1 hour ago, Faith said:

A jezero ognjeni i skrgut zuba isto tako tako nije mjesto vječnih muka , već dok je vijek trajanja .  Kao bilo šta, što se baca u vatru ili oganj gori dok ne izgori. A prispodoba o ubogom Lazaru i bogatašu je  priča. Mrtvi ne znaju ništa.. Radi toga tražim  da mogu narodu  objasniti  da vide, ako im Bog nije zatvorio oči da ne vide što gledaju i da ne čuju što slušaju . 

Pozdrav Faith,

A kako znaš to sa sigurnošću? Mislim na ovo što sam ti potamnila...

Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina.

2. Korinćanima 5,8

Samo i jedino ljudi koji vole Boga i čine dobro drugima će biti u Božjoj prisutnosti. Ljudi koji su bezazleni poput golubice i ne čine nikome loše, to je najbitnije Gospodu  

51 minutes ago, Faith said:

Pa po Bibliji i Isusovim riječima. 

Naprimjer:   pustite mrtve da zakapaju svoje mrtve.   Ili ,.ako ja želim da ostane živ di mog drugog dolaska , ti se vas ne tiče . Ili..  Duh odlazi u Boga koji ga dao .  Dah života !  Spava !  

Bit ćeš samnom u Raju ,.sa pravim prevodom : danas ti već kažem , bit ćeš samnom u Raju ! Nije rekao razbojniku koji.hapriznso ,.koji nije baš ništa uspio dobro učiniti ,.osim što je priznao Isusa  sa desna Isusu  da Ce biti kada dodje vrijeme sa njim  Raju. Ili Marta  Lazarova sestra kad rekla Isusu da joj brat umro , i Isus joj rekao   da tko vjeruje u Njega da  ce živjeti . Marta mu rekla da zna ,kada bude uskrsnuće.   

To o tome šta mrtvi znaju . 

Sto se tice vječnih muka u vatri , šta piše u Otkrivenju najlakše za shvatiti neke stvari u Otkrivenju . I smrt i pakao bijaše bačeni u  jezero ognjeno . " Što znaci druga smrti "   

Tko ima razuma razumjet će !

Pakao znaci grob .   Ne bi se spominjala druga smrt , ako je nema , ali su vječne muke , onda nije smrt  , nego vječni život u mucrmje u vatri ili jezeru ognjenom ! 

A razmisli čemu bi se spominjala druga smrt uopce , ako su vječne muke ? 

onda je vjecnost i za prvo uskrsnuće za život vječni i drugo  vječne i muke  isto vjecnost, a ne druga smrt . 

Ipak...  to nije postavljeno zbog mene , nego zbog onih koji nikako da  razumiju i da vide d Pise druga smrti koja je za nikada više . 

Eto , tko ima razuma neka razumije ! 

 

Razumijem te... no nije baš tako sve kristalno jasno

Pogledaj što kaže naš apostol Pavao:

 Jer pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. Filipljanima 1:23,24

 

1 hour ago, štit_vjere said:

er pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. Filipljanima 1:23,24

Ovo je vrlo težak tekst, stoga zahtjeva odgovor nekog dobrog teologa:

Pavlova želja "'otići i s Kristom biti' nije odraz intimnog 'entre vous izmeñu nas doživljaja'‽ na nebu, jer je fraza tijesno povezana s kozmičkim otkupljenjem na kraju vremena". Kozmička, zajednička dimenzija doživljaja "biti s Kristom" očita je i u samoj poslanici Filipljanima, u kojoj Pavao stalno govori o ostvarenju kršćanske nade na dan Kristova dolaska. On potvrñuje Filipljanima da će "onaj koji je počeo dobro djelo meñu vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa" (Fil 1,6). Dovršenje i ostvarenje otkupljenja ne ostvaruje se odlaženjem da budemo s Kristom kad umremo, već susretanjem Krista u slavni
dan Njegova dolaska.

Pavlova je molitva da Filipljani budu "čisti i besprijekorni za Kristov dan" (r. 10). Tog dana Krist će "preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu" (Fil 3,21). Upravo ova promjena od smrtnosti u besmrtnost omogućuje vjernicima da budu s Kristom. Zato Pavao u istoj poslanici kaže da i dalje "hiti(m)" prema tom danu, jer je znao da ga čeka
nagrada "višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (rr. 13.14 – DF), ne kad umre, već u slavni dan Kristova dolaska.

