Buco

Mali lapsus: ne Antikristi nego JEDNA OSOBA, kojoj će sotona dati svu vlast, a on će se toliko umisliti da će se htjeti popeti na Nebo - i opet pokušati "srušiti" Boga. Antikrist je utjelovljeni Sotona. Mi smo već duže vrijeme u periodu Antikristovih preteča, neki kažu da smo već ušli u vrijeme tih preteča/prehodnika...Ima logike! U Vatikanu se služe crne mise, a npr. u Njemačkoj se crkve pretvaraju u kina, hotele, čak u kupleraj. Dio klera se odvaja i otvoreno napada tradicionalne katolike npr. Zavodi se ljude na razne načine, a što se tiče čipa, poduža priča. Svemu je prethodilo projekt Klausa Schwabea - Veliki reset. Tko ga zna, shvaća. A naš proročki nastrojen Prijatelj...Nije li malo čudno...Dapače, smiješno - kud baš dan izbora za parlament (ili dan ranije) da bude dan "uzlaska"(za odabrane)?! A možda on zna da je Milanović "njihov", pa želi da na veličanstven način bude UZNESEN pred začuđenim pogledima Plenkovića i ostalih? Šala, naravno...Taj dan će neki biti "uzneseni", ali u vrh politike! Što će naš Prijatelj tada ovdje pisati recimo 18. travnja, morat ćemo čekati 16.rujna? I dokle tako? Bit će: "Ja sam se opet zabunio, negdje sam krivo računao"? (ili su se oni zabunili, svejedno je).

Ti da si sektaš? Ajmeee...Ne pretjeruj...A naš Prijatelj-prorok, neka pročita samo ovo (mada je sve u slikama). Otk 16. I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: "Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!" 2Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. 3Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. 4Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. 5I začujem anđela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!" 7I začujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!" 8Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. 9I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. 10Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke 11i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. 12Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. 13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista, kao žabe. 14To su dusi zloduha što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara. 15Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! 16I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. 17I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: "Svršeno je!" 18I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.

Pa naravno!!! OK, ima tu pomalo svašta ako se kopa i njuška TKO je bio Jiftah, no bez obzira na sve. slažem se s tobom.

"Kapiju na Nebi u još svašta ponešto" Kažeš da Iz Pavlove poslanice znamo da je propoved Jevanđelja na nekom mestu trajala 3 godine. Tri godine? Pa Isus je na Zemlji boravio (tjelesno) TRI GODINE! Ako je propovijedao 3, kad je "stigao" sve ostalo što mu je Otac povjerio kao zadatak? Tvrdiš_ "...ni na jedan drugi datum nego baš 16./17.03.2024." A sad pogledaj svoje 100%-tne zaključke/procjene temeljene na: IZGLEDA da je Bog izabrao...ONDA JE LOGIČNO da bude na dan... SMATRAMO da Isus...SMATRA SE periodom u kojem sve počinje iznova...itd. Sve proizvoljna tumačenja, izvlačenja kojekakvih "elemenata" da stvoriš i potgrijepiš svoju "konstrukciju"...Kao kod odnosa Keopsove piramide prema udaljenosti Zemlje od Sunca i ostale brojke. "Evo JEDNOG NAČINA na koji je Pavle opisao Vaznesenje: „Evo, kažem vam misteriju: nećemo svi zaspati, ali ćemo SVI BITI PROMENJENI — u trenu, u tren oka, na POSLEDNJU TRUBU."... A kakav je to DRUGI NAČIN???? Ako ga ima - navedi ga ovdje. "Vaznesenje će biti dan kada će Isus suditi crkvi". Brate mili, u taj dan "D" (a on je tek na kraju vremena, na svršetku vremena, a ne kod Isusovog drugog dolaska) sudit će On SVIMA, bio ti član Crkve ili njen protivnik ili nisi znao za Crkvu i Evanđelje nisi. Svakome prema ovome: 1. Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! 2. Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti! 3. Blago skromnima, jer će baštiniti zemlju! 4. Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi! 5. Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe! 6. Blago onima koji su cista srca, jer ce Boga gledati! 7. Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji! 8. Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Ali kao najvažnije: Isus je izrekao kao opomenu svima, naputak kako treba živjeti. Nije "tupio" da strpljivo izračuvamo kad će doći, jer to ne zna ni On, zna samo Otac(i TI ZNAŠ da je Isus to rekao!!! Ali tjeraš svoje). Rekao je da pazimo jer..."Bijah gol, bos, gladan, u tamnici...I..? Jesmo li Ga pohodili i nahranili, odjenuli Ga, ili..smo/i još ćemo prema onima u potrebi reći "snađi se druže kao i ja"!? E, dragi moj... Blizu je potvrda tvoga fulanja u datumima. I Bogu hvala, jer prvo treba doći niz bolesti, potresa, širenje ratnih žarišta, terorizma...uvođenje digitalnog novca...jedinstvene religije (New age) - pa Antikrist, pa progoni... Ali tebe neće ovdje, jel tako, bit ćeš gore? :) Dolazeći ovamo, čitao si da je to KRŠĆANSKI forum. A sebi dat ovakav nik može i stara baba. A gdje ti sebe ubrajaš, Prijatelju?

