Da li je ateizam religija? Ateizam je religija

Obično ateisti, mislim na napredne ateiste, neku vrstu biskupa ateizma među običnim ateističkim stadom, optužuju religije da su nelogične. Na primjer, kršćanima kažu - vjerujete li u zapaljeni grm i zmiju koja govori? A šta vjernici na to mogu reći? Ali ja ću, koristeći najčešća pitanja ateista religijama, dokazati da ateisti uopće nisu prijatelji s logikom. A ateizam je religija koja je suštinski nelogična.
Ateizam je religija

Vjerski ratovi?

Za početak, uzmimo najčešću optužbu ateista za religije u njihovoj agresivnosti. Obično se sjećaju križarskih ratova i svih vjerskih ratova kojih se mogu sjetiti. I nije ih bilo malo. A za užinu dodaju i Svetu inkviziciju.
Dakle, mogu li se religije kriviti za vjerske ratove? Sasvim moguce. Mogu li ateisti to da urade? Uostalom, od Drugog svetskog rata sve ratove su započinjali i vodili ateisti. A ako uporedimo broj žrtava vjerskih i ateističkih ratova (pa, ovo je vrijeme kada se komunizam borio protiv fašizma, pa još mnogo puta sa kapitalizmom), onda će se vjerski ratovi činiti kao fina kiša u odnosu na cunami.

A ako uporedimo zločine Svete inkvizicije sa činjenicom da su ateisti dopuštali da se ljudi peru u koncentracionim logorima? Prve koncentracione logore u SSSR-u su izgradili ateistički komunisti, a potom su ih kopirali ateistički fašisti. A sada u Kini, ateisti koriste zatvorene disidente (usput rečeno ne ateiste) kao da su živi za prodaju.

Ateizam je religija

Ali ateisti u tome ne vide ništa čudno, jer se ne povezuju s drugim ateistima. Istovremeno, oni ujedinjuju sve vjernike i za nedjela nekih okrivljuju sve. Ali zločini jedne grupe ateista - recimo Crvenih Kmera, koji su ubijali ljude samo zbog traga naočala na njihovim licima (ako nosite naočare, onda ste intelektualac, onda ste na gubitku) u njihovim očima čine da ne postanu zločini ateizma.

O da, oni mogu reći da nisu ateisti, oni su komunisti, ali komunizam se zasniva upravo na ateizmu, na uvjerenju da ne treba razmišljati kako doći, recimo, u Carstvo nebesko (za koje je barem jedan ne smije činiti zlo), već da izgradi Raj ovdje na Zemlji. Za koje se može koristiti bilo koja metoda. Uključujući i koncentracione logore za one koji se ne slažu da grade svoj raj. Dakle, ateizam je religija, i to vrlo fanatična religija.
Život nakon smrti

Ako već pogledate problem - u odnosu na jednu dušu i primijenite sasvim običnu logiku na pitanje posthumnog postojanja, onda možete reći - ateista koji vjeruje da će nakon smrti istrunuti i da će se sve završiti nikada neće znati da je je tacno. A vjernik koji vjeruje da smrt tijela nije kraj nikada neće moći znati da je pogriješio. A čija vjera izgleda logičnije?

A ako pogledate šire – ko je korisniji, a ko štetniji za postojanje čovječanstva – pojedinac koji vjeruje da će za dobro koje je učinio dobiti dobro, a zlo će biti nagrađeno zlom, ili onaj koji vjeruje da "živimo samo jednom"?

"Kako je Bog mogao ovo dozvoliti?"

Ali ovi nekada živi ljudi imaju još jedan „nepobitni“ argument sa svoje tačke gledišta. Kažu – gle šta radimo – zagađujemo planetu, uništavamo šume i čitave vrste životinja, stalno smo u ratu, vršimo terorističke napade, masakre, stalno upadamo u saobraćajne nesreće i imamo stvorili toliko nuklearnog oruzja da mozemo sami sebe unistiti.nekoliko puta zaredom,a umiremo i od infekcija izazvanih mutiranim virusima koje su se pojavile nakon sto smo poceli suludo svuda koristiti antibiotike. Kako je Bog mogao ovo dozvoliti???

