Jedna od definicija ekumenizma: "Ekumenizam ili vaseljenizam (od grč. οικουμενη — "naseljeni svet, vaseljena") predstavlja savremeno nastojanje oko pomirenja, saradnje, zbližavanja i jedinstva kršćanskih crkava."

Je li moguć ekumenizam između kršćana - inače ako je neka crkva članica ekumenizma, oni su se obavezali da ne smije biti krađa ovaca između njihovih crkava, nego imaju zajednički cilj - propovijedanje evanđelja ljudima koji nisu prihvatili Isusa kao spasitelja. Što vi mislite dragi forumaši po ovom pitanju, je li ekemunizam dobar, jeste li za ekumenizam, je ekumenizam moguć?

Papa Lav XIV. krenuo stopama svoga prethodnika, pape Frane, jasno potvrđujući da će njegov pontifikat biti obilježen dijalogom, ekumenizmom i traženjem jedinstva između Katoličke i Pravoslavne Crkve.

Ako je u početku i bilo dvojbi kojim će teološko-crkvenim smjerom novi papa ići, nakon njegova posjeta Turskoj i najveći skeptici mogli su se uvjeriti da je riječ o Papi otvorenosti, pomirenja i mostova.

Papa Lav XIV. i carigradski patrijarh Bartolomej zajedno su molili na obali jezera u Izniku, na istom mjestu gdje je 325. godine održan prvi nicejski sabor, jedan od najvažnijih događaja u povijesti kršćanstva. Papa je potom posjetio i Plavu džamiju, nastavljajući praksu svoga prethodnika i potvrđujući važnost međureligijskog dijaloga.

rhunac posjeta bila je zajednička molitva i sudjelovanje u liturgiji u crkvi Svetog Jurja u grčkom dijelu Istanbula – piše Stanislav Soldo u Slobodnoj, što prenosimo. Zanimljivo je da papa na ulazu nije ostao promatrač, nego je stavio štolu i molio rame uz rame s patrijarhom, i to na grčkom i latinskom jeziku. Posebno simboličan čin bio je što su zajedno izmolili Carigradsko vjerovanje bez dodatka „Filioque“, koji je jedan od ključnih povijesnih razloga raskola.

Što je „Filioque“ i zašto je važan?

Izvorno Nicejsko-carigradsko vjerovanje kaže da Duh Sveti „izlazi od Oca“.

Na Zapadu se dodaje izraz „i Sina“ (Filioque)  koji istočne Crkve nikada nisu prihvatile. Upravo je to teološko pitanje, među ostalima, doprinijelo velikom raskolu 1054. godine kada se kršćanstvo podijelilo na Istočnu (pravoslavnu) i Zapadnu (katoličku) Crkvu.

Time što su papa i patrijarh molili izvorni oblik vjerovanja, poslali su snažnu poruku spremnosti na približavanje i poštivanje tradicije obiju Crkava.

Ovaj povijesni trenutak nadovezuje se na veliki iskorak iz 1964. godine, kada su se u Istanbulu prvi put nakon više stoljeća susreli papa Pavao VI. i carigradski patrijarh Atenagora. Tom je prilikom ukinuta anatema, odnosno obostrano izrečeno prokletstvo iz 1054., čime je započeo proces međusobnog zbližavanja istoka i zapada.

Božić i Uskrs

Danas, šezdeset godina kasnije, papaLav XIV. i patrijarh Bartolomej nastavljaju tim putem, pokazujući da su razlike između dviju Crkava – zapravo vrlo male i teološki prevladive. Zbog toga mnogi vjeruju da se približava trenutak punog crkvenog jedinstva, kakvo je postojalo prije velikog raskola.

Ako se taj proces doista dovrši, rezultati zbližavanja mogli bi postati vidljivi u dogledno vrijeme pa bi Katolička i Pravoslavna Crkva Uskrs i Božić  slavile istoga dana kao što je bilo prije velikog crkvenog raskola.

Preuzeto sa https://croativ.net/mogu-li-se-katolici-i-pravoslavci-ujediniti-papa-lav-xiv-sokirao-obje-strane-hocemo-li-imati-zajednicki-uskrs-i-bozic-70277/

Ne sviđa mi se osnovna postavka modernog ekumenizma koja se zasniva na tzv. teoriji grana po kojoj svaka hrišćanska denominacija ima djelić istine u sebi, a cjelina istine se može dobiti tek kada se sve denominacije ujedine. Međutim, učenje Otaca nikada nije dozvoljavalo mogućnost da Crkva ima djelić istine u sebi, a ne cijelu istinu. Apostol Pavle za Crkvu kaže da je stub i tvrđava istine, ne djelića istine. Oci nikada nisu izjednačavali Crkvu sa drugim zajednicama. I to je suštinski problem ekumenizma. Njegove postavke su pogodne za protestante koji ne polažu značaj na hijerarhijsko ustrojstvo Crkve niti na dogmate vjere, ali nisu pogodne za pravoslavne, a ni rimokatolike. Rimokatolici površno pokazuju ispruženu ruku, ali ispod žita pokušavaju progurati svoje novotarije protivne svetootačkim učenjima. Oni će izdeklamovati Simvol vjere bez filiokve, ali ipak se neće odreći ispravnosti filiokvea. To je dvostruka igra. Neki bi to čak nazivali i obmanom.

Vjerske vođe može ujediniti samo interes...
Oko doktrina nikad neće postojati konsenzus, niti je on moguć...