Ne samo duhovni žuvot, jer smo i materijalna bića. Svijet se vrti, kaos se sve uočljivije širi, a ipak 99,99% pučanstva našeg planeta ne uviđa baš ništa. A da nam Bog govori i preko raznih znakova, događaja, preko drugih ljudi, medija i uglavnom posredno, to znamo: 1. Proročanstvo deset kraljeva Teorije zavjere koje svoje korijene imaju u Bibliji nisu ništa novo, no prema nekima, ono je vrlo detaljno predviđeno u Knjizi Otkrivenja. Prema proročanstvu, deset nacija će se uzdignuti iznad drugih te stvoriti novu vlast. Kako stoji u Bibliji: "I 10 rogova što ih vidje su deset kraljevstva, koji još ne primiše nikakvo kraljevstvo, no primaju moć kao kraljevi..." https://www.24sata.hr/lifestyle/njih-10-vlada-svijetom-teorije-o-novom-svjetskom-poretku-420860 "Tajnu kako mračne sile oblikuju svijet ne zna više od sto ljudi" Jesu li tzv. Teorije zavjere samo teorije ili su taj naziv "skovali" za sve svoje skrivene, tajne, zločinačke nakane i ostale planove, dakle izmisliti baš oni - zavjerenici protiv cjelokupnog čovječanstva? Najčuvenija zavjera protiv čovječanstva je iskrcavanje na Mjesec 1969. Ta objava da se netko iskrcao na naš prirodni satelit služila je samo da se propagira uspješnost SAD-a. Ambijentalisti nas plaše zagrijavanjem planeta. To je njihova zavjera. A farmaceutska industrija šuti o štetnosti cjepiva. Istodobno sprječava objavljivanje otkrića mladoga genija o lijeku za liječenje raka. Diana Spencer, znana kao Diana, princeza od Walesa ili Lady Di, poginula je u automobilskoj nesreći u Parizu 31. kolovoza 1997., a samo pola sata poslije smrti pojavile su se prve teorije zavjere prema kojima su je ubili agenti britanske tajne službe MI6... Mogli bismo do iznemoglosti nabrajati primjere o tzv. zavjerama kojima se obmanjuje svijet. https://www.vecernji.hr/lifestyle/tajnu-kako-mracne-sile-oblikuju-svijet-ne-zna-vise-od-sto-ljudi-1083230 Vjerujem da će i oni, kojima je Bog stranac, ubrzo zavapiti: "Bože, ako te ima...Pomozi, spasi nas"! ps: ova dva linka su tek mrvice prema raspoloživim podacima dokle smo stigi i što slijedi.

"Uskrsnuvši dakle rano PRVOG DANA U TJEDNU, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše".(Mk 16,9) "U PRVI DAN TJEDNA, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati..." itd. (Dj 20,7) Tko slavi Šabat neka slavi. Naziv Dana Gospodnjeg je različit u svim jezicima. Engleski Sunday (dan sunca) nema veze sa označavanjem neradnog dana. Hrvatski prijevod: Uskrsnuvši dakle rano PRVOG DANA U TJEDNU na engleskom je: Having therefore risen early on the FIRST DAY OF THE WEEK Ako Pavao kaže prvoga dana u tjednu, znači odmah iza subote/Šabata. Pa u čemu je problem, ako kršćani Dan Gospodnji slave taj "prvi dan u tjednu", dan iza Šabata - zvali ga mi ne znam kako? I čemu ovo (i koje tek slijedi) prepucavanje uvijek s jednim te istim, jer PRVOG DANA U TJEDNU znači odmah drugi DAN IZA SUBOTE! (sorry što to naglašavam)! I sad će netko opet mlatiti praznu slame dokazujući kako je ŠABAT DAN GOSPODNJI? Pa naravno da jeste - ali KOMU? Kršćanima nije.

Ljudski, dakle naš život je MILOST. Čujmo Bezića: PRESVETO TROJSTVO Svoju existenciju mogu zahvaliti jedino Bogu. Osim njega nitko u čitavom kozmosu nije za mene znao, volio me i htio da postojim. Ni moji roditelji. Oni naime nisu htjeli baš "mene", nego "jedno dijete", "jednog dječaka" ili "jednu djevojčicu". "Mene" je poznavao i htio samo Bog. Njemu moram zahvaliti i svoj nadnaravni život. . Milosni život započinje dolaskom Božjim u dušu pravednika (Nestvorena Milost). To je ono "kraljevstvo Božje u nama" o kojemu nam je govorio Spasitelj. Bog se dariva pravednoj duši, on u njoj živi, a duši omogućuje da ona u njemu živi. Kako je ovaj život zapravo sudjelovanje u božanskom životu, jasno je da ga možemo dobiti samo božanskim rađanjem, tj. milošću. Milost je pak zajedničko djelo čitavog Trojstva, jer je actio divina ad extra. Tvorni uzrok milosti jesu sve tri Božanske Osobe. Bog Otac kao vrelo, Sin kao zaslužitelj i posrednik, a Duh Sveti kao djelitelj. Milosni krug počinje u krilu Presv. Trojstva iz roditeljske ljubavi Očeve, po zaslugama Sina i posredovanjem njegova Duha, da nas posvećene i usavršene povuče u obitelj Trojedinog. . Očitovanjem tajne Pres. Trojstva kao da nas je Bog htio unaprijed pripraviti na blaženo gledanje u nebu. Kao da nam je želio razjasniti zbog čega smo stvoreni na njegovu sliku (vestigia Trinitatis): da se tako u nama otkrije Božje očinstvo, ljudsko sinovstvo i zajednička nam s Bogom duhovnost. Savršeno jedinstvo triju Božanskih Osoba pra-slika nam je "općinstva svetih" i uopće društvenog života, uzor bratske ljubavi, zajednice dobara, te poštivanja tuđe ličnosti i njezinih vlastitosti.. . Presveto Trojstvo izvodi naše posvećenje na dva načina: što dolazi k nama (kao Nestvorena Milost) i time što nam dariva nadnaravni život (stvorena milost) s punim milosnim organizmom. Nestvorena Milost je daleko važnija od stvorene. "Milost je prije svega Bog sam, koji se kao sama dobrostivost izravno dariva grješnom čovjeku u Sinu Kristu. Milost nije dakle najprije neki ontološki bitak u čovjeku, ona je prije svega nešto radikalno i potpuno osobna. Milost je sam milostivi Bog". Naš duhovni život je ustvari sudjelovanje u trojstvenom životu Božjem . Započeli smo ga sv. krstom koji je izvršen u ime sv. Trojstva.

