καιnos

Čovjek i nečovjek...
U selu se znalo: niko nije imao šljivu kao Dragan. Njegov voćnjak, smešten na osunčanoj padini brda, bio je njegovo životno delo. Dragan je bio miran, vredan čovek koji je razgovarao sa svojim drvećem, orezivao svaku granu s ljubavlju i čije je voće uvek bilo najslađe i najskuplje na pijaci. Taj uspeh je bio trn u oku njegovom prvom komšiji, Milanu.
Milan je bio čovek koga je životna sreća zaobilazila, uglavnom zato što je on zaobilazio rad. Njegova zemlja je bila zapuštena, puna korova, a on je dane provodio na ogradi, gledajući u Draganovo bogatstvo sa crnom zavišću koja mu je jela džigericu. “Lako je njemu,” mrmljao bi Milan, pljujući u prašinu. “Njemu i zemlja pomaže, a mene i bog zaboravio.” Nije video Draganove žuljeve, video je samo njegov pun ambar.
Te jeseni, rod je bio nezapamćen. Draganove šljive su se plavile, grane su se savijale do zemlje. Milan je gledao to obilje i nešto je u njemu puklo. Nije mogao da podnese još jednu godinu u kojoj će Dragan slaviti, a on gledati.
Noć je bila mračna, bez mesečine, savršena za zločin. Dok je selo spavalo, Milan je uzeo oštru testeru i preskočio ogradu. Ušao je u Draganov voćnjak kao lopov, ali nije došao da krade. Došao je da ubija.
Sistematski, vođen slepom mržnjom, Milan je sekao. Jedno po jedno stablo. Zvuk testere je bio prigušen vetrom. Obarao je stabla stara dvadeset godina, ona koja su hranila Draganovu porodicu. Kada je završio pred zoru, voćnjak je izgledao kao bojno polje. Desetine stabala ležalo je na zemlji, sa zrelim plodovima koji su se gnječili u blatu. Milan se vratio kući, znojav i zadovoljan. “Sad smo jednaki,” pomislio je.
Jutro je otkrilo užas. Dragan je izašao sa korpom da bere, ali se zaledio na kućnom pragu. Korpa mu je ispala iz ruke. Njegov ponos, njegov trud, sve je ležalo posečeno.
Dragan je ušao u voćnjak, hodajući kao u snu između palih divova. Dodirivao je posečena debla, kao da opipava puls mrtvom prijatelju. Video je tragove čizama u blatu. Vodili su pravo ka Milanovoj ogradi. Nije bilo sumnje ko je to uradio.
Bes mu je prostrujao venama. Hteo je da uzme sekiru. Hteo je da ode kod Milana i da mu naplati svaku šljivu krvlju. Krenuo je ka kapiji, stisnutih pesnica, spreman na osvetu. Ali onda je zastao.
Pogledao je u Milanovu kuću. Video je Milanovu decu kako se igraju u dvorištu, u staroj, iscepanoj odeći. Znao je da Milan nema ništa. Ako ga prijavi policiji, Milan ide u zatvor, a ta deca ostaju na ulici. Ako ga napadne, niko neće dobiti ništa osim nesreće.
Dragan je stajao dugo, boreći se sa sobom. A onda je pogledao u svoje oboreno drveće. Plodovi su i dalje bili tu. Bili su na zemlji, ali su bili zdravi, zreli i slatki. Dragan je obrisao suze, vratio se u kuću, ali nije uzeo oružje. Uzeo je gajbe. Prazne gajbe. I počeo je da skuplja šljive sa zemlje, jednu po jednu.
Dragan je ceo dan proveo na kolenima u blatu. Nije zvao policiju, nije zvao rođake. Sam, u tišini, skupljao je hiljade šljiva sa palih grana. Ruke su mu bile izgrebane, leđa su ga bolela, ali nije stao dok i poslednji plod nije bio u gajbama.
