بسم الله الرحمن الرحيم

Uvodna riječ

Neka je Allahov mir na svakoga ko uči, čita i traži uputu od Gospodara Svjetova. Tražim Allahovu zaštitu od prokletog šejtana. S Njegovim imenom…

(13:27) “... Reci: "Allah odvodi na stranputicu onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća."”

Ako je ovaj tekst stigao bilo kojim putem do vas, znajte da je Allahovom voljom.

Čak i to što pišem ovaj tekst, Allahovom je voljom. On je taj koji upravlja svime, a na nama je da li ćemo uzeti pouku iz Njegovih znakova koji su oko nas i u nama.

(41:53) Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini - na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok?

Cilj ovog teksta nije ništa drugo nego ponuditi zaključke o vjeri ponukane kritičkim promišljanjem, pregledavanjem historije, tradicije, i najvažnije - Allahovih riječi.

Namjeravam istražiti složene aspekte islamske vjere koji su često predmet kontroverzi i nerazumijevanja u svijetu gdje postoji mnogo različitih interpretacija i praksi. Želim istražiti očite kontradikcije i miskoncepcije koje su postale neizbježne u savremenom shvatanju islama. Naglašavam kako, iako se ta vjera naziva "islamskom", često je pod uticajem vanjskim izvora vjerskog zakona i interpretacija Kur'ana koje odstupaju od izvornog učenja. Tekst ukazuje na političke i društvene utjecaje koji su doprinijeli kontaminaciji vjere elementima politeizma te ističe kako je šejtan, kao lukavo biće, uspio zavesti mase svojim prevarama. Kroz analizu tih tema, želim otkriti nepoznatu stranu islama koja potiče na kritičko promišljanje i dublje razumijevanje ove vjere.

Također, želim naglasiti da ja nisam nikakav “učenjak” niti “alim” nego osoba koja je slobodna od indoktrinacije, koja je do svojih zaključaka došla korištenjem alata koje joj je Allah Uzvišeni dao. Neću govoriti ništa što nema smisla. Obećavam.

Na vama je da procijenite, i svako će biti odgovoran za svoju procjenu.

(17:36) Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum - za sve to će se, zaista, odgovarati.

Šta je Islam?

Sve svete knjige od Boga obznanjuju da postoji samo Jedan Bog svih ljudi i da se mir i sreća postižu samo kroz predaju Njemu. Oni koji obožavaju samo Boga i pravedni su, istinski su predani Bogu. Iako je svaka religija iskvarena inovacijama, tradicijama i lažnim, idolopokloničkim doktrinama, postoje istinski predani Bogu unutar svake religije. Ti predani Bogu mogu biti kršćani, židovi, muslimani, hindusi, budisti ili bilo ko drugi.

Sada smo u eri kada su sve Božje poruke dostavljene, očišćene i ujedinjene u jednu jedinstvenu religiju za sve ljude – Čisti Islam - Potpunu predanost Bogu.

(2:62, 5:69) One koji vjeruju, bili oni židovi, kršćani i sabijci, a koji su vjerovali u Allaha i Posljednji dan i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati.

Iako su inovacije, tradicija i lažna učenja iskrivila svaku religiju, "Predani Bogu" mogu postojati unutar svih njih. Ti Predani mogu biti kršćani, Židovi, muslimani, hindusi, budisti ili bilo ko drugi. Dakle najniži kriterij je vjerovati u Boga, u Onaj svijet i biti dobar, biti čestit. Ko te uslove ispuni, koje god vjere bio, nema straha i neće tugovati!

Da li je današnji Islam iskrivljen?

Sad kad znamo šta je islam i koji su najniži kriteriji da bi neko bio musliman, da krenemo sa argumentima zašto mislim da je današnji islam iskvaren.

U Kur’anu jasno stoji:

"Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potpuno objašnjenu?! A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom, zato ti ne budi od onih koji sumnjaju! (Kur'an, Sura Al-An'am, 6:114)

Dakle, Kur’an je potpuno objašnjen i ne treba nam izvor vjere i vjerskih zakona pored Kur’ana, ako ovaj ajet uzmemo za ozbiljno.

Šta bi bio hadis?

Hadisi su zbirke tradicija koje sadrže izreke poslanika Muhammeda a.s. i saznanja o njegovoj svakodnevnoj praksi (sunnet), čine glavni izvor uputa za muslimane pored Kur'ana.

Važno je spomenuti da su hadisi prenošeni s koljena na koljeno, oralno, a prva zbirka hadisa je Muwatta Imama Malika, napisana 793., 161 godinu nakon smrti poslanika a.s. i ona sadrži samo 600 hadisa sa lancem prenosilaca koji idu direktno do poslanika. Imajmo na umu da danas postoji oko 4000 - 30 000 hadisa.

Najvrijednije zbirke hadisa - Sahih Bukhari i Sahih Muslim su napisane 214 i 242 godine nakon smrti poslanika a.s.

Da bismo to stavili u perspektivu, broj godina od smrti poslanika (632) do prve zbirke hadisa je isti kao od vremena Huseina Kapetana Gradašćevića (1823.) do Zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu, a 2037. godina bi bila identična udaljenosti do Sahih Bukhari.

Šta hoću da kažem?

Pored toga što nam Kur’an govori da nam ne treba neki eksterni izvor vjerskog zakona, to nam govori i sama logika.

Zamislite da se od vremena Huseina Gradašćevića ništa o njemu nije zapisalo do Olimpijskih igara, sve informacije koje smo o njemu imali su prenošene oralno sa koljena na koljeno. Da li bi takve informacije bile relevantne? Da li bi ih iko uzimao za ozbiljno? Da li bi sa sigurnošću mogli reći: “Da, kunem se Allahom da je Husein Kapetan Gradašćević ovo izjavio!” ?

Ja ne bih smio. Iskreno.

Nažalost, nasuprot svemu tome, ljudi se i dalje kockaju sa svojim Ahiretom i prepuštaju interpretaciju Kur’ana i vjere osobama koje vjeruju da je poslanik a.s. odobrio odvratne stvari poput Sahih al-Bukhari 6603 (https://sunnah.com/bukhari:6603).

Tu piše da je poslanik odobrio silovanje djevojaka koje su zarobljene. Znam da je odvratno, ali moram navesti ovakav slikovit primjer kako bih prikazao apsurdnost.

Vjerovatnije je da su ovakvi hadisi promovisani zbog zloupotrebe, jer su neki ljudi bili skloni ovakvim odvratnostima, pa su počeli izmišljati laži o poslaniku kako bi opravdali svoje zle namjere.

Kroz razne eksterne interpolacije smo došli od čiste, Allahove vjere, do one u kojoj:

je silovanje u ratu dopušteno (https://sunnah.com/bukhari:6603) ,

je poslanik navodno dozvolio ženi dojenje odraslog muškarca koji nije njen muž (https://sunnah.com/muslim:1453a) ,

je dozvoljeno prevariti ropkinju koja je siroče u brak (https://sunnah.com/bukhari:6971),

je poslanik vadio oči ljudima užarenim šipkama, sjekao im ruke i noge i ostavio ih u pustinji da umru od žeđi (https://sunnah.com/bukhari:6805),

se poslanik predstavlja vulgarno (https://sunnah.com/bukhari:268)

nedužno dijete ide u džehennemsku vatru jer je majka to dijete zakopala (https://sunnah.com/abudawud:4717)

Imajte na umu da se radi o jakim, legitimnim i autentičnim hadisima.

Postoji ih ogroman broj koji su u kontradikciji sa Kur’anom, a još veći broj koji su u kontradikciji sami sa sobom.

Ovdje ću ostaviti link ko želi pregledati veći broj problematičnih sahih hadisa i uvjeriti se u njihovu nesigurnost kao izvor vjerskog zakona i kao nešto čega bi se trebalo pridržavati kao smjernice do Dženneta.

Problematični sahih hadisi : https://qurantalk.gitbook.io/problematic-sahih-hadith

Pregledom ovakvih hadisa sam došao do zaključka da su u očitoj kontradikciji sa Kur’anom i da nas je i sam Allah kroz Kur’an upozoravao na ovakve stvari.

(6:112) Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina, koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju;

Hmm… Šta bi te kićene besjede mogle biti, mene zaista neodoljivo podsjeća na hadise, međutim tu nije upotrijebljena riječ hadis - ٱلْحَدِيثِ…

(39:23) ٱللَّهُ نَزَّلَ أَحْسَنَ ٱلْحَدِيثِ كِتَـٰبًۭا مُّتَشَـٰبِهًۭا مَّثَانِىَ تَقْشَعِرُّ مِنْهُ جُلُودُ ٱلَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلَىٰ ذِكْرِ ٱللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ هُدَى ٱللَّهِ يَهْدِى بِهِۦ مَن يَشَآءُ ۚ وَمَن يُضْلِلِ ٱللَّهُ فَمَا لَهُۥ مِنْ هَادٍ ٢٣

Allah objavljuje najbolji govor (hadis), Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju. Od nje se koža ježi u onih koji se Gospodara svoga boje, a zatim, kad se spomene ime Allahovo, kože se njihove i srca njihova smiruju. To je Allahova Uputa kojom On upućuje koga hoće; a onoga kome Allah da daje u zabludi, njemu nema uputitelja.

Ovdje očigledno piše da je Kur’an najbolji hadis… Najbolji govor, najbolja naracija.

Allah također upozorava od vjerovanja u druge govore i naracije, pored Allahovih ajeta u

(45:6) تِلْكَ ءَايَـٰتُ ٱللَّهِ نَتْلُوهَا عَلَيْكَ بِٱلْحَقِّ ۖ فَبِأَىِّ حَدِيثٍۭ بَعْدَ ٱللَّهِ وَءَايَـٰتِهِۦ يُؤْمِنُ٦

To su Allahovi ajeti i znakovi koje ti kao istinu navodimo, pa u koji će govor (hadis), ako ne u Allahove riječi i znakove Njegove, oni vjerovati?

(7:185) وَلَمْ يَنظُرُوا۟ فِى مَلَكُوتِ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَمَا خَلَقَ ٱللَّهُ مِن شَىْءٍۢ وَأَنْ عَسَىٰٓ أَن يَكُونَ قَدِ ٱقْتَرَبَ أَجَلُهُمْ ۖ فَبِأَىِّ حَدِيثٍۭ بَعْدَهُۥ يُؤْمِنُونَ ١٨٥

I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj primakao? Pa u koji će govor, ako ne u Kur'an, vjerovati?

(77:50)فَبِأَىِّ حَدِيثٍۭ بَعْدَهُۥ يُؤْمِنُونَ ٥٠

Pa u koji hadis poslije njega (Kur'ana) vjeruju?

(7:2-3) Ovo je knjiga koja ti se spušta - pa neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje - da njome upozoravaš, i da vjernicima bude opomena. Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i pored Njega ne slijedite druge kao zaštitnike! A kako se vi malo prisjećate i pouku primate?!

Riječi u 7:2-3 sadrže jasne upute da slijedimo Kur'an i ništa drugo.

(68:37-38) Ili imate li vi neku knjigu koju čitate? Koja vam kaže da ćete imati što odaberete?

(6:155) A ovo je blagoslovljena Knjiga koju smo objavili, stoga je slijedite i budite bogobojazni kako biste postigli milost.

Ponovno čitamo zapovijed da slijedimo Kur'an. Nije naveden nijedan drugi izvor.

Zastupnici hadisa tvrde da trebamo slijediti hadise jer su dokazano autentični! Međutim, pitanje autentičnosti nije faktor u zapovijedi u 45:6, Allah ne kaže u koje hadise koji nisu autentični će vjerovati osim Kur’ana…

I tako se postavlja pitanje: šta je s 45:6, 7:185 i 77:50?

Riječi u 45:6 zabranjuju BILO KOJI hadis osim Božjih objava (Kur'ana). Pitanje autentičnosti nije spomenuto nigdje u zapovijedi u 45:6."

Allah je poprilično jasno u Kur'anu objasnio da ne pratimo ništa osim Njegove objave, ne obožavamo, veličamo i ne spominjemo nikog u obredima obožavanja osim Njega. Sam Kur'an je dovoljan za uputu. Za Kur'an Allah kaže u

26:2 „Ovo su ajeti Knjige jasne“.

Nema hadisa koji trebamo pratiti, nema nikakve uleme i učenjaka. Vjera je između Allaha i čovjeka. Poslanici su prenosili Allahovu poruku ljudima i samo su ljudi. Ne smijemo praviti razlike među njima.

Allah nam je dao opis Kur’ana, a takvim opisom se gubi smisao svih dodatnih izvora vjere… Takav opis je na slici ispod.

(6:19) Reci: "Šta je po svjedočenju najveće?", i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "On je Bog Jedini, i ja nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete."

Molim vas da svaki ajet koji je ovdje naveden sami provjerite i dođete sami do zaključka, da li nam treba ikakav izvor vjere osim Kur’ana.

Islam je predstavljen i praktikovan u okvirima trojstva za kojeg Allah nije dozvolu spustio.

Musliman mora otvoriti oči i uvidjeti obmanu staru više od 1000 godina.

Kur’an je sačuvan Allahovom intervencijom, i sve što od nas taj Kur’an traži jeste da ga slijedimo.

Slijeđenje Kur’ana se ne odražava u shvaćanjima istog od strane običnih smrtnika.

Slijediti Poslanika znači držati se striktno Kur’ana, baš onako kako je i on to činio.

Poslanik nije imao nikakvu dodatnu objavu, niti je imao praksu mimo Kur’anskih uputa, a koje je praktikovao po nadahnuću ili nahođenju zdravog uma. Ako se takvo šta i desilo, bilo je privatnog, lokalnog ili privremenog karaktera.