3 hours ago, καιnos said:

Ovo je vrlo težak tekst, stoga zahtjeva odgovor nekog dobrog teologa:

Pavlova želja "'otići i s Kristom biti' nije odraz intimnog 'entre vous izmeñu nas doživljaja'‽ na nebu, jer je fraza tijesno povezana s kozmičkim otkupljenjem na kraju vremena". Kozmička, zajednička dimenzija doživljaja "biti s Kristom" očita je i u samoj poslanici Filipljanima, u kojoj Pavao stalno govori o ostvarenju kršćanske nade na dan Kristova dolaska. On potvrñuje Filipljanima da će "onaj koji je počeo dobro djelo meñu vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa" (Fil 1,6). Dovršenje i ostvarenje otkupljenja ne ostvaruje se odlaženjem da budemo s Kristom kad umremo, već susretanjem Krista u slavni
dan Njegova dolaska.

Pavlova je molitva da Filipljani budu "čisti i besprijekorni za Kristov dan" (r. 10). Tog dana Krist će "preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu" (Fil 3,21). Upravo ova promjena od smrtnosti u besmrtnost omogućuje vjernicima da budu s Kristom. Zato Pavao u istoj poslanici kaže da i dalje "hiti(m)" prema tom danu, jer je znao da ga čeka
nagrada "višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (rr. 13.14 – DF), ne kad umre, već u slavni dan Kristova dolaska.

I ovdje vrijedi  -- to može biti tako, a i ne mora. Zanimljivo mi je kako ljudi koji o tome najviše pričaju nikada nisu ni blizu karakterno onome što uče. Ne osuđujem, ali mi je to zaista neobično. Čovjek koji ima Duha Svetoga taj Sveti Duh radi na njemu i njegovoj osobnoj savjesti.

A kad prođe osam dana poslije onijeh riječi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu. I kad se moljaše postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu. Luka 9:29-31

Što je s Mojsijem i Ilijom?

I kako objašnjavaš onda okultiste i ljude koji se koriste astralnim putovanjima i izlaze iz svog tijela?

.

1. SOLUNJANIMA 5,23    

A sam Bog mira neka vas posvema posveti i
cijelo vaše biće –

DUH vaš
i
DUŠA
i
TIJELO

,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

Čovjek se sastoji od 3 komponente

A.

Jedna je DAH/DUH ŽIVOTA - od kojeg smo živi

životna energija koju Bog Jedini Otac YHVH, daje i oduzima

B.

Druga je TIJELO - materija

koja je sada - raspadljiva

C.

Treća je DUH - osobnost, memorija, soft ware, karakter, intelekt,....

čovjeka koji počinje egzistirati rođenjem

 

taj DUH je vječan

taj DUH „spava“ kad se umre

taj DUH je u nesvjesnom stanju

taj DUH budi Bog Jedini Otac YHVH na uskrs

taj DUH spaja Bog Jedini Otac YHVH na uskrs sa novim tijelom
,,,,,,,,,,,,

 

POSTANAK 2,7    
JAHVE, BOG, napravi čovjeka
OD PRAHA ZEMALJSKOG
i
u nosnice mu udahne DAH ŽIVOTA.
Tako postane čovjek
ŽIVA DUŠA.
,,,,,,,,,,,,,,

Materija + Duh Dah životni od YHVH =
Živi Čovjek
,,,,,,,,,,,,,,,,

Čovjek ima i svoj DUH – svoju memoriju, karakter, soft ware,..
koji se počinje „puniti“ i izgrađivati početkom bitisanja.

.................
 

On 28. 01. 2024. at 18:27, štit_vjere said:

Jer pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. Filipljanima 1:23,24

Pozdrav!

Ako si voljna podijeliti, kako ti tumačiš taj stih? U smislu umiranja ovog zemaljskog fizičkog organizma ili u smislu neke vrste translacije / translokacije?

 

 

On 28. 01. 2024. at 23:15, štit_vjere said:

I kako objašnjavaš onda okultiste i ljude koji se koriste astralnim putovanjima i izlaze iz svog tijela?

I opet bih upitala, kako ti objašnjavaš isto? Nemoj zamjeriti što našu komunikaciju započinjem upitima. Ali zasad mi je malo enigmatičan slijed razgovora na ovoj temi i kako je on povezan uz sam naslov teme.

Hvala na odgovorima i svako ti dobro!

 

On 28. 01. 2024. at 23:15, štit_vjere said:

Što je s Mojsijem i Ilijom?

ZA prvo Henoka pa onda za Iliju
jasno piše da su živi uzneseni na nebo
a za Mojsija se može pretpostavljati
da je nakon smrti - uskrsnut pa uznesen
jer da nije tako - za Mojsija - onda bi to bila
Biblijska kontradikcija
jer - ako je Mojsije UMRO a NIJE uskrsnut
onda je SIN od Boga Jedinoga Oca YHVH - G Yehoshua
komunicirao sa MRTVACEM
a TO je Biblijski zabranjeno i kažnjivo SMRĆU

Ako su Henok, Ilija i Mojsije na nebu, a sve upućuje da jesu onda su oni gore završili sa tijelima. Kako onda neki tvrde za ostale, da neka besmrtna duša lebdi gore i prebiva.