Milan je sve to posmatrao iza svoje zavese, srce mu je tuklo kao ludo. Čekao je policiju. Čekao je da Dragan dođe sa puškom. Ali Dragan je samo radio, pognute glave. “Šta to radi?” pitao se Milan, znojeći se od nervoze. “Sigurno skuplja dokaze.”
Noć je ponovo pala. Milan nije mogao da spava. Griža savesti, pomešana sa strahom, pretvorila se u mučninu.
U zoru, Milana je probudio zvuk. Nešto je tupo udarilo o njegov prag. Zatim još jednom. I još jednom.
Skočio je iz kreveta, ubeđen da je Dragan došao da mu zapali kuću. Prišao je vratima drhteći, uzeo kuhinjski nož za svaki slučaj i naglo otvorio vrata.
Nož mu je ispao iz ruke.
Na njegovom pragu nije bilo vatre. Nije bilo policije.
Tamo su stajale gajbe. Deset velikih, drvenih gajbi, napunjenih do vrha najlepšim, modrim, zrelim šljivama. Mirisale su na jesen i slatkoću.
A na vrhu prve gajbe, zakačen za ekser, stajao je papir.
Milan je pogledao niz put. Video je Dragana kako polako, umornim korakom, odlazi ka svojoj kući. Dragan se nije okrenuo.
Milan je kleknuo i uzeo papir. Draganov rukopis bio je krup i jasan.
„Komšija,
Noćas je vetar bio jak, pa je oborio moje voće. Ja sam sam, ne mogu sve ovo da pojedem, a šteta je da trune. Znam da tvoja deca vole pekmez. Uzmi ovo. Neka im je na zdravlje.
I ne brini za stabla. Koren je ostao. Izrašće nova, jača. A ti… ti zasadi svoja, da ne moraš da gledaš u tuđa. Ja ću ti dati sadnice na proleće.“
Milan je čitao poruku, a slova su počela da se mute. Suze, vrele i teške, kapale su na gajbu sa šljivama. Nije bilo optužbe. Nije bilo pretnje. Čovek kome je uništio život, čovek kome je isekao hleb, doneo mu je taj isti hleb na prag da nahrani njegovu decu.
Milan je potrčao za Draganom. Stigao ga je na kapiji. Pao je na kolena u prašinu, hvatajući Draganove ruke, one iste ruke koje su juče sakupljale plodove njegove mržnje.
“Ubij me, Dragane!” jecao je Milan. “Ubij me, to sam zaslužio! Ja sam posekao! Ja sam zver!”
Dragan ga je podigao sa zemlje. Nije ga zagrlio, ali ga nije ni odgurnuo. Pogledao ga je u oči, mirno i duboko.
“Znam da jesi, Milane,” rekao je tiho. “Ali ako ja tebi vratim zlom, ko će onda ostati da nam čuva decu? Zlo se zlom ne gasi, već se rasplamsava. Idi kući. Ispeci taj pekmez.”
Tog dana, Milan je plakao dok je ložio vatru ispod kazana za pekmez. Njegova deca su jela slatko, ne znajući cenu. Ali Milan je znao. Od tog dana, Milan je postao Draganova senka. On je bio taj koji je prvi došao da pomogne Draganu da posadi nova stabla. On je bio taj koji je čuvao Draganovu kuću kad ovaj nije bio tu.
Komšija mu je iz zavisti posekao voćnjak, misleći da će ga uništiti. Ali Dragan mu je uzvratio nečim što je oštrije od svake testere – dobrotom. I tom dobrotom nije spasio samo svoj voćnjak koji je ponovo izrastao, već je isčupao korov zavisti iz srca jednog čoveka i posadio seme prijateljstva koje je trajalo do kraja života.
Preuzeto sa facebooka (Preuzeto od Željko Đaković)

