Tema susreta s duhovima već desetljećima zaokuplja maštu ljudi diljem svijeta. Priče o ukazanjima pokojnika, glasovima iz tame, neobjašnjivim pojavama i „prisustvima“ koja se osjete, ali ne vide, dio su gotovo svake kulture.

No pitanje koje se rijetko ozbiljno postavlja glasi: što se zapravo krije iza tih iskustava? Jesu li to duše umrlih, psihološke projekcije ili nešto treće?

U razgovorima s ljudima koji tvrde da su imali takve susrete, Lee Strobel u svojoj knjizi Seeing the Supernatural uočava zanimljiv obrazac. Većina njih ne traži publicitet niti senzaciju. Često su to obični ljudi koji opisuju događaje koji su ih duboko uznemirili, ali i promijenili.

Neki govore o jasnim vizijama preminulih bliskih osoba, drugi o glasovima koji su im se obraćali, dok treći opisuju snažan osjećaj prisutnosti koji je bio toliko realan da ga nisu mogli ignorirati. Zajedničko im je da su iskustva doživljavali kao stvarna, a ne kao plod mašte.

Ipak, kada se ta svjedočanstva stave pod ozbiljnu analizu, otvaraju se važna pitanja. Prvo je pitanje identiteta: ako se doista radi o „duhovima“, tko su oni? Jesu li to duše umrlih ljudi, kako se često pretpostavlja, ili nešto drugo što se samo tako predstavlja? Drugo je pitanje poruke: zašto su te pojave često nejasne, zbunjujuće ili emocionalno manipulativne? Zašto rijetko donose istinsku nadu, mir ili jasnoću?

Mnogi opisuju strah, nelagodu i duhovnu prazninu

Zanimljivo je da mnogi koji su prošli takva iskustva opisuju osjećaj straha, nelagode ili duhovne praznine, a ne utjehe. Čak i kada se pojave doživljavaju kao „dobronamjerne“, one rijetko vode prema trajnom unutarnjem miru. To otvara prostor za ozbiljno razmišljanje: ako Bog nije autor zbrke, zašto bi dopuštao da se duše umrlih vraćaju na načine koji unose nemir i konfuziju?

Teološki gledano, postoji jasan okvir koji nudi drugačije tumačenje. Prema kršćanskom razumijevanju, ljudska sudbina nakon smrti ne uključuje lutanje između svjetova niti povratak kako bi se slali nejasni signali živima. Umjesto toga, naglasak je na odgovornosti ovog života i Božjoj suverenosti nad onim što slijedi. Iz te perspektive, fenomeni koji se opisuju kao „susreti s duhovima“ ne mogu se olako pripisati dušama pokojnika.

Strobel u Seeing the Supernatural ne poriče postojanje nadnaravnog. Naprotiv, on upozorava da nadnaravno postoji, ali da nije neutralno. Susreti koje ljudi nazivaju susretima s duhovima, prema njegovim zaključcima, ne mogu se jednostavno shvatiti kao kontakt s preminulima.

Umjesto toga, poziva na oprez, razlučivanje i povratak pouzdanom izvoru istine. U svijetu opsjednutom paranormalnim, Strobelova poruka ostaje jasna: nisu sva duhovna iskustva od Boga i ne vodi svaki „susret“ prema životu i nadi.

Umjesto da se oslanjamo na osobna iskustva kao krajnji autoritet, pozvani smo tražiti svetopisamsku istinu koja donosi svjetlo, a ne tamu, mir, a ne strah. U svijetu koji je sve više fasciniran nadnaravnim, najvažnije pitanje nije što smo doživjeli, nego odakle to dolazi i kamo nas vodi.

Preuzeto sa https://www.novizivot.net/sto-se-zapravo-krije-iza-navodnih-ukazanja-pokojnika/?fbclid=IwY2xjawOv-stleHRuA2FlbQIxMABicmlkETFiNVNEVXEzU0hjMHJpM2RLc3J0YwZhcHBfaWQQMjIyMDM5MTc4ODIwMDg5MgABHoyAsQekYIWhDpd1q-Uc7vk14uABICRV3jo_G5r-dqf1P24s9TiQwCZO8int_aem_LKor9sIr2Vzkg-SREOHC0g

Nakon smrti čovjek više nije subjekt koji djeluje u svijetu živih. Svako „javljanje“ koje izgleda kao komunikacija dolazi iz psiholoških procesa ili iz djelovanja drugih duhovnih izvora, ne od pokojnika! Zato Pismo zabranjuje traženje kontakta s mrtvima, jer kontakt nije s njima.

11 minutes ago, Obični prdac said:

Nakon smrti čovjek više nije subjekt koji djeluje u svijetu živih. Svako „javljanje“ koje izgleda kao komunikacija dolazi iz psiholoških procesa ili iz djelovanja drugih duhovnih izvora, ne od pokojnika! Zato Pismo zabranjuje traženje kontakta s mrtvima, jer kontakt nije s njima.

Prorok Jeremija i prvosveštenik Onija su se javili Judi Makavejcu.

19 minutes ago, Obični prdac said:

Nakon smrti čovjek više nije subjekt koji djeluje u svijetu živih. Svako „javljanje“ koje izgleda kao komunikacija dolazi iz psiholoških procesa ili iz djelovanja drugih duhovnih izvora, ne od pokojnika! Zato Pismo zabranjuje traženje kontakta s mrtvima, jer kontakt nije s njima.

„I grobovi se otvoriše, i mnoga tela usnulih svetih ustaše; i izišavši iz grobova po vaskrsenju njegovom, uđoše u sveti grad i javiše se mnogima.“ (Matej 27,52-53)

5 minutes ago, Ilaron Troicki said:

„I grobovi se otvoriše, i mnoga tela usnulih svetih ustaše; i izišavši iz grobova po vaskrsenju njegovom, uđoše u sveti grad i javiše se mnogima.“ (Matej 27,52-53)

Poanta?

17 minutes ago, Maki said:

Prorok Jeremija i prvosveštenik Onija su se javili Judi Makavejcu.

Viđenje po Božjoj volji nije isto što i kontakt s mrtvima.

upravo, Obični prdac said:

Viđenje po Božjoj volji nije isto što i kontakt s mrtvima.

Slažem se. Pravoslavlje se protivi gatanju i vračarenju i prizivanju duhova. Ali nekada Bog dopušta da se neki pokojnici, obično svetitelji, jave živim ljudima i prenesu im neku poruku. Recimo blažena Teodora je prenijela svoje iskustvo sa mitarstvima, sveta tri jerarha su se javila da objave da su pred Bogom njih trojica jednaki i tako je ustanovljen njihov zajednički praznik itd.

3 minutes ago, Maki said:

Slažem se. Pravoslavlje se protivi gatanju i vračarenju i prizivanju duhova. Ali nekada Bog dopušta da se neki pokojnici, obično svetitelji, jave živim ljudima i prenesu im neku poruku. Recimo blažena Teodora je prenijela svoje iskustvo sa mitarstvima, sveta tri jerarha su se javila da objave da su pred Bogom njih trojica jednaki i tako je ustanovljen njihov zajednički praznik itd.

Da, ali opet je tu Bog taj koji to omogućava i to treba ljudima jasno govoriti... jer ljudi u tradiciji misle, kad pokojnik umre, njegova duša luta, oko kuće, na poznatim mjestima itd. Pa ako im nešto krene lupati po kući, dozivati ih, neke daviti, grebati, mora da je "pokojnik"...

Pričala mi je jedna žena, kaže: umro mi je susjed, taj i taj... tog dana, osjetila sam u svojoj kući, točno miris njegovih cigareta... tako mi se on javio... zapalila sam mu svijeću...

32 minutes ago, Ilaron Troicki said:

„I grobovi se otvoriše, i mnoga tela usnulih svetih ustaše; i izišavši iz grobova po vaskrsenju njegovom, uđoše u sveti grad i javiše se mnogima.“ (Matej 27,52-53)

Tu se govori o uskrsnuću mrtvih, to nije isto kao neko ukazanje duhom.

19 minutes ago, Obični prdac said:

Da, ali opet je tu Bog taj koji to omogućava i to treba ljudima jasno govoriti... jer ljudi u tradiciji misle, kad pokojnik umre, njegova duša luta, oko kuće, na poznatim mjestima itd. Pa ako im nešto krene lupati po kući, dozivati ih, neke daviti, grebati, mora da je "pokojnik"...

Ima predanje oko puta duše poslije smrti. Koliko se sjećam, prva tri dana nakon smrti duša luta oko mjesta gdje je živjela, a onda ide na mitarstva ako je duša pravoslavca ili u ad ako je duša nepravoslavca.

6 minutes ago, καιnos said:

Tu se govori o uskrsnuću mrtvih, to nije isto kao neko ukazanje duhom.

Iako Matej 27,52–53 govori o telesnom uskrsnuću, iz toga ne sledi da duhovna javljanja ne postoje ili su nemoguća. Bog nije ograničen na jedan način delovanja, ako može privremeno vaskrsnuti tela svetih radi svedočanstva, isto tako može dopustiti da se sveti jave živima duhovno, bez vaskrsenja tela. Pismo i predanje beleže takva javljanja (npr. prorok Samuilo Saulu u 1. Sam. 28), što pokazuje da duhovno prisustvo umrlih nije suprotno veri, već je deo Božje slobode da komunicira sa ljudima.

16 minutes ago, Maki said:

Ima predanje oko puta duše poslije smrti. Koliko se sjećam, prva tri dana nakon smrti duša luta oko mjesta gdje je živjela, a onda ide na mitarstva ako je duša pravoslavca ili u ad ako je duša nepravoslavca.

Da, ako je duša katolika onda ide u čistilište, rjeđe odmah u raj, neki u pakao...
Ja nekako mislim da duša nigdje ne ide... mi ovozemaljskim očima stalno projiciramo put duše...

1 hour ago, Ilaron Troicki said:

(npr. prorok Samuilo Saulu u 1. Sam. 28)

Idemo redom. Tražio je izbavljanje od neprijatelja, ali nije tražio i oproštenje grijeha. Zato mu Bog nije odgovarao „ni u snu, ni po Urimu, ni preko proroka“. (1. Samuelova 28:6). I onda kad mu se Bog nije obratio, potražio je savjet jedne vračare. No, obraćajući se nekoj vračari, čovjek je mogao izgubiti život. Zašto evo zbog čega.

„Ne obraćajte se onima koji prizivaju duhove i ne pitajte za savet vračare da zbog njih ne postanete nečisti. Ja sam Gospod, vaš Bog.“ (3. Mojsijeva 19:31) „Ako se neka duša obrati onima koji prizivaju poznate duhove i onima koji vračaju, čineći blud za njima, ja ću okrenuti svoje lice protiv te duše i istrebiću je iz njenog naroda.“ (3. Mojsijeva 20:6) „Čovek ili žena koji bi prizivali duhove ili bi gatali neka se pogube. Neka ih zaspu kamenjem tako da umru. Neka njihova krv padne na njih.“ (3. Mojsijeva 20:27)

Nekadašnje vračarstvo i pozivanje duhova koje Biblija tako strogo zabranjuje isto je što i današnji spiritizam. Ko su duhovi koji se javljaju na poziv vračara i pozivača duhova? To su ili obične prevare ili zli anđeli koji su uzeli izgled nekog pokojnika i tako obmanjuju ljude. I onda dalje se veli da je žena pozvala proroka Samuela

Umirivši prestrašenu ženu, Saul ju je zapitao: „Šta vidiš?“ Ona mu je odgovorila: „Vidim jednog boga kako izlazi iz zemlje.“ „Kako izgleda?“, upitao je Saul. „Izlazi jedan starac ogrnut ogrtačem,“ odvraća žena. Tekst dalje kaže: „Tada je Saul zaključio da je to Samuel.“ Zatim tobožnji „Samuel“ pita Saula: „Zašto si me uznemirio dozivajući me?“

Prvo što zaključujemo iz ovog teksta je da žena nije videla Samuela. Ona je samo pretpostavljala da vidi Samuela. Duh joj se nije predstavio. Na Saulovo pitanje šta vidi, ona je odgovorila: „Vidim jednog boga kako izlazi iz zemlje.“ Ni Saul nije vidio Samuela. Na osnovu ženinog opisa da vidi starca gdje izlazi ogrnut plaštem, Saul je pretpostavljao da je to Samuel. Tekst kaže: „Tada je Saul zaključio da je to Samuel.“ Činjenica koja proizlazi iz analize samog teksta potvrđuje da ni žena ni Saul nisu vidjeli Samuela. Oboje su samo pretpostavljali da je duh koji se javio Samuel.

Obratimo pažnju i na pitanje koje tobožnji „Samuel“ postavlja Saulu: „Zašto si me uznemirio dozivajući me?“ Pravi Samuel je bio Božji prorok. Ako bi on imao besmrtnu dušu, kako to veruju pristalice urođene besmrtnosti, sigurno bi se nalazio u raju. Onda bi morao sići dole, a ne izaći iz zemlje gore. Napustiti raj ili nebo mogao bi samo uz Božje dopuštenje. Zar bi Bog koji je izdao tako stroge zabrane protiv vračanja, uslišio vračarin zahtjev i dopustio Samuelu da se pojavi na zemlji kao odziv na vračanje? Izvjesno je da ne bi! Gdje se nalazi prorok Samuel poslije svoje smrti? On se ne nalazi ni kao neumrla duša u raju ni kao neki svjesni duh ili sjena u hadu, tj. u nekom podzemnom odjeljenju, kako su to vjerovali stari Grci i drugi narodi, pa i neki Jevreji. Samuel se nalazi u grobu, a grob je mjesto tišine, mraka i neaktivnosti. „Živi znaju da će umijreti, a mrtvi ne znaju ništa,“ kaže Božja riječ (Propovjednik 9:5). U grobu nema ni rada ni mišljenja (Psalam 146:4; 6:5). Mrtvi počivaju u besjvesnom snu. Između smrti i uskrsenja nema svjesnog života. Prema tome duh koji se javio na poziv vračare nije bio pravi Samuel, već materijalizovani duh nekog demona ili samog Sotone koji je dobio lik starog Samuela.

22 minutes ago, καιnos said:

Prvo što zaključujemo iz ovog teksta je da žena nije videla Samuela. Ona je samo pretpostavljala da vidi Samuela. Duh joj se nije predstavio. Na Saulovo pitanje šta vidi, ona je odgovorila: „Vidim jednog boga kako izlazi iz zemlje.“ Ni Saul nije vidio Samuela. Na osnovu ženinog opisa da vidi starca gdje izlazi ogrnut plaštem, Saul je pretpostavljao da je to Samuel. Tekst kaže: „Tada je Saul zaključio da je to Samuel.“ Činjenica koja proizlazi iz analize samog teksta potvrđuje da ni žena ni Saul nisu vidjeli Samuela. Oboje su samo pretpostavljali da je duh koji se javio Samuel.

Zena je videla Samuila, pise odmah recenicu pre: „Kad žena ugleda Samuila, povika iza glasa…“ (1 Sam 28,12). Sam tekst ga naziva Samuilom, ne nekim duhom ili demonom, on ga ne navodi na zabludu i jos izgovara prorocanstvo koje se ipunjava i u skladu je sa Bozijom voljom.

37 minutes ago, καιnos said:

Obratimo pažnju i na pitanje koje tobožnji „Samuel“ postavlja Saulu: „Zašto si me uznemirio dozivajući me?“ Pravi Samuel je bio Božji prorok. Ako bi on imao besmrtnu dušu, kako to veruju pristalice urođene besmrtnosti, sigurno bi se nalazio u raju. Onda bi morao sići dole, a ne izaći iz zemlje gore. Napustiti raj ili nebo mogao bi samo uz Božje dopuštenje. Zar bi Bog koji je izdao tako stroge zabrane protiv vračanja, uslišio vračarin zahtjev i dopustio Samuelu da se pojavi na zemlji kao odziv na vračanje? Izvjesno je da ne bi! Gdje se nalazi prorok Samuel poslije svoje smrti? On se ne nalazi ni kao neumrla duša u raju ni kao neki svjesni duh ili sjena u hadu, tj. u nekom podzemnom odjeljenju, kako su to vjerovali stari Grci i drugi narodi, pa i neki Jevreji. Samuel se nalazi u grobu, a grob je mjesto tišine, mraka i neaktivnosti. „Živi znaju da će umijreti, a mrtvi ne znaju ništa,“ kaže Božja riječ (Propovjednik 9:5). U grobu nema ni rada ni mišljenja (Psalam 146:4; 6:5). Mrtvi počivaju u besjvesnom snu. Između smrti i uskrsenja nema svjesnog života. Prema tome duh koji se javio na poziv vračare nije bio pravi Samuel, već materijalizovani duh nekog demona ili samog Sotone koji je dobio lik starog Samuela.

Pismo nigde ne kaže da se Samuilo posle smrti nalazio u „raju“ u kasnijem, novozavetnom smislu, pa zato ni njegovo „izlaženje iz zemlje“ ne predstavlja argument protiv stvarnosti javljanja. Starozavetni jezik koristi izraz Šeol kao opšte prebivalište umrlih, a opis „izlaska“ odnosi se na način pojavljivanja, a ne na geografsku lokaciju duše. Bog u Pismu više puta deluje suvereno i kroz grešne ili zabranjene okolnosti, ne da bi ih opravdao, već da bi izvršio sud, kao što je to slučaj sa Valaamom ili Kajafom, ttako i ovde javljanje Samuila ne predstavlja potvrdu vračanja, nego osudu Saula i potvrdu već izrečene Božje presude. Pozivanje na Propovednika da „mrtvi ne znaju ništa“ odnosi se na njihovu neaktivnost u ovom svetu „pod suncem“, a ne na ontološko negiranje svesti posle smrti, što potvrđuje i isti autor kada kaže da se duh vraća Bogu koji ga je dao.

"Zena je videla Samuila, pise odmah recenicu pre: „Kad žena ugleda Samuila, povika iza glasa…“ (1 Sam 28,12). Sam tekst ga naziva Samuilom, ne nekim duhom ili demonom, on ga ne navodi na zabludu i jos izgovara prorocanstvo koje se ipunjava i u skladu je sa Bozijom voljom."

Pismo piše kako je žena doživela to što je videla, a ne da je to stvarno bio Samuilo. Im a još takvih primera. Na isti način, iz celine, konteksta može se izvući i onaj stih iz psalama gde bezbožnik kaže: nema Boga, pa sad tvrditi d anema Boga. U Jevanđelju po Jovanu na primer piše da su Jevreji optužili Hrista zato što je kršio subotu i sebe smatrao Bogom. To je bio njihov doživljaj od kojih je ovo u vezi Boga bilo tačno, a ovo u vezi subote nije, što potvrđuje, mislim u 7. poglavlju i sam Hristos kada kaže da sveštenici obrezuju u subotu čoveka pa ne čine greh, a on je izlečio u subotu pa ga optužuju za greh. Još ima kaže, sudite nepristrasno...

Tako bih i ja tebi rekao

Uostalom, imam pitanje za sve koji veruju da je ova priča sa Samuilovim "pojavljivanjem" dokaz besmrtnosti duše:

Čak i da je duša stvarno besmrtna, zar mislite:

1. Da bi Samuilo, koji se po Božijem uputstvu celog svog veka borio protiv vračara i drugih spiritističkih medijuma, istrebljujući ih, pristao da se pojavi kod njih?

2. Da bi Bog, koji je naredio kamenovanje medijuma u starom Izraelu, dozvolio da se duh Njegovog proroka pojavi kod tih medijuma koje je najoštrije osuđivao na smrt?

Pismo jasno kaže da je to bio Samuilo:
"A Samuilo reče Saulu: zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je otstupio od mene, i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta ću činiti." (1 Samuilova 28:15).

Ovu pocrvenjena riječ nije izrekao ni Saul ni gatara, već je ovu identifikaciju naveo sam bogonadahnuti autor teksta. Što se tiče pitanja koja su postavljena, dobar odgovor daje sv. Anastasije Sinait:

"Pitanje 63. Da li je tačno da je gatara dovela Samuila [iz podzemlja] Saulu (videti 1. Samuilovu 28:7-25)?

Odgovor

Da. Jer sve duše, i svetih i grešnika, bile su pod vlašću đavola dok Hristos, sišavši u pakao (1. Petrova 3:19), nije rekao „onima u okovima: 'Izađite'; i onima koji su držani [u tami]: 'Nađite slobodu'“ (Isaija 49:9). Poslušajte i [apostola] Pavla, koji kaže da je „smrt, to jest đavo, vladala od Adama do Mojsija, ili do ispunjenja zakona, i nad onima koji nisu sagrešili na način sličan prestupu“ [Adamovom] (Rimljanima 5:14), to jest, [vladala je] i nad dušama svetih."

5 minutes ago, Maki said:

Pismo jasno kaže da je to bio Samuilo:
"A Samuilo reče Saulu: zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je otstupio od mene, i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta ću činiti." (1 Samuilova 28:15).

Ovu pocrvenjena riječ nije izrekao ni Saul ni gatara, već je ovu identifikaciju naveo sam bogonadahnuti autor teksta. Što se tiče pitanja koja su postavljena, dobar odgovor daje sv. Anastasije Sinait:

"Pitanje 63. Da li je tačno da je gatara dovela Samuila [iz podzemlja] Saulu (videti 1. Samuilovu 28:7-25)?

Odgovor

Da. Jer sve duše, i svetih i grešnika, bile su pod vlašću đavola dok Hristos, sišavši u pakao (1. Petrova 3:19), nije rekao „onima u okovima: 'Izađite'; i onima koji su držani [u tami]: 'Nađite slobodu'“ (Isaija 49:9). Poslušajte i [apostola] Pavla, koji kaže da je „smrt, to jest đavo, vladala od Adama do Mojsija, ili do ispunjenja zakona, i nad onima koji nisu sagrešili na način sličan prestupu“ [Adamovom] (Rimljanima 5:14), to jest, [vladala je] i nad dušama svetih."

Gdje idu duše svetih od Kristovog Uskrnuca?

1 minute ago, Magdalena said:

Gdje idu duše svetih od Kristovog Uskrnuca?

Kod Hrista.

"23. A obuzima me oboje: imam želju umrijeti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje;" (Filipljanima 1:23).

Sv. Atanasije Veliki u svom djelu O očovječenju Boga Logosa baš i ukazuje na tu razliku u poimanju smrti između Starog i Novog zavjeta:

"Jer, nekada, pre no što se zbio božanski dolazak Spasiteljev, smrt je i samim svetiteljima bila užasna, i svi su oplakivali one koji su umirali, smatrajući da su ovi izgubljeni. No sada, kad je Spasitelj vaskrsao telo, smrt više nije strašna, a svi koji veruju u Hrista gaze je kao da ona ništa ne predstavlja, i izabiraju radije da umru nego da se odreknu vere u Hrista. Jer, uistinu znaju da time što će umreti neće biti izgubljeni, nego će živeti i vaskrsenjem postati nepropadljivi. A onaj đavo, koji je nekada na ljude kidisao smrću, sada kad je njegova utroba rastrgnuta, jedini je koji je uistinu mrtav. Dokaz za ovo je činjenica da su se ljudi, pre no što su u Hrista poverovali, plašili smrti i da su se užasavali gledajući je. No, kad su pristupili veri u Hrista i Njegovom učenju, toliko su prezreli smrt da joj voljno hitaju u susret i postaju svedoci Vaskrsenja, koje je Spasitelj ostvario pobedivši smrt. Čak i malena deca hitaju u susret smrti; a u koštac sa njom ne hvataju se samo muškarci, nego i žene. Naime, smrt je postala toliko nejaka da su čak i žene, koje su ranije bile zastrašivane njome, sada u stanju da joj se narugaju kao mrtvoj i nemoćnoj. Jer, to je kao kada neki istinski car savlada kakvog tiranina, pa mu veže noge i ruke; tada ga svi prolaznici ismevaju, bijući ga i rugajući mu se; jer, otkako je car odneo pobedu nad njim, oni se više ne plaše tiraninove obesti i njegovoga gneva."

1 minute ago, Maki said:

Kod Hrista.

"23. A obuzima me oboje: imam želju umrijeti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje;" (Filipljanima 1:23).

Sv. Atanasije Veliki u svom djelu O očovječenju Boga Logosa baš i ukazuje na tu razliku u poimanju smrti između Starog i Novog zavjeta:

"Jer, nekada, pre no što se zbio božanski dolazak Spasiteljev, smrt je i samim svetiteljima bila užasna, i svi su oplakivali one koji su umirali, smatrajući da su ovi izgubljeni. No sada, kad je Spasitelj vaskrsao telo, smrt više nije strašna, a svi koji veruju u Hrista gaze je kao da ona ništa ne predstavlja, i izabiraju radije da umru nego da se odreknu vere u Hrista. Jer, uistinu znaju da time što će umreti neće biti izgubljeni, nego će živeti i vaskrsenjem postati nepropadljivi. A onaj đavo, koji je nekada na ljude kidisao smrću, sada kad je njegova utroba rastrgnuta, jedini je koji je uistinu mrtav. Dokaz za ovo je činjenica da su se ljudi, pre no što su u Hrista poverovali, plašili smrti i da su se užasavali gledajući je. No, kad su pristupili veri u Hrista i Njegovom učenju, toliko su prezreli smrt da joj voljno hitaju u susret i postaju svedoci Vaskrsenja, koje je Spasitelj ostvario pobedivši smrt. Čak i malena deca hitaju u susret smrti; a u koštac sa njom ne hvataju se samo muškarci, nego i žene. Naime, smrt je postala toliko nejaka da su čak i žene, koje su ranije bile zastrašivane njome, sada u stanju da joj se narugaju kao mrtvoj i nemoćnoj. Jer, to je kao kada neki istinski car savlada kakvog tiranina, pa mu veže noge i ruke; tada ga svi prolaznici ismevaju, bijući ga i rugajući mu se; jer, otkako je car odneo pobedu nad njim, oni se više ne plaše tiraninove obesti i njegovoga gneva."

Tako je. Hvala i slava Isusu Kristu Gospodinu našem u vijeke vjekova .

Zašto niko ne odgovori na moje pitanje:

Čak i da je duša stvarno besmrtna, zar mislite:

1. Da bi Samuilo, koji se po Božijem uputstvu celog svog veka borio protiv vračara i drugih spiritističkih medijuma, istrebljujući ih, pristao da se pojavi kod njih?

2. Da bi Bog, koji je naredio kamenovanje medijuma u starom Izraelu, dozvolio da se duh Njegovog proroka pojavi kod tih medijuma koje je najoštrije osuđivao na smrt?

Ali evo meni prihvatljivog objašnjenja:

Kada se nakon vračanja ženi prikazao materijalizovani duh koji joj se predstavio kao Samuilo, ona se veoma uplašila jer je postala svesna ko je njen prerušeni gost. Duh joj je otkrio prerušenog gosta upozorivši je na taj način da bude oprezna. Duh pokazuje dobru volju saradnje. Zar bi pravi Samuilo to učinio i zatim nastavio da joj pomaže u njenom nesvetom poslu? Zar bi Samuilo, koji je kao Božji prorok za života bio protiv vračara, sada kao duh sarađivao s vračarom? Sigurno da ne bi!

Umirivši prestrašenu ženu, Saul ju je zapitao: »Šta vidiš?« Ona mu je odgovorila: »Bogove sam videla gde izlaze iz zemlje.«

»Kakav je?«, upitao je Saul.

»Star čovek izlazi ogrnut plaštem«, odvraća žena.

Tekst dalje kaže:

»Tada razume Saul da je Samuilo.«

Zatim tobožnji »Samuilo« pita Saula: »Zašto si me uznemirio i izazvao?«

Prvo što zaključujemo iz ovog teksta je da žena nije videla Samuila. Ona je samo pretpostavljala da vidi Samuila. Duh joj se nije predstavio. Na Saulovo pitanje šta vidi, ona je odgovorila: »Bogove sam videla gde izlaze iz zemlje.«

Ni Saul nije video Samuila. Na osnovu ženinog opisa da vidi starca gde izlazi ogrnut plaštem, Saul je pretpostavljao da je to Samuilo. Tekst kaže: »Tada razume Saul (tj. u sebi je zaključio) da je to Samuilo.» Činjenica koja proizlazi iz analize samog teksta potvrđuje da ni žena ni Saul nisu videli Samuila. Oboje su samo pretpostavljali da je duh koji se javio Samuilo.

Obratimo pažnju i na pitanje koje tobožnji »Samuilo« postavlja Saulu: »Zašto si me uznemirio i izazvao?«

Pravi Samulo je bio Božji prorok. Ako bi on imao besmrtnu dušu, kako to veruju pristalice urođene besmrtnosti, sigurno bi se nalazio u raju. Onda bi morao sići dole, a ne izaći iz zemlje gore. Napustiti raj ili nebo mogao bi samo uz Božje dopuštenje. Zar bi Bog koji je izdao tako stroge zabrane protiv vračanja, uslišio vračarin zahtev i dopustio Samuilu da se pojavi na zemlji kao odziv na vračanje? Izvesno je da ne bi!

Gde se nalazi prorok Samuilo posle svoje smrti? On se ne nalazi ni kao neumrla duša u raju ni kao neki svesni duh ili sena u hadu, tj. u nekom podzemnom odeljenju, kako su to verovali stari Grci i drugi narodi, pa i neki Jevreji. Samuilo se nalazi u grobu, a grob je mesto tišine, mraka i neaktivnosti. »Živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa«, kaže Božja reč (Propovednik 9,5). U grobu nema ni rada ni mišljenja (Psalam 146,4; 6,5). Mrtvi počivaju u besvesnom snu. Između smrti i vaskrsenja nema svesnog života. Prema tome duh koji se javio na poziv vračare nije bio pravi Samuilo, već materijalizovani duh nekog demona koji je dobio lik starog Samuila.

Šta je tobožnji »Samuilo« kazao Saulu na njegovu molbu da ga pouči šta da čini u ovom času duboke krize. »Samuilo« mu je odgovorio: »Zašto mene pitaš kad je Gospod odstupio od tebe i postao ti neprijatelj? ... Gospod će predati i Izrailja s tobom u ruke Filistejima, te ćeš sutra ti i sinovi tvoji biti kod mene i oko izrailjski predaće Gospod u ruke Filistejima.« (1. Samuilova 28,16-19)

Sotona u obliku starog Samuila prikazuje Saulu Boga ne kao Boga ljubavi koji je spreman da oprosti grešniku koji se kaje i da ga primi kao svog sina, već kao nemilosrdnog osvetnika koji uživa u kažnjavanju. Zatim proriče Saulu da će sutra poginuti. Ove sotonine reči upućene Saulu preko vračare bacile su ga u očajanje. Nije imao snage da ohrabri vojsku i sutradan kad se zametnula borba između njegove vojske i Filisteja, Izrailj je doživeo težak poraz, a sam Saul bacio se na svoj mač i tako izvršio samoubistvo. Izveštaj o Saulovoj pogibiji kaže:

»I tako pogibe Saul za bezakonje svoje, koje učini Gospodu što ne sluša reči Gospodnje i što traži da pita duh vračarski.« (1. Dnevnika 10,13)

Proričući Saulovu propast preko vračare u Endoru, sotona je to i postigao svojom porukom koja nije bila poziv na pokajanje i reformu već podsticanje na razočaranje i propast.

Sotona podstiče ljude da traže savet od onih koji pozivaju duhove. Otkrivanjem nekih pojedinosti iz njihove prošlosti nadahnjuje ih poverenjem u njegovu moć da može otkriti i budućnost. Iskustvom stečenim u toku dugih stoleća sotona može zaključivati od uzroka do posledice i često proreći, sa izvesnim stepenom sigurnosti, neke događaje u čovekovom budućem životu. Tako može prevariti jadne duše i učiniti ih svojim robovima.

20 minutes ago, Bezuslovni said:

Zašto niko ne odgovori na moje pitanje:

Čak i da je duša stvarno besmrtna, zar mislite:

1. Da bi Samuilo, koji se po Božijem uputstvu celog svog veka borio protiv vračara i drugih spiritističkih medijuma, istrebljujući ih, pristao da se pojavi kod njih?

2. Da bi Bog, koji je naredio kamenovanje medijuma u starom Izraelu, dozvolio da se duh Njegovog proroka pojavi kod tih medijuma koje je najoštrije osuđivao na smrt?

Sv. Anastasije ti daje odgovor. Pročitaj šta sam postavio.

Atanasije je odgovorio u vezi straha od smrti kod verujućih. U vezi Samuila kod vračare u Endoru nije ništa. Možda ti vidiš nešto što mi ostali ne vidimo. Pojasni nam to za konkretan primer sa Samuilom i vračarom svojim rečima!