5 hours ago, Maki said:

Zato što je Sam Hristos rekao da u Carstvo nebesko neće ući oni koji nisu rođeni Duhom i vodom tj. oni koji nisu kršteni. Bog će i prema njima biti pravedan i svakako da će se to uzeti u obzir na sudu, ali ne mogu ući u carstvo Božije jer nisu znali niti su prihvatili Hrista.

Neće ući u carstvo nebesko, ali će biti u carstvu zemaljskom.

7 hours ago, Maki said:

Od nekih svakako neću dobiti odgovor na pitanje, pa da probamo s drugima:
Poništava li vječnost proporcionalnost?
Recimo, imamo nekog Aladina koji nije čuo za Boga, živio je jednim prosječnim životom, obiteljski tip, ništa ekstremno, no nije čuo za Isusa, nije se krstio... treba li takav vječno ispaštati u paklu jer istina evanđelja nije došla do njega?

Ako nije čuo za Isusa Krista ,a čuo je za Jahvu i nije povjerovao nece se spasiti.

Ako nije čuo nista o Bogu iz Biblije sudit ce mu se po djelima .

3 hours ago, robivek said:

Sta je sad ovo,rangiras ljude na one koji su dobili 7-cu na lotou jer su ziveli pre Hrista i tako dobili fantasticno "dobru"priliku da zive kako im volja a da se pokaju kad umru i na nesrecnike koji su se rodili nakon Hrista koji su mozda propustili priliku cuti o Hristu i krstenju pa taku zauvek izgubili vecni zivot ???

ZAR JE MOGUCE DA NE PRIMECUJES KOLIKO VAM KATASTROFALNA DOKTRINA ????????

Šta je tu katastrofalno? Mrtvi prije Hrista su dobili priliku da budu spašeni kroz prihvatanje Hrista, kao što takvu priliku imaju i svi ljudi nakon Hristovog dolaska.

3 hours ago, καιnos said:

Zar ne vidiš da Bog po Isusu sudi i pogane po savjesti, pa ovo kaže Božja riječ, a ne Oci.

Pa ne sporim ja da će im suditi po savjesti, samo kažem da se ne mogu spasiti samo kroz savjest, isto kao što se ni Jevreji nisu mogli spasiti kroz djela svog zakona. I jednima i drugima je bio potreban Hristos.

5 minutes ago, Maki said:

Pa ne sporim ja da će im suditi po savjesti, samo kažem da se ne mogu spasiti samo kroz savjest, isto kao što se ni Jevreji nisu mogli spasiti kroz djela svog zakona. I jednima i drugima je bio potreban Hristos.

Kad pročitaš taj cijeli stih dobiješ uvid da je to od Boga preko Isusa, pa oni su stvorili čovjeka, ne mora direktno pisati, znamo da se spašava preko imena Isusovog, a ako čovjek koristi savjest za dobro, to dolazi od Boga kroz Isusa, fino ti piše kako će biti suđeni u tom stihu

upravo, καιnos said:

Kad pročitaš taj cijeli stih dobiješ uvid da je to od Boga preko Isusa, pa oni su stvorili čovjeka, ne mora direktno pisati, znamo da se spašava preko imena Isusovog, a ako čovjek koristi savjest za dobro, to dolazi od Boga kroz Isusa, fino ti piše kako će biti suđeni u tom stihu

I ja se sa tim slažem, samo kažem da to nije dovoljno. Fino ti sv. Ignjatije kaže. Sve najbolje ljudske vrline nisu bile dovoljne da ljude spase od ada. Tu samo Božija milost pomaže. Božija milost se prostire na sve ljude naravno, tako da ja zaista mislim da će pravedni neznabošci za svoju pravednost imati bolji tretman na konačnom sudu od nepravednih, pa čak i od nepravednih hrišćana, ali neće ući u carstvo.

10 hours ago, Maki said:

Šta je tu katastrofalno? Mrtvi prije Hrista su dobili priliku da budu spašeni kroz prihvatanje Hrista, kao što takvu priliku imaju i svi ljudi nakon Hristovog dolaska.

Hajde udahni duboko,sedi za sto i pokusaj procitati sta ti kazem:

Dali je isto da citavi zivot ignorises Bozje pozive za pokajanje ( bilo kroz savest bilo kroz druge ljude) , zivis kako ti padne na pamet,ono bas da "uzivas"u slastima zivota na svakom planu bez ikakvih moralnih dilema i da nakon toga,kad umres da ti se da jos jedna prilika za pokajanje i ti oberucki prihvatis i da recimo u cvatu mladosti ili maltene od rodjenja prihvatis Bozji poziv da zivis posteno u skladu sa Bozjim zapovestima dok ti se oni prvi smeju zbog tvojih odluka i nakon toga dobijes spasenje ???

Ovi prvi nemaju vise sta izgubili,umrli su,ne trebaju 'zrtvovati'svoju mladost ili staracke dane da bi dobili spasenje dok je potpuno drasticna razlika sa ovim drugima,zar ne ??????

Nadam se da primecujes OZBILNU razliku u ovim kategorijama, tvoj je tvoj koncept definitivno nemoguc jer ljude stavlja u potpuno neramnopravnim polozajima sto realno direktno osporava / degradira Boga kao pravednog Sudiju.

Biblija nam nikada nije dala nikakav signal da su se stvari tako odvijale a ono sto si pomenuo sa starijim bratom je potpuno razlicita situacija jer se doticni pobunjenik pokajao U TOKU SVOG ZIVOTA !!!

Mogao je i on da nastavi ziveti u grehu i raskalasno,naravno u skladu sa materijalnim stanjem ( dakle i siromasi mogu ziveti gresno kao i bogatasi) ali se kod njega to nije desilo - dok je jos uvek bio ziv doticni se pokajao i u tom kontekstu vidimo reakciju onog drugog brata sto ce reci da imamo potpuno razlicitu situaciju sa potpuno razlicitim kontekstom.

Nemoj mesati babe i zabe.

Edited December 29, 2025Dec 29 by robivek

7 hours ago, robivek said:

Hajde udahni duboko,sedi za sto i pokusaj procitati sta ti kazem:

Dali je isto da citavi zivot ignorises Bozje pozive za pokajanje ( bilo kroz savest bilo kroz druge ljude) , zivis kako ti padne na pamet,ono bas da "uzivas"u slastima zivota na svakom planu bez ikakvih moralnih dilema i da nakon toga,kad umres da ti se da jos jedna prilika za pokajanje i ti oberucki prihvatis i da recimo u cvatu mladosti ili maltene od rodjenja prihvatis Bozji poziv da zivis posteno u skladu sa Bozjim zapovestima dok ti se oni prvi smeju zbog tvojih odluka i nakon toga dobijes spasenje ???

Opet pričaš kao brat bludnog sina.

7 hours ago, robivek said:

Ovi prvi nemaju vise sta izgubili,umrli su,ne trebaju 'zrtvovati'svoju mladost ili staracke dane da bi dobili spasenje dok je potpuno drasticna razlika sa ovim drugima,zar ne ??????

Nadam se da primecujes OZBILNU razliku u ovim kategorijama, tvoj je tvoj koncept definitivno nemoguc jer ljude stavlja u potpuno neramnopravnim polozajima sto realno direktno osporava / degradira Boga kao pravednog Sudiju.

Biblija nam nikada nije dala nikakav signal da su se stvari tako odvijale a ono sto si pomenuo sa starijim bratom je potpuno razlicita situacija jer se doticni pobunjenik pokajao U TOKU SVOG ZIVOTA !!!

Mogao je i on da nastavi ziveti u grehu i raskalasno,naravno u skladu sa materijalnim stanjem ( dakle i siromasi mogu ziveti gresno kao i bogatasi) ali se kod njega to nije desilo - dok je jos uvek bio ziv doticni se pokajao i u tom kontekstu vidimo reakciju onog drugog brata sto ce reci da imamo potpuno razlicitu situaciju sa potpuno razlicitim kontekstom.

Nemoj mesati babe i zabe.