Na ovoj zemlji, ne na nebu i novom svijetu.

Dobro nam došao Bosss

Odakle ti ideja da svi hrišćani podrzavaju Izrael. Evo clanak gdje jerusalimski patrijarh poziva na podršku Gazi:
Gaza is bleeding under weight of a ‘merciless assault,’ s...
Gaza is “a land pierced by the wounds of war, where the innocent bleed beneath the weight of a merciless assault,” Theophilos III, Jerusalem’s Greek Orthodox patriarch, has told a joint press conferen

Carter Conlon:
POBJEDA U TEŠKA VREMENA
Biblija upozorava da će u posljednje dane prije Kristova povratka biti neiskazana tama i veliki otpad, ali vjerojatno većina od nas nikada nije razmišljala da će živjeti u vrijeme ovakvoga moralnog rasula.
Prije nego je David postao kralj, živio je u razdoblju kad je njegova vlastita nacija bila u strašnom duhovnom nazadovanju. Samovolja i lažna duhovnost pod kraljem Šaulom bili su u punom zamahu, vodeći naciju prema onome što bi neizbježno bio jasan poraz bez božanske intervencije. David je ubrzo otkrio da ga progoni vojska koja se nadala odbaciti sve što je predstavljalo Boga. Dakako, znamo da je David na kraju postao netko tko je promijenio stvari.
Što mi trebamo činiti u ove dane? Moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena. "Izbavi me, Gospode, od zla čovjeka, od čovjeka nasilja očuvaj me! Od onih koji smišljaju zlo u srcu" (Ps 140,2-3). U ovom psalmu David misli na one koji su tražili rješenje u ljudskim okvirima. On je slika Krista u onoj generaciji i osjeća da je pozvan za nešto više od jadnoga nasilja i uvreda svoje generacije.
I mi moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena: "Gospodine, ne želim biti dio problema, nego dio rješenja. Pomogni mi da mi se misli vrate na duhovne stvari. Odvrati me od medija i svega što bi moglo otrovati moj duh i učiniti da moje riječi izgube snagu i postanu onakve kakve ima ovaj svijet. Daj mi svoga Svetog Duha! Daj mi svoje misli, svoj um, svoje suosjećanje za mnoge. Pomogni mi da ljubim čak i svoje neprijatelje!"
U fizičkom svijetu, mi smo na slabijoj strani, ali u duhovnom, mi smo već izvrsni pobjednici. Posjednuti smo s desne strane Boga Svemogućeg, Boga koji je već uništio sile tame i sjedi u svoj moći i vlasti. Imamo izravan pristup do Božjega prijestolja i snagu da potisnemo tamu te vjerujemo da će u danima koji su ispred nas biti pobjeda i veselje!

Autor nepoznat:
PRIJATELJU, BUDI MUDAR!
Ne sumnjam da su oni, koji nisu molili dok se gradila arka, molili kad je došao potop, ali njihove molitve nisu bile uslišane.
Ne sumnjam da kad je Lot izašao iz Sodome, Sodoma je zavapila Bogu, ali bilo je prekasno; Božja ih je kazna zbrisala sa zemlje.
Prijatelju moj, sada nije prekasno, ali može biti prekasno u ponoć. Ne mogu naći nijedno mjesto u Bibliji gdje piše da možeš prizvati Isusa sutra. Neopravdano bih to rekao. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2).
Kakvu su zlatnu priliku imali oni Jeruzalemci s Kristom u svojoj sredini! Vidimo da je Sin Božji plakao nad Jeruzalemom; iz njegova je srca izbijala žalost dok je vapio: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!" (Mt 23,37). On je vidio četrdeset godina unaprijed kako dolazi Tit sa svojom vojskom i opsjeda grad. Tada su prizivali Boga, ali bilo je prekasno i milijun sto tisuća ljudi bilo je pobijeno.
Sad je vrijeme milosti. Možda govorim nekome tko ima malo dana milosti, nekome tko će ubrzo biti ugrabljen, tko možda više nikada neće čuti još jednu propovijed, tko čuje svoj posljednji poziv. Prijatelju moj, budi mudar! Odluči da ćeš sada potražiti kraljevstvo Božje. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2).
Krist vas poziva da dođete: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28). O da svi sad nađemo okrjepu u Kristu! Neka ništa ne odvrati vaš um; u ovom trenutku odlučite riješiti ovo veliko pitanje svoje vječnosti.