Ne bih o nekakvim "lebdenjima negdje gore"... osim ako netko ne nazre između redaka.

Tek: obmanuti narodi i predvođeni satanom:

popeše se NAD prostranstvo zemaljsko i opkružiše šator svetih i voljeni grad i spusti se vatra od Boga nebeskoga i proždre ih. (Otk 20,9)

Prvo "voljeni grad", Gal 4,26: Jeruzalem [koji je] ODOZGOR, koji je majka svih nas, je slobodan.

Tu je "tabor svetih" koji je PONAD, IZNAD, GORE - u duhovnim nebesima (koja nisu niti nebo s oblacima niti svemirsko materijalno prostranstvo, već ponad i njih, pa i ljudskih koncepcija zemaljskog neba i svemira). Kao što i kaže: ponad prostranstva zemaljskog nalazi se "tabor svetih i voljeni grad". Duhovno ponad.

To "uspinjanje obmanutih skupa sa satanom" ovdje nije fizičko u raketama i letjelicama, već je u pitanju duhovna stvar. Obmanuti ljudski duh, pa i bilo demonskim doktrinama bilo ljudskim tradicijama i naucima, se trsi, karnalni um bi da se ovjekovječi i satre istinu.

Drugim riječima, sveti - duše svetih su žive.

Smrt i Šeol (Had) bjehu bačeni u jezero ognjeno koje je druga smrt. Nema (tada) više ni smrti i umiranja ni "lokacije smrtnih zemaljskih duša" - šeola odnosno hada.

Duše svetih nisu iste duše kao (te) duše "zemaljske" (načinjene u Postanku), one su i same nebeske. One su obnovljene, "od Boga rođene", kao što je i prvenac Ješua od Boga rođen.

Kad se govori o besmrtnoj duši, govori se o ovim prvima. Zemaljske duše nisu besmrtne i usud im je ništenje, skupa sa smrću i šeolom. One su na neki način "obeztjelovljene" smrću tijela ovdje. Ne bivaju odmah uništene, već su kao "zatvorene" - imale nekakva (isprva ljudskom biću iole nalik) obličja ili ne - zatočene su u šeolu. U današnje doba mnogi to područje decidiraju nekakvim "astralnim nišama", mada, nisu sve astralne niše privremeno ispunjene "dusima pomrlih" - koji, kako i kaže: ne znaju ništa.

Duše svetih, Kristovog tijela, besmrtne duše svetih imaju nebeska duhovna tijela, kakvo je i Kristovo. Zadobijaju ga, u svakom slučaju, po otvaranju cijele Knjige s pečatima, za svaku od njih - kad posvjedoči te dijelove. Jer, naznačeno je otvaranjem petog pečata da duše pobijenih svetih prebivaju ispod oltara nebeskog hrama. A to se događa, katkad po odlasku odavde, katkad i za nekoga tijekom još boravka u ovom zemaljskom tijelu. Razmislite, što je hram? 1 Korinćanima 3,16-17; 6,15-20; 2 Korinćanima 6,14-18; Efežanima 2,19-22; 1 Petrova 2,5. Gdje je hram tamo je i oltar. Ali ima više oltara... Jedan je vani, u dvorištu, ostali su unutri, svetinja nad svetinjama bivajući najnutarnjiji. A dvorište, ono se ne mjeri (Otk. 11,2, ali dvorište koje je izvan hrama ostavi i ne mjeri ga jer ono je dano narodima kao i cijeli grad da ga gaze četrdeset i dva mjeseca). Suđenje grijehu je kroz vanjski, dvorišni oltar, pa su tako i (te) duše koje zazivaju sud (bile u tijelima živim zemaljskim ovdje, ili više ne) još uvijek u dvorištu. Milosno Sjedište se s razlogom zove: MILOSNO. Put do zrelosti je dug, za neke dulji za neke kraći, ali je svakako proces.

Za kraj ovog posta, prekrasan je to citat i čežnja koja je u mnogima od nas:

On 28. 01. 2024. at 18:27, štit_vjere said:

Jer pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. Filipljanima 1:23,24

"radi vas" ili "za vas potrebnije", kako i nastavlja u slijedećem stihu: ... radi vašeg napretka. Napretka, rasta i sazrijevanja. Tako ljubimo jedni druge. ...

On 28. 01. 2024. at 19:49, καιnos said:

u slavni dan Kristova dolaska.