Ja ne sporim da se pokajanje događa u toku života. Hristov silazak u ad je bio jedinstveni događaj koji se više neće ponoviti. Svi mrtvi poslije Hrista su dobili istu mogućnost, a to je da prihvate Hrista kao Spasitelja i Iskupitelja kada je sišao u ad. Nema tu nikakve nepravde.

3 hours ago, Maki said:

Opet pričaš kao brat bludnog sina.

Koja ti analogija ?

Ne samo ja vec jos uvek niko nije dobio vecni zivot pa da se budni zasto bi ga drugi dobili...

...daj mi iskreno reci - jel tebi posteno da neko ubija,siluje,zlostavlja u svakom mogucem smislu druge ljude,placka pa tako zivo raskalasno i to radi sve dok je ziv bez ikakvog kajanja ali eto,kad doticni umre - dolazi Hristos i daje mu jos jednu mogucnost za spasenje ???

Ovo je klasicno osporavanje Bozje pravednosti i nema nikakvu Biblijsku argumentaciju.

3 hours ago, Maki said:

Ja ne sporim da se pokajanje događa u toku života.

Kako bre ne sporis kada si tvrdio da je Isus navodno omogucio mrtvima sansu zapokajanje ??????

3 hours ago, Maki said:

Hristov silazak u ad je bio jedinstveni događaj koji se više neće ponoviti.

Pa jel to malo,jel imas ti uopste pojma koliko su to genracije ljudi ziveli u vreme SZ-ta ??????

3 hours ago, Maki said:

Svi mrtvi poslije Hrista su dobili istu mogućnost, a to je da prihvate Hrista kao Spasitelja i Iskupitelja kada je sišao u ad. Nema tu nikakve nepravde.

Evo ga opet.

Dakle po tebi neko ubija,siluje,zlostavlja u svakom mogucem smislu druge ljude,placka pa tako zivo raskalasno i to radi sve dok je ziv bez ikakvog kajanja ali eto,kad doticni umre - dolazi Hristos i daje mu jos jednu mogucnost za spasenje ???

5 minutes ago, robivek said:

Koja ti analogija ?

Ne samo ja vec jos uvek niko nije dobio vecni zivot pa da se budni zasto bi ga drugi dobili...

...daj mi iskreno reci - jel tebi posteno da neko ubija,siluje,zlostavlja u svakom mogucem smislu druge ljude,placka pa tako zivo raskalasno i to radi sve dok je ziv bez ikakvog kajanja ali eto,kad doticni umre - dolazi Hristos i daje mu jos jednu mogucnost za spasenje ???

Pa nije ništa više ili manje pošteno od toga da to sve neko radi, ali se pokaje pred kraj života i Bog mu oprosti. Već sam ti objasnio da je Hristov silazak u ad bio jedinstven događaj i da ljudi poslije Hrista nemaju šansu za pokajanje poslije smrti. Mi ne znamo ni na koji način se dogodilo pokajanje grešnika tokom Hristovog silaska u ad. To je velika tajna.

4 minutes ago, Maki said:

To je velika tajna.

To je velika ne pravednost. Noa gradio arku godinama, 120 godina propovijedao evanđelje, toliko truda uložio, i na kraju da ti ljudi se spase. Pa znaš koliko su veliki grijesi tih ljudi da je Bog zbog njih poslao potop, a ti veliš bit će na kraju spašeni.

3 minutes ago, καιnos said:

To je velika ne pravednost. Noa gradio arku godinama, 120 godina propovijedao evanđelje, toliko truda uložio, i na kraju da ti ljudi se spase. Pa znaš koliko su veliki grijesi tih ljudi da je Bog zbog njih poslao potop, a ti veliš bit će na kraju spašeni.

Bog je pravedan, ali je i milostiv. Iz naše perspektive to zaista izgleda nepravedno, ali otkud znamo da li je možda prvim hrišćanima izgledalo nepravedno da jedan veliki protivnik hrišćanstva i gonitelj koji je odobravao ubistva hrišćana dobije takvu Božiju blagodat i od Boga bude izabran kao apostol neznabošcima.

13 minutes ago, καιnos said:

To je velika ne pravednost. Noa gradio arku godinama, 120 godina propovijedao evanđelje, toliko truda uložio, i na kraju da ti ljudi se spase. Pa znaš koliko su veliki grijesi tih ljudi da je Bog zbog njih poslao potop, a ti veliš bit će na kraju spašeni.

15 minutes ago, καιnos said:

To je velika ne pravednost. Noa gradio arku godinama, 120 godina propovijedao evanđelje, toliko truda uložio, i na kraju da ti ljudi se spase. Pa znaš koliko su veliki grijesi tih ljudi da je Bog zbog njih poslao potop, a ti veliš bit će na kraju spašeni.

Nece biti spaseni. Taj narastaj koji je živio kad i Noa nece biti spasen. Samo njih 8 je spaseno Noa i dom njegov.

1 minute ago, Magdalena said:

Nece biti spaseni. Taj narastaj koji je živio kad i Noa nece biti spasen. Samo njih 8 je spaseno Noa i dom njegov.

Pa zar nisi rekla na onim temama tamo da je Isus otišao propovijedati duhovima, to su bili baš ti ljudi koji su stradali u potopu. Znači da je po tebi Isus imao slabe plodove svoje evangelizacije, kad nije uspio barem jednu predpotopnu dušu spasiti.

upravo, καιnos said:

Pa zar nisi rekla na onim temama tamo da je Isus otišao propovijedati duhovima, to su bili baš ti ljudi koji su stradali u potopu. Znači da je po tebi Isus imao slabe plodove svoje evangelizacije, kad nije uspio barem jednu predpotopnu dušu spasiti.

Evangelizirati se ne mogu duhovi nego samo čovjek dok je živ. On im je dosao ponoviti sto im je Noa govorio i javiti im da je On Taj Spasitelj i Pobjeditelj i da nad Njim i njegovima smrt nema vlast jer je ON pobjedio,smrt

3 minutes ago, Magdalena said:

Evangelizirati se ne mogu duhovi nego samo čovjek dok je živ. On im je dosao ponoviti sto im je Noa govorio i javiti im da je On Taj Spasitelj i Pobjeditelj i da nad Njim i njegovima smrt nema vlast jer je ON pobjedio,smrt

Auuu, zar nisi čitala što Maki kaže gore na sve ovo, on veli da će se sve te silne milijarde spasiti, sad si ga razočarala.

48 minutes ago, Maki said:

Pa nije ništa više ili manje pošteno od toga da to sve neko radi, ali se pokaje pred kraj života i Bog mu oprosti. Već sam ti objasnio da je Hristov silazak u ad bio jedinstven događaj i da ljudi poslije Hrista nemaju šansu za pokajanje poslije smrti. Mi ne znamo ni na koji način se dogodilo pokajanje grešnika tokom Hristovog silaska u ad. To je velika tajna.

Na koji to kraj mislis ?

I dali pravis razliku izmedju znanja da je nesto zlo i neznanja ?

I kakav je to jedini dogadjal kada je obuhvatio sve ljude od Kajina pa sve do raspeca ?

Ako sedio i samo jednom onda je to realna mogucnost a ne trenutak dobrog raspolozenja Stvoritelja a ako je zaista mogucnost - onda ona osporava Bozju pravednost po svim osnovima !!!

12 minutes ago, καιnos said:

Auuu, zar nisi čitala što Maki kaže gore na sve ovo, on veli da će se sve te silne milijarde spasiti, sad si ga razočarala.

Nisam ga razocarala . On je moj brat u Kristu . Moramo jedni druge učiti .

On 28. 12. 2025. at 16:48, Maki said:

Bog nije ograničen vidljivim granicama Crkve, ali to nikako ne može da se tumači na način da postoji bilo koji drugi način spasenja osim preko Isusa Hrista.

"11. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja.

12. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti." (Djela 4:11-12).

Ovi stihovi jako ukazuju na to da nevjernici ne mogu biti spašeni.