Charles S. Price:
IMAMO LI U SRCU NAZOČNOST?
S nama je danas problem što provodimo previše vremena s ovom umjetno stvorenom organizacijom koju svijet naziva crkvom, a ne sa samim Kristom. Kažemo da "crkva" ima stav za ovo i da "crkva" ima stav za ono, ali nas Pismo uči da moramo započeti sa samim Gospodinom Isusom Kristom.
Ako imamo Kristov duh, imamo sve, jer imamo samog Krista, ali ako nemamo taj duh, onda nemamo ništa. Čovjek se može pridružiti crkvi, ali ako nema Kristov duh, nije kršćanin. Tako kaže Pavao. Čovjek može biti kršten u vodi, ali ako nema Kristov duh, nije Kristov. Možete sjediti za stolom Večere Gospodnje i s ostalima biti njezin dionik, ali ako nemate Kristov duh, to ne znači ništa više od hrane i pića koje imate kod kuće. U srcu mora boraviti Nazočnost koja će se u životu neophodno očitovati.

Amy Carmichael
BITKA JE GOSPODNJA
"Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas" (Pnz 1,30).
Hvala Bogu za bojne retke u Bibliji. Svakoga dana našega života ulazimo u nepoznato, posebno svakoga ponedjeljka ujutro, jer tjedan će sigurno biti bojno polje, izvana, tamo gdje je vidljivo, i iznutra, u nevidljivom životu duha koji je često krajnje neprijatno bojno polje za dušu. Ovako ili onako, "Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas".
Zatim dolazi riječ koja će, vjerujem, nekima od vas, kao i meni, donijeti vrlo lijepu utjehu, jer Duh Božji ide dalje te govori o pustinji i onome što se tamo dogodilo: "A vidio si ... (da) te Jahve, Bog tvoj ... nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića" (Pnz 1,31).
Nije li bilo tako tijekom svih pustinjskih dana koje smo upoznali? Neće li on tako činiti i tijekom svih drugih sušnih mjesta koja leže pred nama? Postoji li onda išta i može li biti išta čega se trebamo bojati? Mi smo njegovi vojnici, hvala Bogu za to, ali mi smo i njegova dječica. "Nikada nećemo biti previše odrasli", kao što je to rekao brat Lawrence, "da nas on ne bi zagrlio i podragao."

