18 hours ago, robivek said:

Biblija nam jasno definise vremensko razdoblje od jednog dana u okvirima izmedju jednog i drugog zalaska sunca s tim sto je u pocetku sve pocelo iz stanja svetlosti pa onda tame koje ujedno dobijaju naziv dan i noc.

Imam problem sa takvom interpretacijom. Ne misliš li da je pogrešno Boga stavljati u našu prilično ograničenu antropocentričnu percepciju? Bog jest stvorio Zemlju i čovjeka, ali stvorio je i cijeli svemir, cijelu ovu stvarnost u kojoj živimo, prostor-vrijeme sa svim karakteristikama koje znanost polako otkriva, možda i druga bića u nekom zakutku svemira.

Koncept dan-noć, kao razdoblje izlaska i zalaska našeg Sunca (dan od 24h), nema nikakvog smisla u tom kontekstu. Naravno, može se koristiti kao alegorija, poetsko-simbolički prikaz čina stvaranja koji nije opterećen vremenskim slijedom i znanstvenom preciznošću, već suštinskom porukom da je naša stvarnost stvorena. Ta je iznimno bitna poruka postala temelj svega drugog.

A što se same teme tiče, kršćani zaista imaju odmak od Starog zavjeta u štovanju posebnog dana. Razlog je taj što je uskrsnuće i čin otkupljenja vrhunac povijesti spasenja, i nekako je red da se mi kršćani toga stalno iznova prisjećamo. Cijela biblijska priča, od Postanka, preko Abrahama i tisuća godina povijesti, doživljava klimaks upravo u činu gdje se Bog žrtvuje za spas Čovjeka. Važna je spoznaja da smo stvoreni, ali uskrsnuće je najvažniji događaj u povijesti ljudskog roda. Blagovanjem u nedjelju uvijek iznova imamo priliku toga se sjetiti, zahvaliti našem Bogu i kroz misni obred suobličiti sa Kristom.

Edited 10 hours ago10 hr by pints

10 hours ago, Magdalena said:

Odlično pitanje. To je DAN koji nikad ne prestaje. Od onog trenutka od kad je Isus podnio kaznu za grijeh ,umro i uskrsnuo to je DAN taj .

Ček se i hebrejska riječ, koja se koristi u originalnom tekstu, može prevesti na različite načine, pa i kao neodređeni period. Dva su stilski prilično različita teksta o stvaranju, jedan je kaotično poetski i vjerojatno stariji, drugi je uredno strukturiran i smatra se da ga je pisalo svećenstvo negdje petsto godina p.n.e.

Oba su zapravo htjela prenijeti tu vrlo bombastičnu poruku koju druge religije nisu imale: Bog je našu stvarnost stvorio iz ničega! Nije oblikovao kaos, nije pretakao iz šupljeg u prazno, već je Riječ stvorila prostor-vrijeme i sve u njemu, i to je bio proces koji se odvijao u nekim fazama.

Zapravo se takav tekst, kada ga se prevede iz te poetsko-mistične forme u današnju formu, može poprilično usporediti sa znanstvenom teorijom nastanka svemira iz točke singulariteta.