Slušate i zaista se pitate kako su se, kao rezultat koje darvinističke evolucije, mogli pojaviti takvi ljudi koji vlastitu glupost, glupost, nelogičnost u prosuđivanju i nesposobnost da odgovaraju za svoje greške smatraju dokazom nečijeg nepostojanja? Čak i odgovor, da ne kažem tačan...

Mišljenje da vjernici vjeruju da Bog postoji, a ateisti da Boga nema, krajnje je naivno i pogrešno. „ALIteizam" nije anti-teizam, već samo a-teizam, gdje je "a" negativna čestica, a "theos" je bog."Borba protiv Boga" općenito nema veze sa ateizmom, primjenjiva je samo na ljude koji vjeruju na različite načine.

Ateizam je sistem vjerovanja koji negira vjerovanje u natprirodno, besmrtnost duše, onaj svijet, vaskrsenje iz mrtvih.... Istorija ateizma je mnogo kraća od istorije religija. Ona ima naučne, moralne i društvene osnove, ne treba je mešati sa „verom u obrnutom smeru“, sa Lenjinovim „militantnim ateizmom“ i progonom crkve. U običnom životu, za svako "da" vjernika, ateista ne mora nužno reći "ne".

Pitanje postojanja Boga nije pitanje postojanja ove ili one osobe, objekta, snopa energije, svjetskog uma, vanzemaljskih visokorazvijenih vanzemaljaca vanzemaljskih civilizacija itd. Takva formulacija svetog pitanja čini ga profanim, ovosvjetskim, dostupnim empirijskoj i logičkoj provjeri. Za vjernika se to ne može ni pojaviti. Kant je naveo i pokazao da svi mogući pokušaji u istoriji da se dokaže postojanje Boga kao svetog objekta dovode do neuklonjivih antinomija, odnosno kontradikcija koje ove dokaze čine neodrživim.

Dakle, linija razdvajanja između religije i ateizma nije u sporovima oko "poretka" Boga i dokaza njegovog postojanja, već u izboru religijskih ili nereligijskih principa objašnjenja svijeta oko nas. Suština ateizma nije u borbi protiv Boga, već u slobodoumlju, nevezanom za pripadnost bilo kojoj religiji. (Istina, nekada se slobodoumlje shvaćalo kao dopuštenje vjernicima da govore o Bogu i vjeri, a da ne izlaze van granica religije). Proučavanje religijskih uvjerenja i njihovog utjecaja na čovjeka i društvo od strane psihologa, historičara, sociologa, politologa, logičara, filozofa i jednostavno zdravog razuma moguće je samo izvan religije. U okviru same religije ona ne može i ne može nastati. Osoba koja slobodno misli ne može a da ne bude ateista. Naravno, on može slobodno doći do vjere, ali onda se mora odreći slobodnog mišljenja u ovoj oblasti.

Dakle, ateizam je metodološka pozicija koja prepoznaje neodrživu teološku shemu objašnjenja. Vjekovima su ateisti bili proganjani, Crkva je plaćala vatrom i prokletstvima za pokušaj sumnje i traženje zdravog znanja. Ali od tada se mnogo toga promijenilo. Ljudi imaju pravo da budu drugačiji. Moderni ateizam se temelji na analizi društvenog i epistemološkog porijekla religije, historiji religije i metodama opravdanja koje koristi crkva. Ateizam ne treba brkati sa bezumnim ateizmom neobrazovane osobe.

“Najsavršeniji ateista stoji na pretposljednjoj stepenici do najsavršenije vjere... Ravnodušna osoba nema vjere, osim straha od prljavog.” /F. Dostojevski /.

Ali stvorenje sa izvanrednim životinjskim instinktima, pa čak i bezbožno, zaista je opasno. Obrazovanje i odgoj je dug i težak proces. Kako brzo obuzdati agresiju i neznanje? Religija!