Ne koristim RETUŠIRANU Bibliju. Original piše: Post 1. U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. 6I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. 9I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. itd. itd... --- Djela 9,3-5: "...A kad bješe na putu i dođe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba, I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš Ako ti imaš akademsko obrazovanje, svaka ti čast! Uz to svjetllo kod Stvaranja kompariraš sa privatnom objavom Savlu? Svjetlost božanska, svjetlost Isusa Krista - USKRSLOGA, proslavljenoga, koji prije Muke lijepo kaže Židovima, koji ga napadaše zato što radi subotom(jer Bog Trojedini i danas radi i radit će do konca svijeta - ne odmara, pošto svemir ŽIVI): A Židovi su počeli progoniti Isusa jer je sve to činio na šabat. Isus im je odgovorio: »Moj Otac nikada ne prestaje raditi. Tako i ja radim.«(Ivan 5. 16-17) -------------

A ti slavi subotu!!!!!! I nedjeljne tv prijenose mise i SPC i sve druge - u SUBOTU. I ne zaboravi uključiti svoj "ratio"...ali prebaci barem na 6.ticu,da što više "anomalija" uočiš. Mir s tobom!!! .... Reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti. . Pa sad razmisli, ako je tek 4. dan Bog stvorio "svjetlila": sunce, mjesec, zvijezde, a 1. dan svjetlo, koje svjetlo? Ako je Bog brojao dane, onda je morao STAJATI (ili sjediti) na nekom planetu koji je imao svoje sunce, pa "tako bi jutro, dan..večer..:". Što je onda prvo stvorio: taj planetić s kojeg je promatrao što je sve stvorio? Onda je prikaz stvaranja svijeta LAŽ!! Jer prvo je "morao" stvoriti taj planetić. A svjetla bez sunca i mjeseva nema... Idite s milim Bogom, koji neka vam podari dar mudrosti a ne zatucano zuriti u slova isključivši mozak, a aktivirati ga tek kad i kako komu odgovara. Pozdrav cijelome društvom jer ovo nema smisla, pošto đačići-prvašići imaju više vijuga neko pojedinci ovdje.

Baš piše: "i nadalje..."???? Čemu je potreba ovakva obmana! I GDJE to piše, zar u Novom zavjetu? Daj citat. Dajem ga i ja: "U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh", (Dj 20,7) - jedini je citat gdje doslovno piše PRVI DAN U TJEDNU. Pošto je Židovima zadnji, dakle 7. dan bila subota, to je dakle kao prvi dan u tjednu NEDJELJA! Nije li čovjek danima dao nazive/imena, a ne Bog? NE DJELATI - dan kada NE TREBA raditi nikakve teške poslove, ljudski gledano jer tijelu i psihi treba odmora. NE DJELATI - dan kada se trebao odvojiti od svega toga materijalnoga i posvetiti svoje misli i djela odavanju zahvale, slave... časti Stvoritelju, Bogu, koji nam je i omogućio da koristimo sve ono u proteklih šest(6) dana! Šabat je blagdan je Jahvinog saveza sa Židovima. I sjećanje na Izlazak iz Egipta, ako se ne varam. Sav Zapad je za neradni dan uzeo nedjelju. Hrvati imaju "čast" da se Dan Gospodnji ujedno naziva i po dijelom smisla toga dana - ne djelati, ne raditi. I sad glavno: Dan kada je Isus USKRSNUO bila je NEDJELJA - pravi je razlog što kršćani nedjelju uzimaju kao Dan Gospodnji.

Pobožnost je nekakav indikator, "dozimetar" naše religioznosti i oboje se tiču dohovnog života. Smatram da svatko od nas treba težiti prema što savršenijem duhovnom životu. Duhovnost je temelj, djelovanje (rad) su sredstva, a učinci toga nas trebaju učvršćivati, jačati i približavati sve dubljoj spoznaji/upoznavanju samih sebe i Onoga koji nas je stvorio. Širi se onaj naš unutarnji pogled na sve oko nas u čemu postupnog uočavamo odraz i sliku Stvoritelja. Ovisi li ipak sve o našem stavu, vjeri - o našoj religioznosti? Bezić piše: "Religioznost je nadnaravna krepost kojom Boga priznajemo, slušamo i štujemo. Priznanje i slušanje Boga nisu samo pretpostavke religioznosti, već njezina suština, njezin sastavni dio. religioznosti obuhvaća tri čina: 1. umni, kojim Boga priznajemo, vjerujemo u njega i njegovu Objavu (subjektivno počiva na kreposti vjere, a objektivno se odnosi na Objavu, vjerske istine ili nauku, dogmu), 2. voljni, kojim Boga slušamo i vršimo njegove zapovijedi (počiva subjektivno na ufanju, a objektivno na moralu, vjerske zapovijedi) i 3. osjećajno-osjetni, kojim se Bogu predajemo i štujemo ga nutarnjim i vanjskim načinom (subjektivno: ljubav, objektivno: vjerski obredi, kult, liturgija). Religioznost je u prvom redu naš nutarnji stav prema Bogu. Rađa se i ostvaruje u našim duševnim moćima. Ona se očituje i na vanjskom području vidljivim činima/djelima vjere, ali bitan je nutarnji čin našega uma i volje. Vanjska očitovanja su opravdana i potrebna, no uvijek ostaju sporedna. Svoje opravdanje i svoju vrijednost nalaze jedino u duhu: "Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini" (Iv. 4, 24). U tom pogledu Novi Zavjet daleko nadvisuje formalizam Staroga: "Dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce traži (ib. 25). Iskrena nutrina je jedini izvor i pravo mjesto svake zdrave religioznosti. Ovaj naš nutarnji čin klanjanja i predanosti Bogu zovemo pobožnost. Ona nas potiče da se potpuno i revno predamo službi Božjoj i da sva svoja djela vršimo iz ljubavi prema njemu. Djelotvorna pobožnost je najbolji izraz i dokaz religiozne duše. Temeljni čin pobožnosti je molitva. Unutarnja pobožnost je glavna, ali nije sve. Čovjek nije samo duh već i tijelo, pa kao takav treba da štuje Boga svim svojim bićem, dušom i tijelom. On kao "svećenik kozmosa" zastupa i materijalno-fizički svijet, koji preko čovjekovih materijalno-fizičkih znakova iskazuje dužnu čast svome Stvoritelju. Kao društveno biće osjeća potrebu i dužnost da ga slavi ne samo privatno i pojedinačno, nego javno i skupno. Zbog toga postaje jasno da smo obvezni i na vanjsku pobožnost ili javne čine religioznosti, koje onda zovemo pobožnosti (plural!). Ako su ove društvenog i službenog karaktera, zovu se kult ili liturgija (bogoslužje). Potvrda duboke i prave religioznosti je sudjelovanje na svetoj misi. Ona je najuzvišenija, najsvetija i Bogu najdraža žrtva, jer se u njoj, pod prilikama kruha i vina, Isus Krist prikazuje svome nebeskom Ocu. Vrednija je od svake druge žrtve, pače i od svih njih skupa. Stoga je i dovoljno da bude samo jedna". (iz Kršćansko savršenstvo)

Sorry...Nije br. 8 nego 7 (sedmo nebo) uf...Čorav, pa jošžurim..

Vezano uz Limb. Bezić je kroz kratki osvrt na Adama, na grijeh, na kajanje i Božje oproštenje naveo da se Adam sigurno kajao i činio pokoru do smrti i poslije smrti u "nadpaklu" (limbu). Da se i u njemu kajao za svoj grijeh očekujući dolazak Spasiteljev. Za Adama je v j e č n i život započeo nakon Isusove muke i Isusovim silaskom u nadpakao, gdje je čekao s ostalim starozavjetnim pravednicima. Otuda je primljen u nebo. (To u Vjerovanju: "Sašao nad pakao" ili limb) Prema crkvenoj tradiciji, liturgiji i mišljenju teologa Adam i Eva su ipak spašeni - završava Bezić.

Zamislimo suca kako gleda na solici snuždenog muškarca i pita ga: -Vi ste samoinicijativno, bez optužbe protiv vas došli da priznate kako ste ukrali susjedovu kravu i zaklali ju? -Jesam gospodine... -A jel vam je žao zbog toga? -Kako da nije, gospodine suče! Ma, nema mira ni noću ni danju. I zato sam došao. -Lijepo...Lijepo od vas - mirno će sudac. - Onda...Nećete ponoviti takvo djelo? -Ma kakvi! -Znači čvrsto ste odlučili... -Popraviti se, gospodine - uskoči čovjek. - U redu. Za pokoru izmolite 5 Očenaša i 5 Zdravo Marijo, a sad pođite u miru. I sudac ustane. ........... Tako mi zamišljamo i naše ispovijedi. A naknada štete? Zadovoljština? Za to djelo ljudski zakon za krađu krave bi čovjeku odrapio paprenu cijenu krave za nanošenje materijalne štete susjedu, za susjedove "duševne boli", a bome bi platio kaznu određenu zakonom. Uz sve to i sudske troškove. "Idi u miru" - čujemo ispovjednika nakon odrješenja od naših grijeha. To čini po ovlasti Crkve...Ali krivnju za raskajane grijehe uzima na sebe sam Isus. Zar to ne traži još nešto osim 5 Očenaša... Ima tu još pomalo svašta. Ostaje ono bitno - ljubav! Ona je povrijeđena, a Božje dostojanstvo? Svi ćemo umrijeti! Nakon smrti, makar odmah nakon savršene ispovijedi, čak uz sakramente, ostaje ono bitno: nismo naučili ljubiti, ne dovoljno; svoje smo dostojanstvo kao hram Božji previše srozavali, Taj hram Duha Svetoga smo obeščastili...I sad. Čistiliše je mjesto, neki kažu samo stanje (???) gdje se čovjek "čisti" od svega lošeg i zlog počinjenog, ali trpi u čežnji za sjedinjenjem s Bobom koji nas je iz Ljubavi pozvao u život, a mi to nismo znali cijeniti: Učimo se ljubiti i to u VATRU TE BOŽJE LJUBAVI da ju osjećamo u punini. To je trpljenje! I zbog one žarke želje biti s Bogom, istovremeno se učeći ljubiti i okajavajući svoje grijehe (ne s onih 5 Očenaša. TO nije dovoljno) ostajemo u Čistilištu dok Božja ljubav u nama ne izazove konačno buđenje istinske, prave ljubavi. Zato Ž. Bezić kaže da treba činiti POKORU (ispaštati za svoje, mada oproštene grijehe). Ona je znak kajanja kao najdublje pokorničke stvarnosti, znak obraćenja srca. Ona je u prvom redu zahtjev pravde, ona nas izvlači iz uskoće našega "ja" na širinu novog i ozbiljnog drugarstva s Bogom, zasnovana na ljubavi". Grijehom smo umanjili slavu Božju, pokorom je uvećavamo. Stoga je i Bog traži: "Pokoru činite, jer se je približilo kraljevstvo nebesko" (Mt. 3, 2). Ako nam je Otac i oprostio, mi sami sebi ne smijemo nikada oprostiti vlastitu zloću.

Jesu li to bili stari Grci ili netko drugi, ne sjećam se, ali sam kao mladić čitao knjigu o starim i nestalim civilizacijama. Jesu li i Izraelci uzeli takvu "konstrukciju" nebesa? Ne znam, ali je se dobro sjećam jer je u društvu - pa valjda i kod nekih od vas - bilo razglabanja o tme: "Zašto osjeća se kao u sedmom nebu" (sretan, blažen). 1. nebo - odmah iznad nas, gdje su ptice nebeske, možemo to nazvati i ekosfera, 2. ono gdje plove oblaci, 3. sfera u kojoj "klizi" Sunce, 4. mjesečevo" nebo", 5. pokretne zvijezde, nama poznate kao planeti, 6. zvijezde stajačice i 8. sfera/nebo gdje "stanuje" Bog.

Neću se osvrnuti na gornji post. Samo ću reći da je dobro što sam "pobjegao". Da nisam, stavio bih nešto ćime se nisam slagao u potpunosti, ali sam sada našao nešto što je po mome 100% ispravno tumačenje. Židovska tradicija korištenja brojeva je jasna, brojevima su dodjeljivali određenja značenja, tako je npr. br 3. Božji broj. br. 7 - označava savršenstvo, br. 77 (dvostruka sedmica) - savršenstvo koje nadilazi naše shvaćanje, Br. 6 je suprotnog značenja - nesavršenstvo br. 66 - potpuno nesavršenstvo, nesklad, kaos, negativnost u svim područjima, duhovnom, djelatnom, u spremnosti činiti zla kakva svijet ne pozna itd.. Dakle, zlo kakvo još nije niti viđeno, kamoli doživljeno na Zemlji.. Pa zašto Ivan u Otkrivenju kao broj Antikrista (dakle čovjeka, Božjeg protivnika, dalje AK) dodaje mu još jednu šesticu (666). On toliko potencira njegovu zloću, iskvarenost, ali i sve negativne natprirodne osobine/moći koje će mu Sotona dati kao biću, takvo biće se još nije pojavilo na Zemlji. AK će nastojati u POTPUNOSTI uništiti svaki trag, čak Imena Božjeg...Naročito da bi iskorijenio one koji će, na kraju borbe Dobra i Zla (recimo Neba i pakla) još ostati vjerni Presvetom Trojstvu, Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom srcu Marijinu -dakle Bogu! (Ovo je objasnila je B.Dj.Marija u jedno PP). Pretpostavimo da će mnogi, kako ne bi gladovali ili se smrzavali na hladnoći zbog nedostatka odjeće - prihvatit ponuđeno (dakako da će biti i prisile da prime ŽIG ZVIJERI): prihvatit će čip na čelo ili na ruku. A čip je već danas stvarnost, mada još uvijek eksperimentiraju i "usavršavaju" taj SOTONSKI "stroj". Svakako će biti spreman za ono za što je namijenjen: Tko primi čip, predaje se Sotoni i sam sebe osuđuje na pakao, jer će SVOJEVOLJNO postati rob, kojim će se manipulurati radiovalovima. Neće više biti osoba, izgubit će svoj JA - bit će stroj u rukama AK i njegovih slugu. "U ovome je mudrost: u koga je uma, neka odgoneta broj Zvijeri. Broj je to čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest".(Otk 13,18) .............. Također važno: Znanstvenik Dr. Carl Sanders je osmislio žig zvijeri i "najpogodnija mjesta za njegovo ugrađivanje" u čovjeka. Nedugo nakon toga, dali su mu da pročita Ivanovo Otkrivenje. On, ateista, užasnut je zaplakao. I tako četiri dana. Obratio se. Danas propovijeda zašto ne smijemo primiti taj žig: "Preko njega će AK manipulirati ljudima"! U Otkrivenju piše da će ljudi načiniti kip Zvijeri, kakav? Da bi čip koristio treba mu električna energija, odašiljač i "informatički sustav". Hoće li TO biti taj "kip", hoće li u orbiti Zemlje ostati koji, vjerojatno Muskov telekomunikacijski satelit? Tada čip postaje svrhovit… A ljudima koji ga primiše manipulirat će se elektrovalovima, digitalnom tehnologijom iz odašiljača podignutog "u čast Zvijeri"?

Ma...Ne biste vjerovali pa sam se zato povukao. Samo bih napomenuo da se varaju svi koji vjeruje kako će i čip imati oznaku 666. Dapače! Trudit će se da se on nikako ne poveže s brojem.

Premda riječ duhovnost nekako kršćanskije zvuči, savršenost (askeza i mistika) nije ništa manje kršćanska. Ona obuhvaća cjelovitog čovjeka. Pedagog H. Henz opaža: "Pošto savršenstvo mora biti smatrano konačnim i najvišim ciljem čovjeka, približavanje božanskoj savršenosti jest temeljno usmjerenje ljudskog razvoja i ljudskog nastojanja" . Termin duhovnost ima više kognitivno-dispozicione dimenzije, a svetost više konativno-ćudoredne. Savršenstvo je u integraciji obojega. Govor o duhovnosti ne znači prestanak govora o savršenosti. Samo je savršena duhovnost kršćanska duhovnost. Savršenstvo ostaje uvijek temeljni zakon kršćanstva, svrha čovjekovog života. (Ž. Bezić)

Komu je to upućeno????

Uvijek kad čitam ili slušam ovu prispodobu uočim nešto novo, a prije je promicalo pored mene. Sada - PONIZNOST! "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 1Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" Neki će teći da mu ništa drugo nije ni preostalo. Pa...u pravu su. No taj otac nije zemaljski otac. Isus slušateljima želi još bolje dočarati sliku Oca, nebeskoga, Njegova i našega Oca koji je na nebesima, koji čeka da mu se svako izgubljeno dijete vrati. Ako je spremno poniziti se. Zar je sramota poniziti se pred Bogom? Padamo, padamo, dižemo se, padamo opet...Dokle tako? "Dok te Isus ne nađe na nogama", rekao je jedan gvardijan mladiću. koji je pita to "Dokle"? No, poniznost nije potrebna samo zbog povratka "izgubljenog sina". U svakodnevnom životu bez nje bi oko nas nastao kaos. Ona je antipod, posve suprotna oholosti, umišljenosti u svoju veličinu ili važnost, bez poniznosti nema ni braka koji skladno funkcionira, ni prijateljstava, baš ničega čim su u pitanju dvojica ili više ljudi povezanih u bilo čemu. Kad tomu pridodamo, kod mene davno uočenu strpljivost, blagost i milosrđe u prispodobi spomenutoga oca - evo nam "čarobne formule" kako za svakodnevni život i ophođenje s ljudima u svojoj sredini, tako i sve četiri vrline potrebne da bismo živjeli Bogu ugodnim životom. Stoga neka ne prođe dan da se barem jednom ne sjetimo moliti Boga Oca, Isusa, Duha Svetoga - svejedno: Uz ćvrstu vjeru, neka nam dadne nepokolebljivo ufanje, milost savršene ljubavi prema Bogu i ljudima, te nas obdari milostima poniznosti, strpljivosti, blagosti i milosrđa. Večernja molitva, barem ona, neka bude prilika da se i ispitamo jesmo li zadobili koju. Još kad bismo svoj život predali u Isusove ruke, da ga On vodi, već za koji tjedan bismo primijetili učinke takve molitve. O tome drugom prilikom.

Vjeruješ li zaista da mi svojim skromnim ljudskim razumom možemo riješiti sva bitna pitanja svog vjerskog života? Kako si na primjer predstavljaš Boga? Moramo li se Boga plašiti, jer dopušta trpljenje i smrt? Ili je Bog tako bezazlen da ga ne zanimaju ljudske pogreške? - Tko će odgovoriti na ta pitanja pomoću skromnog ljudskog razuma? Od tih pitanja zavisi toliko toga. Odakle ti nadalje sigurnost da postoji grijeh i sud poslije smrti? Dužnost i savjest? Bog i vječnost? Vjeruješ li doista da ja ili ti s ovo malo mozga možemo sigurno razriješiti ta prastara pitanja? Postoje doduše ozbiljni razlozi u prilog tome da možemo. Ali također postoje i mnogi visoko nadareni i inteligentni ljudi koji misle drukčije nego ti. Ili vjeruješ da si pametniji nego svi čuveni profesori, koji danas negiraju slobodnu volju, a time i svaku odgovornost čovjeka, negiraju postojanje duše u čovjeku, negiraju grijeh, dužnost i savjest? Mnogi negiraju čak i samu Božju opstojnost i posljednji sud poslije smrti. - Kako ćeš ti kao jednostavan, vrlo zaposlen čovjek, bez temeljite znanstvene izobrazbe, ta tako teška i sudbonosna pitanja razriješiti samo svojim razumom? No upravo najvažnije i najradikalnije odluke zavise od tih odgovora, koje moraš dati o tim posljednjim pitanjima. Kako ćeš medu mnogim nazorima o svijetu, u današnje doba, u toj zbrci različitih mišljenja pronaći upravo ono, što je zaista istinito i ispravno? Nalaziš se usred različitih strujanja današnjice u kojima si odrastao. Sve te stranputice utječu na tebe na neki način preko radio emisija, novina, radničkih sindikata, vojske itd. Ta mišljenja proturječe jedna drugima često u tolikoj mjeri baš u najhitnijim pitanjima života. Kako ćeš sada pronaći put istine i pravde? Nietzsche na promjer proglašava svaki dosadašnji moral kao ropski moral glupih i slabih i zahtijeva bezobzirnu promjenu: »Slabo treba zgaziti«, iskorijeniti, likvidirati, uništiti! Jedni izjavljuju da je religija središte života, drugi naviještaju: Bog je mrtav. Jedni proglašavaju život apsurdnim i besmislenim, a drugi naučavaju veličanstvene ideale. Jedni naučavaju bezobzirnu životnu borbu, i da može opstati samo jači, a drugi traže opraštanje, milosrđe... Ne postoji niti jedan svjetonazor koji sadrži vrijednosti, a koje neki drugi svjetonazor radikalno osporava. - Vjeruješ li zaista da postoji neki mali čovjek koji sva ova pitanja može konačno razriješiti? Ali kako ćemo živjeti, ako ne znamo što je ispravno? Ako ne znamo istinu, tada se u svakom slučaju možemo zadovoljiti bilo kojim odgovorom: tako će čovjek stvoriti vlastitu sliku o Bogu, vlastitu religiju, vlastitu istinu. Tko međutim osjeća stvarnu potrebu za istinom, taj će ubrzo spoznati da on to sam nije u mogućnosti spoznati. On sluti da nam netko mora pokazati taj put, jer se radi o našem životu. Za takvog čovjeka objava Božja nije više stvar luksuza u religioznom životu, nego neophodni kruh, za kojim gladuje. U kome je zahtjev za istinom postao živa stvarnost, taj će čeznuti za Božjom riječi, za njegovom objavom. Njemu neće istine vjere kršćanstva i Biblije biti više teški okovi. Riječi Kristove za njega su putokaz na opasnom terenu, u nepoznatoj zemlji. Takav će čovjek zahvalno prihvatiti svaki takav putokaz, jer zna koliko je opasno na svoju ruku lutati okolo u ponorima života. (Dr. Herbert Madinger: TEMELJI VJERE)

Dragi pajdaši, jedan sin je još u dugovima, drugi je tek "uletio" u kredit za jeftiniju kuću. Sad ju treba sređivati...Trebalo bi barem 25-30 tisuća eura da se obojica oslobode muke. I ja sam kratak s eurima, Pa tko nije!!! Ali uvijek nekako izađem na kraj. Zanimljivo da i sinovi nekako izađu na kraj. Poznajući obojicu, pa snahe i unučad, da imam taj novac i riješim ih tih dugova, što bih zapravo učinio? A što bih učinio sebi? Da imam barem 300 eura mjesečno više, ma posve dovoljno, da ne moram po trgovinama tražiti akcije(sniženja). Isto vrijedi i za sinove... Razumije se, prestali bi se boriti, ne bi se više trudili oko kuća, zbog djece (unučadi, moje dakako), a ja? Zar bih sve četiri u zrak? Zar ljenčariti, ne briniti ni za šta, sve imati na "tacni"? Ne mogu zamisliti takav život. Ni svoj, ni njihov. A da bi me Bog na neki način mogao NAKNADNO nagraditi kao ovog čovjeka, pitam vas - a za što da me "nagradi"? Ljudi Božji, pa nema tog novca zbog kojeg bi itko prodao svoju dušu...Barem tako mislim. Ako ima, jadna ta duša. I do da zbog 10, 20, možda 30 godina života na Zemlji da se odrekne vječnoga? Brrrr.... Zbilja mi je čudno pitanje...Pomisao na vječnost bi svakome trebala biti PRVA u slučaju barem sličnih dilema. U svakom slučaju lijepo svjedočenje, ali meni nije bilo potrebno. Bog blagoslovio sve koji rezoniraju drugačije - na svoju štetu i propast!

