4 minutes ago, Maki said:

"Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? Koji je čovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh?" (Psalam 89:47-48).

Šeol u SZ je grob, a ne had. Čovjek ne može sam sebe uskrisiti, ne može sebi dati život. To govori taj redak.

upravo, καιnos said:

Šeol u SZ je grob, a ne had. Čovjek ne može sam sebe uskrisiti, ne može sebi dati život. To govori taj redak.

"grave, hell, pit

Or shol {sheh-ole'}; from sha'al; Hades or the world of the dead (as if a subterranean retreat), including its accessories and inmates -- grave, hell, pit."

https://biblehub.com/hebrew/7585.htm

5 minutes ago, Maki said:

grave,

Eto rekao sam grob. Hoćeš reći da se duše muče negdje ispod zemlje - i dobro, kad bude uskrsnuće zlih, te duše skaču opet u tijelo, i nakon što prime kaznu izvan Novog Jeruzalema, ovaj će put gorjeti isto negdje u vatri vječno u tijelima?

1 minute ago, καιnos said:

Eto rekao sam grob. Hoćeš reći da se duše muče negdje ispod zemlje - i dobro, kad bude uskrsnuće zlih, te duše skaču opet u tijelo, i nakon što prime kaznu izvan Novog Jeruzalema, ovaj će put gorjeti isto negdje u vatri vječno u tijelima?

Grob je na hebrejskog qeber.

https://biblehub.com/hebrew/6913.htm

Sheol je mjesto gdje mrtvi odlaze poslije smrti, a qeber je fizički grob u koji se stavlja leš.

Duše mrtvih prije Hrista jesu bile u adu koji je bio mračno i tmurno mjesto, mjesto muke, ali to nije ono mjesto vječne muke u koje će otići grešnici nakon konačnog suda. Za to mjesto se koristi naziv geena.

13 hours ago, Maki said:

Sheol je mjesto gdje mrtvi odlaze poslije smrti

Ni vi više ne znate što govorite...Biblija kaže tijelo ide u zemlju, a duh se vraća Bogu, to veli Salomon, a onda ti kažeš da mrtvi idu u neki had, što je grčka mitologija. Sto puta kontradiktoronost u vašim izjavama. Te veliš duša Lazara sišla u neki had, te poslije Isusovog uskrsnuća duše idu na nebo....te veliš da su duše prije Isusovog uskrsnuća išle sve zajedno u had, ne znaš opet da li je tu bila neka pregrada između duša pravednih i grešnika. Jednom riječju ništa ni sa čim.

14 hours ago, καιnos said:

Ovdje je tema besmrtnost duše, pisano je preko 20 stranica na temi o trojstvu. Ali ok, Bog jedini ima besmrtnost, a ti kažeš da su i ljudi besmrtni.

Ovako, jesu li Adam i Eva dobili - urođenu besmrtnost ili uvjetnu besmrtnost po tebi?

Uvjetnu." Ne jedi sa ovog stabla "

Isus Krist je besmrtan ,Živ je na nebu ! Po tebi nije. Isus Krist ucinio nas je besmrtnima, pobjedio je smrt ,uskrsnuo kao sto ce i tijela umrlih uskrsnuti. Besmrtna nam je duša ,a tijelo propadljivo trune do Dolaska Isusa Krista koji ce ga uskrsnuti u Dan Gospodnji. Prvo ce uskrsnuti Kristovi mrtvu ,potom, zivi ce se preobraziti i otici Kristu u susret ,uopce nece umrijeti oni koji su Kristovi ,a zivi su u trenutku Dolaska Isusovog.

1 minute ago, Magdalena said:

Uvjetnu.

Bravo tako vjerujem i ja. Ali su oni sagriješili i od tada čovjek umire, nema života nakon toga. Znači da si se prevarila, trebala si reći urođenu, jer čovjek ne može biti u stanju svjesnotsi kad umre. Svi vi vjerujete u urođenu besmrtnost, čovjek ne može da spava, i ako umre on i dalje živi. Znači vjeruješ u urođenu.