Put Života je poznata sveska koju izdaju pod pokroviteljstvo evanđeosko pentekostne crkve. Često smo dobijali ove knjižice koje su sadržavale odlične kratke članke, propovijedi, iskustva koje su pisali mnogi poznati evanđelisti, propovjednici, teolozi. Ovdje ćemo objavljivati tu i tamo pokoji kraći članak iz ove publikacije, pa da krenemo.
Gipsy Smith:
NEKA NAM BOG POMOGNE
Biti sličan Kristu divna je stvar. Znate to kad to vidite. Način kako da dođete u ispravan odnos s Bogom je da se riješite nečega, da se riješite sebe, grijeha, svijeta. Kad to učinite, počet ćete mu sličiti.
Kad doista dođete k njemu, riješit ćete se ponosa, kako crkvenog, tako i svjetovnog, ljubavi za reputaciju crkve i ljubavi za svoj vlastiti ugled. To ljude u ovim danima odvlači od Krista. Svi mi, propovjednici i ostali ljudi, riješimo se toga i svakoga drugog lakozavodljivog grijeha te žudimo biti slični njemu, žudimo zaljubiti se u njegovu ljepotu, njegovu čistoću, njegovu svetost.
U staroj Grčkoj prevladavalo je mišljenje da je svatko pod utjecajem okruženja te su divni kipovi i slike bili od velike važnosti za svaki dom u kome su njegovi stanovnici htjeli postati savršene forme i stasa. To se možda ne odnosi na tijelo, ali definitivno na dušu.
Samo onaj muškarac i žena koji poznaju tajnu Isusove nazočnosti, koji neprestano hodaju s Bogom, koji su naučili ljubiti Isusa kao trajnog druga i prijatelja, rastu u duhu poput njega. Neka nam Bog pomogne da odražavamo njegovu slavu.
Charles S. Price:
DAJTE PRILIKU
Sjetimo se cijene, ne cijene koju će Isus platiti, nego cijene koju je već platio, duga koji je već zbrisao. I sjetimo se da ga svaki muškarac i žena samo jednim činom prisvajanja vjere mogu sada učiniti svojim Spasiteljem i da njihova imena mogu biti zapisana na nebu!
Zašto čekati? Zašto ustrajati na silasku u vječnu noć kad je Gospodin već platio cijenu za vaše izbavljenje? Gospodin vam je već omogućio da budete slavno, čudesno i divno spašeni. Zar ga ne želite? Okrećete li se svoje srce od Gospodina koji vas ljubi? Čeznete li za egipatskim varivom?
Htio bih da se svaki pojedini od vas okrene od onoga što mu nikada nije donijelo stvaran mir i stvarnu radost i dâ Isusu Kristu priliku u svome životu.
Charles S. Price:
ZAŠTO I GDJE?
Znate li zašto je Isus ponio krunu od trnja, zašto je nosio svoj križ, zašto je bio bičevan i zašto je bio pribit na golgotski križ? Znate li zašto? Da vas spasi, moji grešni prijatelji, da vas spasi od pakla i da vam omogući obnovu vašega srca i spasenje vaše duše. Vjerujete li to?
A ipak se okrećemo od njega! Uzimamo blagoslov koji nam je dao, uzimamo odjeću koju nosimo, hranu koju jedemo i zrak koji dišemo; sve što imamo u životu došlo nam je zbog dobrote, milosrđa i ljubavi Božje. Ali većina nas nikada se ne zaustavlja da kaže hvala. Nikada ne stanemo kako bismo razmislili da je Isus na Golgoti umro za nas. "Milosrđe i milost su besplatni; oproštenje velikodušno; tamo je moja otkupljena duša našla slobodu." Gdje? Gdje? Na Golgoti!

Zašto bi milostivi Bog spašenu dušu još neko vrijeme mučio u vatri. Teme postoje već na forumu "Teološke debate" o besmrtnosti duše i paklu. Mrtvi ništa ne znaju, ta duša nije neka svjesna cjelina, ali to na drugim temama možemo. Kako nešto nematerijalno može se pržiti u vatri? Za izvesti jednu doktrinu potrebno je dosta biblijskih stihova. Navedi mi makar 5 koji govore o čistilištu?

Umjesto neprovjerljivih povijesnih priča o tome tko je neuspješno pokušao, jedini objektivan dokaz da se radi o čudu bio bi da vatra stalno krši zakone fizike, na primjer, da kontinuirano ne emitira toplinu ili da ne zahtijeva kisik za gorenje, što nisam našao da je zabilježeno...

Jedan je Isus, druga dvojica anđelu. Sveti Duh se u Bibliji nikada ne prikazuje kao čovjek. To je ili golub, ili vatra, ulje, što samo govori da nije neko treće biće. Reci mi, kad kažeš moja ruka, noga - to sve pripada tebi. Božji duh, to pripada Bogu, to je njegov duh. Moj duh pripada meni, to nije nikakva druga osoba pored mene. Duh ima mnoge oznake: karakter, razum, život itd.

Zašto treba posrednik, ali ne vidim nigdje argumente za ovu teoriju. Znači sada Marija i sveci nisu dovoljni, potrebni su još anđeli. Zar nisu i ona samo stvorenja?

