8 hours ago, Obični prdac said:

Po pravoslavlju ako netko nije kršten, zna mu se ishod...
Kako taj citat kog navodiš stavit u perspektivu da od prvih misionara protječe puno vremena dok se širi poruka evanđelja... i danas, postoje još neka mjesta gdje poruka nije dovoljno zahvatila?

Bog je širio jevanđelje postepeno upravo kako bi izbjegao da neki narodi koji bi primili jevanđelje isto ne bi izvrnuli u jeres i tako sebi natovarili tešku kaznu na vrat.

8 hours ago, Ilaron Troicki said:

pravne kategorije krivice tamo

Eto ga, pa naš Maki jest naš mladi pravnik sa završenim studijem, zato razumi zašto tako djeluje.

1 hour ago, Maki said:

Bog je širio jevanđelje postepeno upravo kako bi izbjegao da neki narodi koji bi primili jevanđelje isto ne bi izvrnuli u jeres i tako sebi natovarili tešku kaznu na vrat.

Onda presuda ne ovisi o tome kad je tko čuo poruku i prihvatio je... samim time, neko pleme ne može biti odgovorno jer nije bilo kršteno i zbog toga završiti u paklu...

2 hours ago, Obični prdac said:

Onda presuda ne ovisi o tome kad je tko čuo poruku i prihvatio je... samim time, neko pleme ne može biti odgovorno jer nije bilo kršteno i zbog toga završiti u paklu...

Nema veze jeli kršten ,najvaznije je ,ako je čuo prihvatio to za istinu . Povjerovao. Alo nisu čuli ,vjerojatno da je bilo ljudi u proslosti koji nisu mogli čuti ,oni ce biti suđeni po djelima.

On 28. 12. 2025. at 12:52, Obični prdac said:

Od nekih svakako neću dobiti odgovor na pitanje, pa da probamo s drugima:
Poništava li vječnost proporcionalnost?
Recimo, imamo nekog Aladina koji nije čuo za Boga, živio je jednim prosječnim životom, obiteljski tip, ništa ekstremno, no nije čuo za Isusa, nije se krstio... treba li takav vječno ispaštati u paklu jer istina evanđelja nije došla do njega?

Rim. 1,

19. Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio.

20. Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora.

Rim. 2,

11. Jer Bog ne gleda, tko je tko.

12. Koji god bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti, i kojigod sagriješiše pod zakonom, po zakonu će se suditi.

13. Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji slušaju zakon, nego će se oni proglasiti pravedni, koji vrše zakon.

14. Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine ono, što je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon.

15. Oni dokazuju, da je ono, što zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoči im, i misli, koje se među sobom tuže ili i brane,

16. Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanđelju mojemu po Isusu Kristu.

27. I onaj koji je od roda neobrezan i vrši zakon, osudit će tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.

Trebalo bi da je jasno.

Taj baš porodični čovek, poštenje, pravednost, milosrdnost, ljubav, samo još bar malo nešto biti zainteresovan za neke božanske i duhovne stvari, iako, Božija milost i promisao su velike baš za svakog čoveka, ima tu raznih mogućnosti, čak i za tebe Obični. 😎

16 hours ago, Ilaron Troicki said:

Pravoslavno predanje ne prihvata ovakav stav u toj formi.

Pa nisam siguran u ovo uzimajući u obzir svetitelje koji su iznosili upravo takav stav.

16 hours ago, Ilaron Troicki said:

Ono ne uči da Bog automatski osuđuje one koji nikada nisu imali mogućnost da upoznaju Hrista, niti tvrdi da je večna kazna nužna posledica nekrivljenog neznanja. Istočni Oci naglašavaju da Bog sudi prema svetlosti koju je čovek primio, prema stanju srca i savesti, i da je njegov sud istovremeno i pravedan i čovekoljubiv. Zato se ova Avgustinova izjava može razumeti kao lično teološko mišljenje jednog zapadnog Oca (koji je po meni veoma diskutabilan), a ne kao opštecrkveno i obavezujuće učenje. Pravoslavlje ostavlja sud o onima koji nisu čuli Bogu, ne uvodeći pravne kategorije krivice tamo gde nije postojala svesna odluka protiv istine.

Ovakvo shvatanje ignoriše činjenicu da nam je Bog u Svetom Pismu jasno iznio kriterijume spasenja, od kojih je na prvom mjestu vjera u Hrista. Ako se Izrailjci nisu mogli spasiti djelima zakona koji im je dat od Boga, ne mogu se ni neznabošci spasiti samo po svojoj savjesti. Kao što kaže sv. Ignjatije Brjančaninov najveće ljudske vrline nisu mogle ljude spasiti od ada, pa ne mogu darovati ni ulazak u carstvo Božije.

On 30. 12. 2025. at 17:19, Maki said:

Pa nisam siguran u ovo uzimajući u obzir svetitelje koji su iznosili upravo takav stav.

Znači ti si nabrojao par svetitelja, u stvarni onaj zadnji je ključan što kaže. Hej, kakvi svetitelji, valjda ima vaša crkva nešto kao katolička da ima svoj stav, a ne što je rekao Teofil Efeški. Illaron ti je ovdje na forumu iznio više stavova tvojih svetitelja, ali ti si okrenuo na svoj mlin i citirao tog zadnje, da ga ne tražim svetitelja plus zapadnog oca Augustina i to je to, stav pravoslavne crkve.

Enciklika Redemptoris missio sv. Ivana Pavla II je lijepo to obasnila:

Sveopćost spasenja ne znači da se ono dariva samo onima koji izričito vjeruju u Krista i pripadaju Crkvi. Ako je spasenje namijenjeno svima, ono mora biti svima konkretno dostupno. Ali jasno je da danas, kao i u prošlosti, mnogi ljudi nemaju mogućnosti upoznati ili prihvatiti evanđeosku objavu, niti ući u Crkvu. Žive u društvenim i kulturnim prilikama koje im to ne dopuštaju, a često su i odgojeni u drugim vjerskim tradicijama. Za takve ljude spasenje u Kristu dostupno je snagom milosti koja ih, iako ih na otajstven način ne povezuje vidljivo s Crkvom, ipak prosvjetljuje na način koji odgovara njihovu duhovnom i materijalnom stanju. Ta milost dolazi od Krista; ona je plod njegove žrtve i priopćuje se po Duhu Svetom. Ona im omogućuje da postignu spasenje svojim slobodnim pristankom. Zbog toga Crkva, a i svi njezini članovi, ne mogu mirovati, nego osjećaju hitnu potrebu da donesu Radosnu vijest spasenja ljudima.

I Katekizam progovara isto u članku 847:

Vječno spasenje mogu naime postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti.

On 02. 01. 2026. at 11:56, pints said:

Enciklika Redemptoris missio sv. Ivana Pavla II je lijepo to obasnila:

I Katekizam progovara isto u članku 847:

To ima smisla, jer oni koji nisu znali, ne mogu ni biti odgovorni. Odnosno, svatko je odgovoran prema svjetlosti koju je primio...