Sveti Justin Mučenik govori o ljudima PRIJE HRISTA. 46. poglavlje Prve apologije se bavi pitanjem pravednika prije Hristovog ovaploćenja. Ali, kako sam već pojasnio, ti pravednici su spašeni Hristovim silaskom u ad i Njegovim propovijedanjem u adu. Dakle, opet su spaseni kroz poznanje Hrista.

Ja se slažem sa ovim. Ljudi koji nisu imali priliku da čuju za Boga imaće bolji tretman na sudu od onih koji jesu, ali su Ga odbacili. Ali idalje ti ljudi neće ući u carstvo jer nisu kršteni.

Sv. Kirilo Jerusalimski u Trećoj oglasiteljnoj pouci kaže:

"međutim, ni onaj koji je po svojim delima dobar, ali nije zapečaćen vodom, neće ući u Carstvo nebesko. Reč je smela, ali nije moja; tako je odredio Isus. Evo vam dokaza iz Pisma: Kornilije beše pravedan čovek koji se udostojio da vidi anđela; njegove molitve i milostinja na nebesima obrazovaše prekrasni spomenik. Došao je Petar i na verujuće se izlio Duh i oni počeše govoriti drugim jezicima i prorokovaše; Pismo tada svedoči da im je Petar i posle ove duhovne blagodati zapovedio da se krste u ime Isusa Hrista, kako bi nakon rođenja duše verom, posredstvom vode, i njihovo telo primilo blagodat."

Sv. vladika Nikolaj u Veri svetih je jako precizan:

"Može li se čovek spasti izvan Crkve?

Ne može, jer je Crkva riznica Božje blagodati bez koje se niko ne može spasti, kao ruka odsečena od tela."

Ali Bogu nije ništa nemoguće. Ako Bog zaista vidi da je neki čovjek vrlinski, da živi po svojoj savjesti i da žudi za poznanjem Boga i za spasenjem, Bog će tom čovjeku omogućiti da se priključi Crkvi, isto kao što je omogućio Etiopljaninu kojeg je sv. ap. Filip uveo u Crkvu. Sv. Kliment Rimski u svojoj Poslanici Korinćanima na to ukazuje:

"4. Pogledajmo na krv Hristovu i poznajmo kako je dragocena Bogu i Ocu Njegovom, i daje, prolivena za naše spasenje, celom svetu donela blagodat pokajanja. 5. Prođimo kroz sve ranije generacije i doznajmo da je Gospod iz naraštaja u naraštaj davao mesta pokajanju onima koji su želeli da se Njemu povrate. 6. Noje propovedaše pokajanje, i oni koji ga poslušaše spasoše se. 7. Jona propovedaše Ninevićanima propast, a oni, pokajavši se za svoje grehe, moleći se umilostiviše Boga i dobiše spasenje, iako su bili tuđinci Bogu."

Činjenica da neki dijelovi svijeta nisu čuli za Hristovo Jevanđelje je djelo Božijeg promisla, jer je Bog znao da ti dijelovi svijeta nisu spremni da prime jevanđelje, pa je za njih bolje da ni ne čuju za Hrista da ne bi bili teže osuđeni da su čuli jevanđelje, a onda ga izvrnuli u jeres.

Naravno da ima, ali sv. Jovan Zlatousti nigdje ne kaže da će neznabošci koji su živjeli po svojoj savjesti samo zbog toga biti SPAŠENI. Sv. ap. Pavle je jasan da djela zakona ne mogu opravdati čovjeka pred Bogom niti ga spasiti, već to može samo vjera u Hrista Isusa. Niti su se Judejci mogli spasiti kroz Mojsijev zakon niti su se neznabošci mogli spasiti samo kroz zakon savjesti. Ako je dovoljan prirodni zakon u neznabošcima, zašto je Hristos silazio u ad da propovijeda mrtvim pravednicima ako su ovi već bili spašeni kroz svoj prirodni zakon savjesti.

Sv. Teofilakt Ohridski, čija tumačenja predstavljaju sumaciju Zlatoustovih, piše:

"Time dokazuje da se i u drevna vremena, i pre nego što je dat zakon, ljudski rod nalazio pod tim istim Promislom. Time takođe zatvara usta onima, koji kažu: zašto Hristos nije ranije i od samog početka došao da nauči tvorenju dobra? On, je kaže, od početka u svakoga položio poznanje dobra i zla; međutim, kad je video da to ne pomaže, na kraju je došao Sam."

Dakle Bog je dao svim ljudima prirodni zakon savjesti, ali to nije bilo dovoljno za izvuče ljude iz provalije grijeha već je bila neophodna žrtva Sina Božijeg.

Odgovorio bih riječima sv. Teofana Zatvornika iz njegovih Pet pouka o spasenju:

"Još iz kolevke uzima nas u svoje naručje mati Crkva, preporađa nas za novi život, hrani i čuva na svim našim putevima, i ne odstupa od nas dok nas ne spusti u grob sa umirujućom, za one koji su ostali i koji su se upokojili, moćnom molitvom: „u blaženoj končini (smrti) podaj Gospode, večni odmor upokojenom slugi tvome ili upokojenoj sluškinji tvojoj.“ A čime je sve ovo zaslužio – Ničim. Ima mnogo naroda koji ne znaju pravi put. Oni koji se u tim narodima rađaju moraju naporno da traže taj i pitanje je da li će ga naći? A mi stupamo na njega bez ikakvog napora sa naše strane, nalazimo ga ne tražeći ga. Zašto je to tako? Jedinom Bogu je to poznato. Ali u svakom slučaju u ovom delovanju Božijeg promišljanja vidi se osobito Božije blagovoljenje prema nama."

Sv. Teofan ovdje govori o narodima koji nisu hrišćanski i koji ne znaju pravi put i za njih kaže da njihovi pripadnici moraju naporno da traže pravi put. Zašto ga moraju naporno tražiti ako su spašeni već svojom savješću?

Sv. Ignjatije Brjančaninov je još oštriji, ali i precizniji:

"Crkva je svagda smatrala da je jedini Posrednik spasenja Iskupitelj. Ona je priznavala da i najveće vrline pale prirode nishode u ad. Ako su pravednici istinite Crkve, svetilnici iz kojih je svetleo Duh Sveti, proroci i čudotvorci, koji su verovali u Iskupitelja koji dolazi, a svojom su smrću prethodili dolasku Iskupitelja, nishodili u ad, kako to vi hoćete da neznabošci i muhamedanci, koji nisu poznali Iskupitelja i nisu poverovali u Njega, zato što vam se oni čine tako dobri, zadobiju spasenje, koje se daje jednim, ponavljam vam, jedinstvenim sredstvom: verom u Iskupitelja Hristos jedini spasitelj sveta i da je crkva njegovo telo u kome se daje punina spasenja. U tom smislu je poznata reč Svetog Kiprijana Kartaginskog: „Ko nema Crkvu za majku, ne može imati Boga za Oca.“ Time se povlači jasna granica da ne postoji spasenje mimo Hrista, niti neki paralelni put ka Bogu koji bi zaobišao Njega i Crkvu. Međutim, isto predanje upozorava da se ova istina ne sme tumačiti na mehaničan ili pravnički način. Sveti Grigorije Bogoslov kaže: „Ne spasava se svaki koji je unutra, niti propada svaki koji je spolja; jer Bog gleda na nameru.“ Ovim se ne umanjuje značaj Crkve, već se pokazuje da sama spoljašnja pripadnost nije automatska garancija spasenja, kao što ni biti „spolja“ ne znači nužno i osudu. Konačni sud ostaje u Božijim rukama, jer samo on poznaje dubinu ljudskog srca i okolnosti u kojima je neko živeo. Zato Sveti Isak Sirijski ide još dalje i upozorava na opasnost brzog i samouverenog suda: „Kako možeš Boga nazvati pravednim, kad je pravda njegova ispunjena milošću?“ Božija pravda, po ovom shvatanju, nije hladna raspodela kazni i nagrada, već tajna koja je uvek prožeta milošću i koja prevazilazi naše ljudske kategorije. Iz svega ovoga se vidi da Pravoslavna Crkva ima jasan, ali istovremeno smiren stav znamo da je Hristos jedini spasitelj i da je crkva mesto spasenja, ali ne prisvajamo sebi pravo da konačno presuđujemo o sudbini onih koji su van njenih vidljivih granica. Sveti Oci nisu podeljeni u suprotstavljene tabore, već istu istinu izražavaju različitim naglascima. Zato Pravoslavlje odbacuje i kruti ekskluzivizam koji zatvara Božiju milost u ljudske formule, i nejasni relativizam koji potcenjuje značaj Hrista i crkve, ostajući verno jevanđelju, predanju i smirenju pred tajnom Božijeg suda.