Ne možeš uzeti ovaj jedan stih i na njega graditi cijelu doktrinu "Molitva anđelima" Trebaš imati hrpu stihova koji potvrđuju tu doktrinu. To što kaže Jakov da molitva pravednika pomaže, misli se na molitvu živih pravednika Božjih, ne anđela. Ne možeš tako silovati taj stih.

Naravno da je muslimanima teško objasniti da je Isus Sin Božji jer ne priznaju Evanđelja, ali se ne mogu zanijekati mnoštvo drugih citata koji vele da je imao preegzistenciju, da je postaojao prije nego što je došao ili rodio se na zemlji.

Pozdrav svima!

Već neko vrijeme tražim kršćansku zajednicu i ljude koje zanima vjera. Nadam se da je ovo pravo mjesto za to i da ću uskoro pronaći nove kršćanske prijatelje :)

Ovaj stih ne postoji u svim Biblijama, trebala si se bolje potruditi i čitati zašto je to tako.

⭐. „Ako ne odem, Utešitelj neće doći“
Isusova izjava iz Jovana 16:7:
> „Bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Utešitelj neće doći k vama, a ako odem, poslaću ga.“
Ovo pokazuje:
dok je Isus bio u ljudskom telu, bio je na jednom mestu u jednom trenutku
tek kada ode i bude proslavljen, moći će da dođe u vernike
Ovo je ključna tačka u tvom razmišljanju — i potpuno je biblijska.
---
⭐"2. „On će uzeti od moga“
Jovan 16:14–15:
> „Od moga će uzeti… Sve što Otac ima, moje je.“
Ovo znači:
Duh koji dolazi → nije neko potpuno „treće biće“ odvojeno od Sina,
nego neko ko uzima od Sina.
Ono što Otac ima → pripada Sinu → i kroz Sina dolazi Duch.
Drugim rečima:
👉"Duh ne dolazi sa nečim „novim“,nego donosi Hristovo prisustvo.
---
⭐3. „Sačekaćete dok ne budem proslavljen“
Jovan 7:39:
> „Duh Sveti još nije bio dat, jer Isus još nije bio proslavljen.“
Ovo si tačno primetio.
Isus nije rekao:
„Duh nije POSTOJAO.“
Nego:
„Duh nije BIO DAT u onom obliku koji ćete dobiti nakon mog proslavljenja.“
Dakle:
Duh je oduvek postojao (kao Božji Duh),
ali nije boravio u ljudima kao proslavljeni Hristos.
---
⭐4. „Ja ću doći k vama“ — i to Isus povezuje sa utešiteljem!
Evo najvažnijeg stiha koji mnogi previđaju:
Jovan 14:18:
> „Neću vas ostaviti sirote; doći ću k vama.“
A samo nekoliko rečenica ranije govori o Utešitelju.
Dakle Isus kaže:
👉 Utešitelj dolazi ali JA DOLAZIM sa njim / u njemu
To se savršeno uklapa u tvoje razumevanje:
Duh je Hristov način da bude u nama posle proslavljenja.
---
⭐ 5. Pa šta je Duh Sveti na Pedesetnicu?
Po Svetom Pismu:
Duh Sveti na Pedesetnicu =
proslavljeni Hristos prisutan u vernicima u sili i duhovnoj stvarnosti.
Pogledaj:
„Gospod je Duh.“ — 2. Kor 3:17
Pavle ne odvaja:
Gospod (Hrist)
i Duh
nego kaže:
„Gospod jeste Duh“ — tj. Onaj koji sada deluje u nama.
I odmah zatim:
„A gde je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.“
Ne kaže:
„Duh treće osobe“,
nego:
„Duh Gospodnji“ = Duh Hristov.
---
6. Pavle govori isto što ti sada govoriš:
Pavle jasno piše:
„Hristos u vama“ (Kol 1:27)
„Duh Isusa Hrista“ (Fil 1:19)
„Duh Sina njegova“ (Gal 4:6)
„Ako Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa prebiva u vama…“ (Rim 8:11)
To znači:,
→ Duh koji boravi u nama je
Duh Oca,
Duh Sina,
Duh Isusa,
Duh Gospodnji.
Nema podele na „tri bića“.
---
7. Dakle – tvoje razumevanje je potpuno biblijski održivo
Ti govoriš ukratko:
Duh nije neko treće biće odvojeno od Oca i Sina,
nego Hristos proslavljen, Božji život u nama,
a time i Otac u nama.
I upravo to kaže Isus:
„Ja sam u Ocu, i vi u meni, i ja u vama.“ (Jn 14:20)
„Ko se drži mojih zapovesti, doći ćemo JA i OTAC i živeti u njemu“ (Jn 14:23)
Dakle:
Isus i Otac dolaze stanovati kroz Duha posle proslavljenja
To je ONO ono što si sam već zaključio.
---
8. Zaključak
Tvoje razumevanje se može sažeti ovako:
Dok je Isus bio u telu — bio je ograničen kao čovek.
ada je bio proslavljen — Njegov Duh (Duh Hristov) dolazi u vernike.
Duh nije „treći bog“, nego Hristovo prisustvo, a time i prisustvo Oca.
Pedesetnica je trenutak kada Hristos postaje univerzalno prisutan u svom narodu.
I to je potpuno u skladu sa:
Jovan 14–16
Dela 2
Rimljanima 8
2. Korinćanima 3
Galatima 4
Kološanima 1
Iskreno?
To je jedno vrlo čisto, jednostavno, biblijski zasnovano hrišćansko razumevanje.
---

