1 hour ago, Faith said:

A jezero ognjeni i skrgut zuba isto tako tako nije mjesto vječnih muka , već dok je vijek trajanja .  Kao bilo šta, što se baca u vatru ili oganj gori dok ne izgori. A prispodoba o ubogom Lazaru i bogatašu je  priča. Mrtvi ne znaju ništa.. Radi toga tražim  da mogu narodu  objasniti  da vide, ako im Bog nije zatvorio oči da ne vide što gledaju i da ne čuju što slušaju . 

Pozdrav Faith,

A kako znaš to sa sigurnošću? Mislim na ovo što sam ti potamnila...

Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina.

2. Korinćanima 5,8

Samo i jedino ljudi koji vole Boga i čine dobro drugima će biti u Božjoj prisutnosti. Ljudi koji su bezazleni poput golubice i ne čine nikome loše, to je najbitnije Gospodu 

 

 

 

Edited January 28, 20241 yr by štit_vjere

51 minutes ago, Faith said:

Pa po Bibliji i Isusovim riječima. 

Naprimjer:   pustite mrtve da zakapaju svoje mrtve.   Ili ,.ako ja želim da ostane živ di mog drugog dolaska , ti se vas ne tiče . Ili..  Duh odlazi u Boga koji ga dao .  Dah života !  Spava !  

Bit ćeš samnom u Raju ,.sa pravim prevodom : danas ti već kažem , bit ćeš samnom u Raju ! Nije rekao razbojniku koji.hapriznso ,.koji nije baš ništa uspio dobro učiniti ,.osim što je priznao Isusa  sa desna Isusu  da Ce biti kada dodje vrijeme sa njim  Raju. Ili Marta  Lazarova sestra kad rekla Isusu da joj brat umro , i Isus joj rekao   da tko vjeruje u Njega da  ce živjeti . Marta mu rekla da zna ,kada bude uskrsnuće.   

To o tome šta mrtvi znaju . 

Sto se tice vječnih muka u vatri , šta piše u Otkrivenju najlakše za shvatiti neke stvari u Otkrivenju . I smrt i pakao bijaše bačeni u  jezero ognjeno . " Što znaci druga smrti "   

Tko ima razuma razumjet će !

Pakao znaci grob .   Ne bi se spominjala druga smrt , ako je nema , ali su vječne muke , onda nije smrt  , nego vječni život u mucrmje u vatri ili jezeru ognjenom ! 

A razmisli čemu bi se spominjala druga smrt uopce , ako su vječne muke ? 

onda je vjecnost i za prvo uskrsnuće za život vječni i drugo  vječne i muke  isto vjecnost, a ne druga smrt . 

Ipak...  to nije postavljeno zbog mene , nego zbog onih koji nikako da  razumiju i da vide d Pise druga smrti koja je za nikada više . 

Eto , tko ima razuma neka razumije ! 

 

Razumijem te... no nije baš tako sve kristalno jasno

Pogledaj što kaže naš apostol Pavao:

 Jer pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. Filipljanima 1:23,24

 

1 hour ago, štit_vjere said:

er pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. Filipljanima 1:23,24

Ovo je vrlo težak tekst, stoga zahtjeva odgovor nekog dobrog teologa:

Pavlova želja "'otići i s Kristom biti' nije odraz intimnog 'entre vous izmeñu nas doživljaja'‽ na nebu, jer je fraza tijesno povezana s kozmičkim otkupljenjem na kraju vremena". Kozmička, zajednička dimenzija doživljaja "biti s Kristom" očita je i u samoj poslanici Filipljanima, u kojoj Pavao stalno govori o ostvarenju kršćanske nade na dan Kristova dolaska. On potvrñuje Filipljanima da će "onaj koji je počeo dobro djelo meñu vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa" (Fil 1,6). Dovršenje i ostvarenje otkupljenja ne ostvaruje se odlaženjem da budemo s Kristom kad umremo, već susretanjem Krista u slavni
dan Njegova dolaska.

Pavlova je molitva da Filipljani budu "čisti i besprijekorni za Kristov dan" (r. 10). Tog dana Krist će "preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu" (Fil 3,21). Upravo ova promjena od smrtnosti u besmrtnost omogućuje vjernicima da budu s Kristom. Zato Pavao u istoj poslanici kaže da i dalje "hiti(m)" prema tom danu, jer je znao da ga čeka
nagrada "višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (rr. 13.14 – DF), ne kad umre, već u slavni dan Kristova dolaska.