On 28. 12. 2025. at 16:48, Maki said:

Bog nije ograničen vidljivim granicama Crkve, ali to nikako ne može da se tumači na način da postoji bilo koji drugi način spasenja osim preko Isusa Hrista.

"11. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja.

12. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti." (Djela 4:11-12).

Ovi stihovi jako ukazuju na to da nevjernici ne mogu biti spašeni.

Sveti Justin Mučenik govori o ljudima PRIJE HRISTA. 46. poglavlje Prve apologije se bavi pitanjem pravednika prije Hristovog ovaploćenja. Ali, kako sam već pojasnio, ti pravednici su spašeni Hristovim silaskom u ad i Njegovim propovijedanjem u adu. Dakle, opet su spaseni kroz poznanje Hrista.

Ja se slažem sa ovim. Ljudi koji nisu imali priliku da čuju za Boga imaće bolji tretman na sudu od onih koji jesu, ali su Ga odbacili. Ali idalje ti ljudi neće ući u carstvo jer nisu kršteni.

Sv. Kirilo Jerusalimski u Trećoj oglasiteljnoj pouci kaže:

"međutim, ni onaj koji je po svojim delima dobar, ali nije zapečaćen vodom, neće ući u Carstvo nebesko. Reč je smela, ali nije moja; tako je odredio Isus. Evo vam dokaza iz Pisma: Kornilije beše pravedan čovek koji se udostojio da vidi anđela; njegove molitve i milostinja na nebesima obrazovaše prekrasni spomenik. Došao je Petar i na verujuće se izlio Duh i oni počeše govoriti drugim jezicima i prorokovaše; Pismo tada svedoči da im je Petar i posle ove duhovne blagodati zapovedio da se krste u ime Isusa Hrista, kako bi nakon rođenja duše verom, posredstvom vode, i njihovo telo primilo blagodat."

Sv. vladika Nikolaj u Veri svetih je jako precizan:

"Može li se čovek spasti izvan Crkve?

Ne može, jer je Crkva riznica Božje blagodati bez koje se niko ne može spasti, kao ruka odsečena od tela."

Ali Bogu nije ništa nemoguće. Ako Bog zaista vidi da je neki čovjek vrlinski, da živi po svojoj savjesti i da žudi za poznanjem Boga i za spasenjem, Bog će tom čovjeku omogućiti da se priključi Crkvi, isto kao što je omogućio Etiopljaninu kojeg je sv. ap. Filip uveo u Crkvu. Sv. Kliment Rimski u svojoj Poslanici Korinćanima na to ukazuje:

"4. Pogledajmo na krv Hristovu i poznajmo kako je dragocena Bogu i Ocu Njegovom, i daje, prolivena za naše spasenje, celom svetu donela blagodat pokajanja. 5. Prođimo kroz sve ranije generacije i doznajmo da je Gospod iz naraštaja u naraštaj davao mesta pokajanju onima koji su želeli da se Njemu povrate. 6. Noje propovedaše pokajanje, i oni koji ga poslušaše spasoše se. 7. Jona propovedaše Ninevićanima propast, a oni, pokajavši se za svoje grehe, moleći se umilostiviše Boga i dobiše spasenje, iako su bili tuđinci Bogu."

Činjenica da neki dijelovi svijeta nisu čuli za Hristovo Jevanđelje je djelo Božijeg promisla, jer je Bog znao da ti dijelovi svijeta nisu spremni da prime jevanđelje, pa je za njih bolje da ni ne čuju za Hrista da ne bi bili teže osuđeni da su čuli jevanđelje, a onda ga izvrnuli u jeres.

Naravno da ima, ali sv. Jovan Zlatousti nigdje ne kaže da će neznabošci koji su živjeli po svojoj savjesti samo zbog toga biti SPAŠENI. Sv. ap. Pavle je jasan da djela zakona ne mogu opravdati čovjeka pred Bogom niti ga spasiti, već to može samo vjera u Hrista Isusa. Niti su se Judejci mogli spasiti kroz Mojsijev zakon niti su se neznabošci mogli spasiti samo kroz zakon savjesti. Ako je dovoljan prirodni zakon u neznabošcima, zašto je Hristos silazio u ad da propovijeda mrtvim pravednicima ako su ovi već bili spašeni kroz svoj prirodni zakon savjesti.

Sv. Teofilakt Ohridski, čija tumačenja predstavljaju sumaciju Zlatoustovih, piše:

"Time dokazuje da se i u drevna vremena, i pre nego što je dat zakon, ljudski rod nalazio pod tim istim Promislom. Time takođe zatvara usta onima, koji kažu: zašto Hristos nije ranije i od samog početka došao da nauči tvorenju dobra? On, je kaže, od početka u svakoga položio poznanje dobra i zla; međutim, kad je video da to ne pomaže, na kraju je došao Sam."

Dakle Bog je dao svim ljudima prirodni zakon savjesti, ali to nije bilo dovoljno za izvuče ljude iz provalije grijeha već je bila neophodna žrtva Sina Božijeg.

Odgovorio bih riječima sv. Teofana Zatvornika iz njegovih Pet pouka o spasenju:

"Još iz kolevke uzima nas u svoje naručje mati Crkva, preporađa nas za novi život, hrani i čuva na svim našim putevima, i ne odstupa od nas dok nas ne spusti u grob sa umirujućom, za one koji su ostali i koji su se upokojili, moćnom molitvom: „u blaženoj končini (smrti) podaj Gospode, večni odmor upokojenom slugi tvome ili upokojenoj sluškinji tvojoj.“ A čime je sve ovo zaslužio – Ničim. Ima mnogo naroda koji ne znaju pravi put. Oni koji se u tim narodima rađaju moraju naporno da traže taj i pitanje je da li će ga naći? A mi stupamo na njega bez ikakvog napora sa naše strane, nalazimo ga ne tražeći ga. Zašto je to tako? Jedinom Bogu je to poznato. Ali u svakom slučaju u ovom delovanju Božijeg promišljanja vidi se osobito Božije blagovoljenje prema nama."

Sv. Teofan ovdje govori o narodima koji nisu hrišćanski i koji ne znaju pravi put i za njih kaže da njihovi pripadnici moraju naporno da traže pravi put. Zašto ga moraju naporno tražiti ako su spašeni već svojom savješću?

Sv. Ignjatije Brjančaninov je još oštriji, ali i precizniji:

"Crkva je svagda smatrala da je jedini Posrednik spasenja Iskupitelj. Ona je priznavala da i najveće vrline pale prirode nishode u ad. Ako su pravednici istinite Crkve, svetilnici iz kojih je svetleo Duh Sveti, proroci i čudotvorci, koji su verovali u Iskupitelja koji dolazi, a svojom su smrću prethodili dolasku Iskupitelja, nishodili u ad, kako to vi hoćete da neznabošci i muhamedanci, koji nisu poznali Iskupitelja i nisu poverovali u Njega, zato što vam se oni čine tako dobri, zadobiju spasenje, koje se daje jednim, ponavljam vam, jedinstvenim sredstvom: verom u Iskupitelja?"

On 28. 12. 2025. at 16:48, Maki said:

Hristos jedini spasitelj sveta i da je crkva njegovo telo u kome se daje punina spasenja. U tom smislu je poznata reč Svetog Kiprijana Kartaginskog: „Ko nema Crkvu za majku, ne može imati Boga za Oca.“ Time se povlači jasna granica da ne postoji spasenje mimo Hrista, niti neki paralelni put ka Bogu koji bi zaobišao Njega i Crkvu. Međutim, isto predanje upozorava da se ova istina ne sme tumačiti na mehaničan ili pravnički način. Sveti Grigorije Bogoslov kaže: „Ne spasava se svaki koji je unutra, niti propada svaki koji je spolja; jer Bog gleda na nameru.“ Ovim se ne umanjuje značaj Crkve, već se pokazuje da sama spoljašnja pripadnost nije automatska garancija spasenja, kao što ni biti „spolja“ ne znači nužno i osudu. Konačni sud ostaje u Božijim rukama, jer samo on poznaje dubinu ljudskog srca i okolnosti u kojima je neko živeo. Zato Sveti Isak Sirijski ide još dalje i upozorava na opasnost brzog i samouverenog suda: „Kako možeš Boga nazvati pravednim, kad je pravda njegova ispunjena milošću?“ Božija pravda, po ovom shvatanju, nije hladna raspodela kazni i nagrada, već tajna koja je uvek prožeta milošću i koja prevazilazi naše ljudske kategorije. Iz svega ovoga se vidi da Pravoslavna Crkva ima jasan, ali istovremeno smiren stav znamo da je Hristos jedini spasitelj i da je crkva mesto spasenja, ali ne prisvajamo sebi pravo da konačno presuđujemo o sudbini onih koji su van njenih vidljivih granica. Sveti Oci nisu podeljeni u suprotstavljene tabore, već istu istinu izražavaju različitim naglascima. Zato Pravoslavlje odbacuje i kruti ekskluzivizam koji zatvara Božiju milost u ljudske formule, i nejasni relativizam koji potcenjuje značaj Hrista i crkve, ostajući verno jevanđelju, predanju i smirenju pred tajnom Božijeg suda.

On 28. 12. 2025. at 16:48, Maki said:

Bog nije ograničen vidljivim granicama Crkve, ali to nikako ne može da se tumači na način da postoji bilo koji drugi način spasenja osim preko Isusa Hrista.

"11. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja.

12. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti." (Djela 4:11-12).

Ovi stihovi jako ukazuju na to da nevjernici ne mogu biti spašeni.

Sveti Justin Mučenik govori o ljudima PRIJE HRISTA. 46. poglavlje Prve apologije se bavi pitanjem pravednika prije Hristovog ovaploćenja. Ali, kako sam već pojasnio, ti pravednici su spašeni Hristovim silaskom u ad i Njegovim propovijedanjem u adu. Dakle, opet su spaseni kroz poznanje Hrista.

Ja se slažem sa ovim. Ljudi koji nisu imali priliku da čuju za Boga imaće bolji tretman na sudu od onih koji jesu, ali su Ga odbacili. Ali idalje ti ljudi neće ući u carstvo jer nisu kršteni.

Sv. Kirilo Jerusalimski u Trećoj oglasiteljnoj pouci kaže:

"međutim, ni onaj koji je po svojim delima dobar, ali nije zapečaćen vodom, neće ući u Carstvo nebesko. Reč je smela, ali nije moja; tako je odredio Isus. Evo vam dokaza iz Pisma: Kornilije beše pravedan čovek koji se udostojio da vidi anđela; njegove molitve i milostinja na nebesima obrazovaše prekrasni spomenik. Došao je Petar i na verujuće se izlio Duh i oni počeše govoriti drugim jezicima i prorokovaše; Pismo tada svedoči da im je Petar i posle ove duhovne blagodati zapovedio da se krste u ime Isusa Hrista, kako bi nakon rođenja duše verom, posredstvom vode, i njihovo telo primilo blagodat."

Sv. vladika Nikolaj u Veri svetih je jako precizan:

"Može li se čovek spasti izvan Crkve?

Ne može, jer je Crkva riznica Božje blagodati bez koje se niko ne može spasti, kao ruka odsečena od tela."

Ali Bogu nije ništa nemoguće. Ako Bog zaista vidi da je neki čovjek vrlinski, da živi po svojoj savjesti i da žudi za poznanjem Boga i za spasenjem, Bog će tom čovjeku omogućiti da se priključi Crkvi, isto kao što je omogućio Etiopljaninu kojeg je sv. ap. Filip uveo u Crkvu. Sv. Kliment Rimski u svojoj Poslanici Korinćanima na to ukazuje:

"4. Pogledajmo na krv Hristovu i poznajmo kako je dragocena Bogu i Ocu Njegovom, i daje, prolivena za naše spasenje, celom svetu donela blagodat pokajanja. 5. Prođimo kroz sve ranije generacije i doznajmo da je Gospod iz naraštaja u naraštaj davao mesta pokajanju onima koji su želeli da se Njemu povrate. 6. Noje propovedaše pokajanje, i oni koji ga poslušaše spasoše se. 7. Jona propovedaše Ninevićanima propast, a oni, pokajavši se za svoje grehe, moleći se umilostiviše Boga i dobiše spasenje, iako su bili tuđinci Bogu."

Činjenica da neki dijelovi svijeta nisu čuli za Hristovo Jevanđelje je djelo Božijeg promisla, jer je Bog znao da ti dijelovi svijeta nisu spremni da prime jevanđelje, pa je za njih bolje da ni ne čuju za Hrista da ne bi bili teže osuđeni da su čuli jevanđelje, a onda ga izvrnuli u jeres.

Naravno da ima, ali sv. Jovan Zlatousti nigdje ne kaže da će neznabošci koji su živjeli po svojoj savjesti samo zbog toga biti SPAŠENI. Sv. ap. Pavle je jasan da djela zakona ne mogu opravdati čovjeka pred Bogom niti ga spasiti, već to može samo vjera u Hrista Isusa. Niti su se Judejci mogli spasiti kroz Mojsijev zakon niti su se neznabošci mogli spasiti samo kroz zakon savjesti. Ako je dovoljan prirodni zakon u neznabošcima, zašto je Hristos silazio u ad da propovijeda mrtvim pravednicima ako su ovi već bili spašeni kroz svoj prirodni zakon savjesti.

Sv. Teofilakt Ohridski, čija tumačenja predstavljaju sumaciju Zlatoustovih, piše:

"Time dokazuje da se i u drevna vremena, i pre nego što je dat zakon, ljudski rod nalazio pod tim istim Promislom. Time takođe zatvara usta onima, koji kažu: zašto Hristos nije ranije i od samog početka došao da nauči tvorenju dobra? On, je kaže, od početka u svakoga položio poznanje dobra i zla; međutim, kad je video da to ne pomaže, na kraju je došao Sam."

Dakle Bog je dao svim ljudima prirodni zakon savjesti, ali to nije bilo dovoljno za izvuče ljude iz provalije grijeha već je bila neophodna žrtva Sina Božijeg.

Odgovorio bih riječima sv. Teofana Zatvornika iz njegovih Pet pouka o spasenju:

"Još iz kolevke uzima nas u svoje naručje mati Crkva, preporađa nas za novi život, hrani i čuva na svim našim putevima, i ne odstupa od nas dok nas ne spusti u grob sa umirujućom, za one koji su ostali i koji su se upokojili, moćnom molitvom: „u blaženoj končini (smrti) podaj Gospode, večni odmor upokojenom slugi tvome ili upokojenoj sluškinji tvojoj.“ A čime je sve ovo zaslužio – Ničim. Ima mnogo naroda koji ne znaju pravi put. Oni koji se u tim narodima rađaju moraju naporno da traže taj i pitanje je da li će ga naći? A mi stupamo na njega bez ikakvog napora sa naše strane, nalazimo ga ne tražeći ga. Zašto je to tako? Jedinom Bogu je to poznato. Ali u svakom slučaju u ovom delovanju Božijeg promišljanja vidi se osobito Božije blagovoljenje prema nama."

Sv. Teofan ovdje govori o narodima koji nisu hrišćanski i koji ne znaju pravi put i za njih kaže da njihovi pripadnici moraju naporno da traže pravi put. Zašto ga moraju naporno tražiti ako su spašeni već svojom savješću?

Sv. Ignjatije Brjančaninov je još oštriji, ali i precizniji:

"Crkva je svagda smatrala da je jedini Posrednik spasenja Iskupitelj. Ona je priznavala da i najveće vrline pale prirode nishode u ad. Ako su pravednici istinite Crkve, svetilnici iz kojih je svetleo Duh Sveti, proroci i čudotvorci, koji su verovali u Iskupitelja koji dolazi, a svojom su smrću prethodili dolasku Iskupitelja, nishodili u ad, kako to vi hoćete da neznabošci i muhamedanci, koji nisu poznali Iskupitelja i nisu poverovali u Njega, zato što vam se oni čine tako dobri, zadobiju spasenje, koje se daje jednim, ponavljam vam, jedinstvenim sredstvom: verom u Iskupitelja?"

On 28. 12. 2025. at 16:48, Maki said:

Hristos jedini spasitelj sveta i da je crkva njegovo telo u kome se daje punina spasenja. U tom smislu je poznata reč Svetog Kiprijana Kartaginskog: „Ko nema Crkvu za majku, ne može imati Boga za Oca.“ Time se povlači jasna granica da ne postoji spasenje mimo Hrista, niti neki paralelni put ka Bogu koji bi zaobišao Njega i Crkvu. Međutim, isto predanje upozorava da se ova istina ne sme tumačiti na mehaničan ili pravnički način. Sveti Grigorije Bogoslov kaže: „Ne spasava se svaki koji je unutra, niti propada svaki koji je spolja; jer Bog gleda na nameru.“ Ovim se ne umanjuje značaj Crkve, već se pokazuje da sama spoljašnja pripadnost nije automatska garancija spasenja, kao što ni biti „spolja“ ne znači nužno i osudu. Konačni sud ostaje u Božijim rukama, jer samo on poznaje dubinu ljudskog srca i okolnosti u kojima je neko živeo. Zato Sveti Isak Sirijski ide još dalje i upozorava na opasnost brzog i samouverenog suda: „Kako možeš Boga nazvati pravednim, kad je pravda njegova ispunjena milošću?“ Božija pravda, po ovom shvatanju, nije hladna raspodela kazni i nagrada, već tajna koja je uvek prožeta milošću i koja prevazilazi naše ljudske kategorije. Iz svega ovoga se vidi da Pravoslavna Crkva ima jasan, ali istovremeno smiren stav znamo da je Hristos jedini spasitelj i da je crkva mesto spasenja, ali ne prisvajamo sebi pravo da konačno presuđujemo o sudbini onih koji su van njenih vidljivih granica. Sveti Oci nisu podeljeni u suprotstavljene tabore, već istu istinu izražavaju različitim naglascima. Zato Pravoslavlje odbacuje i kruti ekskluzivizam koji zatvara Božiju milost u ljudske formule, i nejasni relativizam koji potcenjuje značaj Hrista i crkve, ostajući verno jevanđelju, predanju i smirenju pred tajnom Božijeg suda.

On 28. 12. 2025. at 16:48, Maki said:

Bog nije ograničen vidljivim granicama Crkve, ali to nikako ne može da se tumači na način da postoji bilo koji drugi način spasenja osim preko Isusa Hrista.

"11. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja.

12. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti." (Djela 4:11-12).

Ovi stihovi jako ukazuju na to da nevjernici ne mogu biti spašeni.

Sveti Justin Mučenik govori o ljudima PRIJE HRISTA. 46. poglavlje Prve apologije se bavi pitanjem pravednika prije Hristovog ovaploćenja. Ali, kako sam već pojasnio, ti pravednici su spašeni Hristovim silaskom u ad i Njegovim propovijedanjem u adu. Dakle, opet su spaseni kroz poznanje Hrista.

Ja se slažem sa ovim. Ljudi koji nisu imali priliku da čuju za Boga imaće bolji tretman na sudu od onih koji jesu, ali su Ga odbacili. Ali idalje ti ljudi neće ući u carstvo jer nisu kršteni.

Sv. Kirilo Jerusalimski u Trećoj oglasiteljnoj pouci kaže:

"međutim, ni onaj koji je po svojim delima dobar, ali nije zapečaćen vodom, neće ući u Carstvo nebesko. Reč je smela, ali nije moja; tako je odredio Isus. Evo vam dokaza iz Pisma: Kornilije beše pravedan čovek koji se udostojio da vidi anđela; njegove molitve i milostinja na nebesima obrazovaše prekrasni spomenik. Došao je Petar i na verujuće se izlio Duh i oni počeše govoriti drugim jezicima i prorokovaše; Pismo tada svedoči da im je Petar i posle ove duhovne blagodati zapovedio da se krste u ime Isusa Hrista, kako bi nakon rođenja duše verom, posredstvom vode, i njihovo telo primilo blagodat."

Sv. vladika Nikolaj u Veri svetih je jako precizan:

"Može li se čovek spasti izvan Crkve?

Ne može, jer je Crkva riznica Božje blagodati bez koje se niko ne može spasti, kao ruka odsečena od tela."

Ali Bogu nije ništa nemoguće. Ako Bog zaista vidi da je neki čovjek vrlinski, da živi po svojoj savjesti i da žudi za poznanjem Boga i za spasenjem, Bog će tom čovjeku omogućiti da se priključi Crkvi, isto kao što je omogućio Etiopljaninu kojeg je sv. ap. Filip uveo u Crkvu. Sv. Kliment Rimski u svojoj Poslanici Korinćanima na to ukazuje:

"4. Pogledajmo na krv Hristovu i poznajmo kako je dragocena Bogu i Ocu Njegovom, i daje, prolivena za naše spasenje, celom svetu donela blagodat pokajanja. 5. Prođimo kroz sve ranije generacije i doznajmo da je Gospod iz naraštaja u naraštaj davao mesta pokajanju onima koji su želeli da se Njemu povrate. 6. Noje propovedaše pokajanje, i oni koji ga poslušaše spasoše se. 7. Jona propovedaše Ninevićanima propast, a oni, pokajavši se za svoje grehe, moleći se umilostiviše Boga i dobiše spasenje, iako su bili tuđinci Bogu."

Činjenica da neki dijelovi svijeta nisu čuli za Hristovo Jevanđelje je djelo Božijeg promisla, jer je Bog znao da ti dijelovi svijeta nisu spremni da prime jevanđelje, pa je za njih bolje da ni ne čuju za Hrista da ne bi bili teže osuđeni da su čuli jevanđelje, a onda ga izvrnuli u jeres.

Naravno da ima, ali sv. Jovan Zlatousti nigdje ne kaže da će neznabošci koji su živjeli po svojoj savjesti samo zbog toga biti SPAŠENI. Sv. ap. Pavle je jasan da djela zakona ne mogu opravdati čovjeka pred Bogom niti ga spasiti, već to može samo vjera u Hrista Isusa. Niti su se Judejci mogli spasiti kroz Mojsijev zakon niti su se neznabošci mogli spasiti samo kroz zakon savjesti. Ako je dovoljan prirodni zakon u neznabošcima, zašto je Hristos silazio u ad da propovijeda mrtvim pravednicima ako su ovi već bili spašeni kroz svoj prirodni zakon savjesti.

Sv. Teofilakt Ohridski, čija tumačenja predstavljaju sumaciju Zlatoustovih, piše:

"Time dokazuje da se i u drevna vremena, i pre nego što je dat zakon, ljudski rod nalazio pod tim istim Promislom. Time takođe zatvara usta onima, koji kažu: zašto Hristos nije ranije i od samog početka došao da nauči tvorenju dobra? On, je kaže, od početka u svakoga položio poznanje dobra i zla; međutim, kad je video da to ne pomaže, na kraju je došao Sam."

Dakle Bog je dao svim ljudima prirodni zakon savjesti, ali to nije bilo dovoljno za izvuče ljude iz provalije grijeha već je bila neophodna žrtva Sina Božijeg.

Odgovorio bih riječima sv. Teofana Zatvornika iz njegovih Pet pouka o spasenju:

"Još iz kolevke uzima nas u svoje naručje mati Crkva, preporađa nas za novi život, hrani i čuva na svim našim putevima, i ne odstupa od nas dok nas ne spusti u grob sa umirujućom, za one koji su ostali i koji su se upokojili, moćnom molitvom: „u blaženoj končini (smrti) podaj Gospode, večni odmor upokojenom slugi tvome ili upokojenoj sluškinji tvojoj.“ A čime je sve ovo zaslužio – Ničim. Ima mnogo naroda koji ne znaju pravi put. Oni koji se u tim narodima rađaju moraju naporno da traže taj i pitanje je da li će ga naći? A mi stupamo na njega bez ikakvog napora sa naše strane, nalazimo ga ne tražeći ga. Zašto je to tako? Jedinom Bogu je to poznato. Ali u svakom slučaju u ovom delovanju Božijeg promišljanja vidi se osobito Božije blagovoljenje prema nama."

Sv. Teofan ovdje govori o narodima koji nisu hrišćanski i koji ne znaju pravi put i za njih kaže da njihovi pripadnici moraju naporno da traže pravi put. Zašto ga moraju naporno tražiti ako su spašeni već svojom savješću?

Sv. Ignjatije Brjančaninov je još oštriji, ali i precizniji:

"Crkva je svagda smatrala da je jedini Posrednik spasenja Iskupitelj. Ona je priznavala da i najveće vrline pale prirode nishode u ad. Ako su pravednici istinite Crkve, svetilnici iz kojih je svetleo Duh Sveti, proroci i čudotvorci, koji su verovali u Iskupitelja koji dolazi, a svojom su smrću prethodili dolasku Iskupitelja, nishodili u ad, kako to vi hoćete da neznabošci i muhamedanci, koji nisu poznali Iskupitelja i nisu poverovali u Njega, zato što vam se oni čine tako dobri, zadobiju spasenje, koje se daje jednim, ponavljam vam, jedinstvenim sredstvom: verom u Iskupitelja?"

Hristos je jedini spasitelj sveta i crkva je njegovo telo u kome se daje punina spasenja. U tom smislu je poznata reč Svetog Kiprijana Kartaginskog: „Ko nema Crkvu za majku, ne može imati Boga za Oca.“ Time se povlači jasna granica da ne postoji spasenje mimo Hrista, niti neki paralelni put ka Bogu koji bi zaobišao njega i crkvu. Međutim, isto predanje upozorava da se ova istina ne sme tumačiti na mehaničan ili pravnički način. Sveti Grigorije Bogoslov kaže: „Ne spasava se svaki koji je unutra, niti propada svaki koji je spolja; jer Bog gleda na nameru.“ Ovim se ne umanjuje značaj crkve, već se pokazuje da sama spoljašnja pripadnost nije automatska garancija spasenja, kao što ni biti „spolja“ ne znači nužno i osudu. Konačni sud ostaje u Božijim rukama, jer samo on poznaje dubinu ljudskog srca i okolnosti u kojima je neko živeo. Zato Sveti Isak Sirijski ide još dalje i upozorava na opasnost brzog i samouverenog suda: „Kako možeš Boga nazvati pravednim, kad je pravda njegova ispunjena milošću?“ Božija pravda, po ovom shvatanju, nije hladna raspodela kazni i nagrada, već tajna koja je uvek prožeta milošću i koja prevazilazi naše ljudske kategorije. Iz svega ovoga se vidi da Pravoslavna Crkva ima jasan, ali istovremeno smiren stav znamo da je Hristos jedini spasitelj i da je crkva mesto spasenja, ali ne prisvajamo sebi pravo da konačno presuđujemo o sudbini onih koji su van njenih vidljivih granica. Sveti Oci nisu podeljeni u suprotstavljene tabore, već istu istinu izražavaju različitim naglascima. Zato Pravoslavlje odbacuje i kruti ekskluzivizam koji zatvara Božiju milost u ljudske formule, i nejasni relativizam koji potcenjuje značaj Hrista i crkve, ostajući verno jevanđelju, predanju i smirenju pred tajnom Božijeg suda.

"Jedno je biti neznalica, a drugo ne želeti znati. Jer je volja kriva u slučaju čoveka za koga se kaže: „On nije sklon da razume, da bi činio dobro.“ Ali čak ni neznanje, koje nije onih koji odbijaju da znaju, već onih koji su, takoreći, jednostavno neznalice, ne opravdava nikoga toliko da ga izuzme od kazne večnog ognja, iako je njegovo neverovanje rezultat toga što uopšte nije čuo u šta bi trebalo da veruje; ali verovatno samo toliko da ublaži njegovu kaznu." (blaženi Avgustin, O blagodati i slobodnoj volji).

15 minutes ago, Maki said:

"Jedno je biti neznalica, a drugo ne želeti znati. Jer je volja kriva u slučaju čoveka za koga se kaže: „On nije sklon da razume, da bi činio dobro.“ Ali čak ni neznanje, koje nije onih koji odbijaju da znaju, već onih koji su, takoreći, jednostavno neznalice, ne opravdava nikoga toliko da ga izuzme od kazne večnog ognja, iako je njegovo neverovanje rezultat toga što uopšte nije čuo u šta bi trebalo da veruje; ali verovatno samo toliko da ublaži njegovu kaznu." (blaženi Avgustin, O blagodati i slobodnoj volji).

Po pravoslavlju ako netko nije kršten, zna mu se ishod...
Kako taj citat kog navodiš stavit u perspektivu da od prvih misionara protječe puno vremena dok se širi poruka evanđelja... i danas, postoje još neka mjesta gdje poruka nije dovoljno zahvatila?

55 minutes ago, Maki said:

"Jedno je biti neznalica, a drugo ne želeti znati. Jer je volja kriva u slučaju čoveka za koga se kaže: „On nije sklon da razume, da bi činio dobro.“ Ali čak ni neznanje, koje nije onih koji odbijaju da znaju, već onih koji su, takoreći, jednostavno neznalice, ne opravdava nikoga toliko da ga izuzme od kazne večnog ognja, iako je njegovo neverovanje rezultat toga što uopšte nije čuo u šta bi trebalo da veruje; ali verovatno samo toliko da ublaži njegovu kaznu." (blaženi Avgustin, O blagodati i slobodnoj volji).

Pravoslavno predanje ne prihvata ovakav stav u toj formi. Ono ne uči da Bog automatski osuđuje one koji nikada nisu imali mogućnost da upoznaju Hrista, niti tvrdi da je večna kazna nužna posledica nekrivljenog neznanja. Istočni Oci naglašavaju da Bog sudi prema svetlosti koju je čovek primio, prema stanju srca i savesti, i da je njegov sud istovremeno i pravedan i čovekoljubiv. Zato se ova Avgustinova izjava može razumeti kao lično teološko mišljenje jednog zapadnog Oca (koji je po meni veoma diskutabilan), a ne kao opštecrkveno i obavezujuće učenje. Pravoslavlje ostavlja sud o onima koji nisu čuli Bogu, ne uvodeći pravne kategorije krivice tamo gde nije postojala svesna odluka protiv istine.

5 hours ago, Ilaron Troicki said:

Pravoslavno predanje ne prihvata ovakav stav u toj formi. Ono ne uči da Bog automatski osuđuje one koji nikada nisu imali mogućnost da upoznaju Hrista, niti tvrdi da je večna kazna nužna posledica nekrivljenog neznanja. Istočni Oci naglašavaju da Bog sudi prema svetlosti koju je čovek primio, prema stanju srca i savesti, i da je njegov sud istovremeno i pravedan i čovekoljubiv. Zato se ova Avgustinova izjava može razumeti kao lično teološko mišljenje jednog zapadnog Oca (koji je po meni veoma diskutabilan), a ne kao opštecrkveno i obavezujuće učenje. Pravoslavlje ostavlja sud o onima koji nisu čuli Bogu, ne uvodeći pravne kategorije krivice tamo gde nije postojala svesna odluka protiv istine.

Šta nam je činiti da se spasimo? Moramo vjerovati u Isusa Krista, moramo vjerovati da je On Bog koji je na križu umro umjesto nas i tako nas oslobodio od krivice grijeha. Moramo priznati da je to bilo potrebno jer se sami nismo mogli opravdati pred Bogom ili zaslužiti spasenje na bilo koji način. Na kraju, moramo se pokajati za svoje grijehe, obratiti od njih i prihvatiti Isusa Krista za Gospodara i Spasitelja. I to moramo reći Njemu osobno. Nema potrebe da to govorite bilo kojem čovjeku. Nema potrebe da vršite neke obrede i ceremonije. Kada znate istinu niko vam više nije potreban osim Isusa. Njemu morate reći da se kajete za svoje grijehe i da Ga prihvaćate za Svog Gospodara i Spasitelja.Kada je kraljev službenik povjerovao u Isusa? Kada je bio sam sa svojim slugama. Nije bio u Hramu ili sinagogi, nije bio prisutan pastor ili svećenik, nije vršio nikakve obrede i ceremonije, jednostavno je povjerovao da je Isus obećani Mesija i Spasitelj i pouzdao se u Njega za svoje spasenje i bio je spašen.Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica." Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. (Iv 4:51

14)On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, (14) u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. (15) On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. (16) Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: (17) on je prije svega i sve stoji u njemu. (18) On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. (19) Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu. (Kol 1:13-19)

Odgovori im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. (Iv 8:34-36)

Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem. (Mt 11:29)Kada Isus kaže: ja ću vas odmoriti i naći ćete spokoj, on ustvari kaže da će nam dati život vječni. Jedan covjem koji je cuo o Isusu Kristu i nije ga imao tko krstiti nije bilo crkve u blizini ,nije imao brace u Kristu oko sebe ,on je povjerovao u Isusa Krista i spasen je bez crkve i bez krstenja i bez ceremonija. Spasen je svojom vjerom jer razumije tko je Isus Krist.

Vidimo da mnogi ne razumiju.

Oni koji nisu čuli ,osuđeni ce biti po djelima . Jer Bog nam je dao razum i srce i savjest. Nemoguce je da čovjek ne zna razliku između dobra i zla. Znala je i Eva pa je opet probala sa zabranjenog stabla jer je zeljela bizi bog sama sebi.

Edited December 30, 2025Dec 30 by Magdalena

7 hours ago, Obični prdac said:

Po pravoslavlju ako netko nije kršten, zna mu se ishod...
Kako taj citat kog navodiš stavit u perspektivu da od prvih misionara protječe puno vremena dok se širi poruka evanđelja... i danas, postoje još neka mjesta gdje poruka nije dovoljno zahvatila?

Obraćenje tj . vjera u Isusa Krista je NAJVAŽNIJI čin stvorenog čovjeka. Nece svi krsteni ici u Raj niti ce svi nekršteni ici u pakao. Efežanima 2,4 Ali, Bog je izobilan u milosrđu; zbog velike ljubavi kojom nas je volio,

Efežanima 2,5 tada kad mi bijasmo mrtvi zbog svojih grješaka, on nam je dao *život s Kristom, - tako ste vi po milosti spašeni! –

Efežanima 2,6 s njim, on nas je uskrsnuo i posjeo u *nebesima, u Isusu Kristu.

Efežanima 2,7 Tako, po svojoj dobroti za nas u Isusu Kristu, on je htio pokazati u dolazećim stoljećima neusporediva obilja svoje milosti.

Efežanima 2,8 Po milosti, naime, vi ste spašeni, posredstvom vjere; niste vi tu ništa zaslužni, to je dar Božji.

Efežanima 2,9 Ne dolazi to od djela, da nitko ne podigne *ponos otud.

Efežanima 2,10 Jer, on je taj koji nas je načinio; mi smo bili stvoreni u Isusu Kristu za dobra djela, koja je Bog pripravio unaprijed, da bismo se u njima obvezali .

'Vjera te tvoja spasila" Spasonosna vjera = Biblija kaže da ako vjerujemo u Gospodina Isusa Krista, spasit ćemo se. Međutim, Biblija vjeru ne predstavlja kao “mentalno pristajanje na činjenice evanđelja”. Prava vjera uključuje pokajanje za grijehe i potpuno pouzdanje u Kristovo djelo da nas je spasio od grijeha i učinio pravednima.

Osim što nas poziva da vjerujemo u Gospodina Isusa Krista, Novi zavjet koristi nekoliko tvrdnji da opiše prirodu spasonosne vjere. Možda najživopisnija od tih figurativnih referenci nalazi se u Isusovim riječima iz Propovijedi na gori: “Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi” (Matej 5, 6). U tom pasusu Isus uspoređuje istinsku vjeru s glađu i žeđi. Nevjernik, zahvaljujući obnavljajućem djelu Duha Svetoga, prepoznaje svoju goruću potrebu za hranjenjem i osvježenjem i dolazi do Isusa moleći Ga da ispuni potrebu. To je prekrasna slika vjere.

Prvo, postoji prepoznavanje Isusove tvrdnje da je “kruh života” (Ivan 6, 35) i posjednik “žive vode” (Ivan 4, 10). Drugo, nevjernik je uvjeren da je Isusovo obećanje istinito i da može utažiti njegovu glad i žeđ. Napokon, nevjernik djeluje: moli Isusa da udovolji njegovoj gladi i ugasi žeđ. Prava vjera čuje, vjeruje i aktivno reagira.Pravi učenik vjeruje u to tko je Isus, vjeruje u ono što je Isus učinio i pokorava se onome što je Isus rekao. To je spasonosna vjera i ona je uvijek dar od Boga.

8 hours ago, Ilaron Troicki said:

Hristos je jedini spasitelj sveta i crkva je njegovo telo u kome se daje punina spasenja. U tom smislu je poznata reč Svetog Kiprijana Kartaginskog: „Ko nema Crkvu za majku, ne može imati Boga za Oca.“ Time se povlači jasna granica da ne postoji spasenje mimo Hrista, niti neki paralelni put ka Bogu koji bi zaobišao njega i crkvu. Međutim, isto predanje upozorava da se ova istina ne sme tumačiti na mehaničan ili pravnički način. Sveti Grigorije Bogoslov kaže: „Ne spasava se svaki koji je unutra, niti propada svaki koji je spolja; jer Bog gleda na nameru.“ Ovim se ne umanjuje značaj crkve, već se pokazuje da sama spoljašnja pripadnost nije automatska garancija spasenja, kao što ni biti „spolja“ ne znači nužno i osudu. Konačni sud ostaje u Božijim rukama, jer samo on poznaje dubinu ljudskog srca i okolnosti u kojima je neko živeo. Zato Sveti Isak Sirijski ide još dalje i upozorava na opasnost brzog i samouverenog suda: „Kako možeš Boga nazvati pravednim, kad je pravda njegova ispunjena milošću?“ Božija pravda, po ovom shvatanju, nije hladna raspodela kazni i nagrada, već tajna koja je uvek prožeta milošću i koja prevazilazi naše ljudske kategorije. Iz svega ovoga se vidi da Pravoslavna Crkva ima jasan, ali istovremeno smiren stav znamo da je Hristos jedini spasitelj i da je crkva mesto spasenja, ali ne prisvajamo sebi pravo da konačno presuđujemo o sudbini onih koji su van njenih vidljivih granica. Sveti Oci nisu podeljeni u suprotstavljene tabore, već istu istinu izražavaju različitim naglascima. Zato Pravoslavlje odbacuje i kruti ekskluzivizam koji zatvara Božiju milost u ljudske formule, i nejasni relativizam koji potcenjuje značaj Hrista i crkve, ostajući verno jevanđelju, predanju i smirenju pred tajnom Božijeg suda.

Crkva je skup (zajednica) vjernih Isusu Kristu. Nije zgrada niti denominacija. Crkva Kristova sa velik C jedina prava crkva je zajednica svih onih koji vjeruju u to tko je Isus, vjeruje u ono što je Isus učinio i pokorava se onome što je Isus rekao. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem. (Mt 11:29)Kada Isus kaže: ja ću vas odmoriti i naći ćete spokoj, on ustvari kaže da će nam dati život vječni.Prava vjera čuje, vjeruje i aktivno reagira.Odgovori im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. (Iv 8:34-36)