Često pravoslavni nisu sigurni kako se obratiti nepravoslavnima (tj. rimokatolicima i protestantima). U eri društvenih mreža ponekad nepravoslavni budu šokirani kada im pojedini pravoslavni u raspravama ospore čak i to da su kršćani. Ovo pitanje je posebno hitno za pravoslavne na Zapadu, koji imaju mnogo prijatelja i obitelji koji nisu pravoslavni, pa nažalost može doći do mnogih nesporazuma i konflikata u komunikaciji. Sljedeći savjet dolazi iz pisma koje je o. Serafim Rose napisao katekumenu koji je želio znati kako bi se pravoslavni trebali odnositi prema onima izvan njihove Crkve.

„Bio sam sretan što sam primio tvoje pismo – sretan ne zato što si zbunjen pitanjem koje te muči, već zato što tvoj stav otkriva da u istini pravoslavlja kojoj si privučen želiš pronaći mjesta i za ljubavni, suosjećajni stav prema onima izvan pravoslavne vjere.

Čvrsto vjerujem da je to doista ono što pravoslavlje uči…

Ukratko ću iznijeti ono što smatram stavom pravoslavnih kršćana prema nepravoslavnim kršćanima.

1. Pravoslavlje je Crkva koju je Krist osnovao za spasenje čovječanstva i stoga bismo svojim životom trebali čuvati čistoću njezina učenja i vlastitu vjernost njemu. Samo u Pravoslavnoj Crkvi milost se daje kroz sakramente (većina drugih Crkava čak ni ne tvrdi da imaju sakramente u realnom smislu). Samo Pravoslavna Crkva je Tijelo Kristovo, i ako je spasenje dovoljno teško unutar Pravoslavne Crkve, koliko teže mora biti izvan Crkve!

2. Međutim, nije na nama da definiramo stanje onih koji su izvan Pravoslavne Crkve. Ako Bog želi podariti spasenje nekima koji su kršćani na najbolji način koji znaju, ali bez da ikada poznaju Pravoslavnu Crkvu – to je na Njemu, a ne na nama. Ali kada On to čini, to je izvan normalnog puta koji je uspostavio za spasenje – koji je u Crkvi, kao dijelu Tijela Kristova. Ja sam mogu prihvatiti iskustvo protestanata koji su “ponovno rođeni” u Kristu; upoznao sam ljude koji su potpuno promijenili svoje živote susretom s Kristom i ne mogu poreći njihovo iskustvo samo zato što nisu pravoslavni. Ove ljude nazivam “subjektivnim” ili “početnim” kršćanima. Ali dok se ne sjedine s Pravoslavnom Crkvom, ne mogu imati puninu kršćanstva, ne mogu biti objektivno kršćani kao pripadnici Tijela Kristova i primatelji milosti sakramenata. Mislim da je to razlog zašto među njima ima toliko sekti – oni započinju kršćanski život istinskim obraćenjem Kristu, ali ne mogu nastaviti kršćanski život na pravi način dok se ne sjedine s Pravoslavnom Crkvom, te stoga zamjenjuju crkveno učenje i sakramente vlastitim mišljenjima i subjektivnim iskustvima.

O onim kršćanima koji su izvan Pravoslavne Crkve, stoga bih rekao: oni još nemaju punu istinu – možda im jednostavno još nije otkrivena, ili je možda naša krivnja što ne živimo i ne podučavamo pravoslavnu vjeru na način koji oni mogu razumjeti. S takvim ljudima ne možemo biti jedno u vjeri, ali nema razloga zašto bismo ih smatrali potpuno otuđenima ili jednakima poganima (iako ne bismo trebali biti neprijateljski raspoloženi ni prema poganima – ni oni još nisu vidjeli istinu!). Istina je da mnogi nepravoslavni himni sadrže učenje ili barem teološki naglasak koji je pogrešan – posebno ideju da kada je netko “spašen”, ne mora ništa više činiti jer je Krist sve učinio. Ova ideja sprječava ljude da vide istinu pravoslavlja koja naglašava ideju borbe za vlastito spasenje čak i nakon što nam ga je Krist dao, kao što kaže sv. Pavao: Sa strahom i trepetom radite na svom spasenju [Fil 2, 12]. Ali gotovo sve religiozne božićne pjesme su u redu, a pjevaju ih i pravoslavni kršćani u Americi (neke od njih čak i u najstrožim samostanima!).