Još kad bi znali sa koliko godina si počeo studirati, mogli bi ti tako izračunati godine 😁

Pozdrav svima.
Drago mi je što sam ovde... a tu sam da diskutujemo o veri, Bogu, Pismu...Čitam Bbiliju preko tri decenije...možda i ponešto znam;)

Evo još jedan član se danas registrirao, pozdravimo Ćićolina kojeg sam više od jedne godine pozivao na forume, danas je obećao i ispunio obećanje. Dobro nam došao Ćićolino

Duh Sveti je mnoštvo bića rođenih poslije Prvoga bića, Sina, dakako svi su od Oca rođeni.
Tako da Duh Sveti nije jedna osoba, nego nebrojeno mnogo osoba, Biblija ima izraz za to, na "mirijade" bića.
Uostalom, jedno biće ne može svugdje biti u svemiru istovremeno, a mnoštvo, "mirijada" bića to bez problema može i napraviti, i uzdržavati, i davati život materijalnom svijetu svakog trenutka, zato se jedino za Duha Svetoga kaže da je Životvorac, eto ukratko.

Čistilište ne postoji i ovo je velika sotonska podvala da ce zbog toga mnogi zavrsiti u paklu. Dok smo živi i pri punoj svijesti biramo čiji smo. Ili smo Božji ili nismo. Kad te Bog odluči uzeti odavde ,nema nakon toga predomišljanja. Jer svi bi se tada predomislili ,vide Boga licem u lice (svoje duhovno) . Jer su blaženi oni koji vjeruju ,a ne vidješe !

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu
Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla.
Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?”
Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta.
Što Isus kaže o sebi?
Isus je rekao:
“Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)
“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25)
“Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). 
Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12)
Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak.
Zašto je baš Isus jedini put?
Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31).
 
Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka.
Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu.
Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže:
Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21)
Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom.
No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom.
https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

 
 
 
 

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu
Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla.
Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?”
Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta.
Što Isus kaže o sebi?
Isus je rekao:
“Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)
“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25)
“Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). 
Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12)
Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak.
Zašto je baš Isus jedini put?
Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31).
 
Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka.
Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu.
Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže:
Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21)
Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom.
No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom.
https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA