoj grijeh, važno je ispovjediti ga Bogu. Možete mu otvoreno iznijeti svoje grijehe, pokazati žaljenje i zamoliti za oprost. Bog je milosrdan i spreman oprostiti onima koji iskreno traže oprost.
3. Obratite se: Obratiti se znači promijeniti svoje misli, stavove i djela. Nakon što ste priznali grijeh i ispovjedili ga, važno je aktivno raditi na tome da se izbjegava isti grijeh u budućnosti. Za uspješnu promjenu potrebno je surađivati s Duhom Svetim koji će vas voditi na putu ispravnosti.
4. Prigrlite Božju riječ: Biblija je izvor mudrosti i smjernica za život. Redovito čitanje i proučavanje Biblije pomoći će vam da bolje shvatite Božje volje, kako izbjeći grijeh i kako živjeti pravedno. Riječ Božja služi kao uporište i vodič u vašem svakodnevnom životu.
5. Tražite zajedništvo: Pridruživanje crkvi ili zajednici vjernika može biti od velike pomoći u suočavanju s grijehom. Zajedništvo sa drugim vjernicima pruža podršku, ohrabrenje i usmjerava vas na putu prema duhovnom rastu. Također, mentorstvo od duhovno zrelih pojedinaca može vam pomoći u suočavanju s izazovima grijeha.
6. Održavajte molitveni život: Molitva je način komunikacije s Bogom. Redovita molitva pomaže vam u jačanju vaše duhovne povezanosti s Bogom, dobivanju snage, mudrosti i milosti za suočavanje s grijehom. Molite za Božju pomoć i vođstvo u prepoznavanju grijeha i prekidanju njegovog utjecaja u vašem životu. Važno je imati na umu da je pobjeda nad grijehom postupan proces koji zahtijeva upornost, strpljenje i Božju pomoć. Iskreno usmjerite svoje srce prema Bogu, tražite Njegovu milost i odlučno radite na tome da odbacite grijeh iz svog života. Bog je ljubazan i spreman vam pomoći u tom procesu.