Evo mog teksta sa mog prvog starog foruma kojeg sam pronašao na temi o besmrtnosti duše, ne znam odakle, nisam tamo naveo izvor, ali evo:

Besmrtnost i smrt

Besmrtnost je stanje nepodlijeganja smrti. Prevodioci Svetoga pisma upotrebljavali su riječ besmrtnost za prijevod grčkog izraza athanasia - 'besmrtnost', i aphtharsia - 'neraspadljivost'. Kako se ovaj pojam povezuje s Bogom i ljudskim bićima?Besmrtnost.

Sveto pismo otkriva da je vječni Bog besmrtan (1 Tim 1, 17). Ustvari, On je "jedini besmrtan". (1 Tim 6,16.). On nije stvoren, On postoji sam po sebi, On nema početka ni kraja (vidi: 2. poglavlje u ovoj knjizi)."Sveto pismo nigdje ne opisuje besmrtnost kao kvalitetu ili stanje svojstveno čovjeku ili njegovu 'duhu'. Izrazi koji se obično prevode sa 'duh' ... pojavljuju se u Bibliji više od 1.600 puta, ali nikada zajedno s riječima besmrtan ili besmrtnost." (vidi: 7. poglavlje).

Suprotno od Boga, ljudska su bića smrtna. Sveto pismo uspoređuje njihov život kao "dim koji se čas pokaže i zatim nestane" (Jakov 4,14). Oni su "dah koji odlazi i ne vraća se više" (Ps 78,39). Čovjek "ko cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć". (Job 14,2).Bog i ljudska bića upadljivo se razlikuju. Bog je beskonačan, ljudi su ograničeni. Bog je besmrtan, oni su smrtni. Bog je vječan, oni su prolazni.[/size]

Uvjetna besmrtnost. Prilikom stvaranja "Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša". (Post 2,7). Izvještaj o stvaranju otkriva da ljudski rod vodi podrijetlo svog života od Boga (usporedi: Dj 17,25.28; Kol 1,16.17). Korolar (zaključak, posljedica dokazane istine) ove osnovne činjenice je da besmrtnost nije urođena ljudskom rodu, već je Božji dar.Kad je Bog stvorio Adama i Evu, dao im je slobodnu volju - moć izbora. Oni su mogli biti ili poslušni ili neposlušni, a njihovo stalno postojanje ovisilo je o stalnoj poslušnosti uz pomoć Božje sile. Tako je posjedovanje dara besmrtnosti bilo uvjetovano.Bog je razgovjetno izgovorio uvjet pod kojim mogu izgubiti dar - ako jedu "sa stabla spoznaje dobra i zla". Bog ih je opomenuo: kad "s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti". (Post 2,17).

Smrt: plaća za grijeh. Suproteći se Božjoj opomeni da će neposlušnost donijeti smrt, Sotona je tvrdio: "Ne, nećete umrijeti." (Post 3,4). Ali, nakon prekršaja Božje zapovijedi, Adam i Eva su otkrili da je plaća za grijeh stvarno smrt (Rim 6,23). Njihov grijeh donio je ovu osudu. Ti ćeš se vratiti "iz zemlje; prah si, i u prah ćeš se i vratiti". (Post 3,19). Ove riječi ne upućuju na produžetak života, već na njegov prestanak.

Nakon izricanja ove presude, Bog je grešnom paru onemogućio prilaz drvetu života, tako da nisu mogli jesti i "navijeke" živjeti. (Post 3,22). Ovaj je postupak jasno govorio da je besmrtnost, obećana pod uvjetom poslušnosti, padom u grijeh bila izgubljena. Oni su sada postali smrtnici, podložni smrti, a budući da Adam nije mogao prenijeti ono što više nije imao, "smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše". (Rim 5,12).Božja milost sačuvala je Adama i Evu od trenutne smrti. Božji Sin ponudio je svoj život, omogućujući im tako još jednu priliku - drugu šansu. On je bio "od postanka svijeta zaklano Janje". (Otk 13,.