Dakle, samo moralna osoba ima pravo da bude ateista. Morate odrasti do ateizma. Nije slučajno da isti Dostojevski u priči "Tinejdžer" kaže:

“Ruski ateista, samo da je zaista ateista i malo pametan, najbolja je osoba na cijelom svijetu”

Kako je moguće da bogovi postoje?

Spor između ateiste i vjernika je potpuno beznadežno zanimanje, jer je po definiciji vjernik u početku uvjeren u apsolutnu istinitost svoje vjere, inače ne bi bio vjernik. Ali ipak, kada se govori o ovoj temi, razumno je početi sa dogovorom o razumijevanju Boga. Za današnje "zrele" religijske denominacije, Bog je sveta personifikacija Apsoluta. Ovdje je prijelaz sa zoomorfnog i antropomorfnog razumijevanja u neku apstrakciju već napravljen. U isto vrijeme ostaje ideja transcendencije, natprirodnosti. I iz nekog razloga se ne uzima u obzir da ako Bog tu je- onda JE-prirodno u Univerzumu i ima neku vrstu materijalnog nosioca, bilo da je to visoko razvijena vanzemaljska civilizacija ili oblici postojanja koji su nam potpuno nepoznati. A ako je "natprirodan", onda postoji samo u obliku idealne slike u glavi vjernika. Glavna stvar je da ova slika prilično realistično utječe na psihu vjernika: ono u šta čovek veruje - to za njega postoji. Nije slučajno što obrazovani crkveni jerarsi, pa i patrijarh Kiril, kažu: nauke dokaz o postojanje Boga. Samo čudesno "otkrovenje i vekovno religiozno iskustvo" mogu posvjedočiti o postojanju Boga.

Biološko stvorenje Homo sapiens je vrsta majmuna iz reda primata uskog nosa, nastalo je kao rezultat tri milijarde godina evolucije života na planeti. Njegova evolucija se nastavlja do danas. Nije "čovjek koji je stvorio rad", on je nastao u procesu prilagođavanja štapu, kamenu, oruđu samoodržanja, formiranju jezika, razvoju komunikacija u primitivnom plemenu, sposobnosti manipulacije slikama. I već kao društveno biće, čovjek je izgradio vještačko stanište na tankoj i nestabilnoj, svega 30-40 km debeloj (poluprečnik Zemlje 6000 km) zemljinoj kori planete koja se zove Zemlja. A Zemlja, koja je izgledala kao nebeski svod, na veliko čuđenje ispostavila se kao planeta koja se okreće oko jedne od miliona zvijezda - prema astrofizičkoj klasifikaciji, žutog patuljka na dalekom predgrađu jedne od milijardi galaksija.
Čovječanstvo će na kraju nestati. U najboljem slučaju, kao rezultat kosmičke katastrofe, u najgorem će se samouništeti zbog vlastite gluposti. Univerzum neće primijetiti takvu sitnicu.
Dobro je ako je vjera psihoterapija i pomoćnik, dozvoljeno je ako se koristi u procesu inteligentne kontrole masovne svijesti, ali je loše ako se koristi da se osoba pretvori u roba lukavih vladara.
Crkva ne bi trebala monopolizirati "duhovnost", moralne norme, a još više sekularnu etiku. Savjest, i svjetovna i vjerska, ako postoji, onda je kod osobe. Inkvizitori su mučili i spaljivali ljude - i vjerovali da se ponašaju po svojoj savjesti. A riječi "ateista" i "materijalista" nisu nimalo uvredljive. Evo, jedan starac s bijelom bradom me nazvao „frotirnim materijalistom“, očito je čuo da je Lenjin idealiste nazvao frotir, pa se reorganizirao. Sada, uostalom, čak su se i bivši "naučni ateisti" prefarbali u "duboko religiozne": to je postalo korisno za karijeru oportunista.
Naše znanje je uvijek ograničeno, naše neznanje je neograničeno. Ali iz ovoga ne sledi da bogove treba ubaciti u svaku belu tačku nauke. Nije Bog stvorio Univerzum, život, čovjeka, već prirodu, pitanje osnovnog uzroka nema smisla, jer vodi u beskonačnost.
"Bog je stvorio čovjeka, a čovjek mu je uzvratio." Ljudi su stvorili veliki broj različitih bogova, ovo je prirodna faza u evoluciji čovječanstva. U medjuvremenu - pomozi Bog ili nemoj sam pogresiti - koga briga...

Osećanja se moraju poštovatiiskreno vjernika i osjećaja ateista, ali iz nekog razloga zaboravljaju na to.

Ateizam... Nespremnost da se negira očigledno...

Negde na našoj planeti, čovek je upravo oteo devojčicu. Uskoro će je silovati, mučiti i potom ubiti. Ako se ovaj monstruozni zločin ne dogodi upravo sada, desiće se za nekoliko sati, maksimalno dana. O tome sa sigurnošću možemo govoriti po statistikama koje upravljaju životima 6 milijardi ljudi. Ista statistika to govori upravo u ovom trenutku roditelji devojčice veruju da je svemogući i pun ljubavi bog se brine za njih... Imaju li razloga vjerovati u to? Da li je dobro što veruju u to?.. Ne...

Čitava suština ateizma leži u ovom odgovoru. Ateizam nije filozofija; to nije čak ni pogled na svijet; to je samo nespremnost da se negira očigledno. Nažalost, živimo u svijetu u kojem je poricanje očiglednog stvar principa. Očigledno se mora ponavljati iznova i iznova. Očigledno se mora braniti. Ovo je nezahvalan zadatak. Povlači optužbe za sebičnost i bešćutnost. Štaviše, ovo je zadatak koji ateisti ne treba. Vrijedi napomenuti da niko ne mora tvrditi da nije astrolog ili ne-alhemičar. Kao posljedica toga, nemamo riječi za ljude koji poriču valjanost ovih pseudonauka. Na osnovu istog principa, ateizam je pojam koji jednostavno ne bi trebao postojati.
Ateizam je prirodna reakcija razumne osobe na .

Ateista je svako koji smatra da 260 miliona Amerikanaca (87% stanovništva), koji, prema anketama, nikada ne sumnjaju u postojanje Boga, treba da daju dokaze o njegovom postojanju, a posebno o njegovoj milosti - s obzirom na neprekidne gubitke nevinih života kojima smo svjedoci postajemo svaki dan. Samo ateista može shvatiti apsurdnost naše situacije. Većina nas vjeruje u boga koji je vjerodostojan kao bogovi starogrčke planine Olimp. Nijedna osoba, bez obzira na svoje zasluge, ne može se prijaviti za izbornu funkciju, ako javno ne izjavi svoje povjerenje u postojanje takvog boga.
Veliki dio onoga što se kod nas naziva "javnom politikom" podliježe tabuima i predrasudama dostojnim srednjovjekovne teokratije. Situacija u kojoj se nalazimo je žalosna, neoprostiva i užasna. Bilo bi smiješno da nije toliko toga u igri. Živimo u svijetu u kojem se sve mijenja, i svemu - i dobrom i lošem - prije ili kasnije dođe kraj. Roditelji gube djecu; izgube roditelje. Muževi i žene se iznenada rastaju, da se više nikada ne sretnu. Prijatelji se opraštaju u žurbi, ne sluteći da su se posljednji put vidjeli. naš život, koliko oko seže, jedna je grandiozna drama gubitka. Većina ljudi, međutim, misli da postoji lijek za svaki gubitak.

Ako živimo pravedno - ne nužno u skladu s etičkim standardima, već u okviru određenih drevnih vjerovanja i kodificiranog ponašanja - dobićemo sve što želimo - nakon smrti. Kada naša tijela više nisu u stanju da nam služe, jednostavno ih bacamo kao nepotreban balast i odlazimo u zemlju u kojoj ćemo se ponovo spojiti sa svima koje smo voljeli u životu. Naravno, suviše racionalni ljudi i druga rulja će ostati izvan praga ovog srećnog utočišta; ali s druge strane, oni koji su tokom svog života zaglušili skepticizam u sebi, moći će u potpunosti uživati u vječnom blaženstvu.
Živimo u svetu teško zamislive, nevjerovatne stvari - od energije termonuklearne fuzije koja daje svjetlost našem suncu, do genetskih i evolucijskih posljedica ove svjetlosti, koje se na Zemlji odvijaju milijardama godina - i sa svim tim Raj ispunjava naše najsitnije želje temeljitošću krstarenja Karibima. Zaista, to je neverovatno. Neko lakovjeran bi mogao i pomisliti da je čovjek, bojeći se da izgubi sve što mu je drago, stvorio i raj i njegovog boga čuvara. na svoju sliku i priliku. Zamislite uragan Katrina, devastiran . Više od hiljadu ljudi je umrlo, desetine hiljada izgubilo je svu svoju imovinu, a više od milion je bilo prisiljeno da napusti svoje domove. Može se reći da je u trenutku kada je uragan pogodio grad, skoro svaka osoba iz New Orleansa vjerovala u svemoćnog, sveznajućeg i milosrdnog boga.

Ali šta je bog radio dok je uragan uništavao njihov grad?
Nije mogao a da ne čuje molitve staraca koji su spas od vode tražili na tavanima i na kraju se udavili. Svi ti ljudi su bili vjernici. Svi ovi dobri muškarci i žene molili su se cijeli život. Samo ateista Imam hrabrosti da priznam očigledno: ovi nesretni ljudi su umrli dok razgovarate sa zamišljenim prijateljem. Naravno, više puta je upozoravano da će oluja biblijskih razmjera zahvatiti New Orleans, a mjere poduzete kao odgovor na izbijanje bile su tragično neadekvatne. Ali oni su bili neadekvatni samo u smislu nauke. Zahvaljujući meteorološkim proračunima i satelitskim snimcima, naučnici su natjerali nijemu prirodu da progovori i predvidjeli smjer Katrininog udara.

Bog nikome nije rekao o svojim planovima. Da su se stanovnici New Orlena u potpunosti oslanjali na milost Gospodnju, za približavanje smrtonosnog uragana znali bi tek s prvim naletima vjetra. Međutim, prema istraživanju koje je sprovela Post, 80% oni koji su preživjeli uragan tvrde da je to samo ojačalo njihovu vjeru u Boga.

Dok je Katrina skoro progutala New Orleans jedna hiljadaŠiitski hodočasnici su bili zgažen do smrti na mostu u Iraku. Nema sumnje da su ovi hodočasnici ozbiljno verovao u boga opisano u Kuranu: cijeli njihov život bio je podređen neospornoj činjenici njegovog postojanja; njihove žene su skrivale svoja lica od njegovih pogleda; njihova braća po vjeri redovno su se međusobno ubijala, insistirajući na vlastitom tumačenju njegovih učenja. Bilo bi iznenađujuće da i jedan od preživjelih u ovoj tragediji izgubi vjeru. Najvjerovatnije, preživjeli zamišljaju da su se spasili zahvaljujući Božija milost.

amo ateista u potpunosti sagledava bezgranični narcizam i samoobmanu vjernika. Samo ateista razumije koliko je nemoralno vjerovati da vas je isti spasio od katastrofe i utopio bebe u kolijevkama. Odbijajući da sakrije stvarnost ljudske patnje iza slatke fantazije o vječnom blaženstvu, ateista oštro osjeća koliko je ljudski život dragocjen - i koliko je nesreća što milioni ljudi jedni druge podvrgavaju patnji i odbijaju sreću po volji moje mašte.
Teško je zamisliti veličinu katastrofe koja bi mogla uzdrmati vjersku vjeru. nije bilo dovoljno. Nedovoljno genocida u - čak i uprkos činjenici da je među ubicama, naoružanim mačetama, bilo i sveštenika. najmanje, 300 miliona ljudi, među njima i mnogo djece, umrlo od malih boginja u 20. vijeku. Zaista, putevi Gospodnji su nedokučivi. Čini se da čak ni najeklatantnije kontradikcije nisu smetnja vjerskoj vjeri. Što se tiče vjere, potpuno smo odmakli od zemlje. Naravno, vjernici se ne umaraju uvjeravajući jedni druge da Bog nije odgovoran za ljudsku patnju. Međutim, kako drugačije da shvatimo izjavu da je Bog sveprisutan i svemoguć? Nema drugog odgovora i vrijeme je da prestanete izbjegavati.