Kristov Dolazak može čovjeka zateći živoga ovdje, tjelesno živoga - kao što je Isus i najavio jednom od učenika, ako li pak ne, tada je to doslovce kako je i rečeno: zadnjeg dana. Znamo svi što nam je zadnji dan, zadnji čas ovdje, ne? I taj moment je isti moment za sve, osim onih koji (još) nisu umrli, poput, kako kaže primjerice, Enoha. Moment koji tako lijepo zvuči na engleskom: every knee shall bow.

On 09. 02. 2025. at 15:00, Ljubav said:

Mi znamo da mrtvi ne znaju ništa. Tako piše u Božjoj riječi - Bibliji!

Tko se očisti za života Čist je, tko ne, ne može mrtav.

Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa. Nestaje i dobrote i zlobe njihove - svaka pomisao nestaje

Jeli Krist nije znao ništa kad je umro?

On 22. 11. 2025. at 0:23, Magdalena said:

Jeli Krist nije znao ništa kad je umro?

Apsolutno ništa nije znao! Jer mrtav ne zna ništa . Nestaju i njegove mržnje i ljubavi . Sve do do Kristovog drugog dolaska .

Jer mrtav ne zna ništa, a žuv zna da će umrijeti.

8 hours ago, Ljubav said:

Apsolutno ništa nije znao! Jer mrtav ne zna ništa . Nestaju i njegove mržnje i ljubavi . Sve do do Kristovog drugog dolaska .

Jer mrtav ne zna ništa, a žuv zna da će umrijeti.

Isus Krist je sišao niz pakao i proglasio POBJEDU nad SMRTI . Znaš kome ? Onim mrtvim nevjernim dušama . A ti kažeš da je to uradio ne znajući ništa. Pobjediti smrt moze samo netko tko je Živ. Živ znači da nije mrtav. Ili da mjesečari nego je Duh Isusa Krista Živ.

ISUS KRIST na križu :"OČE U TVOJE RUKE PREDAJEM DUH SVOJ!"

Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: onaj tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će; i svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li to?” Reče mu ona: “Da, Gospodine: vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.” /Ivan 11,25-27

"Ako i umre ,živjet će" Vama te riječi znače da ne zna ništa?

Stihovi iz Propovjednika - 9. poglavlje:

5 Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. 6 Davno je nestalo i njihove ljubavi, i .. Propovjednik upravo govori da dok si živ vjeruješ Bog jer oni koji su živi nece umrijeti nikada ,a kad umreš bez vjere u Boga nema više nagrade za tebe ,nema prijelaza iz pakla u Raj tu nagradu dobivaš dok si ŽIV i tijelom i dušom i duhom -dok si na ovom svijetu. Iz mrtvih nestaje i život i ljubav i spomen na njih u mjestu muka. Postoji Život vječni i smrt vječna . O toj smrti i o tom životu govori propovijednik

I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. (12) Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. (13) To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. (1 Iv 5:11-13)

Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. (1 Iv 4:6)

Otkrivenje 20,4 I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina.

Otkrivenje 20,5 Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće.

Otkrivenje 20,6 Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.

Otkrivenje 20,12 I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.

Otkrivenje 20,13 More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim.

Otkrivenje 20,14 A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt:

Otkrivenje 20,15 tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno

„Ako mrtvi ne vaskrsavaju“. Prvi izvedeni zaključak je: „Ni Hristos nije vaskrsao“ (SSP). Posle tog zaključka ide logični sled: „vaša vera je uzaludna“, a potom: „još ste u svojim gresima“. Iz njegove premise: „Ako mrtvi ne vaskrsavaju“, izveden je u 18. stihu drugi zaključak: „Prema tome, propadoše koji u Hristu pomreše (usnuše – Sinod SPC)“ (Čarnić). Ništa ne može biti jasnije da ta izjava i doktrina o besmrtnosti duše ne mogu istovremeno biti istina. Ako je duša besmrtna, kao što se smatra, ona ne može propasti, i zbog toga je, što se tiče njenog postojanja, potpuno nezavisna od vaskrsenja mrtvih. Zar svi oni koji veruju u besmrtnost duše ne pretpostavljaju da su svi koji su otišli sa ovog sveta verujući u Hrista, otišli na nebo i da sada uživaju u njegovom blaženstvu? – Nesumnjivo da tako pretpostavljaju. A ako je to istina, na osnovu kog principa se može zamisliti da „propadoše“ ako nema vaskrsenja? Kakvu potrebu oni imaju za vaskrsenjem? Zar već i bez vaskrsenja nemaju sve što nebo pruža? – Prema toj teoriji, svakako imaju. Onda je potpuno jasno da niko od njih nije propao, čak i ako nikad ne bude vaskrsenja.

By Alonzo Trevier Jones

On 21. 12. 2025. at 12:30, καιnos said:

„Ako mrtvi ne vaskrsavaju“. Prvi izvedeni zaključak je: „Ni Hristos nije vaskrsao“ (SSP). Posle tog zaključka ide logični sled: „vaša vera je uzaludna“, a potom: „još ste u svojim gresima“. Iz njegove premise: „Ako mrtvi ne vaskrsavaju“, izveden je u 18. stihu drugi zaključak: „Prema tome, propadoše koji u Hristu pomreše (usnuše – Sinod SPC)“ (Čarnić). Ništa ne može biti jasnije da ta izjava i doktrina o besmrtnosti duše ne mogu istovremeno biti istina. Ako je duša besmrtna, kao što se smatra, ona ne može propasti, i zbog toga je, što se tiče njenog postojanja, potpuno nezavisna od vaskrsenja mrtvih.

Upravo je suprotno. Jedini način na koji vaskrsenje ima smisla jeste ako je duša besmrtna. Ako ljudi poslije smrti potpuno prestaju postojati, onda je logični zaključak da ne vaskrsavaju ti isti ljudi, već njihovi klonovi koji nastaju trenutkom "vaskrsenja", pošto je originalna osoba potpuno prestala postojati nakon svoje smrti.

On 21. 12. 2025. at 12:30, καιnos said:

Zar svi oni koji veruju u besmrtnost duše ne pretpostavljaju da su svi koji su otišli sa ovog sveta verujući u Hrista, otišli na nebo i da sada uživaju u njegovom blaženstvu? – Nesumnjivo da tako pretpostavljaju. A ako je to istina, na osnovu kog principa se može zamisliti da „propadoše“ ako nema vaskrsenja? Kakvu potrebu oni imaju za vaskrsenjem? Zar već i bez vaskrsenja nemaju sve što nebo pruža? – Prema toj teoriji, svakako imaju. Onda je potpuno jasno da niko od njih nije propao, čak i ako nikad ne bude vaskrsenja.

By Alonzo Trevier Jones

Prema toj "teoriji", svakako da nemaju. Ovo je kad se bogoslovske teme izučavaju površno. Sv. Marko Efeski lijepo objašnjava:

"3. Tvrdimo da ni pravednici još nisu u potpunosti primili svoj udeo i ono blaženo stanje za koje su se ovde pripremali svojim delima. Ni grešnici posle smrti nisu bili odvedeni u večnu kaznu u kojoj će se večno mučiti. I jedno i drugo neophodno se mora dogoditi posle onog poslednjeg dana Suda i vaskrsenja svih. Sada se, pak, i jedni i drugi nalaze u mestima koja su im svojstvena: prvi se u potpunom miru i slobodi nalaze na nebu sa Anđelima i pred Samim Bogom, i već kao u raju iz kojeg je isteran Adam i u koji je pre ostalih ušao razboriti razbojnik, i često nas posećuju u onim hramovima u kojima su poštovani i slušaju one koji ih prizivaju i mole se za njih Bogu, primivši od Njega taj izobilni dar, i preko svojih moštiju čine čuda i naslađuju se gledanjem Boga i odatle poslatim blistanjem, potpunije i čistije nego ranije, kada su bili u životu. A drugi, sa svoje strane, koji su zatvoreni u paklu, borave „u mestu mračnom i u senci smrti, u jami najdubljoj“, kako kaže David[3], a zatim i Jov ovako: „U zemlju tamnu kao mrak i u sen smrtni, gde nema promene i gde je videlo kao tama“[4]. I prvi borave u svakoj radosti i veselju, već očekujući i još nemajući u rukama Carstvo Božije koje im je obećano i neizreciva dobra, a drugi, nasuprot ovima, borave u svakoj muci i neutešnom stradanju, poput nekakvih osuđenika koji očekuju osudu Sudije i predviđaju buduće muke. I niti su prvi još primili nasleđe Carstva i onih dobara „koja oko ne vide i uho ne ču i u srce čovjeku ne dođe“[5], niti su ovi drugi još predati na večne muke i sažiženje u večnom ognju. Ovo učenje mi držimo kao ono koje nam je predato od naših Otaca iz starine i lako ga možemo prikazati iz samog Božanstvenog Pisma.