Nada za čovječanstvo. Premda su ljudi rođeni kao smrtnici, Biblija ih potiče da traže besmrtnost (vidi: Rim 2,7). Isus Krist je izvor ove besmrtnosti: "Milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu." (Rim 6,23; usporedi: 1 Iv 5,11). On "uništi smrt i obznani život i besmrtnost." (2 Tim 1,10). "Jer kao što u Adamu svi umiru,tako će u Kristu svi oživjeti." (1 Kor 15,22). Sam Krist je rekao da će Njegov glas otvoriti grobove i uskrsnuti mrtve (Iv 5,28.29).

Da Krist nije došao, stanje ljudi postalo bi beznadno, a svi koji umru, umrli bi vječno. Zahvaljujući Njemu, nitko ne mora poginuti. Ivan je rekao: "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni." (Iv 3,16) Tako vjera u Krista ne samo što ukida kaznu za grijeh, već onima koji vjeruju osigurava dragocjeni dar besmrtnosti.

Krist "obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti". (Krist je donio "besmrtnost kao svjetlost preko evanđelja). (2 Tim 1,10). Apostol Pavao nas uvjerava da nas Sveto pismo može "učiniti mudrima za spasenje po vjeri u Krista Isusa". (2 Tim 3,15). Oni koji ne prihvate Evanđelje, neće primiti besmrtnost.

Primanje besmrtnosti. Trenutak poklanjanja dara besmrtnosti opisao je apostol Pavao: "Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti, jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću, i da se ovo smrtno tijelo obuče besmrtnošću. A kad se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i ovo smrtno tijelo besmrtnošću, tada će se ispuniti pisana riječ: Pobjeda proguta smrt." (1 Kor 15,51-54). Ovo veoma jasno objašnjenje ističe da Bog ne poklanja besmrtnost nakon smrti vjernika, već prilikom uskrsnuća, kada "posljednja truba" zatrubi. Tada će se "ovo smrtno tijelo da se obuče besmrtnošću."

Apostol Ivan ističe da ćemo dar vječnog života primiti onda kad prihvatimo Isusa Krista za osobnog Spasitelja (1 Iv 5,11-13), a stvarno primanje ovoga dara dogodit će se kada Krist ponovo dođe. Tek tada ćemo biti preobraženi od smrtnog u besmrtno, od raspadljivog u neraspadljivo.

Priroda smrti

Ako je smrt prestanak života, što Biblija govori o čovjekovom stanju u smrti? Zašto kršćani trebaju razumijeti ovo biblijsko učenje?Smrt je san. Smrt nije potpuno uništenje; ona je samo stanje privremene besvjesnosti, dok čovjek čeka uskrsnuće.

Biblija ovo međustanje stalno naziva snom.Pozivajući se na njihovu smrt, Stari zavjet opisuje Davida, Salomona i ostale kraljeve u Izraelu i Judi kao one koji su zaspali kod otaca svojih (1 Kr 2,10; 11.43; 14,20.31; 15,8; 2 Ljet 2,11; 26,23 itd.). Patrijarh Job nazvao je smrt snom (Job 14,10-12), a to čini i David (Ps 13,3), Jeremija (Jr 51,39.57) i Daniel (Dn 12,2).Novi zavjet upotrebljuje isti slikoviti prikaz. Opisujući stanje Jairove kćeri, koja je umrla, Isus je rekao da ona spava (Mt 9,24; Mk 5,39). On je na sličan način opisao umrlog Lazara (Iv 11,11-14). Apostol Matej je pisao da "uskrsnuše mnoga tjelesa pravednika što bijahu umrli"; - engl. "sveti koji su zaspali ustali su" - (Mt 27,52), a bilježeći Stjepanovu mučeničku smrt, apostol Luka je napisao da "usnu" (Dj 7,60). I apostoli Pavao i Petar smrt su također nazvali snom (1 Kor 15,51.52; 1 Sol 4,13 -17; 2 Pt 3,4).

Biblijsko prikazivanje smrti kao sna jasno se uklapa u njenu prirodu, kao što to i sljedeće usporedbe pokazuju: 1. Oni koji spavaju su u nesvjesnom stanju. "Mrtvi ne znaju ništa." (Prop 9,5). 2. U snu prestaje svjesno razmišljanje. "Iziđe li duh iz njega... i propadaju sve misli njegove." (Ps 146,4). 3. San je kraj svih dnevnih aktivnosti. "Nema ni djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš." (Prop 9,10) 4. San prekida aktivnost i druženje s onima koji su budni. "Više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem" (r. 6.). 5. Normalni san čini neaktivnim i osjećaje. "Davno je nestalo i njihove ljubavi i mržnje i zavisti." (r. 6.) 6. U snu ljudi ne proslavljaju Boga. "Ne, Jahvu mrtvi ne hvale." (Ps 115,17). 7.

San pretpostavlja i buđenje. "Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti njegov glas, te izići iz njih" (Iv 5,28.29).Čovjek se vraća u prah. Da bi razumio što se događa prilikom smrti, čovjek mora razumjeti od čega je sastavljeno njegovo biće. Biblija predstavlja čovjeka kao organski spoj (vidi: 7. poglavlje). Povremeno ona upotrebljuje riječ duša da bi se pozvala na cjelokupnu osobu, a drugi put na osjećaje. Ali ona ne uči da se čovjek sastoji od dva odvojena dijela. Tijelo i duša postoje samo zajedno; oni čine nedjeljivu cjelinu.Prilikom stvaranja čovjeka, spoj praha zemaljskog (elementi zemlje) i daha životnog stvorili su živo biće ili dušu. Adam nije dobio dušu kao posebno biće; on je postao dušom živom (Post 2,7; vidi: 7. poglavlje u ovoj knjizi).

Prilikom smrti događa se obratno: prah zemaljski manje dah životni je mrtva osoba ili mrtva duša bez ikakve svijesti (Ps 146,4). Elementi koji su sačinjavali tijelo, vraćaju se u zemlju, odakle i potječu (Post 3,19). Duša ne postoji svjesna izvan tijela, i nijedan redak iz Svetoga pisma ne upućuje na to da prilikom smrti duša kao svjesno biće nadživljuje tijelo. Doista, "onaj koji zgriješi taj će i umrijeti." (Ez 18, 20).

Prebivalište mrtvih. Stari zavjet naziva mjesto u koje ljudi odlaze prilikom smrti šeol (hebrejski) a Novi zavjet hades (grčki). U Svetom pismu šeol najčešće jednostavno znači grob. Značenje hada je slično značenju riječi šeol.Svi mrtvi idu u ovo mjesto (Ps 89,48), kako pravedni tako i zli. Patrijarh Jakov rekao je da će "sići k svome sinu u šeol tugujući." (Post 37,35). Kad "zemlja rastvori svoje ralje" da proguta zlog Koreja i njegovu družinu, oni su sišli "živi u šeol". (Br 16,30).šeol prihvaća cijelu ličnost prilikom smrti. Kad je umro, Krist je ušao u grob (had), ali prilikom uskrsnuća Njegova duša nije ostavljena u grobu (hadu, Dj 2,27.31 ili šeolu Ps 16,10). Kad je David zahvalio Bogu za iscjeljenje, svjedočio je da je njegova duša spašena "iz Podzemlja" (šeola) - kod nas "groba" (Ps 30,3).Grob nije mjesto svjesnog stanja. Budući da je smrt san, mrtvi će ostati u nesvjesnom stanju u grobu sve do uskrsnuća, kada će grob (had) dati svoje mrtve (Otk 20,13).Duh se vraća Bogu. Premda se tijelo vraća prahu, duh se vraća Bogu.

Salomon je rekao da se prilikom smrti "vrati prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao". (Prop 12,7). Ovo je istinito za sve, i pravedne i zle.Mnogi su mišljenja da ovaj tekst pruža dokaz da ljudsko biće nastavlja živjeti poslije smrti. Ali u Bibliji ni hebrejski ni grčki izraz za duh (ruah, odnosno pneuma) ne odnosi se na neko inteligentno biće kadro da svjesno postoji odvojeno od tijela. Naprotiv, ovi se izrazi odnose na "dah" - iskru života koja je bitna za čovjekov opstanak, načelo života, koje daje život životinjama i ljudskim bićima (vidi: 7. poglavlje).

Salomon je pisao: "Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?" (Prop 3, 19-21). Tako, prema Salomonu, prilikom smrti ne postoji nikakva razlika između duha čovjekovog i duha stoke.Salomonovo izlaganje da se duh (ruah) vraća Bogu koji ga je dao, upućuje na to da je ono što se vraća Bogu načelo života što ga je On dao. Ne postoji nikakav nagovještaj da je duh ili dah neko svjesno biće odvojeno od tijela. Ovaj se ruah može izjednačiti s "dahom života" koji je Bog udahnuo u prvo ljudsko biće da bi oživio njegovo beživotno tijelo (usporedi: Post 2,7).

Sklad kroz cijelo Sveto pismo. Mnogi časni kršćani koji nisu proučavali cjelokupno učenje Biblije o smrti, bili su neobaviješteni da je do uskrsnuća smrt samo san. Oni su prihvatili kao istinu da različni dijelovi (Svetog pisma) podupiru misao da se duh ili duša nakon smrti nalaze u svjesnom stanju. Pažljivo proučavanje otkriva da je učenje Biblije dosljedno - smrt je prestanak svjesnosti.

3 minutes ago, καιnos said:

Ni vi više ne znate što govorite...Biblija kaže tijelo ide u zemlju, a duh se vraća Bogu, to veli Salomon, a onda ti kažeš da mrtvi idu u neki had, što je grčka mitologija.

Pa tijelo umire(ide pod zemlju ,to je had) ,a duh nas ide Bogu . U dusi je nas duh ,Bozji dah i Bozji Duh ,u onih koji su Bozji. Vidis da duh ide Bog . To je duša covjecja . Vidi sto je sve u duši. Oni koji nisu povjerovali u Evandelje Spasenja nemaju Duha Bozjeg u sebi.

Ostanite u meni, i ja u vama, Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe, ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni. Ivan 15,4

5 minutes ago, καιnos said:

Bravo tako vjerujem i ja. Ali su oni sagriješili i od tada čovjek umire, nema života nakon toga. Znači da si se prevarila, trebala si reći urođenu, jer čovjek ne može biti u stanju svjesnotsi kad umre. Svi vi vjerujete u urođenu besmrtnost, čovjek ne može da spava, i ako umre on i dalje živi. Znači vjeruješ u urođenu.

Krist je novi Adam. Bez grjjeha.

upravo, Magdalena said:

vi vjerujete u urođenu besmrtnost, čovjek ne može da spava, i ako umre on i dalje živi. Znači vjeruješ u urođenu.

Miloscu smo spaseni po vjeri u Brzgresnog Isusa Krista . Amen. On nas je posinio i posveti i otkupio . Otkup je placen mi nemamo duga zbog grijeha ,Isus Krist je platio kaznu za nas svojom nevinom krvlju. Slava Isusu Kristu ,bez Njega ne bi blio moguce zivjeti vjecno. Njegovo tijelo covjecje propadljivo je umrlo ,krv je prolivena ,placa za nas ,a Duh Isusa Krista koji je Bog nikad nije umro ,bio je i nad paklom pa onda u Raju te se treci dan uselio u Kristovo Novo preobrazeno Tijelo.

Ovo je Evandelje spasenja: " Tko vjeruje u mene nece umrijeti NIKADA" ISUS KRIST

Da bi ovo mogao pojmiti moras upotrijebiti to sto znas :duh (vjenih ) ide Bogu ,a tijelo vjernih čeka preobraženje ,Dolazak Isusa Krista ,Dan Gospodnji,ne znam znas li razliku između tijela propadljivog i onoga nepropadljivog u sro spada i duh ,duša čovjekova. To je ono sto skupljamo u dušu i naš duh tokom zivota ,blago nepropadljivo . Nista od mateijalnog. Govorim o vjernima.

Edited December 29, 2025Dec 29 by Magdalena

3 minutes ago, Magdalena said:

Tko vjeruje u mene nece umrijeti NIKADA" ISUS KRIST

Da, nakon što vjerni uskrsnu, ne odmah nakon smrti. Pa čitaj bolje, to kaže Isus Lazarovoj sestri - tko vjeruje u mene neće umrijeti. Ali što sestra kaže - znam da će ustati u posljednji dan. Pa zar ne vidiš da ona ne kaže da on već odmah negdje živi. Pa Maki ti reče da je njegova duša bila u nekom hadu, pod zemljom. Vidiš da ti i on veli da ne živi.

6 minutes ago, Magdalena said:

duh (vjenih ) ide Bogu ,

Odgovarat ću kad pročitam najbolju knjigu, treće izdanje, koju sam jučer preveo preko AI, ali je prijevod koštao. Zove se "Oganj koji proždire". Znači autor nije adventist, nego evanđeoski kršćanin, i zbog njega mnogi su evanđeoski kršćani odbacili besmrtnost duše i pakao. Uživat ću u čitanju, pa kad nešto pronađem objavljivat ću na ovoj temi i onoj o paklu.

“Duh, duša i tijelo.”

Ključ za razumijevanje Pavlova spominjanja “duha, duše i tijela” u 1.Solunjanima 5,23 je činjenica da se apostol obraća vjerujućim kršćanima koji, premda su još uvijek u tijelu, imaju dvije naravi: izvornu Adamovu koju su primili rođenjem (dušu), i novu duhovnu koja je stvorena u njima djelovanjem sile Duha. Adamova narav, kako smo to ranije vidjeli, nazvana je “duša-psyche” i u Bibliji označava različite vidove fizičkog života povezanog s dušom. Duhovna je narav nazvana “duhom”, jer
Božji Duh obnavlja i preobražava čovjekovu narav. Tijelo je, naravno,vanjski, vidljivi dio osobe.

Pavlova molitva za Solunjane da sačuvaju “dušu-psyche” zdravom i besprijekornom do Kristova dolaska, znači da su trebali živjeti ne samo za ovaj fizički život (Mt 6,25; Dj 20,24) kojemu prijeti smrt, već i za viši, vječni život koji nadživljuje smrt. Jednako tako Pavlova molitva za Solunjane da sačuvaju svoje tijelo zdravim i besprijekornim znači da neće “udovoljavati požudi tijela” (Gal 5,16) niti činiti “djela tijela” kao što su bludnost, nečistoća i raspuštenost (r. 19).

Na kraju, Pavlova molitva za njih da sačuvaju svoj duh zdravim i besprijekornim, znači da će ih voditi Duh (Gal 5,18) i proizvesti “plod Duha” kao što je ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota i vjernost (r. 22). Prema tome, Pavlova molitva za Solunjanje da sačuvaju tijelo, dušu i duh zdravima i besprijekornima, nije namjeravala navoditi popis sastojaka čovjekove naravi, već staknuti cjelovit stil života onih koji čekaju Kristov povratak. Razlika između to troje je etička, a ne ontološka.

Drugi tekst u kojem se javlja isti kontrast između duše i duha nalazimo u Hebrejima 4,12: “Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše [psyche]
i duha [pneuma], zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca.” Ovdje se postavlja pitanje da li Božja Riječ odvaja dušu od duha ili ih oboje probada. Edward Schweizer prikladno primjećuje: “Budući da je teško zamisliti odvajanje zglobova i moždine, tekst vjerojatno kaže da je Riječ prodrla u pneumu [duh] i psyche [dušu]
kao što je prodrla u zglobove i moždinu.”

Držeći na umu da duša i duh označavaju, jedna fizičke, a drugi duhovne strane čovjekova života, tekst kaže da Božja Riječ prodire i pažljivo istražuje čitav čovječji život, čak i samu nutrinu našeg bića. Proučavanje Svetog pisma nam otkriva jesu li naše želje, težnje, emocije i misli nadahnute Božjim Duhom ili tjelesnim, sebičnim težnjama. Tekst jednostavno kaže da Božja Riječ prodire u najskrovitija mjesta našeg bića, iznoseći na svjetlo dana tajne pobude naših postupaka.

Na određeni način ovaj je tekst sličan Pavlovom u 1. Korinćanima 4,5: “On
[Gospodin] će osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti nakane srca.” Stoga nema razloga tumačiti Hebrejima 4,12 kao učenje o strukturalnoj razlici u čovjekovoj naravi između duše i duha.

Gore navedeni tekstovi koji razlikuju između duše i duha ništa ne govore o
besmrtnosti duše. Oni ne daju zaključiti da smrću jedan član ovog para može preživjeti odvajanje od drugoga ili da se odnose na različite tvari. Naprotiv, uloga Božjeg Duha, kao uzročnika moralne obnove u ovom životu i uskrsnuća u vječni život na kraju, niječe učenje o besmrtnosti duše jer je na kraju jedina besmrtnost ona koju jamči Božji Duh.

3 minutes ago, καιnos said:

zbog njega mnogi su evanđeoski kršćani odbacili besmrtnost duše i pakao

Brzo cete tvrditi da be postoji ni Raj. Čitaj Sveto Pismo.

Što kaže Petar na Pedesetnicu: "Braćo, nek mi je slobodno da vam otvoreno rečem za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazi među nama do današnjeg dana." (Dj 2,29) Neki su mogli reći da je u grobu bilo Davidovo tijelo, a ne duša koja je otišla na nebo. No takvo tumačenje opovrgavaju Petrove izričite riječi: "David nije uzišao na nebo." (r. 34) Prijevod Duda-Fućak glasi: "David nije bio uznesen na nebesa." Prema Bibliji ono što spava u grobu nije samo tijelo, već čitava osoba koja čeka buđenje uskrsnuća.

Gdje sad Maki, evo Isus je već uskrsnuo, na nebu je, a David još u grobu, pa kako sad. Kao i uvijek naći ćeš neki izgovor, kao i Illranu Troickom na temi o spasenju poganih. Jer moraš se nekako odbraniti, ne možeš nikada prihvatiti nešto očito napisano.

2 hours ago, καιnos said:

Pa čitaj bolje, to kaže Isus Lazarovoj sestri - tko vjeruje u mene neće umrijeti. Ali što sestra kaže - znam da će ustati u posljednji dan. Pa zar ne vidiš da ona ne kaže da on već odmah negdje živi. Pa Maki ti reče da je njegova duša bila u nekom hadu, pod zemljom. Vidiš da ti i on veli da ne živi.

Duša nije u hadu pod zemljom. Duša ide Bogu . (Nema meduprostor između Raja i Pakla. ) Dusa vjernih ide Bogu u Kraljevstvo Bozje . To si i sam citirao. Lazarova sestra kaze da ce ustati u poslijedni dan to se odnosi na tijelo ,duša ne pada niti propada niti ustaje to radi tijelo. U poslijedni dan dusa umrlog tijelom dolazi u to Novo ,preobrazeno nepropadljivo tijelo. Isto tako i Krist ozivje ,tu Dusu ,duh u njoj čuva Bog .

One druge umrle je Bog napustio, njihovo srce ,ne mozak ,ne kosti ,sve to propada u prah ,sve osim duha osobe iz koje je otišao Bog jos prije smrti.

Onaj dah koji nam je Bog udahnuo traje vječno ,čovjek posta: duša živa . Duša živa zato jer tijelo + dah Bozji koji se nastanjuje u nevidljivom u tijelu jer čovjek nije samo prah i pepeo ima i dah Bozji,duh svoj dl,dusu u koja čini kompletnog živog covjeka sa svim svojim osobinama koje oblikuju razlicite okolnosti ,a najvaznija je vjera u Boga u Isusa Krista .

Zato se i molimo ne oduzmi Boze svoga Duha od mene.

Prica o Lazaru i bogatasu nije bajka nego istinita priča. Bogatas je otisao u pakao i moli da mu se ukucani obrate da ne zavrse gdje i on. I lazar i bogatas samo su dusom ,duhom u Raju ,a bogatas u paklu . Cekaju kad ce Krist uskrsnuti njihova tijela jedno za oganj jedno za Kŕaljevstvo Bozje.

7 minutes ago, Magdalena said:

Duša ide Bogu

Zašto će Isus onda dozvati Lazara u život, kad je ovaj već uživao gore negdje u raju kod Boga, da se opet razboli, ili da ga Židovi ubiju, kako su i mislili da urade, jer je bio svjedok Isusovog čuda.

8 minutes ago, Magdalena said:

Prica o Lazaru i bogatasu nije bajka nego istinita priča.

Ovo je lako za razbiti, toliko puno nelogičnosti. Ali čitam onu knjigu, znam dosta o ovoj priči reći sada, ali želim vidjeti što kaže ova knjiga, pa ćemo pobiti ovu legendu.

Nego, što vi mislite što je šeol?

1. Grob

2. mjesto kamo idu svi mrtvi

3. mjesto kazne za zle

5 minutes ago, καιnos said:

Nego, što vi mislite što je šeol?

1. Grob

2. mjesto kamo idu svi mrtvi

3. mjesto kazne za zle

šeol/had privremeno mjesto gdje se duše nevjernika čuvaju dok čekaju konačno uskrsnuće i sud

Duše pravednika nakon smrti idu direktno u Božju prisutnost – nebo/raj/Abrahamovo krilo (Luka 23,43; 2. Korinćanima 5,8; Filipljanima 1,23 )

Učite.

26 minutes ago, καιnos said:

Zašto će Isus onda dozvati Lazara u život, kad je ovaj već uživao gore negdje u raju kod Boga, da se opet razboli, ili da ga Židovi ubiju, kako su i mislili da urade, jer je bio svjedok Isusovog čuda

I sestra Lazarova je bila tužna ali , i Krist joj je htio dokazati da ga moze i toliko dana mrtvog podignuti ,naravno da je i Kristova želja bila da Lazar jos bude na zemlji. Raj mu je zagarantiran bilo kad da umre . To Isus Krist zna . On poznaje svoje ovce kao i one Njega.

Edited December 29, 2025Dec 29 by Magdalena

29 minutes ago, Magdalena said:

šeol/had privremeno mjesto gdje se duše nevjernika čuvaju dok čekaju konačno uskrsnuće i sud

Sjedi 1, i sljedeći put dobro prouči gradivo. Za kaznu, sve ove dole navedene retke pročitaj, uzmi Bibliju i čitaj.

Vjerni Jakov očekivao je da će “sići u Šeol” kad umre (Post 37:35; 42:38; 44:29, 31). Pravedni Job čeznuo je da se sakrije u Šeolu dok Božji gnjev ne prođe (Job 14:13). David, čovjek po Božjem srcu, gledao je na Šeol kao na svoje počivalište, iako je vjerovao Bogu da će ga izbaviti iz njegovog stiska (Ps 49:15). Čak je i Isus Krist, Svetac Božji, otišao u Šeol (grčki: had) nakon svoje smrti (Ps 16:10; Djela 2:24–31).

3 hours ago, καιnos said:

Ni vi više ne znate što govorite...Biblija kaže tijelo ide u zemlju, a duh se vraća Bogu, to veli Salomon, a onda ti kažeš da mrtvi idu u neki had, što je grčka mitologija. Sto puta kontradiktoronost u vašim izjavama. Te veliš duša Lazara sišla u neki had, te poslije Isusovog uskrsnuća duše idu na nebo....te veliš da su duše prije Isusovog uskrsnuća išle sve zajedno u had, ne znaš opet da li je tu bila neka pregrada između duša pravednih i grešnika. Jednom riječju ništa ni sa čim.

Kakva grčka mitologija kad se šeol pominje u Starom zavjetu?

11 minutes ago, καιnos said:

Vjerni Jakov očekivao je da će “sići u Šeol” kad umre

Jakovovo tijelo ide u Šeol u podzemlje ,pod zemlju

Njegov duh ide Bogu .