Problem teodiceje(Božje opravdanje) staro je koliko i svijet i moramo ga smatrati sređenim. Ako bog postoji, on ili ne može spriječiti užasne katastrofe, ili ne želi to učiniti. Dakle, Bog je ili nemoćan ili okrutan. U ovom trenutku, pobožni čitaoci će posegnuti za sljedećom piruetom: Bogu se ne može pristupiti s ljudskim moralnim standardima. Ali koje mjerilo vjernici koriste da dokažu dobrotu Gospodnju? Naravno, ljudski. Štaviše, svaki bog kome je stalo do sitnica poput istospolnih brakova ili imena kojim ga obožavatelji zovu uopće nije tako misteriozan. Ako Abrahamov bog postoji, on je nedostojan ne samo veličine svemira. On nedostojan čak ni čoveka.
Postoji, naravno, još jedan odgovor - najrazumniji i najmanje odvratni u isto vrijeme: biblijski bog je plod ljudske mašte.

Kao što je Richard Dawkins primijetio, svi smo mi ateisti u odnosu na Zeusa i. Samo ateista razumije da se biblijski bog ne razlikuje od njih. I, kao rezultat, samo ateista možda ima dovoljno saosećanja da uvidi dubinu i značenje ljudskog bola. Strašno je što smo osuđeni da umremo i izgubimo sve što nam je drago; dvostruko je strašno da milioni ljudi bespotrebno pate čak i tokom života. Činjenica da je veliki dio ove patnje direktno kriv – vjerska netrpeljivost, vjerski ratovi, vjerske fantazije i rasipanje ionako oskudnih resursa za vjerske potrebe – čini ateizam moralne i intelektualne nužnost. Ova nužnost, međutim, stavlja ateista na rub društva. Odbijanje da izgubi dodir sa stvarnošću ateista je odsečen od iluzornog sveta svojih suseda.

Priroda religiozne vere...

Prema poslednjim anketama, 22% Amerikanci su potpuno sigurni da će se Isus vratiti na Zemlju najkasnije za 50 godina. Više 22% vjerujem da je to vjerovatno. Očigledno, ove 44% – isti ljudi koji barem jednom sedmično idu u crkvu, koji vjeruju da je Bog bukvalno zavještao zemlju Izrael Jevrejima, i koji žele da se naša djeca ne podučavaju naučnoj činjenici evolucije. Predsjednik Bush dobro razumije da takvi vjernici predstavljaju najmonolitniji i najaktivniji sloj američkog biračkog tijela. Kao posljedica toga, njihovi stavovi i predrasude utiču na gotovo svaku odluku od nacionalnog značaja. Očigledno, oni su izvukli pogrešne zaključke iz ovoga i sada mahnito listaju Sveto pismo, zbunjujući se kako najbolje umiriti legije onih koji glasaju na osnovu vjerskih dogmi. Više 50% Amerikanci imaju "negativan" ili "ekstremno negativan" stav prema onima koji ne vjeruju u Boga; 70% smatraju da bi predsjednički kandidati trebali biti "duboko religiozni".

Opskurantizam u Sjedinjenim Državama jača– u našim školama, u našim sudovima iu svim ograncima savezne vlade. Samo 28% Amerikanci vjeruju u evoluciju; 68% verovati u sotonu. Neznanje takav stepen, koji prodire u celo telo nespretnih, problem je za ceo svet. Iako svaka inteligentna osoba može lako kritizirati vjerski fundamentalizam, takozvana "umjerena religioznost" i dalje zadržava prestižnu poziciju u našem društvu, uključujući akademsku zajednicu. U tome postoji određena doza ironije, budući da čak i fundamentalisti koriste svoj mozak dosljednije od "umjerenih".

Fundamentalisti opravdavaju svoja vjerska uvjerenja smiješnim dokazima i neodrživom logikom, ali barem pokušavaju pronaći barem neko racionalno opravdanje. Umjereno vjernici se, naprotiv, obično ograničavaju na nabrajanje blagotvornih posljedica vjerske vjere. Oni ne kažu da vjeruju u Boga zato što se biblijsko proročanstvo ispunilo; oni jednostavno tvrde da vjeruju u Boga jer vjera "daje smisao njihovim životima". Kada je nekoliko stotina hiljada ljudi umrlo dan nakon Božića, fundamentalisti su to brzo protumačili kao dokaz Božjeg gnjeva. Ispostavilo se da je Bog poslao još jedno nejasno upozorenje o grešnosti abortusa, idolopoklonstva i homoseksualizma. Iako monstruozno sa moralnog stanovišta, ovakvo tumačenje je logično, ako polazimo od određenih (apsurdnih) premisa.

Umjereno vjernici, s druge strane, odbijaju izvući bilo kakve zaključke iz djela Gospodnjih. Bog ostaje tajna tajni, izvor utjehe lako kompatibilan s najstrašnijim zločinima. Suočeni s katastrofama kao što je azijski cunami, liberalna vjerska zajednica spremno slatke i umne gluposti. Ipak, ljudi dobre volje sasvim prirodno preferiraju takve istinitosti nego odvratno moraliziranje i proročanstvo pravih vjernika. Između katastrofa, naglasak na milosrđu (a ne ljutnji) svakako je zasluga liberalne teologije. Međutim, vrijedno je napomenuti da kada se napuhana tijela mrtvih izvlače iz mora, promatramo ljudsko, a ne božansko milosrđe.

U danima kada elementi otimaju hiljade iz ruku majki i ravnodušno ih utapaju u okeanu, s najvećom jasnoćom vidimo da je liberalna teologija najočitija apsurdna ljudska iluzija. Čak je i teologija Božjeg gnjeva intelektualno razumnija. Ako bog postoji, njegova volja nije misterija. Jedina stvar koja je misterija tokom ovakvih strašnih događaja je spremnost miliona mentalno zdravih ljudi vjerovati u nevjerovatno i smatraju ga vrhuncem moralne mudrosti. Umjereni teisti tvrde da razumna osoba može vjerovati u Boga jednostavno zato što je takvo vjerovanje čini sretnim, pomaže mu da pobijedi strah od smrti ili daje smisao njegovom životu.

Ova izjava - čisti apsurd.

Njegova apsurdnost postaje očigledna čim pojam "Boga" zamijenimo nekom drugom utješnom pretpostavkom: zamislite, na primjer, da neko želi vjerovati da je negdje u njegovoj bašti zakopan dijamant veličine frižidera. Bez sumnje, vjerovati u takav vrlo Lijepo. Zamislite sad šta bi se dogodilo kada bi neko slijedio primjer umjerenih teista i branio svoju vjeru na sljedeći način: na pitanje zašto misli da je u njegovoj bašti zakopan dijamant koji je hiljadama puta veći od bilo kojeg poznatog, odgovara like "ova vjera je smisao mog života", ili “Nedjeljom moja porodica voli da se naoružava lopatama i traži ga”, ili "Ne bih želeo da živim u univerzumu bez dijamanta veličine frižidera u svojoj bašti".
Jasno je da su ovi odgovori neadekvatni. Još gore: bilo ludak, ili kreten.

Ni Pascalova opklada, ni Kierkegaardov "skok vjere", niti ostali trikovi kojima teisti pribjegavaju, ne vrijede ni prokletog novca. Vjera u postojanje Boga znači vjera da je njegovo postojanje na neki način povezano s vašim, da je njegovo postojanje neposredni uzrok vjerovanja. Mora postojati neka uzročna veza ili pojava takve veze između činjenice i njenog prihvatanja. Dakle, vidimo da religijske izjave, ako tvrde da opisuju svijet, moraju nositi dokazne prirode- kao i svaka druga izjava. Bez obzira na sve svoje grijehe protiv razuma, vjerski fundamentalisti to razumiju; umjereni vjernici, gotovo po definiciji, nemaju.

Nespojivost razuma i vjere stoljećima je očigledna činjenica ljudskog znanja i društvenog života. Ili imate dobre razloge za određene stavove, ili ih nemate. Ljudi svih uvjerenja prirodno prepoznaju pravilo razuma i pribjegne njegovoj pomoći prvom prilikom. Ako racionalan pristup omogući da se pronađu argumenti u prilog doktrini, ona će sigurno biti usvojena; ako racionalni pristup ugrožava doktrinu, ona biva ismijana. Ponekad se to desi u jednoj rečenici. Tek kada su racionalni dokazi za religijsku doktrinu slabi ili potpuno odsutni, ili kada sve ukazuje na to, doktrinalisti pribjegavaju "vjera". U drugim slučajevima oni jednostavno navode razloge za svoja uvjerenja (npr. "Novi zavjet potvrđuje proročanstva", "Video sam Isusovo lice na prozoru", "molili smo se i tumor naše kćeri je prestao da raste"). Po pravilu, ovi razlozi su nedovoljni, ali su ipak bolji od potpunog odsustva razloga.

Vjera je samo dozvola za poricanje razuma koju daju sljedbenici religija. U svijetu koji nastavlja biti potresen prepirkom nespojivih vjerovanja, u zemlji koja je postala talac srednjovjekovnih koncepata „Boga“, „kraja istorije“ i „besmrtnosti duše“, neodgovorne podjele javnog života na pitanja razuma i pitanja vjere više nije prihvatljivo.

Vjera i javno dobro...

Vjernici redovno tvrde da je ateizam odgovoran za neke od najgnusnijih zločina 20. stoljeća. Međutim, iako su režimi Hitlera, Maoa i Pol Pota zaista bili antireligijski u različitoj mjeri, nisu bili pretjerano racionalni. [Ovdje se dodaju „Staljin“ i „Gulag“ očigledno iz lojalnosti, što donekle opravdava autora – konformizam je opravdan, jer snaga lomi slamku. Ali zaborav - iz potpuno istih razloga - to Hitlerov režim je bio više nego religiozan i progonjeni ateisti - više ne, pošto je sam gospodin Haris odabrao temu "za ateizam", a laž o "ateizmu" nacističkog režima je omiljeno sredstvo klerikalne propagande. - VK.]. Njihova zvanična propaganda bila je užasna mešavina zabluda - zabluda o prirodi rase, ekonomije, nacionalnosti, istorijskog napretka i opasnosti od intelektualaca. Na mnogo načina, religija je bila direktni krivac čak iu ovim slučajevima.

Istina, koliko god šokantno zvučala, je sljedeća: čovjek može biti toliko dobro obrazovan da može napraviti atomsku bombu, a da ne prestane vjerovati da u Raju 72 djevice ga čekaju. Tolika je lakoća s kojom religijsko vjerovanje rascjepljuje ljudski um, i toliki je stepen tolerancije s kojim se naši intelektualni krugovi odnose prema vjerskim besmislicama. Samo ateista shvatio ono što bi već trebalo biti očigledno svakoj mislećoj osobi: ako želimo eliminirati uzroke vjerskog nasilja, moramo udariti na lažne istine...

Detaljnije i razne informacije o događajima koji se odvijaju u Rusiji, Ukrajini i drugim zemljama naše prelijepe planete, možete dobiti na Internet konferencije, koji se stalno održava na web stranici "Ključevi znanja". Sve konferencije su otvorene i potpuno besplatno. Pozivamo sve zainteresovane. Sve konferencije se emituju na Internet radiju "Vozrozhdenie" ...

Preuzeto sa https://podarilove.ru/bs/yavlyaetsya-li-ateizm-religiei-ateizm-eto-religiya/