4. Tako, u izvesnim starim odgovorima pod ovakvim naslovom: „Od poznatog Atanasija (του πάνυ) knezu Antiohu“, nalazi se sledeće pitanje: „Da li su pravednici primili dobra, a grešnici kaznu?“, a za njim sledi ovakav odgovor: „Nipošto. Ipak, ona radost koju sada uživaju duše svetih predstavlja delimično naslađivanje, kao što i žalost, koju poseduju grešnici, predstavlja delimičnu kaznu. Kao kada car poziva svoje prijatelje na gozbu, i slično ovom, kao osuđenici koji su određeni za kaznu, i oni koji su pozvani na gozbu raduju se pred carevim domom do trenutka gozbe, a osuđenici, zatvoreni u tamnicu, žaloste se dok ne iziđe sudija, tako treba, uostalom, shvatiti i u vezi sa dušama koje su uzete odavde pre nas, a ja govorim o pravednicima i grešnicima“."

Preminuli pravednici se nalaze u PREDOKUŠANJU vječnog blaženstva, ali to vječno blaženstvo oni još nisu primili već će ga primiti tek nakon sveopšteg vaskrsenja i Strašnog Hristovog Suda. Zato je neophodno vaskrsenje tijela kako bi i tijelo uzelo učešća u vječnim blaženstvima, a ne samo duša.

10 minutes ago, Maki said:

Sada se, pak, i jedni i drugi nalaze u mestima koja su im svojstvena: prvi se u potpunom miru i slobodi nalaze na nebu sa Anđelima i pred Samim Bogom, i već kao u raju iz kojeg je isteran Adam i u koji je pre ostalih ušao razboriti razbojnik, i često nas posećuju u onim hramovima u kojima su poštovani i slušaju one koji ih prizivaju i mole se za njih Bogu, primivši od Njega taj izobilni dar, i preko svojih moštiju čine čuda i naslađuju se gledanjem Boga i odatle poslatim blistanjem, potpunije i čistije nego ranije, kada su bili u životu.

A je li taj Marko Efeški kojeg tako često citiraš bio na nebu pa sve zna - kako bestjelesne duše lebde i posjećuju hramove i liječe preko moštiju - da mi je znati gdje u Bibliji stoji ovo sve. Znači Henok i Ilija su po tebi jedini ljudi koji neće morati skakati s neba u grobove, jer ne moraju uskrsnuti, budući da nisu umrli. Što je sa Mojsijem, i on će jadan skakati s neba ponovo u grob, budući da je umro i pokopan. No Biblija kaže da je on uskrsnut sa cijelim tijelom, Juda 9. Isus je rekao da ide pripraviti stanove za učenike, pa kad se vrati da će ih odvesti gore. Mogao im je samo reći, čujte, vidimo se gore kad svaki od vas umre. Reci mi ta duša mala, to je za tebe neko tijelo gore koje uživa u sreći?

14 minutes ago, Maki said:

iti su ovi drugi još predati na večne muke i sažiženje u večnom ognju.

Opet čudno da u ovu nauku vjeruju samo praoslavci. Mislim da katolici i protestanti vjeruju u pakao odmah nakon smrti.

31 minutes ago, καιnos said:

A je li taj Marko Efeški kojeg tako često citiraš bio na nebu pa sve zna - kako bestjelesne duše lebde i posjećuju hramove i liječe preko moštiju - da mi je znati gdje u Bibliji stoji ovo sve.

Nije bio na nebu, ali blagodat Božija je preko njega pojasnila mnoge stvari koje su od ranije bile prisutne u Crkvi. A ti i u Bibliji imaš događaj da se desilo čudo vaskrsenja nad Jelisejevim moštima. Da, u to vrijeme to nisu bili redovni događaji, ali je ustanovljen princip da je tako nešto moguće i da Bog može i preko mrtvih tijela da djeluje na pozitivan način.

31 minutes ago, καιnos said:

Znači Henok i Ilija su po tebi jedini ljudi koji neće morati skakati s neba u grobove, jer ne moraju uskrsnuti, budući da nisu umrli.

Enoh i Ilija će isto biti ubijeni pred kraj vremena, ali će vaskrsnuti kako je opisano u Otkrivenju.

31 minutes ago, καιnos said:

Što je sa Mojsijem, i on će jadan skakati s neba ponovo u grob, budući da je umro i pokopan. No Biblija kaže da je on uskrsnut sa cijelim tijelom, Juda 9.

Biblija to ne kaže. Juda 9 samo govori da je bila prepirka između arhanđela Mihaila i Satane oko Mojsijevog tijela, ne kaže nam razlog te prepirke. Tvrdnje da je Mojsije vaskrsao nisu potkrijepljene direktnim citatima iz Pisma i više su vođene potrebom da se opravda njegovo pojavljivanje na Tavoru.

31 minutes ago, καιnos said:

Isus je rekao da ide pripraviti stanove za učenike, pa kad se vrati da će ih odvesti gore. Mogao im je samo reći, čujte, vidimo se gore kad svaki od vas umre. Reci mi ta duša mala, to je za tebe neko tijelo gore koje uživa u sreći?