Kao prvo, na Stari zavjet treba gledati kao na povijesni prikaz razvoja monoteističke vjere, drugo: kao jedan konstantan IZLAZAK (od Abrahama do Isusa), tek kao treće na povijest razvoja židovskog društva. Abrahama Bog izvodi iz poganskog, mnogobožačkog okruženja...Sjetimo se Josipa kojeg braća prodaju u Egipat. Isto je svojevrstan izlazak iz čahure nove sredine - u Egipat. Pa nije samo Jakov sa sinovima bio jedini Izrael! No, biblija spominje samo njih. Preko Mojsija Bog izvodi Židove...Opet Izlazak. Kad/ako čitamo SZ iočit ćemo te skokove, uvijek prema nećemu "gore", izlaz iz nečeg tamnog, pa ulazak u sivilo. Iz sivila koje opet postaje tama u novo sivilo i tako stalno, tolika ropstva zbog nevjere i odaljavanja od Jahve/Boga i "tras". Pad. Pa čekaj opet novi Izlazak. Slučaj Jiftaha je samo jedan od detaljnije opisanih slučajeva KADA i ZAŠTO Židovi još ipak prinesu ljudsku žrtvu. Pa uzmimo kralja Davida. Ne žrtvuje li on najboljeg prijatelja stavivši ga na ćelo vojske zbog čega bijaše ubijen, i to samo kako bi se dokopao prijateljeve žene? ŽRTVA! Jiftahov primjer je opomena ostalima: Ne obećavaj ništa ako nisi siguran da ćeš moći ispuniti: Zavjet te veže pod teški grijeh, stoga se ne zavjetuj ako nisi razgovarao sa duhovnom osobom mudrijom od sebe .........u Bitno.net postoji dobar osvrt na Jiftahovu nepromišljenost...Prenosim: U novije vrijeme dosta je prošireno mišljenje je da se u tekstu ne radi o ubijanju i spaljivanju kćeri, već o nekom obliku duhovne žrtve, tj. trajnog celibata. E.W. Bullinger je još prije više od 100 godina iznio tezu da se hebrejski prefix “ו־(v’-)” koji se najčešće prevodi s „i“ (sastavnim veznikom), može prevesti i rastavnim veznikom „ili“. Prema Bullingeru, pravilan prijevod hebrejskog teksta bi glasio: 1.„tkogod se prvi pojavi na vratima moje kuće i krene mi u susret kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Gospodinov 2. Ili ću prinijeti žrtvu paljenicu.“ Kako Jeftahova kćerka nije mogla biti prinijeta kao žrtva paljenica, Bullinger smatra da se na nju odnosio dio rečenice „bit će Gospodinov.“ Razlozi koji se navode u prilog ovog posljednjeg stajališta su tekstualni indikatori koji bi u slučaju da se radi o stvarnoj ljudskoj žrtvi paljenici bili neobični. Prije svega tu je dvomjesečni period oplakivanja, a posebice inzistiranje na spominjanju djevičanstva: „Onda [Jiftahova kći] zamoli svog oca: “Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugaricama i oplakivati svoje djevičanstvo.””Idi”, reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugaricama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo.Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka.” (Suci 11, 37-39) Dakle, u samo nekoliko redaka djevičanstvo se spominje puno puta, što sugerira da Biblijski pisac želi staviti osobit naglasak na tu riječ. Jednako tako, zadnja rečenica „I nikada nije upoznala čovjeka” bila bi nepotrebna u slučaju da se radilo o ubojstvu jer je samorazumljivo da netko tko je ubijen nikada nije upoznao čovjeka nakon toga. Može se javiti pitanje zašto se ističe tako velika tuga ako se radi samo o trajnom djevičanstvu. Treba imati na umu da takav način života nije bio cijenjen u Židovstvu. Ostati neoženjen/neudata značilo je da ta osoba samome sebi ukida mogućnosti da se iz njegove ili njezine porodice rodi Mesija. U ovom ulomku stvar je dodatno otežana činjenicom da Jiftah osim svoje kćeri nije imao nijednu drugu kćer ili sina. Kao što sam već napomenuo, rasprava oko ovoga teksta vodi se već tisućljećima. Teško je sada ulaziti u sve aspekte tekstualne kritike i u detalje svega onoga što je o ovome već napisano. Ipak, ono što je važno zapamtiti je činjenica da tekst nigdje ne sugerira da je čin žrtvovanja osobe, u slučaju da je bio izvršen, nešto pozitivno. Čak i u najtamnijoj varijanti događaja vidi se jasno žaljenje i kajanje zbog lakomislene pogreške koja je mogla biti zaobiđena. Kraj citata)