3 hours ago, καιnos said:

Ovo je vrlo težak tekst, stoga zahtjeva odgovor nekog dobrog teologa:

Pavlova želja "'otići i s Kristom biti' nije odraz intimnog 'entre vous izmeñu nas doživljaja'‽ na nebu, jer je fraza tijesno povezana s kozmičkim otkupljenjem na kraju vremena". Kozmička, zajednička dimenzija doživljaja "biti s Kristom" očita je i u samoj poslanici Filipljanima, u kojoj Pavao stalno govori o ostvarenju kršćanske nade na dan Kristova dolaska. On potvrñuje Filipljanima da će "onaj koji je počeo dobro djelo meñu vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa" (Fil 1,6). Dovršenje i ostvarenje otkupljenja ne ostvaruje se odlaženjem da budemo s Kristom kad umremo, već susretanjem Krista u slavni
dan Njegova dolaska.

Pavlova je molitva da Filipljani budu "čisti i besprijekorni za Kristov dan" (r. 10). Tog dana Krist će "preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu" (Fil 3,21). Upravo ova promjena od smrtnosti u besmrtnost omogućuje vjernicima da budu s Kristom. Zato Pavao u istoj poslanici kaže da i dalje "hiti(m)" prema tom danu, jer je znao da ga čeka
nagrada "višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (rr. 13.14 – DF), ne kad umre, već u slavni dan Kristova dolaska.

I ovdje vrijedi  -- to može biti tako, a i ne mora. Zanimljivo mi je kako ljudi koji o tome najviše pričaju nikada nisu ni blizu karakterno onome što uče. Ne osuđujem, ali mi je to zaista neobično. Čovjek koji ima Duha Svetoga taj Sveti Duh radi na njemu i njegovoj osobnoj savjesti.

A kad prođe osam dana poslije onijeh riječi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu. I kad se moljaše postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu. Luka 9:29-31

Što je s Mojsijem i Ilijom?

I kako objašnjavaš onda okultiste i ljude koji se koriste astralnim putovanjima i izlaze iz svog tijela?

 

 

 

 

Edited January 28, 20241 yr by štit_vjere

.

1. SOLUNJANIMA 5,23    

A sam Bog mira neka vas posvema posveti i
cijelo vaše biće –

DUH vaš
i
DUŠA
i
TIJELO

,,,,,,,,,,,,,,,,,,

 

Čovjek se sastoji od 3 komponente

A.

Jedna je DAH/DUH ŽIVOTA - od kojeg smo živi

životna energija koju Bog Jedini Otac YHVH, daje i oduzima

B.

Druga je TIJELO - materija

koja je sada - raspadljiva

C.

Treća je DUH - osobnost, memorija, soft ware, karakter, intelekt,....

čovjeka koji počinje egzistirati rođenjem

 

taj DUH je vječan

taj DUH „spava“ kad se umre

taj DUH je u nesvjesnom stanju

taj DUH budi Bog Jedini Otac YHVH na uskrs

taj DUH spaja Bog Jedini Otac YHVH na uskrs sa novim tijelom
,,,,,,,,,,,,

 

POSTANAK 2,7    
JAHVE, BOG, napravi čovjeka
OD PRAHA ZEMALJSKOG
i
u nosnice mu udahne DAH ŽIVOTA.
Tako postane čovjek
ŽIVA DUŠA.
,,,,,,,,,,,,,,

Materija + Duh Dah životni od YHVH =
Živi Čovjek
,,,,,,,,,,,,,,,,

Čovjek ima i svoj DUH – svoju memoriju, karakter, soft ware,..
koji se počinje „puniti“ i izgrađivati početkom bitisanja.

.................
 

On 28. 01. 2024. at 18:27, štit_vjere said:

Jer pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. Filipljanima 1:23,24

Pozdrav!

Ako si voljna podijeliti, kako ti tumačiš taj stih? U smislu umiranja ovog zemaljskog fizičkog organizma ili u smislu neke vrste translacije / translokacije?

 

 

On 28. 01. 2024. at 23:15, štit_vjere said:

I kako objašnjavaš onda okultiste i ljude koji se koriste astralnim putovanjima i izlaze iz svog tijela?