Pa ti stanovi i jesu pripremljeni za vječnu nagradu, a ne privremenu. Mogao im je reći to što ti navodiš, ali to ne bi bilo imalo previše smisla budući da im je to rekao u okviru Svoje oproštajne besjede kako bi im objasnio zašto mora otići od njih kod Oca. Apostolima je odgovor na to pitanje bio potreban u tom trenutku, a ne nekad kasnije.

On 28. 01. 2024. at 19:49, καιnos said:

Ovo je vrlo težak tekst, stoga zahtjeva odgovor nekog dobrog teologa:

Pavlova želja "'otići i s Kristom biti' nije odraz intimnog 'entre vous izmeñu nas doživljaja'‽ na nebu, jer je fraza tijesno povezana s kozmičkim otkupljenjem na kraju vremena". Kozmička, zajednička dimenzija doživljaja "biti s Kristom" očita je i u samoj poslanici Filipljanima, u kojoj Pavao stalno govori o ostvarenju kršćanske nade na dan Kristova dolaska. On potvrñuje Filipljanima da će "onaj koji je počeo dobro djelo meñu vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa" (Fil 1,6). Dovršenje i ostvarenje otkupljenja ne ostvaruje se odlaženjem da budemo s Kristom kad umremo, već susretanjem Krista u slavni
dan Njegova dolaska.

Pavlova je molitva da Filipljani budu "čisti i besprijekorni za Kristov dan" (r. 10). Tog dana Krist će "preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu" (Fil 3,21). Upravo ova promjena od smrtnosti u besmrtnost omogućuje vjernicima da budu s Kristom. Zato Pavao u istoj poslanici kaže da i dalje "hiti(m)" prema tom danu, jer je znao da ga čeka
nagrada "višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (rr. 13.14 – DF), ne kad umre, već u slavni dan Kristova dolaska.

Nije teško pokazati da sv. ap. Pavle ne misli o konačnom sudu u tom stihu.

"23. A obuzima me oboje: imam želju umrijeti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje;

24. Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi."

1. Apostol Pavle kaže UMRIJETI i sa Hristom biti, ne kaže VASKRSNUTI i sa Hristom biti.

2. I bitnije, apostol kaže da je alternativa toj njegovoj želji OSTANAK U TIJELU. Dakle za sv. ap. Pavla postoje dvije opcije:

   • ostati u tijelu, ali ne biti sa Hristom

   • biti sa Hristom, ALI VAN TIJELA.

Ovo se jasno ne može odnositi na strašni sud i sveopšte vaskrsenje jer će tada svi pravednici, a pogotovo apostoli, biti sa Hristom U TIJELU, a ne van tijela. Očito da postoji i mogućnost da neko bude van tijela, ali sa Hristom, a to je moguće jedino ako poslije smrti pravednici odlaze kod Boga.

On 28. 01. 2024. at 19:49, καιnos said:

Ovo je vrlo težak tekst, stoga zahtjeva odgovor nekog dobrog teologa:

Pavlova želja "'otići i s Kristom biti' nije odraz intimnog 'entre vous izmeñu nas doživljaja'‽ na nebu, jer je fraza tijesno povezana s kozmičkim otkupljenjem na kraju vremena". Kozmička, zajednička dimenzija doživljaja "biti s Kristom" očita je i u samoj poslanici Filipljanima, u kojoj Pavao stalno govori o ostvarenju kršćanske nade na dan Kristova dolaska. On potvrñuje Filipljanima da će "onaj koji je počeo dobro djelo meñu vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa" (Fil 1,6). Dovršenje i ostvarenje otkupljenja ne ostvaruje se odlaženjem da budemo s Kristom kad umremo, već susretanjem Krista u slavni
dan Njegova dolaska.

Pavlova je molitva da Filipljani budu "čisti i besprijekorni za Kristov dan" (r. 10). Tog dana Krist će "preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu" (Fil 3,21). Upravo ova promjena od smrtnosti u besmrtnost omogućuje vjernicima da budu s Kristom. Zato Pavao u istoj poslanici kaže da i dalje "hiti(m)" prema tom danu, jer je znao da ga čeka
nagrada "višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (rr. 13.14 – DF), ne kad umre, već u slavni dan Kristova dolaska.

Kad umre vjernik tijelo njegovo odlazi u smrt u prah ,a duša Bogu . Pri Dolasku Gospodina Isusa Krista mrvti ce ustati ,dusa vjernih mrtvih spaja se sa preobrazenim (nebeskim tijelom ) na zvuk trube i pojavkom Isusa Krista. Duša čuje zvuk trube i čuje i vidi Isusa Krista, zato mrtvi ustaju. I mi zivi cut cemo i vidjeti i dobiti preobrazeno nebesko tijelo. Slava Isusu Kristu.

Duša vjernih vjecno je živa. O tom zivotu govori Krist kad kaze tko vjeruje u mene nece umrijeti nikada. Duša je ono sto je "najživlje "u tijelu ,ona je besmrtna ,a tijelo je propadljivo. Duša i novo tijelo ce se spojiti jer tek tada to je pravi čovjek i tako ce vjernik zivjeti vjecno sa dusom ,tijelom i Duhom Bozjim koji e u nama u toj duši nasoj jer smo mi svi razlicita duša i razlicit čovjek,ali zajednicki je Bozji Duh u nama . Propadljivo tijelo mora umrijeti da bi ustali neraspadljivo . Dusa vjernih ne umire nikada.

Ezekiel 18,20 Duša, koja grijesi ona će poginuti.

Matej 11,29 Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene; jer sam ja krotak i ponizan srcem naći ćete pokoj dušama svojim.

Djela apostolska 20,10 A Pavao sišavši pade na njega, i zagrlivši ga reče: "Ne uznemirujte se, jer je duša njegova u njemu!" (Da nije u njemu duša ,bio bi mrtav jer dusa vjernog odlazi Bogu,a tijelo umire)

16 hours ago, Maki said:

Upravo je suprotno. Jedini način na koji vaskrsenje ima smisla jeste ako je duša besmrtna. Ako ljudi poslije smrti potpuno prestaju postojati, onda je logični zaključak da ne vaskrsavaju ti isti ljudi, već njihovi klonovi koji nastaju trenutkom "vaskrsenja", pošto je originalna osoba potpuno prestala postojati nakon svoje smrti.

Ovo je jako lijepo razmišljanje. Naime slično sam ja razmišljao; ako prema nekim kršćanskim učenjima umrla osoba prestaje bilo kako postojati pa je Bog na sudnjem danu ide iz ništavila ponovo oživljavati, stvarati zapravo kao "istu" samo da bi joj sudio izgleda besmisleno jer dio suda može biti da je ponovo smrt uništi ako je osuđena na smrt. A tko je mrtav ne zna da je mrtav, što će mu sud. Sam sud ne treba niti Bogu jer Bog zna da je nekoga osudio prema svojim pravilima i prema svojoj pravednosti, Bog ne mora ništa dokazivati sudom. Teška je to filozofska tema.

2 hours ago, Magdalena said:

Ezekiel 18,20 Duša, koja grijesi ona će poginuti.

Pa vidiš da se duša odnosi na cijelog čovjeka, a ne neko svjesno malo duhovno biće. Nemate biblijskih argumenata za takvo što. Ovje Ezekile kaže da se duša može pogubiti, a vi svi velite da je besmrtna. Zar ne vidite u ovom nauku milion nelogičnosti.

2 hours ago, Magdalena said:

"Ne uznemirujte se, jer je duša njegova u njemu!

Pavle želi reći da je život u njemu. Bog je Adamu udahnuo dah, duh, a ne neku dušu, to je ta razlika.

5 minutes ago, Slap said:

već njihovi klonovi koji nastaju trenutkom

1. Korinćanima 15 govori da ćemo dobiti nova tijela. Taj duh predstavlja naš karakter koji izađe iz čovjeka. Salomon govori da se duh vraća Bogu, a ne duša.

6 minutes ago, καιnos said:

. Ovje Ezekile kaže da se duša može pogubiti, a vi svi velite da je besmrtna. Zar ne vidite u ovom nauku milion nelogičnosti.

Pa ja vjerujem u reinkrnaciju pa znam da duša nije besmrtna već je uvjetno besmrtna, stvorena na vječnost ali sa uvjetom da zna održavati tu besmrtnost u skladu sa Božjom voljom. U krajnjoj liniji duša prihvata svoju smrt ili nepostojanje samo po svojoj volji; da ne Bude uz Boga i da ne živi po Bogu koji je u njoj.

14 minutes ago, Slap said:

Pa ja vjerujem u reinkrnaciju

Rekao sam ja da si ti kršćanski gnostik 😁, čakre, reinkarnacija, energija itd itd.

23 minutes ago, καιnos said:

Rekao sam ja da si ti kršćanski gnostik 😁, čakre, reinkarnacija, energija itd itd.

Pošto gnoza znači spoznaja, a Isus nam naređuje da spoznamo Boga, prihvatam taj termin da sam ja taj. Nazovi me i majmunom al mi daj bananu!