Riječ „heretik“ (kako kažemo u našem članku o o. Dmitriju Dudku) doista se danas prečesto koristi. Ima određeno značenje i funkciju, da razlikuje nova učenja od pravoslavnog učenja; ali malo je nepravoslavnih kršćana danas svjesno „hereze“ i doista nema smisla tako ih nazivati.

Na kraju, mislim da je stav oca Dimitrija Dudka ispravan: Na nepravoslavne bismo trebali gledati kao na ljude kojima pravoslavlje još nije otkriveno, kao na ljude koji su potencijalno pravoslavni (kad bismo im samo mi sami dali bolji primjer!). Nema razloga zašto ih ne bismo mogli nazvati kršćanima i zašto ne bismo bili u dobrim odnosima s njima, prepoznajući da nam je zajednička barem vjera u Krista, te zašto ne bismo živjeli s njima u miru, posebno s vlastitim obiteljima. Stav sv. Inocenta prema rimokatolicima u Kaliforniji dobar je primjer za nas. Oštar, polemički stav potreban je samo kada nam nepravoslavni pokušavaju oduzeti stado ili promijeniti našu vjeru.”

Upoznaj pravoslavlje

Jesu li nepravoslavni uopće ‘kršćani’?

Često pravoslavni nisu sigurni kako se obratiti nepravoslavnima (tj. rimokatolicima i protestantima). U eri društvenih mreža ponekad nepravoslavni budu šokirani kada im pojedini pravoslavni u raspr…

Koje su ovo bedastoće, za ne povjerovati. Ovo je pitanje politike a ne vjere. Razlika između pravoslavne i katoličke vjere je u trivijalnim detaljima. Pa da se i nikada ne nađemo skupa u tim detaljima, temelji su nam doslovno identični. I sada će netko dovoditi u pitanje kršćanski smjer jednih ili drugih?!? Pa i trećih, jer koliko god se protestanti razlikuju u sakramentima, u svojoj vjeri slijede Isusa Krista i nazivati ih nekršćanima je sotonsko nagnuće. Neki ljudi jednostavno imaju potrebu za elitizmom, pa makar i vjerskim.

4 hours ago, pints said:

Koje su ovo bedastoće, za ne povjerovati. Ovo je pitanje politike a ne vjere. Razlika između pravoslavne i katoličke vjere je u trivijalnim detaljima. Pa da se i nikada ne nađemo skupa u tim detaljima, temelji su nam doslovno identični. I sada će netko dovoditi u pitanje kršćanski smjer jednih ili drugih?!? Pa i trećih, jer koliko god se protestanti razlikuju u sakramentima, u svojoj vjeri slijede Isusa Krista i nazivati ih nekršćanima je sotonsko nagnuće. Neki ljudi jednostavno imaju potrebu za elitizmom, pa makar i vjerskim.

Slažem se skroz.

6 hours ago, pints said:

Koje su ovo bedastoće, za ne povjerovati. Ovo je pitanje politike a ne vjere. Razlika između pravoslavne i katoličke vjere je u trivijalnim detaljima. Pa da se i nikada ne nađemo skupa u tim detaljima, temelji su nam doslovno identični. I sada će netko dovoditi u pitanje kršćanski smjer jednih ili drugih?!? Pa i trećih, jer koliko god se protestanti razlikuju u sakramentima, u svojoj vjeri slijede Isusa Krista i nazivati ih nekršćanima je sotonsko nagnuće. Neki ljudi jednostavno imaju potrebu za elitizmom, pa makar i vjerskim.

Ovo je rijetkost da vidim da na forumima ima još zdravih ljudi...

U praksi pogled ne ide od Krista, ovdje ide od crkve. Pa je nekompatibilnost jednaka stranom tijelu. I u ovo upada većina crkava. Jer svaka ima nešto svoje i prirodno vidi razliku.
Više povjerenja u Boga i pustit da on radi sa nama i drugima, kako On to želi...