I opet bih upitala, kako ti objašnjavaš isto? Nemoj zamjeriti što našu komunikaciju započinjem upitima. Ali zasad mi je malo enigmatičan slijed razgovora na ovoj temi i kako je on povezan uz sam naslov teme.

Hvala na odgovorima i svako ti dobro!

 

On 28. 01. 2024. at 23:15, štit_vjere said:

Što je s Mojsijem i Ilijom?

ZA prvo Henoka pa onda za Iliju
jasno piše da su živi uzneseni na nebo
a za Mojsija se može pretpostavljati
da je nakon smrti - uskrsnut pa uznesen
jer da nije tako - za Mojsija - onda bi to bila
Biblijska kontradikcija
jer - ako je Mojsije UMRO a NIJE uskrsnut
onda je SIN od Boga Jedinoga Oca YHVH - G Yehoshua
komunicirao sa MRTVACEM
a TO je Biblijski zabranjeno i kažnjivo SMRĆU

Ako su Henok, Ilija i Mojsije na nebu, a sve upućuje da jesu onda su oni gore završili sa tijelima. Kako onda neki tvrde za ostale, da neka besmrtna duša lebdi gore i prebiva.

Ne bih o nekakvim "lebdenjima negdje gore"... osim ako netko ne nazre između redaka.

Tek: obmanuti narodi i predvođeni satanom:

popeše se NAD prostranstvo zemaljsko i opkružiše šator svetih i voljeni grad i spusti se vatra od Boga nebeskoga i proždre ih. (Otk 20,9)

Prvo "voljeni grad", Gal 4,26: Jeruzalem [koji je] ODOZGOR, koji je majka svih nas, je slobodan.

Tu je "tabor svetih" koji je PONAD, IZNAD, GORE - u duhovnim nebesima (koja nisu niti nebo s oblacima niti svemirsko materijalno prostranstvo, već ponad i njih, pa i ljudskih koncepcija zemaljskog neba i svemira). Kao što i kaže: ponad prostranstva zemaljskog nalazi se "tabor svetih i voljeni grad". Duhovno ponad.

To "uspinjanje obmanutih skupa sa satanom" ovdje nije fizičko u raketama i letjelicama, već je u pitanju duhovna stvar. Obmanuti ljudski duh, pa i bilo demonskim doktrinama bilo ljudskim tradicijama i naucima, se trsi, karnalni um bi da se ovjekovječi i satre istinu.

Drugim riječima, sveti - duše svetih su žive.

Smrt i Šeol (Had) bjehu bačeni u jezero ognjeno koje je druga smrt. Nema (tada) više ni smrti i umiranja ni "lokacije smrtnih zemaljskih duša" - šeola odnosno hada.

Duše svetih nisu iste duše kao (te) duše "zemaljske" (načinjene u Postanku), one su i same nebeske. One su obnovljene, "od Boga rođene", kao što je i prvenac Ješua od Boga rođen.

Kad se govori o besmrtnoj duši, govori se o ovim prvima. Zemaljske duše nisu besmrtne i usud im je ništenje, skupa sa smrću i šeolom. One su na neki način "obeztjelovljene" smrću tijela ovdje. Ne bivaju odmah uništene, već su kao "zatvorene" - imale nekakva (isprva ljudskom biću iole nalik) obličja ili ne - zatočene su u šeolu. U današnje doba mnogi to područje decidiraju nekakvim "astralnim nišama", mada, nisu sve astralne niše privremeno ispunjene "dusima pomrlih" - koji, kako i kaže: ne znaju ništa.

Duše svetih, Kristovog tijela, besmrtne duše svetih imaju nebeska duhovna tijela, kakvo je i Kristovo. Zadobijaju ga, u svakom slučaju, po otvaranju cijele Knjige s pečatima, za svaku od njih - kad posvjedoči te dijelove. Jer, naznačeno je otvaranjem petog pečata da duše pobijenih svetih prebivaju ispod oltara nebeskog hrama. A to se događa, katkad po odlasku odavde, katkad i za nekoga tijekom još boravka u ovom zemaljskom tijelu. Razmislite, što je hram? 1 Korinćanima 3,16-17; 6,15-20; 2 Korinćanima 6,14-18; Efežanima 2,19-22; 1 Petrova 2,5. Gdje je hram tamo je i oltar. Ali ima više oltara... Jedan je vani, u dvorištu, ostali su unutri, svetinja nad svetinjama bivajući najnutarnjiji. A dvorište, ono se ne mjeri (Otk. 11,2, ali dvorište koje je izvan hrama ostavi i ne mjeri ga jer ono je dano narodima kao i cijeli grad da ga gaze četrdeset i dva mjeseca). Suđenje grijehu je kroz vanjski, dvorišni oltar, pa su tako i (te) duše koje zazivaju sud (bile u tijelima živim zemaljskim ovdje, ili više ne) još uvijek u dvorištu. Milosno Sjedište se s razlogom zove: MILOSNO. Put do zrelosti je dug, za neke dulji za neke kraći, ali je svakako proces.