Eh, sad ispada da je bivši gazda Juda, a bik da je Isus? Loš "pokretač" teme, ali dobro...I bit će malo duže. Juda je bio član Zelota, jedne od grupacije Židova. Znamo za Farizeje, Saduceje, Esene i Zelote. Eseni su djelovali povučeno, brinuli o prepisivanju svitaka Biblije (smatra se da su oni nađeni i po mjestu nalazišta nazvani Kumranski spisi njihovi rukopisi). Po nekim indicijama da se zaključiti da su i Ivan Krstitelj i Josip, Marijin zaručnik bili pristaše, ako ne i članovi te grupacije. Obzirom na dosljedno vršenje od Boga im povjerenih uloga u povijesti spasenja ljudskoga roda, pretpostavka i nije proizvoljna. Zeloti su željeli nasilnim putem izgnati Rimljane. Oni su se najviše oslanjali na očekivanoga Mesiju koji će ognjem i mačem osloboditi Izrael od okupacije. Juda, kao Isusov učenik, nadao se da, ako je Isus doista taj očekivani Mesija, da će Ga nekako pridobiti za njihov (zelotski) plan. Kako bi bilo krasno, kad već može nahraniti tolike ljude skoro bez ičega (samo par kruhova i ribica za 5000 samo muškaraca!), kad liječi bolesti koje i kakojoš nitko nije, pa čak izgoni zloduhe - Isusu bi to trebala biti čista igra. A Juda bi, ako mu uspije nagovoriti Ga, postao slavan, junak. Nije Juda bio nevinašce. Balansirao je između uvjerenja da je Isus ipak od Boga poslani Mesija, ali što ako nije - pa je, kao "čuvar" zajedničke blagajne povremeno za sebe "posuđivao" od novca koje su skupljali za svoje potrebe, jelo kao najvažnije. Očito je Isus bio strpljiv s Judom, no o tome Evanđelja ne pišu ništa. Juda Ga je zasigurno agovarao, objašnjavao potrebe cijelog Izraela, ali Isus se držao Očeva Plana: nije došao ratovati već svoj život položiti za otkupljenje ljudskoga roda (tu izostavljam uspostavu Euharistije, sakramenta pomirenja, krštenje, dakle sakramente i konačno Misu, "Uzmite i jedite..." i "Ovo činite meni na spomen"). Juda je vidio da se oko Isus diže velika prašina. A imao je i veze sa nekima iz redova tadašnjeg klera. Kad Isus neće po njegovom nagovoru, Juda odluči promijeniti taktiku: prisilit će Isusa na svoj način. Odlazi Velikom svećeniku i za 30 srebrnih novčića sklopi dogovor da će im pokazati koji je od prisutnih u Maslinskome vrtu Isus. Znao je da se On tamo često moli. Pa ostalo sve znamo. Sjetimo se sada Petra. Pijetao je zapjevao, ali je Petar prije toga već tri puta zanijekao da pozna Isusa. Znamo da se na pjetlov pjev Petar sjetio Isusovih riječi, izašao je iz dvorišta i gorko zaplakao. A kasnije, ne piše kada ni gdje, sigurno je molio Isusa da mu oprosti. I tu zataju je Petar okajavao ostatak svoga života. Znao je da mu je Isus oprostio, ali ga je ta izdaja pekla. A Judu? Kad je poljupcem pokazao "EVo! Taj je", pa kad su Isusa odveli u podrum Velikog svećenika, i kad je počelo mučenje...Nakon spoznaje da će na insistitranje Velikog svećenika Isusa razapeti, Juda shvati da je u škripcu, jer kako će se sad opravdati pred prijateljima, pred ostalim Zelotima, kojima je - to je posve jasno - obećao da će sigurno Isus, ako ga se "malo pritisne" popustiti i prići im. Vidjevši da je sve bilo uzalud, vraća one srebrne novčiće, jer "nisu se tako pogodili"! Uzalud. Što je učinjeno, učinjeno je. Kaifa je imao Isusa. Neće taj više rušiti njegov ugled, farizejima, pismoznancima! Dosta je! Ušutkat će ga zauvijek. Juda je toga svjestan, ali ne postupa kao Petar. Nema kod njega kajanja! Samo srušeni vlastiti ugled. Sramota. Bijesan na Kaifu, valjda ljut i na Isusa što je toliko "tvrdoglav", misleći samo na sebe, podlegao je onome crnome napasniku koji je Judu već dugo ima skoro cijeloga u svojim šapama: "Što mi je ostalo od života"?! - rezon je jadnika koji je još nukan, potican od strane Zloga već na rubu očaja. Odlazi. Ne da se isplače. Ostatak života - kakav bi mu bio? Sve su mu lađe potonule. I umjesto da se sabere negdje u miru (sjetimo se "nevjernoga" Tome, apostola koji nije bio s ostalima kad se Isus ukazao nakon uskrsnuća. Apostoli zaključani u strahu od Židova, a Toma? Vjerojatno ga je mučilo kako negdje tu nešto ne štima. Isus, toliki dobročinitelj, vjerovao Mu je, a gle, sad je mrtav. Na osami je razbijao glavu ŠTO se to dogodilo a da on to ne razuije. Zato je ipak došao k ostalim učenicima...I tada se ukaže Isus opet i ono "Ne budu nevjeran neo vjeran", što se ipak najviše odnosi na sva pokoljenja nakon njih do danas. Juda nije imao ni trunke vjere. Zato je sam sebi oduzeo život - vješanjem. Život, kakav je sebi režirao, izgubio je smisao. A kad nema kajanja, ostaje u nama praznina, pustoš, očaj - preduvjet, otvaranje i "vrata i svih prozora" Zlome da nas ščepa u svoje šape. Isus bi mu oprostio. Ali, ako nema onoga "Isuse, možeš li mi oprostiti"? - nema ni oproštenja. A već to je početak proživljavanja paklenskoge stvarnosti, muka već na zemlji, a kako nakon smrti? Jadne osobe koje umiru neraskajane. Siroti Juda, kojeg je Isus nazvao Sinom propasti - vlastite. Juda je ostao dosljedan? Neee, upirano tvrdoglav u svojim planovima, stavu i OSLONCU SAMO NA SEBE. Čovjek, mrvica koja ne prihvaća Istinu da bez Stvoritelja imamo jako malene šanse biti ono za što smo i stvoreni, polako tone u svijet lažnih nadanja, samoobmane, drugim riječima kao Čovjek (veliko "Č") polako nestaje kao takav. Koliko je na godišnoj razini suicida samo u našoj domovini? Po Judinom primjeru možemo shvatiti zašto toliki broj. I rast će.

Na Tijelovo svećenik umoči Hostiju i Kalež i stavi vjerniku obavezno NA JEZIK .