Sav Islam je sadržan među kur’anskim ajetima i nema Islama (za vjernike nakon Poslanika a.s.) mimo korica mushafa. Tu se nalazi sve što vjernika čini vjernikom, i čovjeka džennetlijom.

Kur’anski din je jedini originalni i izvorni Islam. On je lahak i logičan.

Sva što vjerniku treba za sreću na oba svijeta nalazi se u Kur’anu. Drugačija tvrdnja otvara pandorinu kutiju!

Pitanja koja se mogu javiti su:

Ali kako onda klanjati? Koliko rekata ima svaki namaz?

Kako se uči ezan?

Koliko % iznosi zekat?

Kada klanjati, koja su vremena namaza?

Itd.

I da budem iskren, sve su to validna pitanja i u nastavku ću pokušati dati razumljiv odgovor, koji je logički koherentan sa opisom Kur’ana iznad.

Namaz

Šta je uopšte namaz? Namaz (salat) znači kontakt, veza, podrška.

Također, veoma je važno znati da namaz nije propisan Muhammedu a.s. nego Ibrahimu a.s.:

(21:73) I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili.

Allah naređuje svojim robovima koji prate Kur'an da prate religiju poslanika Ibrahima.

(16:123) „Zatim smo ti objavili ˹O Poslaniče, govoreći˺: “Slijedite vjeru Ibrahima, čestitog, koji nije bio od mnogobožaca.”

(8:35) وَمَا كَانَ صَلَاتُهُمْ عِندَ ٱلْبَيْتِ إِلَّا مُكَآءًۭ وَتَصْدِيَةًۭ ۚ فَذُوقُوا۟ ٱلْعَذَابَ بِمَا كُنتُمْ تَكْفُرُونَ

Molitva njihova pored Kabe svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama; zato patnju iskusite jer ne vjerujete.

Zanimljivo je da je u ajetu iznad iskorištena riječ صَلَاتُهُمْ koja govori o namazu idolopoklonika. Dakle u Muhammedovo a.s. vrijeme, ljudi su već obavljali namaz, koji je naravno bio zaprljan idolopokloničkim praksama. Muhammed a.s. je došao sa Kur’anom da očisti ovaj zaprljani namaz, ostatke namaza koji je bio propisan Ibrahimu a.s.

Nedugo zatim, ljudi su počeli dodavati različite inovacije u vjeru (posredništvo, salavate, selame, izmijenjen šehadet, spominjanje ljudskih bića u ezanu i namazu), jer to je ono čemu su ljudi skloni, i vremenom, islam je počeo gubiti izvorni oblik. U sam namaz su dodate prakse koje su nelogične i suprotstavljaju se Kur’anu, te su dodata tumačenja nekih Kur’anskih ajeta kako bi se opravdale ovakve prakse.

Čak i mnogo prije, dok sam vjerovao u povjerljivost i vjerodostojnost hadisa sam se pitao, da li je Muhammed a.s. govorio: “Svjedočim da sam ja Allahov poslanik” u namazu, da li je donosio salavate na sebe i da li je donosio selame sam na sebe kao što to mi radimo danas.

Direktno se obraćamo poslaniku u namazu (esselamu alejke ejjuhennebijju - mir neka je na tebe O vjerovjesniče).

Da bismo obavljali namaz kako treba, on ne smije ni u kojem slučaju biti kontradiktoran Kur’anu i mora biti apsolutno slobodan od širka i apsolutno posvećen ISKLJUČIVO Allahu.

Nažalost, većina nas je naučila obavljati namaz uz spominjanje drugih osim Allaha, uz obraćanje ljudskom biću u namazu, također većina nas uopšte ni ne zna šta znače arapske riječi koje učimo na namazu… Sve ove prakse su u predviđene u Kur’anu.

[12:106] Većina onih koji vjeruju u Allaha ne čine to bez idolopoklonstva.

Dakle prvi korak bi bio osloboditi namaz od ovih praksi.

Oslobađanje od širka

Kur'an jasno naglašava da je samo Allah taj koji ima moć da našteti ili koristi ljudima .

(5:76) Reci: "Zar pored Allaha obožavate nešto što vam ne može nanijeti nikakvu štetu, niti vam korist neku pribaviti? A Allah je zaista Onaj koji sve čuje i sve zna."

Kad god vjerujemo da nešto ili neko drugi, osim Allaha, može uticati na našu sudbinu ili naše blagostanje, mi postavljamo partnera ili idola uz Allaha.

(51:58) Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!

Suptilni oblik širka se pojavljuje kada vjerujemo da su entiteti poput idola, poslanika, posrednika, bogatstva ili bilo koje druge stvorene stvari u stanju kontrolirati našu sudbinu.

Kur'an navodi različite entitete koje ljudi obožavaju. To uključuje kipove (2:51, 21:51-53), Isusa (5:72), džinne (6:100), djecu (7:190), ljude/stvorenja (7:194), posrednike (10:18), šejtana (14:22), imetak (18:32-36, 18:42), mrtve vjerovjesnike/poslanike/svece (16:20-21, 3:79), ego (25:43, 45:23), kraljeve i gospodare (12:42), posao (68:17-33), poštovanje izvora vjere osim Allahove objave (6:19), vjerske vođe i učenjake (9:31), sekte (30:31-32).

Npr. , čak i poslanici, kako navodi Kur'an, nemaju moć da štete ili koriste čak ni sebi, a kamoli drugima.

(7:188) Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh ono što je čulima nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju."

Samo ono što Allah odredi može se dogoditi, a poslanici su samo upozoritelji i obavještajci, ali nemaju moć da direktno utječu na sudbinu ili blagostanje bilo koje osobe.

Dakle, širk nije samo fizičko obožavanje idola, već može biti prisutan u vjerovanju da bilo što osim Allaha ima moć da šteti ili koristi, što je suština idolatrije u islamu.

(6:162) Reci: "Moj namaz, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha, Gospodara svjetova,

Zašto onda obrede posvećujemo drugima, a ne ISKLJUČIVO Allahu?

Upravo zato što uzimamo tumačenja vjere ljudi koji su dodavali ove razne prakse i zaprljali vjeru idolopoklonstvom, a ne uzimamo sam Kur’an kako nam je Allah naredio.

(72:18-20) Mesdžidi su Allaha radi, i ne dozivajte, pored Allaha, nikoga! A kada je Allahov rob ustao dozivajući Njega, oni su se skoro svi na njega u gomilama okomili. Reci: "Ja se samo Gospodaru svome molim i nikoga Njemu u obožavanju ne pridružujem."

Da li mi u obožavanju Allaha pridružujemo druge kada:

dozivamo poslanika (esselamu alejke ejjuhennebijju) iako nam je to Allah zabranio?

U obredima poput salavata sa munare uoči petka dozivamo poslanika i obraćamo mu se direktno?

(,,Salavat i selam na Tebe, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, Allahov poslaniče. Salavat i selam na Tebe, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, Allahov miljeniče. Salavat i selam na Tebe, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, kod Allaha zagovorniče. Salavat i selam na Tebe, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, milosti svih svjetova.''- https://www.youtube.com/watch?v=8w2n-JbXc78 )?

Da li je to poslanik a.s. radio ili preporučio da se radi? Sami dajte odgovore na ova pitanja.

Također, odgovor se nalazi i u Kur’anu:

(3:79) Nije primjereno čovjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo, a zatim da govori ljudima: "Budite robovi moji, a ne Allahovi!", nego: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!"

Iz ovog ajeta je jasno da je poslanik od ljudi tražio da budu pobožni time što Knjizi poučavaju i proučavaju je, i da NIKAD ne bi stao ni blizu savjetovanja ljudi da spominju njega u obredima koji trebaju biti posvećeni isključivo Allahu.

Kada vjernici pokušavaju uzdići status poslanika iznad onoga što je Bog odredio, oni misle da odaju počast poslaniku, ali ono što zapravo rade je prkošenje Božjim riječima i uspostavljanje partnera s Bogom. To se dogodilo s Isusovim sljedbenicima. Prvo su rekli da je božanstven, zatim su rekli da je sin Božji, zatim su rekli da su on i Bog jedno.

Dakle, šehadet, ezan, namaz, hadž, post i svi drugi obredi moraju biti posvećeni isključivo Gospodaru, bez spominjanja ikoga drugoga.

Salavati

(33:56) إِنَّ ٱللَّهَ وَمَلَـٰٓئِكَتَهُۥ يُصَلُّونَ عَلَى ٱلنَّبِىِّ ۚ يَـٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ صَلُّوا۟ عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا۟ تَسْلِيمًا

Zaista Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam šaljite!

Ovaj ajet se smatra opravdanjem donošenja salavata.

Već ranije sam spomenuo da su u sam namaz su dodate prakse koje su nelogične i suprotstavljaju se Kur’anu, te su dodata tumačenja nekih Kur’anskih ajeta kako bi se opravdale ovakve prakse. Izmijenjena su značenja Kur’anskih riječi i ajeta da bi se opravdale inovacije i nove prakse koje ranije nisu bile tu.

Sa prakticiranjem salavata ima nekoliko problema.

Riječi "yuṣallūna" (يُصَلُّونَ) i "ṣallū" (صَلُّوا) mogu imati jedno od dva značenja, ovisno o tome koji korijen se koristi;

ili "sad-lam-waw" (ص ل و), što je korijen za molitve i blagoslove,

ili "waw-sad-lam" (و ص ل), što je isti korijen kao Salat i znači povezivanje ili spajanje.

Ako primijenimo prvi, stih bi bio tumačen kao da Bog i meleci šalju blagoslove na poslanika, i tako bi trebali i vjernici.

Ako primijenimo drugi korijen, razumjeli bismo da se Bog i meleci povezuju ili podržavaju poslanika, i tako bi trebali i vjernici.

Možemo odrediti koji je korijen ispravan za primjenu gledajući kako se ova riječ koristi u drugim ajetima Kur'ana. Jedan primjer koji pojašnjava da korijen ne može biti slanje blagoslova ili molitvi može se vidjeti u sljedećem ajetu:

(9:99) وَمِنَ الْأَعْرَابِ مَنْ يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَيَتَّخِذُ مَا يُنْفِقُ قُرُبَاتٍ عِنْدَ اللَّهِ وَصَلَوَاتِ الرَّسُولِ أَلَا إِنَّهَا قُرْبَةٌ لَهُمْ سَيُدْخِلُهُمُ اللَّهُ فِي رَحْمَتِهِ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَحِيمٌ

A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u ahiret i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanika podrže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih milošću Svojom obasuti, Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Iz ovog ajeta vidimo da se trošenje novca smatra vidom salavata. Ovo implicira da postoji fizička komponenta salavata kroz fizičku podršku poslaniku sredstvima. Ovo je ponovno naglašeno u sljedećem ajetu.

(9:103) خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِمْ بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ إِنَّ صَلَاتَكَ سَكَنٌ لَهُمْ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ

Uzmi od dobara njihovih zekat i sadaku, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i ohrabri ih, tvoje ohrabrenje će ih, zaista, smiriti - a Allah je Onaj Koji sve čuje i sve zna.

Iz ovog ajeta vidimo da je salavat dvosmjeran. Ljudi su slali novac u vidu salavata (podrške) poslaniku, a zauzvrat im je poslanik vraćao salavat (podršku) za njihov trud.

Ovaj koncept je sličan zahtjevu u 4:64 kada je poslanik bio živ da ljudi odu njemu kako bi se on mogao moliti Boga za njihov oprost, pokazujući da su vjernici imali dužnost, kao i poslanik.

Prvi put kada se riječ "salawat" (صَلَوَاتٌ) koristi u Kur'anu jest u sljedećem ajetu, gdje Bog blagosilja vjernike:

(2:157) To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu.

Vidimo sličan izraz u sljedećem ajetu, gdje Bog podržava vjernike, kao i meleke:

(33:43) On je Taj Koji vas pomaže, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima milostiv.

Ako bi u ovom ajetu iznad يُصَلِّي preveli kao “blagosilja” ajet ne bi imao smisla kao ako ga prevedemo kao “pomaže”.

U gornjem ajetu vidimo da Allahi Njegovi meleci yuṣallī (يُصَلِّي) na vjernike. Ponovo, ovisno o tome koji se korijen primjenjuje na ajet, može se shvatiti da Bog i Njegovi meleci ili blagoslivljaju ili povezuju (npr. pomažu i podržavaju) vjernike.

Ali iz ovih ajeta jasno je da Allah ne komemorira imena vjernika kao što to rade u modernim salavatima prema poslaniku, već podržava vjernike u njihovim naporima u ovom svijetu vodeći ih.

Iz ovih ajeta vidimo da je zapovijed za vjernike da pomažu i podržavaju poslanika. I zapovijed za poslanika da učini isto za vjernike. Allah također pomaže i podržava vjernike, kao i meleci.

Ali ništa od ovoga ne implicira da bismo to trebali činiti tokom našeg namaza, jer se namaz mora posvetiti samo Bogu. S obzirom na to, da li slanje salavata poslaniku uopće ima smisla danas kada je poslanik mrtav?

Osim toga, kroz Kur'an, kada se koristi riječ "Nabi" u vezi s Muhamedom, to se dešava samo dok je bio živ. Ovo se dodatno potvrđuje gledanjem ostatka ajeta 33:56, gdje Bog obavještava vjernike da "selame poslanika. - njemu selam šaljite!" Očigledno je da ne možete poselamiti nekoga ko više nije živ; stoga se ovo odnosi samo kada je poslanik živ.

Još jedan jasan primjer u Kur'anu koji pokazuje da kada se koristi riječ "nabi - النَّبِيِّ", to se odnosi samo na period dok je poslanik bio živ, je u sljedećem ajetu:

(49:2) O vi koji vjerujete, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite.

Iz ovog ajeta jasno je da se ne može podići glas iznad glasa poslanika nakon što on umre. Ako bilo ko ima ikakvih sumnji da je fizičko tijelo Muhameda mrtvo, Bog je također razjasnio ovu stvar:

(3:144) Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati, Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi.

(39:30) Ti ćeš, sigurno, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.

Dakle, ajet 33:56 odnosi se na zapovijed koja je bila obaveza vjernicima dok je Muhamed bio živ i obavljao svoju obavezu od Boga. Vjernici su u to vrijeme bili dužni podržati poslanika.

Sada kada je poslanik preminuo i ispunio svoju misiju prenošenja ove poruke, više se ne može donositi salavat za poslanika, baš kao što više ne možemo podizati glas ili pozdraviti poslanika.

Ne samo da se zapovijed iz 33:56 ne može izvršavati, već se ne može koristiti ovaj ajet kao opravdanje za konstantno komemoriranje poslanika i uključivanje njegovog imena u namaz je potpuno u suprotnosti s Kur'anom gdje se ističe da svaka hvala pripada samo Bogu.

Kao vjernici, naređeno nam je da se sjećamo Allaha često.

(33:41-42) "O vi koji vjerujete, neprestano se sjećajte Allaha i slavite Ga danju i noću"

Učiniti drugačije direktno bi proturječilo učenjima poslanika Muhammeda i drugih poslanika.

Oni koji pokušavaju opravdati takva djela pravdaju se time da su ovi pravedni pojedinci bili bliži Bogu pozivajući se na njih, te da bi oni bili posrednici kod Boga, ali Bog nam govori da to nije slučaj.

(39:3) Zar ne, Čista vjera pripada samo Allahu. A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: "Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik.

(20:14) Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i namaz obavljaj da se mene sjetiš!

Namaz je povezan s kontemplacijom i molitvom vjernika (9:103). Međutim, mnogi muslimani zaboravljaju ove činjenice; pod utjecajem šejtana, počeli su se previše fokusirati na sjećanje na Muhammeda i meditiranje i komemoriranje njegovog imena danju i noću. To se smatra idolopoklonstvom koje nije u skladu s vjerovanjem u Allaha, poslanika i učenjima islama. Ajet 30:40 nas podsjeća da je Allah taj koji nas je stvorio, koji nam daje, koji okončava naše živote i koji će nas proživjeti radi nagrade. Zbog toga pravi muslimani se sjećaju svog Svemogućeg Stvoritelja, spominju Njegova lijepa imena i veličaju Njegovu uzvišenost danju i noću.

Još jednom, svakoga ohrabrujem da sam dođe do svojih zaključaka i procijeni da li u našem islamu ima elemenata idolopoklonstva, da li smo od Muhammeda a.s. napravili idola:

koji će se zauzimati za nas (ljude koje nikad nije vidio) pred Bogom

koji je najodabraniji, miljenik, najbolje Allahovo stvorenje, time praveći razliku između poslanika što nam je zabranjeno u 2:285 - "Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!"

čije se tijelo ne razgrađuje (u sahih hadisima tijela poslanika ne trunu - Sunan Abî Dâwûd (1047), Sunan al-Nasâ’î (1374), and Sunan Ibn Mâjah (1636))

čije se ime nalazi u skoro svim džamijama odmah do Allahovog, u nekim džamijama čak u impozantnijem obliku od Allahovog

itd.

Posredništvo – šefa'at (kontradikcija)

To je još jedna neistina, jer je u kontradikciji sa ajetom ispod, a zna se da u Kur'anu nema kontradikcija. U nastavku su neki hadisi koji govore o posredništvu.

Kada čujete mujezina, ponovite ono što govori, a zatim zazovite blagoslov na mene, jer će svako ko prizove blagoslov na mene dobiti deset blagoslova od Allaha; onda moli Allaha za moj Wasilet (zagovorništvo), što je rang u Džennetu koji dolikuje samo jednom od Allahovih robova, a ja se nadam da ću ja biti taj. Ako ko traži da mi se da Wasilet (zagovorništvo), dobit će ga.

LINK: https://sunnah.com/muslim:384

Anas bin Malik je prenio da će na Sudnjem danu ljudi moliti poslanike da posreduju kod Boga za njih. Adem, Ibrahim, Musa i Isa će odbiti, upućujući ih na Muhammeda. Muhammed će posredovati i zatražiti od Boga da spasi sve one koji su imali vjeru veličine zrna ječma. Nakon nekoliko faza, Muhammed će zatražiti da se iz vatre izvade svi koji su u sebi imali čak i vjeru veličine najmanje sjemenke. Allah će tada izvesti iz vatre sve one koji su izrazili vjerovanje u jednog Boga.

LINK: https://sunnah.com/bukhari:7510

Ovaj hadis opisuje situaciju koja se navodno događa na Sudnjem danu, prema islamskom vjerovanju. Govori se o tome kako će ljudi tada tražiti posrednike koji će moliti Boga za oprost i milost za njih. Po zaprljanoj islamskoj tradiciji, ti posrednici su poslanici i odabrani pojedinci koje će ljudi tražiti da posreduju kod Boga za njih.

U tekstu se opisuje kako će ljudi prvo tražiti pomoć od Adema, prvog čovjeka u islamskoj tradiciji. Međutim, Adam će odbiti jer će se bojati Božje srdžbe zbog vlastitog neposluha. Zatim će se ljudi obratiti Nuhu, ali i on će odbiti jer će biti zabrinut za vlastitu sudbinu.

Na kraju, prema tekstu, ljudi će zatražiti od Poslanika Muhameda da posreduje kod Boga za njih. Muhamed će tada biti taj koji će biti u mogućnosti da posreduje za ljude pred Božjim prijestoljem i njegova će molitva biti uslišena. Ovaj tekst ilustrira vjerovanje muslimana o posredništvu poslanika i kako će oni tražiti pomoć kod Boga na Sudnjem danu.

LINK: https://sunnah.com/bukhari:3340

______________________________________________________________

6:51-52 I upozoravaj Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati - da bi se uščuvali. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole u želji za licem Njegovim; ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi ti, ako bi ih otjerao, u zulumćare spadao.

2:123 I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće pomoći.

2:48 I bojte se Dana kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvaćati, kada se ni od koga otkup neće primati i kada nikome niko neće u pomoć priteći.

2:254 O vi koji vjerujete, podijelite dio onoga čime vas Mi opskrbljujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! A nevjernici su pravi zulumćari!

6:70 Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da niko, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati i od takvog se neće nikakva otkupnina primiti. Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja bolna, zato što nisu vjerovali.

6:94 A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. Mi ne vidimo s vama zagovarače vaše za koje ste smatrali da ih Allahu treba u obožavanju pridružiti, pokidane su veze među vama i ostaviše vas oni za koje ste tako tvrdili.

6:107 Da Allah hoće, oni ne bi širk činili, a Mi tebe nismo dali da ih nadzireš niti si ti za njih zadužen.

Naravno, kontraargument bi mogao biti da postoje ajeti koji govore da je Allah dozvolio posredništvo kao što su:

20:109 “Tog Dana nikakvo zauzimanje neće biti od koristi, osim onih kojima dopusti Najmilostiviji i čije su riječi Njemu saglasne.”

21:28 “On zna šta su radili i šta će raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe..”

10:3 “Uistinu, vaš Gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju za šest dana, zatim se na Aršu uspostavio, upravljajući svime. Nitko ne može posredovati osim uz Njegovo dopuštenje. To je Allah – vaš Gospodar, pa samo Njega obožavajte. Zar tada nećete biti svjesni?”

19:87 “Niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga ko je zavjet od Svemilosnog uzeo!”

Da li ovo znači da postoji kontradikcija u Kur’anu jer u desetak ajeta se govori o tome kako nema nikakvog posredovanja, a u desetak da ima? Naravno da ne.

Ovi ajeti govore samo o tome da nikakvo posredništvo neće biti moguće osim onoga koje već ide u svrhu koju je Allah odredio. Poslanik neće moći posredovati za svoj ummet jer nije bio tu i nema smisla da posreduje za nekoga poput mene ili tebe jer nas nikad nije ni vidio ni čuo za nas. Allah neće promijeniti svoje mišljenje samo zato što mu je to ljudsko biće reklo, to Mu ne priliči.

Osim toga, poslanik ne zna ni kako mu se ummet odazvao na poruku, a kamo li da li da se za njega zauzima.

5:109 Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: "Kako su vam se odazivali?", oni će reći: "Mi znanja nemamo; zaista Ti dobro znaš sve što je čulima nedokučivo."

U suprotnom, značilo bi da Kur’an na nekim mjestima govori o tome da NIKO neće moći ni za koga ništa učiniti, a na nekim da će ipak moći. To znači da u Kur’anu postoje kontradikcije… Razmislimo malo. Ako uporedimo 2:123 gdje Allah kaže da niko ni za koga neće moći ništa učiniti, a u 21:28 kaže da će se zauzimati za onoga s kim On bude zadovoljan, da li to znači da će se zauzimanje moći odvijati kao u hadisima spomenutim iznad?

Naravno da ne, jer bi to išlo u suprotnost sa ajetima koji negiraju posredništvo, a Kur’an nema kontradikcija.

Zamislite da kažem osobi A: “Hej osobo A, ja sam odlučio da danas neću jesti ništa slatko”, a osobi B: “Hej osobo B, danas neću jesti ništa slatko osim čokolade.”.

Da li sam im rekao istu stvar? Naravno da ne.

Ista stvar je sa zagovorništvom. Samo onaj čija je volja u skladu sa voljom Svemoćnog može posredovati na Dan suda, ukoliko zauzimanje ima smisla.

Ne želim da uzimate zdravo za gotovo ništa što pročitate, samo razmislite o ovome.

Šehadet

(39:45) Kad se spomene sam Allah, grče se srca onih koji u ahiret ne vjeruju, a kada se spomenu oni koje oni pored Njega obožavaju, odjednom ih radost obuzme.

Moramo biti zadovoljni sa spominjanjem samog Allaha u našoj proklamaciji vjere.

Da bismo namaz isključivo Allahu posvetili potrebno je da u njemu izjavljujemo svoju vjeru onako kako nam je Allah naredio u Kur’anu, bez spominjanja ljudskih bića uz Njega Uzvišenog.

(3:18) Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni, postupajući pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.

Primijetimo da u 3:18 nije spomenut nijedan poslanik.

(47:19) Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprost za svoje grijehe i za vjernike i vjernice! Allah zna vaše kretnje, kud se krećete i mjesto vašeg smiraja gdje boravite.

Zanimljivo je to da je jedino mjesto u Kur’anu gdje se spominje svjedočenje da je Muhammed a.s. poslanik ajet 63:1 u kojem licemjeri svjedoče da je on poslanik.

(63:1) Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi svjedočimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!", i Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah svjedoči i da su licemjeri pravi lašci.

Nakon njihove izjave da je Muhammed a.s. poslanik Allahov, Allah odgovara da On zna da je Muhammed Njegov poslanik…

A osim toga, u ajetu ispod, Muhammed a.s. je rekao da će svjedok između njega i ljudi biti Allah.

(6:19) Reci: "Šta je po svjedočenju najveće?", i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "On je Bog Jedini, i ja nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete."

Muslimani insistiraju na dodavanju drugih "Šehadeta" (množina) - proklamacije da je Muhammed Allahov poslanik uz “Neba boga osim Allaha”. Ovo je po definiciji "Širk" (pripisivanje Allahu) i otvoreno prkošenje Allahu i Njegovom poslaniku. Dodatno, krši glavne zapovijedi u 2:136, 2:285, 3:84 i 4:150-152 koje zabranjuju bilo kakvu razliku među Allahovim poslanicima. Proglašavanjem da je "Muhammed poslanik Allahov", a ne čineći istu proklamaciju za druge poslanike poput Ibrahima, Musaa, Isaa, Saliha i Junusa, pravi se razlika i krši se glavna zapovijed.

(2:163) A vaš Bog- jedan je Bog; nema boga osim Njega, Svemilosnog, Milostivog.

(2:285) Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!" I govore: "Čujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, a kod Tebe je konačno odredište!"

(3:84) Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i potomcima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga; mi nikakvu razliku između njih ne pravimo, i mi smo Njemu predani."

(4:152) A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju - On će, sigurno, nagraditi. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

Jedna od glavnih zapovijesti je: "Ne pravite razliku među Allahovim poslanicima" (2:136, 3:84, 4:150). Vjernici reaguju tako što kažu: "Čujemo i pokoravamo se ," dok se idolopoklonici vraćaju s argumentima kako bi opravdali svoju tvrdnju da se ime Muhammeda spominje pored Allaha, isključujući sve druge poslanike. Pokvareni muslimani spominju Muhammeda u svojoj vjeri (šehadetu) i tokom svojih molitvi.

[72:18] Mjesta obožavanja pripadaju Allahu; ne prizivajte nikoga osim Allaha.

[4:79] Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.

4:79 ako je Allah dovoljan kao svjedok da nam je poslao poslanika Muhammeda, čemu potreba muslimana da dodaju ljudsko biće uporno u to, kad je na više mjesta u Kur'anu spomenut pravilan šehadet (Nema boga osim Allaha)?

Uistinu, argument iz Kur'ana koji navodi da je Allah dovoljan svjedok jest snažan i jasan. Kada se kaže da je Allah dovoljan svjedok, to implicira da Njegovo svjedočanstvo i Njegova istina su potpune i savršene. U tom kontekstu, dodavanje ljudskog svjedočenja može se smatrati suvišnim ili nepotrebnim, a čak i pogubnim jer se krši zapovijed ne-razlikovanja poslanika. Kada je riječ o šehadetu (svjedočenju) u islamu, važno je razumjeti da postoji razlika između svjedočenja koje daje sam Allah i svjedočenja koje daju ljudi. Kur'an na nekoliko mjesta spominje potrebu za svjedočenjem ljudi, kao što je npr. u slučaju pravde i zakonodavstva. To je zbog toga što ljudi imaju ulogu u primjeni zakona i pravde na Zemlji.

Međutim, kada je u pitanju vjera i poslanstvo Poslanika Muhammeda, a.s., Kur'an jasno ističe da je Allah dovoljan kao svjedok. To znači da vjera u poslanstvo Muhammeda, a.s., treba biti utemeljena na povjerenju u Allahovo svjedočenje, a ne na svjedočenju ljudi. Uostalom, mi poslanika Muhammeda a.s. nismo svjedočili nikad. Dakle postoje tri osnovna problema kad se radi o svjedočenju Muhammedovog poslanstva u proklamaciji vjere:

Nismo ga svjedočili (vjerujemo da jeste poslanik, ali nismo svjedoci)

Allah je dovoljan kao svjedok (4:79)

Pravimo razlike među poslanicima (2:136, 2:285, 3:84 i 4:150-152)

Dakle, prema shvaćanju ovog argumenta, dodatno svjedočenje ljudi u vezi s poslanstvom Muhammeda, a.s., može se smatrati suvišnim, nepotrebnim i pogubnim jer je Allahova istina dovoljna i potpuna, lažno svjedočenje je zabranjeno, kao i pravljenje razlika među poslanicima.

Ritual namaza

Ustanovili smo da u namazu nema širka, nema salavata, nema slanja pozdrava i selama nikome.

Što se tiče samog rituala i specifikacije obavljanja istog, u Kur’anu su nam spomenute neke posture.

(22:77) O vjernici, ruku' i sedždu obavljajte i Gospodaru svome ibadet činite, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.

(39:9) Zar je takav kao onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tlo i stojeći, strahujući od ahireta i nadajući se milosti Gospodara svoga? Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?! Samo se prisjećaju oni koji pameti imaju!"

Dakle u ritualu dobivenom od Ibrahima a.s. se zadržavaju posture.

ČISTI ISLAM

بسم الله الرحمن الرحيم

U svijetu prepunom različitih interpretacija i praksi, vjera često postaje predmet kontroverzi i nerazumijevanja. U ovom dokumentu istražujemo dublje slojeve islamske vjere, otkrivajući očite kontradikcije i miskoncepcije koje su postale neizbježne u današnjem shvaćanju islama. Unatoč tome što se naziva "islamskom", ova vjera je često kontaminirana spoljašnjim izvorima vjerskog zakona i interpretacijama Kur'ana koje odstupaju od izvornog učenja. Proganjana političkim i društvenim utjecajima, često je prošarana elementima politeizma, budući da je šejtan, kao izuzetno lukavo biće, uspio zavesti mase svojim prevarama. Kroz analizu ovih tema, otkrivamo nepoznatu stranu islama koja poziva na kritičko promišljanje i dublje razumijevanje ove vjerske tradicije.

 Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo laži izmišljaju. (6:116)

Većina onih koji vjeruju u Allaha to ne čine bez idolopoklonstva. (12:106)

Kontradikcije i miskoncepcije u današnjem islamu

Sunnet i hadis

"Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potpuno objašnjenu?! A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom, zato ti ne budi od onih koji sumnjaju! (Kur'an, Surah Al-An'am, 6:114)

Krenimo od definicije hadisa.

Hadisi su zbirke tradicija koje sadrže izreke poslanika Muhameda a.s. i saznanja o njegovoj svakodnevnoj praksi (sunnet), čine glavni izvor uputa za muslimane pored Kur'ana.

Kako većina ljudi porede sunnet i hadis sa Kur'anom?

Neki kažu da su sahih (autentični) hadisi odmah ispod Kur'ana, a neki idu do te mjere da kažu da su hadisi i Kur'an JEDNAKI!

Ako kažemo da je Kur'an iznad hadisa, onda Allahova riječ mora uvijek biti iznad hadisa.

Da li to „ulema“ (učenjaci) radi kada se nalaze kontradikcije između Allahovih riječi i hadisa? Vidimo muslimansku većinu da odbija Allahovu riječ govoreći da je hadis tu da objasni Kur'anski ajet i tako ga čineći sekundarnim – ispod hadisa. Ovo pokazuje da ljudi koji podržavaju ovakve hadise vjeruju da može postojati hadis bez Kur'ana…

[6:93] Ko čini više zla od onoga koji izmišlja laži protiv Allaha ili tvrdi: “Ja sam dobio objave!” – iako im ništa nije objavljeno – ili onaj koji kaže: “Mogu objaviti objave slične Allahovim!”? Kad bi ti ˹O Poslaniče˺ samo mogao vidjeti prestupnike u smrtnim mukama dok meleki pružaju svoje ruke ˹ govoreći˺: „Ostavite svoje duše! Danas ćete biti nagrađeni mukom sramote za iznošenje laži o Allahu i za oholost prema Njegovim objavama!”

Dakle, iako im usne govore da su hadisi ispod Kur'ana, akcije im govore suprotno.

Dosta se nečistoća provuklo u našu čistu vjeru kroz razne hadise za koje „ulema“ kaže da ako izostavimo jedan hadis iz Buharijeve i Muslimove zbirke ne pripadamo ummetu…

U Fatawama al-Lajnah ad-Daa’imah stoji:

Onaj koji poriče da trebamo slijediti Sunnet (praksu i tradiciju) je nevjernik, jer izražava nevjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika i odbacuje saglasnost muslimana. Al-‘Awaasim wa’l-Qawaasim (2/274).

LINK: https://islamqa.info/en/answers/115125/ruling-on-one-who-rejects-a-saheeh-hadith

Bilo bi jako lijepo da u Kur'anu stoji bar jedan ajet koji kaže da moramo pratiti sve što je poslanik govorio, radio i šutnjom odobrio kao što je definicija sunneta.

U Kur'anu je poslanik okarakterisan kao „Divan uzor“ ali isto tako se u Kur'anu spominju i poslanikove greške, a nigdje se ne spominje da ga moramo pratiti u smislu da:

• Jedemo sa istim brojem prstiju kako je on jeo

• Prilazimo svojim ženama kako je on prilazio

• Pričamo kako je on pričao

• Spavamo u pozicijama u kojima je on spavao itd.

Ne kažem da ne bi bilo dobro pratiti lijepe navike, nego da ne možemo sa sigurnošću reći da je to naš poslanik radio, nego se povodimo za ljudima koji su živjeli poslije poslanika nekih 200 godina iako je poslanik EKSPLICITNO U SAHIH HADISU REKAO DA NIŠTA OD NJEGA NE ZAPISUJEMO OSIM KUR'ANA!!!

Abu Sa‘īd al-Khudri prenosi da je Poslanik Allahov SAWS rekao: "Ne zapisujte ništa od mene, a ko god zabilježi nešto od mene osim Kur'ana, neka to izbriše. Ali, pripovijedajte o meni, jer u tome nema ništa loše. Ko meni pripisuje laž - Hammām je rekao: Mislim da je također rekao 'namjerno' - neka zauzme svoje mjesto u Džehennemu." Sahih Muslim 3004 (Knjiga 55, Hadis 92) - USC-MSA web (engleski) referenca: Knjiga 42, Hadis 7147

LINK: https://sunnah.com/muslim:3004

 Što je još žalosnije, nigdje u Kur'anu ne stoji da moramo pratiti „KONSENZUS ISLAMSKIH UČENJAKA“ . Upravo suprotno. Vidimo opis kršćana u suri 9: „Oni su uzeli svoje učenjake i monahe kao gospodare pored Allaha, i također Mesiha, sina Merjeminog. Nije im bilo naređeno ništa drugo osim da obožavaju jednog Boga; nema božanstva osim Njega. Visoko uzvišen je On iznad svega čime Ga povezuju.“ 9:31

Vidimo da mnogi muslimani, većina, danas radi istu grešku kao što su to rade kršćani… Zašto se povode za „učenjacima“ ako su stvari koje nalažu u čistoj i neosporivoj kontradikciji sa Kur'anom?

Osim toga, u ovim zapisanim sahih hadisima nalazimo mnoge kontradikcije, i sa onim što nas Kur'an uči a i mnoge kontradikcije između hadisa. Na primjer:

Kazna za blud

Kazna za blud za nekoga ko je oženjen, prema Kur'anu je 100 udaraca bičem.

Kazna za bludnike u Kur'anu - „Što se tiče bludnice i bludnika, daj svakom od njih po stotinu udaraca bičem i ne dozvoli da te sažaljenje prema njima učini popustljivim u ˹provođenju˺ Allahovog zakona, ako ˹istinski˺ vjeruješ u Allaha i u Sudnji dan. I neka jedan broj vjernika svjedoči njihovoj kazni.“ 24🥈

Šta kaže hadis o ovoj materiji?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: 'Uzmite od mene. Jer Allah im je načinio put: za oženjenu osobu koja počini preljubu sa oženjenom osobom je sto udaraca bičem, zatim kamenovanje. A za djevicu koja počini preljubu sa djevicom je sto udaraca bičem i progonstvo na godinu dana." Jami` at-Tirmidhi 1434 (Knjiga 17, Hadis 16) - Engleski prijevod: Svezak 3, Knjiga 15, Hadis 1434

LINK: https://sunnah.com/tirmidhi:1434

Čovjek iz plemena Aslam došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i priznao da je počinio nezakonit seksualni odnos. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je okrenuo svoje lice od njega sve dok čovjek četiri puta nije svjedočio protiv sebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: "Jesi li lud?" Rekao je "Ne." Rekao je: "Jesi li oženjen?" Rekao je, "Da." Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ga se kamenuje do smrti, i bio je kamenovan do smrti na Musali. Kada ga je kamenje uznemirilo, pobegao je, ali je uhvaćen i kamenovan sve dok nije umro. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dobro govorio o njemu i klanjao mu dženazu.

Sahih al-Bukhari 6820 (Knjiga 86, Hadis 48) - USC-MSA web (engleski) referenca: Svezak 8, Knjiga 82, Hadis 810

LINK: https://sunnah.com/bukhari:6820

 

Kur'an također kaže:

4:25 „Ali ako neko od vas ne može priuštiti da se oženi slobodnom vjernicom, onda ˹neka se oženi˺ vjernom robinjom koju posjeduje neko od vas. Allah najbolje zna ˹stanje˺ vaše vjere ˹i njihove˺. Vi ste jedno od drugog. Zato ih oženite uz dopuštenje njihovih vlasnika, dajući im miraz pošteno, ako su čedni, niti promiskuitetni niti imaju tajne veze. Ako počine preljubu nakon braka, dobijaju upola manju kaznu od slobodnih žena. Ovo je za one od vas koji se boje pasti u grijeh. Ali ako ste strpljivi, bolje je za vas. A Allah prašta i samilostan je.“

Kako se može uraditi 1/2 kamenovanja???

Prehrambene zabrane

Ovo su jedine četiri zabrane. Kada su Poslanika pitali koje su zabrane, bilo mu je naređeno da odgovori ovo…

6:145 „Reci, ˹O Poslaniče,˺ “Ja u onome što mi je objavljeno ne nalazim ništa što je zabranjeno jesti osim strvine, tekuće krvi, svinjskog mesa – koje je nečisto – ili griješne žrtve u ime bilo koga osim Allaha. Ali ako je neko prisiljen nuždom – niti vođen željom niti prekomjernom neposrednom potrebom – onda je vaš Gospodar zasigurno Sveopraštajući i Milostivi.”

U hadisu ćemo pronaći dosta drugih zabrana…

Prenosi Ibn `Umar:

Allahov poslanik (ﷺ) Je zabranio magareće meso. Sahih al-Bukhari 4218 (Knjiga 64, Hadis 258) - USC-MSA web (engleski) referenca: Svezak 5, Knjiga 59, Hadis 529

LINK: https://sunnah.com/bukhari:4218

 Ibn Abbas je rekao da je Božiji poslanik zabranio svaku grabljivu zvijer sa očnjakom i svaku pticu s kandžom. Mishkat al-Masabih 4105 (Knjiga 20, Hadis 41)

LINK: https://sunnah.com/mishkat:4105

Odakle dolaze ove zabrane? Da li je poslanik imao drugi set zabrana kojim se vodio osim Kur'ana. Allah kaže da bi mu se dogodilo sljedeće, da je tako postupio:

69:44-51 „ Da je Poslanik izmislio nešto u Naše Ime, Mi bismo ga sigurno uhvatili za desnu ruku, a zatim bismo mu odsjekli aortu, i niko od vas ga ne bi mogao zaštititi ˹od Nas˺! Zaista, ovaj ˹Kur’an˺ je podsjetnik za one koji su svjesni ˹Allaha˺. A Mi sigurno znamo da će neki od vas ustrajati u poricanju, i to će sigurno biti izvor žaljenja za nevjernike. I zaista, ovaj ˹Kuran˺ je apsolutna istina.“

Nastavak čitati ovdje https://docs.google.com/document/d/1zAHTwqpMqHvaANZkSJ4FissIl9wA3ALoDViRs3_WgLo/edit?tab=t.0

Znači ovo je jedan musliman koji prakticira "čisti Islam", znači samo Kuran, bez Hadisa. Tako postoje i karaiti, Židovi koji odbacuju talmud i ostale rabinske spise, samo proučavaju Sveto Pismo tj. Stari Zavjet. Interesantno.

1 hour ago, Mustafa said:

Vjerovatnije je da su ovakvi hadisi promovisani zbog zloupotrebe, jer su neki ljudi bili skloni ovakvim odvratnostima, pa su počeli izmišljati laži o poslaniku kako bi opravdali svoje zle namjere.

Kroz razne eksterne interpolacije smo došli od čiste, Allahove vjere, do one u kojoj:

je silovanje u ratu dopušteno (https://sunnah.com/bukhari:6603) ,

je poslanik navodno dozvolio ženi dojenje odraslog muškarca koji nije njen muž (https://sunnah.com/muslim:1453a) ,

je dozvoljeno prevariti ropkinju koja je siroče u brak (https://sunnah.com/bukhari:6971),

je poslanik vadio oči ljudima užarenim šipkama, sjekao im ruke i noge i ostavio ih u pustinji da umru od žeđi (https://sunnah.com/bukhari:6805),

se poslanik predstavlja vulgarno (https://sunnah.com/bukhari:268)

nedužno dijete ide u džehennemsku vatru jer je majka to dijete zakopala (https://sunnah.com/abudawud:4717)

Imajte na umu da se radi o jakim, legitimnim i autentičnim hadisima.

Postoji ih ogroman broj koji su u kontradikciji sa Kur’anom, a još veći broj koji su u kontradikciji sami sa sobom.

Ovdje ću ostaviti link ko želi pregledati veći broj problematičnih sahih hadisa i uvjeriti se u njihovu nesigurnost kao izvor vjerskog zakona i kao nešto čega bi se trebalo pridržavati kao smjernice do Dženneta.

Problematični sahih hadisi : https://qurantalk.gitbook.io/problematic-sahih-hadith

Zar nije logičnije sjesti i zapitati se da li je Muhamed zaista Božiji prorok kada je radio sve te pobrojane stvari umjesto zabiti glavu u pijesak i praviti se da su to sve izmišljotine? Nema smisla da bi neko išao izmišljati loše stvari o osnivaču i centralnoj figuri svoje religije. To bi bio presedan u ljudskoj istoriji da nečiji sljedbenici idu blatiti svog učitelja/proroka. Obično proces idu obrnutim smjerom i mane osnivača se brišu.

20 minutes ago, Maki said:

Zar nije logičnije sjesti i zapitati se da li je Muhamed zaista Božiji prorok kada je radio sve te pobrojane stvari umjesto zabiti glavu u pijesak i praviti se da su to sve izmišljotine? Nema smisla da bi neko išao izmišljati loše stvari o osnivaču i centralnoj figuri svoje religije. To bi bio presedan u ljudskoj istoriji da nečiji sljedbenici idu blatiti svog učitelja/proroka. Obično proces idu obrnutim smjerom i mane osnivača s

21 minutes ago, Maki said:

Zar nije logičnije sjesti i zapitati se da li je Muhamed zaista Božiji prorok kada je radio sve te pobrojane stvari umjesto zabiti glavu u pijesak i praviti se da su to sve izmišljotine? Nema smisla da bi neko išao izmišljati loše stvari o osnivaču i centralnoj figuri svoje religije. To bi bio presedan u ljudskoj istoriji da nečiji sljedbenici idu blatiti svog učitelja/proroka. Obično proces idu obrnutim smjerom i mane osnivača se brišu.

Naravno da sam se zapitao da li je on zaista Božiji poslanik, i dobio sam potvrdu da jeste... I ima smisla da su ljudi svašta izmišljali o jednoj figuri poput Muhammeda mir s njim, iz najboljih namjera ili zlonamjerno...

Kakva bi to "potvrda" bila?

Pazi, ima smisla da su klevete o njemu izmišljali njegovi protivnici, ali je prilično neuvjerljivo da su to činili njegovi sljedbenici. I sam kažeš da je u "mainstream" islamu Muhamed uzdignut na jedan jako visok nivo koji smatraš neprihvatljivim. Pa da li onda ima logike da bi taj isti "mainstream" islam izmišljao loše stvari o Muhamedu?

25 minutes ago, Maki said:

Kakva bi to "potvrda" bila?

Pazi, ima smisla da su klevete o njemu izmišljali njegovi protivnici, ali je prilično neuvjerljivo da su to činili njegovi sljedbenici. I sam kažeš da je u "mainstream" islamu Muhamed uzdignut na jedan jako visok nivo koji smatraš neprihvatljivim. Pa da li onda ima logike da bi taj isti "mainstream" islam izmišljao loše stvari o Muhamedu?

Potvrda je subjektivne prirode i shvatam ako je neko odbije, ali dešavale su mi se nevjerovatne "slučajnosti", iza kojih vjerujem da stoji sam Bog, a dio toga je code 19 o kojem više možeš pročitati ovdje - Projekat: Jasni Dokazi https://share.google/4NNsUT942bRwT731

A što se tiče logike da mainstram islam podržava laži o poslaniku - ima jer su ljudi žudjeli za ovosvjetskim dobrima oduvijek i dosta je bilo licemjera, te se laži jako lako šire.

Druga stvar - bilo je ljudi koji sami od sebe dodaju priče i pripisuju ih poslaniku iz najboljih namjera.

Link o code 19

upravo, Mustafa said:

A što se tiče logike da mainstram islam podržava laži o poslaniku - ima jer su ljudi žudjeli za ovosvjetskim dobrima oduvijek i dosta je bilo licemjera, te se laži jako lako šire.

Druga stvar - bilo je ljudi koji sami od sebe dodaju priče i pripisuju ih poslaniku iz najboljih namjera.

Izvini ako ti je ovo uvredljivo jer znam koliko su muslimani privrženi liku i djelu Muhameda, ali to što si naveo je po meni savršen motiv za Muhameda za sve što je radio. Jer i u Kur'anu ti imaš da su njemu date mnoge ovozemaljske privilegije. Mogao je imati više žena nego ostali, mogao je oženiti ženu svog posinka jer mu se svidjela, petina ratnog plijena je išla njemu itd.

3 minutes ago, Maki said:

Izvini ako ti je ovo uvredljivo jer znam koliko su muslimani privrženi liku i djelu Muhameda, ali to što si naveo je po meni savršen motiv za Muhameda za sve što je radio. Jer i u Kur'anu ti imaš da su njemu date mnoge ovozemaljske privilegije. Mogao je imati više žena nego ostali, mogao je oženiti ženu svog posinka jer mu se svidjela, petina ratnog plijena je išla njemu itd.

Da, nemam problem s tim što stoji u Kur'anu

upravo, Mustafa said:

Da, nemam problem s tim što stoji u Kur'anu

Ne vidim kako je to fundamentalno drugačije od prikaza Muhameda u hadisima.

52 minutes ago, Maki said:

Ne vidim kako je to fundamentalno drugačije od prikaza Muhameda u

55 minutes ago, Maki said:

Ne vidim kako je to fundamentalno drugačije od prikaza Muhameda u hadisima.

Zato što to nisu inherentno nemoralne, gnusne akcije koje se kose s Kur'anom...

33 minutes ago, Mustafa said:

  1 hour ago, Maki said:

Ne vidim kako je to fundamentalno drugačije od prikaza Muhameda u

Ne znam za tebe, ali proteti ženu svom usvojeniku je za mene prilično nemoralno.

15 minutes ago, Maki said:

Ne znam za tebe, ali proteti ženu svom usvojeniku je za mene prilično nemoralno.

To je to... Interpretiraš Kur'an kroz hadise. U Kur'anu nigdje ne piše da je Muhammed "preoteo" ženu, nego kad je Zejd završio s njom Muhammedu as. je naređeno da je oženi kako bi se taj zakon uspostavio, jer zaista, usvojenik nije sin.

Zašto ti vjeruješ da je to nemoralno, kakav ti je tok misli?

Da li misliš da je nemoralnije to ili odnos kćerke sa vlastitim (biološkim) ocem?

1 minute ago, Mustafa said:

To je to... Interpretiraš Kur'an kroz hadise. U Kur'anu nigdje ne piše da je Muhammed "preoteo" ženu, nego kad je Zejd završio s njom Muhammedu as. je naređeno da je oženi kako bi se taj zakon uspostavio, jer zaista, usvojenik nije sin.

Da li bi ti danas smatrao takvu situaciju moralnom? Ne znam jesi li oženjen, ali ako jesi zamisli razvedeš se od žene i ona se vjenča za tvog oca. Kakva bi bila tvoja reakcija? Usvojitelj nije biološki otac, ali je idalje očinska figura, pogotovo ako je usvojenik usvojen kao mlad i tada usvojitelj može potpuno zamijeniti oca u životu usvojeniku.

Gospod Hristos kaže:

"27. Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljubu.

28. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome." (Matej 5:27-28).

Kur'an sa druge strane jasno implicira da je Muhamed želio Zejneb i prije razvoda od Zejda, ali je to skrivao:

"A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: 'Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!' – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njoj živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba biti." (al-Ahzab 37).

Tako da sveukupno gledano, cijela situacija je veoma nemoralna.

1 minute ago, Mustafa said:

Da li misliš da je nemoralnije to ili odnos kćerke sa vlastitim (biološkim) ocem?

Naravno da je incest nemoralniji.

18 minutes ago, Maki said:

Da li bi ti danas smatrao takvu situaciju moralnom? Ne znam jesi li oženjen, ali ako jesi zamisli razvedeš se od žene i ona se vjenča za tvog oca. Kakva bi bila tvoja reakcija? Usvojitelj nije biološki otac, ali je idalje očinska figura, pogotovo ako je usvojenik usvojen kao mlad i tada usvojitelj može potpuno zamijeniti oca u životu usvojeniku.

Gospod Hristos kaže:

"27. Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljubu.

28. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome." (Matej 5:27-28).

Kur'an sa druge strane jasno implicira da je Muhamed želio Zejneb i prije razvoda od Zejda, ali je to skrivao:

"A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: 'Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!' – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njoj živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba biti." (al-Ahzab 37).

Tako da sveukupno gledano, cijela situacija je veoma nemoralna.

Naravno da je incest nemoralniji.

U toj hipotetičkoj situaciji, ja lično danas ne bih smatrao nužno nemoralnim da se moj usvojitelj oženi mojom bivšom suprugom, iz prostog razloga što je moj brak s tom ženom već okončan i više ne postoji nikakva bračna ni pravna veza između mene i nje.
Zato te direktno pitam: po kojem tačno univerzalnom moralnom načelu je to nemoralno? Koje se konkretno etičko pravilo time krši, a da ne bude zasnovano isključivo na emocionalnom doživljaju ili kulturološkoj navici?

Što se tiče Mateja 5:27–28, s tim tumačenjem se ne mogu složiti. Smatram da Bog čovjeka kažnjava za svjesna i slobodna djela, a ne za same misli koje se nekad javljaju nevoljno i automatski. Čovjek nema potpunu kontrolu nad vlastitim mislima – to potvrđuje i savremena psihologija. Postoji čak i poznat primjer: „Nemoj zamisliti ružičastog slona“ – i upravo ćeš ga zbog toga zamisliti.
Zato tvrdim da bez svjesne, namjerne i izvršene radnje nema punog moralnog grijeha. U tom smislu, ti mi nisi dokazao univerzalnu nemoralnost ove situacije, nego si se samo pozvao na jednu specifičnu biblijsku doktrinu o kažnjavanju i za misao, koja nije dio islamske moralne paradigme.

Međutim, ako se već slažemo da je incest ozbiljniji i teži moralni prestup, onda te moram pitati sljedeće:

U Postanku 19, 32–33 jasno stoji:

„Hajde da napojimo oca vinom i da s njim legnemo… I napojiše oca svojega vinom one noći, i uđe starija i leže s ocem svojim…“

A zatim i u 19, 35:

„I te noći napojiše oca svojega vinom; i ustade mlađa i leže s njim…“

Ovdje tekst nedvosmisleno opisuje da su biološke Lotove, mir s njim, kćerke imale spolni odnos sa vlastitim ocem, i to uz svjesno opijanje.
Ako je incest po tebi nesporno nemoralan, onda te pitam vrlo direktno:
kako ovo tumačiš u svom moralnom okviru? Je li to samo opis grijeha, ili nešto što je u tom kontekstu bilo dopušteno?

Jer ako jednu situaciju proglašavaš “veoma nemoralnom” bez jasnog univerzalnog kriterija, a drugu – objektivno težu – relativiziraš, onda tu više ne govorimo o dosljednoj etici, nego o selektivnoj primjeni moralnih standarda.

17 minutes ago, Mustafa said:

U toj hipotetičkoj situaciji, ja lično danas ne bih smatrao nužno nemoralnim da se moj usvojitelj oženi mojom bivšom suprugom, iz prostog razloga što je moj brak s tom ženom već okončan i više ne postoji nikakva bračna ni pravna veza između mene i nje.
Zato te direktno pitam: po kojem tačno univerzalnom moralnom načelu je to nemoralno? Koje se konkretno etičko pravilo time krši, a da ne bude zasnovano isključivo na emocionalnom doživljaju ili kulturološkoj navici?

Nemoralno je po načelu poštovanja porodičnih veza. Čak i ako je brak između usvojitelja i žene razveden, to ne znači da između usvojitelja i te žene nije postojao raniji odnos svekra i snahe, koji odnos nikako ne može na porodično-emotivnom nivou potpuno prestati samim činom razvoda. čak i ako je prestao sa pravnog gledišta. Uostalom, ovo potvrđuje i činjenica da Muhamedova okolina nikako ne bi odobrila ovaj čin, zbog čega je i sam Muhamed oklijevao jer je znao kakva će biti reakcija. Takvi brakovi nisu prihvaćeni i to sa razlogom. Dolazi do ukrštanja porodičnih odnosa na krajnje neprirodan način.

17 minutes ago, Mustafa said:

Što se tiče Mateja 5:27–28, s tim tumačenjem se ne mogu složiti. Smatram da Bog čovjeka kažnjava za svjesna i slobodna djela, a ne za same misli koje se nekad javljaju nevoljno i automatski. Čovjek nema potpunu kontrolu nad vlastitim mislima – to potvrđuje i savremena psihologija. Postoji čak i poznat primjer: „Nemoj zamisliti ružičastog slona“ – i upravo ćeš ga zbog toga zamisliti.
Zato tvrdim da bez svjesne, namjerne i izvršene radnje nema punog moralnog grijeha. U tom smislu, ti mi nisi dokazao univerzalnu nemoralnost ove situacije, nego si se samo pozvao na jednu specifičnu biblijsku doktrinu o kažnjavanju i za misao, koja nije dio islamske moralne paradigme.

Tako je, ali Hristos ovdje govori o požudnim pomislima, ne o nevoljnim pomislima. Svakome se dogodi da slučajno pogleda na tuđu ženu i nesvjesno mu se ona svidi, ali to je nesvjesni refleks, ali kada nastavi zagledati u tuđu ženu, e to je već svjesni čin i to je grijeh jer je poželio tuđu ženu, a to je zabranjeno.

17 minutes ago, Mustafa said:

Međutim, ako se već slažemo da je incest ozbiljniji i teži moralni prestup, onda te moram pitati sljedeće:

U Postanku 19, 32–33 jasno stoji:

A zatim i u 19, 35:

Ovdje tekst nedvosmisleno opisuje da su biološke Lotove, mir s njim, kćerke imale spolni odnos sa vlastitim ocem, i to uz svjesno opijanje.
Ako je incest po tebi nesporno nemoralan, onda te pitam vrlo direktno:
kako ovo tumačiš u svom moralnom okviru? Je li to samo opis grijeha, ili nešto što je u tom kontekstu bilo dopušteno?

Jer ako jednu situaciju proglašavaš “veoma nemoralnom” bez jasnog univerzalnog kriterija, a drugu – objektivno težu – relativiziraš, onda tu više ne govorimo o dosljednoj etici, nego o selektivnoj primjeni moralnih standarda.

Sveto Pismo samo KONSTATUJE da se incestuozni čin dogodio, ni na koji način ne opravdava tako nešto niti se taj čin Lotovih ćerki prikazuje kao nešto pozitivno. Lot jeste bio pravednik, ali tekst izričito kaže da Lot nije ništa osjetio. U suštini, Lot je silovan.

10 hours ago, Maki said:

Nemoralno je po načelu poštovanja porodičnih veza. Čak i ako je brak između usvojitelja i žene razveden, to ne znači da između usvojitelja i te žene nije postojao raniji odnos svekra i snahe, koji odnos nikako ne može na porodično-emotivnom nivou potpuno prestati samim činom razvoda. čak i ako je prestao sa pravnog gledišta. Uostalom, ovo potvrđuje i činjenica da Muhamedova okolina nikako ne bi odobrila ovaj čin, zbog čega je i sam Muhamed oklijevao jer je znao kakva će biti reakcija. Takvi brakovi nisu prihvaćeni i to sa razlogom. Dolazi do ukrštanja porodičnih odnosa na krajnje neprirodan način.

Tako je, ali Hristos ovdje govori o požudnim pomislima, ne o nevoljnim pomislima. Svakome se dogodi da slučajno pogleda na tuđu ženu i nesvjesno mu se ona svidi, ali to je nesvjesni refleks, ali kada nastavi zagledati u tuđu ženu, e to je već svjesni čin i to je grijeh jer je poželio tuđu ženu, a to je zabranjeno.

Sveto Pismo samo KONSTATUJE da se incestuozni čin dogodio, ni na koji način ne opravdava tako nešto niti se taj čin Lotovih ćerki prikazuje kao nešto pozitivno. Lot jeste bio pravednik, ali tekst izričito kaže da Lot nije ništa osjetio. U suštini, Lot je silovan.

Načelo poštovanja porodičnih veza koje navodiš opet ostaje na nivou osjećaja i društvenog doživljaja, a ne na nivou univerzalnog moralnog pravila. To što je nešto “neprirodno” ili emotivno neugodno ne znači automatski da je objektivno nemoralno. Da je tako, onda bi svaka stvar koja izaziva gađenje ili nelagodu bila moralno zabranjena, što očito nije tačno. Ti i dalje ne navodiš nijedan precizan moralni princip koji se tu krši, nego opisuješ kako se ljudi osjećaju povodom toga.

Također, stalno se pozivaš na Muhamedovu okolinu i njihovu navodnu reakciju, ali takva reakcija u Kur’anu uopće nije opisana. Kur’an ne govori o zgražavanju okoline, ne o osudi zajednice, nego o tome da je postojao društveni tabu koji je tim brakom ukinut. Razlika između društvenog tabua i moralne zabrane je ogromna. Da se moral izvodi iz reakcije okoline, onda bi svaka historijska većina automatski bila u pravu, a znamo da to nije slučaj.

Što se tiče Mateja, sad si zapravo potvrdio ono što sam i govorio. Ako grijeh nastaje tek kad nastane požuda (uzrokuje fizičke promjene, kad čovjek ustraje nad takvom mišlju), onda smo se složili da sama pojava misli nije grijeh, nego njeno svjesno zadržavanje i njegovanje. A u Kur’anu se govori o unutrašnjem strahu od ljudi prije straha od Boga, ne o nekom skrivenom nemoralu, a samo djelo se dogodilo tek nakon razvoda. I opet dolazimo do istog principa: moralna odgovornost je vezana za svjesno djelo, ne za unutrašnji refleks.

Što se tiče Lota, tvoje objašnjenje da je on silovan ne oslobađa problem, nego ga još više pojačava. Ako je silovan, onda imamo i incest i silovanje istovremeno, što su dva teška zločina u jednom činu. I sad dolazimo do onoga što mene lično stvarno užasava: u biblijskom tekstu se jedan poslanik prikazuje u kontekstu najtežeg mogućeg moralnog sunovrata, iako je sam spašen iz upravo takvog zla u Sodomi, makar i kao žrtva. Meni je to strašno. Po islamskom shvatanju, poslanici su zaštićeni od takvih poniženja, i upravo tu se vidi ogromna razlika u pogledu na svetost poslanstva.

I još nešto ključno. Sam kažeš da Sveto pismo samo konstatuje događaj, a ne opravdava ga. Time si zapravo sam prihvatio princip da sveti tekst može opisivati i moralno užasne stvari bez da ih odobrava. Ako jedno tumačiš kao puki opis bez opravdanja, a drugo koristiš kao dokaz duboke nemoralnosti, onda to više nije dosljedna etika nego dvostruki standard.

Zato se vraćamo na isto pitanje koje i dalje ostaje bez jasnog odgovora: koje tačno univerzalno moralno načelo se krši u braku između usvojitelja i bivše žene njegovog posinka, nakon razvoda, kad nema prevare, nema incesta i nema prisile. Ako na to nemaš precizan odgovor, onda se ne raspravlja o objektivnom moralu nego o ličnom osjećaju, tradiciji i društvenom ukusu.

13 hours ago, Mustafa said:

Načelo poštovanja porodičnih veza koje navodiš opet ostaje na nivou osjećaja i društvenog doživljaja, a ne na nivou univerzalnog moralnog pravila. To što je nešto “neprirodno” ili emotivno neugodno ne znači automatski da je objektivno nemoralno. Da je tako, onda bi svaka stvar koja izaziva gađenje ili nelagodu bila moralno zabranjena, što očito nije tačno. Ti i dalje ne navodiš nijedan precizan moralni princip koji se tu krši, nego opisuješ kako se ljudi osjećaju povodom toga.

A zašto ti misliš da ljudi nemaju inherentni osjećaj da je nešto pogrešno? Imaju, to se zove savjest i to je ono što apostol Pavle naziva prirodnim zakonom Božijim koji postoji u svakom čovjeku. Najbolji primjer za tako nešto je incest koji i sam pominješ. Većini ljudi je incest sam po sebi inherentno odvratan. Zašto? Neko će reći zbog potencijalnih genetičkih problema kod djece iz takvih sjedinjenja, što je svakako tačno, ali većini ljudi bi incest bio odvratan čak i ako bi ga praktikovale dvije osobe koje su recimo potpuno neplodne. To je zato što ljudska savjest ukazuje da je incest pogrešan i protivan Božijim načelima, pošto krši porodične veze i potpuno ih zamjenjuje nečim krajnje nezamislivim i neprikladnim.

13 hours ago, Mustafa said:

Također, stalno se pozivaš na Muhamedovu okolinu i njihovu navodnu reakciju, ali takva reakcija u Kur’anu uopće nije opisana. Kur’an ne govori o zgražavanju okoline, ne o osudi zajednice, nego o tome da je postojao društveni tabu koji je tim brakom ukinut. Razlika između društvenog tabua i moralne zabrane je ogromna. Da se moral izvodi iz reakcije okoline, onda bi svaka historijska većina automatski bila u pravu, a znamo da to nije slučaj.

Takav tabu je postojao sa razlogom i postoji u mnogim društvima i dan danas. A negdje je to i zakonski regulisano. Na kraju krajeva, to sve ukazuje na jedan dublji problem sa Muhamedovim djelovanjem, a to je da je njemu Bog služio kao sredstvo za ispunjavanje želja. Jedino je Muhamed mogao imati više od četiri žene, Muhamed se mogao oženiti sa svojom snahom jer je to poželio, Muhamedu je pripadala petina ratnog plijena iz vojnih pohoda (uporedi to sa Mojsijem kojem nije pripalo ništa nakon pobjede Izrailjaca nad Madijamcima). Sve to baca sjenu na Muhamedove poruke.

13 hours ago, Mustafa said:

Što se tiče Lota, tvoje objašnjenje da je on silovan ne oslobađa problem, nego ga još više pojačava. Ako je silovan, onda imamo i incest i silovanje istovremeno, što su dva teška zločina u jednom činu. I sad dolazimo do onoga što mene lično stvarno užasava: u biblijskom tekstu se jedan poslanik prikazuje u kontekstu najtežeg mogućeg moralnog sunovrata, iako je sam spašen iz upravo takvog zla u Sodomi, makar i kao žrtva. Meni je to strašno. Po islamskom shvatanju, poslanici su zaštićeni od takvih poniženja, i upravo tu se vidi ogromna razlika u pogledu na svetost poslanstva.

Ali zašto je to krivica Lotova kada se jasno navodi:

"Pa i to veče dadoše ocu vina, i ustavši mladja leže s njim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade." (Postanje 19:35).

Nije Lot ništa tu kriv jer on nije ni znao. Njegova se krivica sastoji u tome što je dozvolio da ga ćerke opiju, a ne u samom činu opštenja. Lot je tu bio žrtva, a ne počinilac.

13 hours ago, Mustafa said:

I još nešto ključno. Sam kažeš da Sveto pismo samo konstatuje događaj, a ne opravdava ga. Time si zapravo sam prihvatio princip da sveti tekst može opisivati i moralno užasne stvari bez da ih odobrava. Ako jedno tumačiš kao puki opis bez opravdanja, a drugo koristiš kao dokaz duboke nemoralnosti, onda to više nije dosljedna etika nego dvostruki standard.

Postoji razlika: tekst Kur'ana ODOBRAVA Muhamedov brak sa Zejneb. Ne radi se samo o konstataciji, već se izričito kaže da je Bog to odobrio. Uporedi to sa događajem kada je prorok i car David zaželio Vitsaveju, ženu svog vojnika Urije (nekoga ko mu je bio daleko dalji nego što je Zejd bio Muhamedu). Da li je Bog to odobrio? Ne, David je oštro kažnjen što je spavao sa tom ženom. Tek nakon što je David kažnjen i nakon što se jasno konstatovao njegov grijeh, Bog Se smilovao i David je mogao oženiti Vitsaveju, a što je nakon cijele situacije moralo biti učinjeno kako bi se sačuvala i Vitsavejina čast i spriječila njena osuda za preljubu.

11 hours ago, Maki said:

A zašto ti misliš da ljudi nemaju inherentni osjećaj da je nešto pogrešno? Imaju, to se zove savjest i to je ono što apostol Pavle naziva prirodnim zakonom Božijim koji postoji u svakom čovjeku. Najbolji primjer za tako nešto je incest koji i sam pominješ. Većini ljudi je incest sam po sebi inherentno odvratan. Zašto? Neko će reći zbog potencijalnih genetičkih problema kod djece iz takvih sjedinjenja, što je svakako tačno, ali većini ljudi bi incest bio odvratan čak i ako bi ga praktikovale dvije osobe koje su recimo potpuno neplodne. To je zato što ljudska savjest ukazuje da je incest pogrešan i protivan Božijim načelima, pošto krši porodične veze i potpuno ih zamjenjuje nečim krajnje nezamislivim i neprikladnim.

Takav tabu je postojao sa razlogom i postoji u mnogim društvima i dan danas. A negdje je to i zakonski regulisano. Na kraju krajeva, to sve ukazuje na jedan dublji problem sa Muhamedovim djelovanjem, a to je da je njemu Bog služio kao sredstvo za ispunjavanje želja. Jedino je Muhamed mogao imati više od četiri žene, Muhamed se mogao oženiti sa svojom snahom jer je to poželio, Muhamedu je pripadala petina ratnog plijena iz vojnih pohoda (uporedi to sa Mojsijem kojem nije pripalo ništa nakon pobjede Izrailjaca nad Madijamcima). Sve to baca sjenu na Muhamedove poruke.

Ali zašto je to krivica Lotova kada se jasno navodi:

"Pa i to veče dadoše ocu vina, i ustavši mladja leže s njim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade." (Postanje 19:35).

Nije Lot ništa tu kriv jer on nije ni znao. Njegova se krivica sastoji u tome što je dozvolio da ga ćerke opiju, a ne u samom činu opštenja. Lot je tu bio žrtva, a ne počinilac.

Postoji razlika: tekst Kur'ana ODOBRAVA Muhamedov brak sa Zejneb. Ne radi se samo o konstataciji, već se izričito kaže da je Bog to odobrio. Uporedi to sa događajem kada je prorok i car David zaželio Vitsaveju, ženu svog vojnika Urije (nekoga ko mu je bio daleko dalji nego što je Zejd bio Muhamedu). Da li je Bog to odobrio? Ne, David je oštro kažnjen što je spavao sa tom ženom. Tek nakon što je David kažnjen i nakon što se jasno konstatovao njegov grijeh, Bog Se smilovao i David je mogao oženiti Vitsaveju, a što je nakon cijele situacije moralo biti učinjeno kako bi se sačuvala i Vitsavejina čast i spriječila njena osuda za preljubu.

Maki, tvoj odgovor se svodi na subjektivni osjećaj ("meni je to odvratno") i tešku teološku gimnastiku da opravdaš biblijske poslanike, dok istovremeno demoniziraš Muhammeda a.s. za pravno čist postupak.

Hajde da to rastavimo argument po argument.

Maki: "A zašto ti misliš da ljudi nemaju inherentni osjećaj da je nešto pogrešno? Imaju, to se zove savjest... Većini ljudi bi incest bio odvratan..."

Ovdje miješaš biološke činjenice sa društvenim konstruktima.
Incest je biološki odbojan i genetski opasan. To je univerzalno.
Brak sa bivšom ženom usvojenika (koji ti nije krvni srodnik) nije biološki incest. Tvoj "inherentni osjećaj" ovdje nije ništa drugo nego društvena navika.
Da se moral bazira na "većini ljudi" i njihovom "osjećaju", onda bi danas morao prihvatiti sve moderne liberalne vrijednosti koje kršćanstvo odbacuje, jer "većina ljudi na Zapadu" danas ima takav "osjećaj". Božiji zakon je tu da definiše šta je ispravno, a ne tvoj stomak ili društveni tabu. Allah u Kur'anu razbija lažnu sliku da je usvojenik isto što i sin. Biologija je istina, pravna fikcija je laž.

Maki: "Nije Lot ništa tu kriv jer on nije ni znao. Njegova se krivica sastoji u tome što je dozvolio da ga ćerke opiju... Lot je tu bio žrtva..."

Ovo je nevjerovatna zamjena teza.
Dakle, po tvojoj logici:

1. Biblijski "pravednik" Lot: Opija se do te mjere da gubi svijest (smrtni grijeh alkoholizma), i to dvije noći zaredom (znači nije naučio lekciju prvu noć), i u tom stanju čini incest sa kćerkama. Tebi je to prihvatljivo kao opis "Božijeg poslanika/pravednika"? To ne ruši njegov kredibilitet?

2. Kur'anski Poslanik: Čeka da se zakoniti brak njegovog usvojenika završi razvodom, i onda po Božijoj naredbi ženi tu slobodnu ženu, bez alkohola, bez incesta, bez prevare.

I tebi je ovaj prvi scenario "moralniji" ili barem "prihvatljiviji" od drugog? To se zove kognitivna disonanca.

Maki: "Uporedi to sa događajem kada je prorok i car David zaželio Vitsaveju, ženu svog vojnika Urije... David je oštro kažnjen što je spavao sa tom ženom."

Upravo si sam sebi srušio argument. Hvala ti na ovom poređenju, jer ono najbolje pokazuje razliku.

Slučaj David (Biblija):

• Poželio tuđu ženu dok je bila u braku.

• Počinio preljubu s njom.

• Naredio ubistvo njenog muža Urije (poslao ga u smrt u ratu) da bi prikrio trudnoću.

• Rezultat: Preljuba + Ubistvo. Bog ga kažnjava.

Slučaj Muhammed (Kur'an):

• Zejd se sam žali na ženu i želi razvod.

• Muhammed a.s. mu govori "Zadrži ženu svoju".

• Tek nakon što se Zejd razveo i brak prestao, Allah naređuje brak Muhammedu.

• Rezultat: Legalni brak sa slobodnom ženom. Nema preljube. Nema ubistva muža.

Ti pokušavaš reći da je Biblija "moralnija" jer opisuje Davida kao preljubnika i ubicu kojeg Bog kažnjava, a Kur'an je "nemoralan" jer odobrava postupak koji ne uključuje ni preljubu ni ubistvo, već samo rušenje lažnog društvenog tabua?

Bog je odobrio Muhammedov postupak jer je taj postupak bio ispravan (halal).
Bog je kaznio Davida jer je njegov postupak bio zločin (preljuba i ubistvo).

Dakle, ti napadaš poslanika koji radi po zakonu (razvod -> novi brak), a braniš Knjigu koja svoje "heroje" prikazuje kao pijane incest-počinitelje i preljubnike-ubice.

Maki: "Muhamedu je pripadala petina ratnog plijena... uporedi to sa Mojsijem kojem nije pripalo ništa"

Opet nepoznavanje materije. Petina (hums) nije išla Muhammedu a.s. da kupuje jahte, nego za potrebe države, siročad, siromašne i putnike (Kur'an 8:41). On je bio državnik i vođa zajednice, a ne samo propovjednik. To je porez za funkcionisanje socijalne države.
A što se tiče Mojsija, u Brojevima 31:25-30 (tvoja Knjiga), Gospod naređuje Mojsiju da uzme dio plijena od Madijanaca, uključujući stoku i djevice, i da dio da svećeniku Eleazaru kao "prinos Gospodu".

Zaključak:
Tvoj argument o "moralu" pada u vodu jer koristiš dvostruke standarde.
Kad Biblija opisuje incest i preljubu poslanika – to je "samo konstatacija" i oni su "žrtve" ili se "kaju".
Kad Kur'an opiše legalan brak koji tebi kulturološki smeta – to je "dokaz da nije Poslanik".

Vrati se na univerzalni princip. Koji Božiji zakon je prekršen brakom sa bivšom ženom usvojenika? Niti jedan. Prekršen je samo ljudski običaj. A Bog je iznad običaja.

8 hours ago, Mustafa said:

Maki, tvoj odgovor se svodi na subjektivni osjećaj ("meni je to odvratno") i tešku teološku gimnastiku da opravdaš biblijske poslanike, dok istovremeno demoniziraš Muhammeda a.s. za pravno čist postupak.

Da je bio "pravno čist" postupak, ne bi Muhamed morao odjednom dobiti objavu od Boga. Kako pogodno za njega. Pitam se da li je "Allah" ikada naredio Muhamedu da nešto ne uradi što je ovaj želio.

8 hours ago, Mustafa said:

Hajde da to rastavimo argument po argument.

Ovdje miješaš biološke činjenice sa društvenim konstruktima.
Incest je biološki odbojan i genetski opasan. To je univerzalno.

Ako ga praktikuju dvije neplodne osobe, onda nije genetski opasan, ali je idalje odbojan. To ti govori da se tu ne radi samo o genetici, već o urođenoj ljudskoj odvratnosti prema incestu koja potiče od savjesti, koja je prirodni zakon u čovjeku.

8 hours ago, Mustafa said:

Brak sa bivšom ženom usvojenika (koji ti nije krvni srodnik) nije biološki incest.

Nije, ali postoje porodične veze koje ne mogu tek tako prestati pravnim prestankom braka.

8 hours ago, Mustafa said:

Da se moral bazira na "većini ljudi" i njihovom "osjećaju", onda bi danas morao prihvatiti sve moderne liberalne vrijednosti koje kršćanstvo odbacuje, jer "većina ljudi na Zapadu" danas ima takav "osjećaj". Božiji zakon je tu da definiše šta je ispravno, a ne tvoj stomak ili društveni tabu. Allah u Kur'anu razbija lažnu sliku da je usvojenik isto što i sin. Biologija je istina, pravna fikcija je laž.

Slažem se, a taj Božiji zakon je dat u Svetom Pismu, a postoji i kao savjest urođena u svakog čovjeka. A savjest će spriječiti većinu ljudi da se žene sa bivšim ženama svojih bližnjih.

8 hours ago, Mustafa said:

Ovo je nevjerovatna zamjena teza.
Dakle, po tvojoj logici:

1. Biblijski "pravednik" Lot: Opija se do te mjere da gubi svijest (smrtni grijeh alkoholizma), i to dvije noći zaredom (znači nije naučio lekciju prvu noć), i u tom stanju čini incest sa kćerkama. Tebi je to prihvatljivo kao opis "Božijeg poslanika/pravednika"? To ne ruši njegov kredibilitet?

Pravednici nisu bezgrešni supermeni, i oni su grešni ljudi koji su se borili i savlađivali svoje grijehe.

8 hours ago, Mustafa said:

1. Kur'anski Poslanik: Čeka da se zakoniti brak njegovog usvojenika završi razvodom, i onda po Božijoj naredbi ženi tu slobodnu ženu, bez alkohola, bez incesta, bez prevare.

O itekako je tu bilo prevare. Bog nije sredstvo za ispunjavanje želja Svojih proroka. A Muhamedu je to njegov bog očito bio.

8 hours ago, Mustafa said:

I tebi je ovaj prvi scenario "moralniji" ili barem "prihvatljiviji" od drugog? To se zove kognitivna disonanca.

Nijedan scenario nije moralan ni prihvatljiv. Razlika je u tome što Sveto Pismo ne odobrava postupak Lotovih ćerki, dok Kur'an odobrava Muhamedove postupke.

8 hours ago, Mustafa said:

Upravo si sam sebi srušio argument. Hvala ti na ovom poređenju, jer ono najbolje pokazuje razliku.

Slučaj David (Biblija):

• Poželio tuđu ženu dok je bila u braku.

• Počinio preljubu s njom.

• Naredio ubistvo njenog muža Urije (poslao ga u smrt u ratu) da bi prikrio trudnoću.

• Rezultat: Preljuba + Ubistvo. Bog ga kažnjava.

Tako je, sve si lijepo opisao. I sad ja tebe pitam. Zašto Bog nije odobrio tu Davidovu želju?

8 hours ago, Mustafa said:

Slučaj Muhammed (Kur'an):

• Zejd se sam žali na ženu i želi razvod.

A zašto želi razvod? Islamski istoričar el-Tabari nam daje odgovor:

"So Zayd left, and, having come to the Messenger of God, he said: "Messenger of God, I have heard that you came to my house. Why didn't you go in, you who are as dear to me as my father and mother? Messenger of God, perhaps Zaynab has excited your admiration, and so I will separate myself from her."

https://www.kalamullah.com/Books/The%20History%20Of%20Tabari/Tabari_Volume_08.pdf

Dakle Zejd je saznao da se Zejneb počela sviđati Muhamedu i ponudio je da se razvede od nje. Opet je uzrok razvoda Muhamedova pohota prema Zejneb. Zamisli samo tu scenu. Zejd saznaje da se njegovoj očinskoj figuri sviđa njegova žena i on se odriče svoje žene zbog toga.

8 hours ago, Mustafa said:

• Muhammed a.s. mu govori "Zadrži ženu svoju".

Jer se plašio reakcije naroda. U stvari je on već želio Zejneb za sebe.

8 hours ago, Mustafa said:

• Tek nakon što se Zejd razveo i brak prestao, Allah naređuje brak Muhammedu.

• Rezultat: Legalni brak sa slobodnom ženom. Nema preljube. Nema ubistva muža.

Samo je Zejd izvisio jer je ostao bez žene zbog Muhamedove pohote.

8 hours ago, Mustafa said:

Ti pokušavaš reći da je Biblija "moralnija" jer opisuje Davida kao preljubnika i ubicu kojeg Bog kažnjava, a Kur'an je "nemoralan" jer odobrava postupak koji ne uključuje ni preljubu ni ubistvo, već samo rušenje lažnog društvenog tabua?

Da, apsolutno. Biblija ne krije mane i grijehove svojih proroka. A to "rušenje lažnog društvenog tabua" se moglo desiti i na način koji ne uključuje ispunjavanje Muhamedovih pohota. Koji je "lažni društveni tabu" srušen kada je Muhamedu dato odobrenje da ima više žena od drugih muslimana?

8 hours ago, Mustafa said:

Bog je odobrio Muhammedov postupak jer je taj postupak bio ispravan (halal).
Bog je kaznio Davida jer je njegov postupak bio zločin (preljuba i ubistvo).

Muhamed je sam sebi odobrio taj brak jer je mislio da može izmanipulisati ljude oko sebe da to prihvate. I bio je u pravu. Evo moderni primjer toga:

https://www.youtube.com/watch?v=XW0CO2F-q60

David nije tako nešto ni pokušao jer je znao da će ga Bog kazniti. I jeste.

8 hours ago, Mustafa said:

Dakle, ti napadaš poslanika koji radi po zakonu (razvod -> novi brak), a braniš Knjigu koja svoje "heroje" prikazuje kao pijane incest-počinitelje i preljubnike-ubice.

Biblija nema drugog heroja osim Gospoda Isusa Hrista, Jedinog Bezgrešnog.

8 hours ago, Mustafa said:

Opet nepoznavanje materije. Petina (hums) nije išla Muhammedu a.s. da kupuje jahte, nego za potrebe države, siročad, siromašne i putnike (Kur'an 8:41). On je bio državnik i vođa zajednice, a ne samo propovjednik. To je porez za funkcionisanje socijalne države.

Ibn Kesir:

"Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta."

https://tefsir-ibn-kesir.blogspot.com/2014/11/tefsir-ibn-kesir-sura-el-anfal.html

Nesporno da je postojala i socijalna komponenta, ali je ona idalje ispoljavana kroz Muhamedovu ličnost i zavisila je od njegove volje.

8 hours ago, Mustafa said:

A što se tiče Mojsija, u Brojevima 31:25-30 (tvoja Knjiga), Gospod naređuje Mojsiju da uzme dio plijena od Madijanaca, uključujući stoku i djevice, i da dio da svećeniku Eleazaru kao "prinos Gospodu".

Da, to je pripadalo Bogu za službu u šatoru sastanka. Nije Mojsije to sebi uzeo.

8 hours ago, Mustafa said:

Zaključak:
Kad Biblija opisuje incest i preljubu poslanika – to je "samo konstatacija" i oni su "žrtve" ili se "kaju".
Kad Kur'an opiše legalan brak koji tebi kulturološki smeta – to je "dokaz da nije Poslanik".

Vrati se na univerzalni princip. Koji Božiji zakon je prekršen brakom sa bivšom ženom usvojenika? Niti jedan. Prekršen je samo ljudski običaj. A Bog je iznad običaja.

Zaključak:

biblijskim prorocima Bog nije bio sredstvo za ispunjavanje želja, Muhamedu je "Allah" to bio.

10 hours ago, Mustafa said:

1. Zejd se sam žali na ženu i želi razvod.

2. Muhammed a.s. mu govori "Zadrži ženu svoju".

3. Tek nakon što se Zejd razveo i brak prestao, Allah naređuje brak Muhammedu.

4. Rezultat: Legalni brak sa slobodnom ženom. Nema preljube. Nema ubistva muža.

To je Bogu iz Biblije odvratno. Bog iz Biblije nikad ne bi naredio muskarcu da oženi rastavljenu ženu jer to izricito zabranjuje. I to je grijeh . I bas to dokazuje da se takvom covjeku nije ukazao Bozji anđeo ,niti bi Bog iz Biblije to dopustio.

1 hour ago, Maki said:

Da je bio "pravno čist" postupak, ne bi Muhamed morao odjednom dobiti objavu od Boga. Kako pogodno za njega. Pitam se da li je "Allah" ikada naredio Muhamedu da nešto ne uradi što je ovaj želio.

Ako ga praktikuju dvije neplodne osobe, onda nije genetski opasan, ali je idalje odbojan. To ti govori da se tu ne radi samo o genetici, već o urođenoj ljudskoj odvratnosti prema incestu koja potiče od savjesti, koja je prirodni zakon u čovjeku.

Nije, ali postoje porodične veze koje ne mogu tek tako prestati pravnim prestankom braka.

Slažem se, a taj Božiji zakon je dat u Svetom Pismu, a postoji i kao savjest urođena u svakog čovjeka. A savjest će spriječiti većinu ljudi da se žene sa bivšim ženama svojih bližnjih.

Pravednici nisu bezgrešni supermeni, i oni su grešni ljudi koji su se borili i savlađivali svoje grijehe.

O itekako je tu bilo prevare. Bog nije sredstvo za ispunjavanje želja Svojih proroka. A Muhamedu je to njegov bog očito bio.

Nijedan scenario nije moralan ni prihvatljiv. Razlika je u tome što Sveto Pismo ne odobrava postupak Lotovih ćerki, dok Kur'an odobrava Muhamedove postupke.

Tako je, sve si lijepo opisao. I sad ja tebe pitam. Zašto Bog nije odobrio tu Davidovu želju?

A zašto želi razvod? Islamski istoričar el-Tabari nam daje odgovor:

"So Zayd left, and, having come to the Messenger of God, he said: "Messenger of God, I have heard that you came to my house. Why didn't you go in, you who are as dear to me as my father and mother? Messenger of God, perhaps Zaynab has excited your admiration, and so I will separate myself from her."

https://www.kalamullah.com/Books/The%20History%20Of%20Tabari/Tabari_Volume_08.pdf

Dakle Zejd je saznao da se Zejneb počela sviđati Muhamedu i ponudio je da se razvede od nje. Opet je uzrok razvoda Muhamedova pohota prema Zejneb. Zamisli samo tu scenu. Zejd saznaje da se njegovoj očinskoj figuri sviđa njegova žena i on se odriče svoje žene zbog toga.

Jer se plašio reakcije naroda. U stvari je on već želio Zejneb za sebe.

Samo je Zejd izvisio jer je ostao bez žene zbog Muhamedove pohote.

Da, apsolutno. Biblija ne krije mane i grijehove svojih proroka. A to "rušenje lažnog društvenog tabua" se moglo desiti i na način koji ne uključuje ispunjavanje Muhamedovih pohota. Koji je "lažni društveni tabu" srušen kada je Muhamedu dato odobrenje da ima više žena od drugih muslimana?

Muhamed je sam sebi odobrio taj brak jer je mislio da može izmanipulisati ljude oko sebe da to prihvate. I bio je u pravu. Evo moderni primjer toga:

https://www.youtube.com/watch?v=XW0CO2F-q60

David nije tako nešto ni pokušao jer je znao da će ga Bog kazniti. I jeste.

Biblija nema drugog heroja osim Gospoda Isusa Hrista, Jedinog Bezgrešnog.

Ibn Kesir:

"Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta."

https://tefsir-ibn-kesir.blogspot.com/2014/11/tefsir-ibn-kesir-sura-el-anfal.html

Nesporno da je postojala i socijalna komponenta, ali je ona idalje ispoljavana kroz Muhamedovu ličnost i zavisila je od njegove volje.

Da, to je pripadalo Bogu za službu u šatoru sastanka. Nije Mojsije to sebi uzeo.

Zaključak:

biblijskim prorocima Bog nije bio sredstvo za ispunjavanje želja, Muhamedu je "Allah" to bio.

ODGOVOR:

Maki, tvoji argumenti se sve više oslanjaju na "rekla-kazala" historiju koju ja ne priznajem i na subjektivne osjećaje ("meni je to fuj"), dok istovremeno pokušavaš biblijske moralne katastrofe gurnuti pod tepih.

Idemo redom.

1. Slučaj Zejneb i "Božanske želje"

Maki: "Da je bio 'pravno čist' postupak, ne bi Muhamed morao odjednom dobiti objavu od Boga... Pitam se da li je 'Allah' ikada naredio Muhamedu da nešto ne uradi što je ovaj želio."

Ovdje koristiš klasičnu logičku grešku petitio principii (pretpostavljaš ono što tek trebaš dokazati). Tvoja teza je "Muhammed je želio Zejneb", a dokaz ti je "oženio ju je". A istina je u samom tekstu koji ignorišeš.

Činjenice koje ruše tvoju teoriju o "pohoti":
ako se vodimo historijom

1. Zejneb je bila plemenitog roda, a Zejd oslobođeni rob. Muhammed a.s. je lično isprosio Zejneb za Zejda, iako se ona i njena porodica isprva nisu slagali jer su smatrali da su "iznad" njega. Da ju je Muhammed želio za sebe, mogao ju je oženiti tada, kao djevojku. Zašto bi je prvo davao drugom čovjeku, pa čekao razvod, pa pravio društveni skandal? Tvoja teorija o pohoti ovdje pada na testu elementarne logike.

2. Kur'an (33:37) eksplicitno kaže: "Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!" Dakle, Muhammed odvraća Zejda od razvoda.

3. Zašto se oženio? Kur'an je jasan: "Mi smo je za tebe udali... da vjernicima ne bude nikakve smetnje da se žene razvedenim ženama svojih posinaka." Ovo je rušenje pravnog tabua, jer su Arapi smatrali posinke biološkim sinovima. Da bi se taj zakon (da usvojenje ne mijenja krvnu vezu) primijenio u praksi, Poslanik je morao to učiniti lično i javno. To je teret poslanstva, a ne ispunjavanje želja.

2. "Inherentni osjećaj" vs. Objektivni moral

Maki: "Ako ga praktikuju dvije neplodne osobe, onda nije genetski opasan, ali je idalje odbojan... to je urođena ljudska odvratnost... savjest."

Opet miješaš kulturološku naviku sa univerzalnim moralom.
Pazi ovako: Većini ljudi na Zapadu je danas "inherentno normalno" da žive u vanbračnim zajednicama ili podržavaju LGBT brakove. Njihova "savjest" im ne prigovara. Da li to znači da je to moralno ispravno? Naravno da ne.
S druge strane, mnogim ljudima je Natto (japanska fermentisana soja) inherentno odvratan, ljigav i smrdi, ali je zdrav. Mnogima je Coca-Cola ukusna i "osjećaju se dobro" kad je piju, a otrov je za tijelo.
Tvoj stomak i tvoj osjećaj "bljak" nisu mjerilo Božijeg zakona.
Brak sa bivšom ženom usvojenika nije incest. Nema krvne veze. To što je tebi to "nezamislivo" je tvoj kulturološki prtljag, a ne Božiji zakon. Bog je iznad tvojih osjećaja.

3. Lot (Lut a.s.) i Biblijski moralni relativizam

Maki: "Pravednici nisu bezgrešni supermeni... Sveto Pismo ne odobrava postupak Lotovih ćerki..."

Ovo je strašno. Ti braniš knjigu koja tvrdi da je "Božiji pravednik":

1. Pio alkohol do nesvijesti (smrtni grijeh).

2. I to dvije noći zaredom (nije se pokajao nakon prve, nego ponovio).

3. Počinio incest sa vlastitim kćerkama.

Kažeš "Sveto Pismo to ne odobrava"? Gdje? Daj mi citat gdje Bog kaže "Lot je zgriješio", "Teško njima", ili gdje ih kažnjava?
Nema ga. Tekst (Postanak 19) hladno narativno opisuje čin. Rezultat tog čina su dva naroda (Moabci i Amonci). Nema munje s neba, nema ukora, nema kazne.
Tvoja odbrana da su oni "samo ljudi" je degradacija institucije poslanstva. Meni je, kao muslimanu, neprihvatljivo i blasfemično vjerovati da bi Bog povjerio svoju Riječ pijanom incestuoznom čovjeku.

4. David (Davud a.s.) i čast Poslanika

Maki: "Zašto Bog nije odobrio tu Davidovu želju?"

Prvo, kao musliman koji slijedi Kur'an, ja s gnušanjem odbacujem biblijsku verziju priče o Davidu. Davud a.s. je bio čestiti Božiji rob i nije bio ni preljubnik ni ubica. To što Biblija svoje heroje valja u blatu je problem tvoje knjige, a ne historijska činjenica.
Ali, čak i ako uđemo u tvoju logiku – David je (u Bibliji) poželio udatu ženu, počinio preljubu i ubio njenog muža.
Muhammed a.s. je oženio razvedenu ženu, nakon što je brak legalno okončan, bez preljube i bez ubistva.
I ti imaš obraza reći da je ovaj prvi scenario "poučna priča o grešnom heroju", a ovaj drugi (pravno čist brak) dokaz nemorala? To su teški dvostruki aršini.

5. Tabari i tračevi

Maki: "Islamski istoričar el-Tabari nam daje odgovor... Zejd je saznao da se Zejneb počela sviđati Muhamedu..."

Stop. Ja sam ti jasno rekao da sam Quran-alone musliman. Tabari je pisao historiju 200-300 godina nakon Poslanika, skupljajući sve što je čuo – i istinu i laži i tračeve.
Za mene Tabari nije izvor vjere.
Kur'an je izvor. A Kur'an kaže (33:37): "Zadrži ženu svoju" i kaže da se Poslanik bojao ljudi (njihovih jezika zbog tabua usvojenja), a ne da je krio pohotu.
Tvoj argument se svodi na: "Ako ignorišemo Kur'an i vjerujemo tračevima koje je Tabari zapisao stoljećima kasnije, onda je Muhammed kriv."
To nije argument, to je spekulacija.

6. Hums i "lični bankomat"

Maki: "Ibn Kesir... Poslanik može raditi sa njim šta god on hoće."

Opet citiraš učenjake (Ibn Kesira) čiji autoritet ja ne smatram obavezujućim iznad Kur'ana, a ignorišeš sam Kur'an.
Kur'an 8:41 jasno definiše korisnike humsa: "Allahu i Poslaniku, i rodbini, i siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima."
To su kategorije socijalne države. To što Ibn Kesir kaže da on "radi šta hoće" znači da on kao državnik ima diskreciono pravo kome od ovih nabrojanih će dati, a ne da će kupiti sebi zlatnu palaču.

Maki: "Da, to je pripadalo Bogu za službu u šatoru sastanka. Nije Mojsije to sebi uzeo."

Vidiš kako pravdaš Mojsija? Kad Mojsije uzme plijen, to je "za službu Bogu" i "šator". Kad Muhammed uzme plijen (za sirotinju, siročad i državu), to je "lična pohlepa".
Ista radnja, različita tumačenja samo zato što jednog prihvataš a drugog ne.

ZAKLJUČAK

Tvoj cijeli argument se svodi na ovo:

• Kad Biblija prikaže poslanike kao pijance, incest-počinitelje (Lot) ili ubice-preljubnike (David) – to je "realan prikaz ljudske prirode" i Bog ih voli.

• Kad Kur'an prikaže Poslanika koji se legalno ženi razvedenom ženom da bi srušio lažni običaj – to je "pohota".

Žao mi je, ali Bog ne radi po principu tvoje sentimentalnosti. Bog ruši lažne tabue (kao što je onaj da je posinak isto što i sin), a čuva moral (zabranjuje alkohol, incest i preljubu – sve ono što su biblijski "heroji" radili).

54 minutes ago, Magdalena said:

To je Bogu iz Biblije odvratno. Bog iz Biblije nikad ne bi naredio muskarcu da oženi rastavljenu ženu jer to izricito zabranjuje. I to je grijeh . I bas to dokazuje da se takvom covjeku nije ukazao Bozji anđeo ,niti bi Bog iz Biblije to dopustio.

Kako misliš Bog Biblije ne dozvoljava da se čovjek oženi rastavljenom ženom? Pojasni molim te.

Ako si quran-alone musliman kako znaš da je Muhamed isprosio Zejneb za Zejda? Kako znaš da se ona zove Zejneb?