Za kraj ovog posta, prekrasan je to citat i čežnja koja je u mnogima od nas:

On 28. 01. 2024. at 18:27, štit_vjere said:

Jer pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. Filipljanima 1:23,24

"radi vas" ili "za vas potrebnije", kako i nastavlja u slijedećem stihu: ... radi vašeg napretka. Napretka, rasta i sazrijevanja. Tako ljubimo jedni druge. ...

On 28. 01. 2024. at 19:49, καιnos said:

u slavni dan Kristova dolaska.

Kristov Dolazak može čovjeka zateći živoga ovdje, tjelesno živoga - kao što je Isus i najavio jednom od učenika, ako li pak ne, tada je to doslovce kako je i rečeno: zadnjeg dana. Znamo svi što nam je zadnji dan, zadnji čas ovdje, ne? I taj moment je isti moment za sve, osim onih koji (još) nisu umrli, poput, kako kaže primjerice, Enoha. Moment koji tako lijepo zvuči na engleskom: every knee shall bow.

On 09. 02. 2025. at 15:00, Ljubav said:

Mi znamo da mrtvi ne znaju ništa. Tako piše u Božjoj riječi - Bibliji!

Tko se očisti za života Čist je, tko ne, ne može mrtav.

Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa. Nestaje i dobrote i zlobe njihove - svaka pomisao nestaje

Jeli Krist nije znao ništa kad je umro?

On 22. 11. 2025. at 0:23, Magdalena said:

Jeli Krist nije znao ništa kad je umro?

Apsolutno ništa nije znao! Jer mrtav ne zna ništa . Nestaju i njegove mržnje i ljubavi . Sve do do Kristovog drugog dolaska .

Jer mrtav ne zna ništa, a žuv zna da će umrijeti.

8 hours ago, Ljubav said:

Apsolutno ništa nije znao! Jer mrtav ne zna ništa . Nestaju i njegove mržnje i ljubavi . Sve do do Kristovog drugog dolaska .

Jer mrtav ne zna ništa, a žuv zna da će umrijeti.

Isus Krist je sišao niz pakao i proglasio POBJEDU nad SMRTI . Znaš kome ? Onim mrtvim nevjernim dušama . A ti kažeš da je to uradio ne znajući ništa. Pobjediti smrt moze samo netko tko je Živ. Živ znači da nije mrtav. Ili da mjesečari nego je Duh Isusa Krista Živ.

ISUS KRIST na križu :"OČE U TVOJE RUKE PREDAJEM DUH SVOJ!"

Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: onaj tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će; i svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li to?” Reče mu ona: “Da, Gospodine: vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.” /Ivan 11,25-27

"Ako i umre ,živjet će" Vama te riječi znače da ne zna ništa?

Stihovi iz Propovjednika - 9. poglavlje:

5 Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. 6 Davno je nestalo i njihove ljubavi, i .. Propovjednik upravo govori da dok si živ vjeruješ Bog jer oni koji su živi nece umrijeti nikada ,a kad umreš bez vjere u Boga nema više nagrade za tebe ,nema prijelaza iz pakla u Raj tu nagradu dobivaš dok si ŽIV i tijelom i dušom i duhom -dok si na ovom svijetu. Iz mrtvih nestaje i život i ljubav i spomen na njih u mjestu muka. Postoji Život vječni i smrt vječna . O toj smrti i o tom životu govori propovijednik

I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. (12) Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. (13) To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. (1 Iv 5:11-13)

Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. (1 Iv 4:6)

Otkrivenje 20,4 I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina.

Otkrivenje 20,5 Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće.

Otkrivenje 20,6 Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.

Otkrivenje 20,12 I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.

Otkrivenje 20,13 More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim.

Otkrivenje 20,14 A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt:

Otkrivenje 20,15 tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno