Put Života je poznata sveska koju izdaju pod pokroviteljstvo evanđeosko pentekostne crkve. Često smo dobijali ove knjižice koje su sadržavale odlične kratke članke, propovijedi, iskustva koje su pisali mnogi poznati evanđelisti, propovjednici, teolozi. Ovdje ćemo objavljivati tu i tamo pokoji kraći članak iz ove publikacije, pa da krenemo.

Gipsy Smith:

NEKA NAM BOG POMOGNE

Biti sličan Kristu divna je stvar. Znate to kad to vidite. Način kako da dođete u ispravan odnos s Bogom je da se riješite nečega, da se riješite sebe, grijeha, svijeta. Kad to učinite, počet ćete mu sličiti.

Kad doista dođete k njemu, riješit ćete se ponosa, kako crkvenog, tako i svjetovnog, ljubavi za reputaciju crkve i ljubavi za svoj vlastiti ugled. To ljude u ovim danima odvlači od Krista. Svi mi, propovjednici i ostali ljudi, riješimo se toga i svakoga drugog lakozavodljivog grijeha te žudimo biti slični njemu, žudimo zaljubiti se u njegovu ljepotu, njegovu čistoću, njegovu svetost.

U staroj Grčkoj prevladavalo je mišljenje da je svatko pod utjecajem okruženja te su divni kipovi i slike bili od velike važnosti za svaki dom u kome su njegovi stanovnici htjeli postati savršene forme i stasa. To se možda ne odnosi na tijelo, ali definitivno na dušu.

Samo onaj muškarac i žena koji poznaju tajnu Isusove nazočnosti, koji neprestano hodaju s Bogom, koji su naučili ljubiti Isusa kao trajnog druga i prijatelja, rastu u duhu poput njega. Neka nam Bog pomogne da odražavamo njegovu slavu.

Charles S. Price:

DAJTE PRILIKU

Sjetimo se cijene, ne cijene koju će Isus platiti, nego cijene koju je već platio, duga koji je već zbrisao. I sjetimo se da ga svaki muškarac i žena samo jednim činom prisvajanja vjere mogu sada učiniti svojim Spasiteljem i da njihova imena mogu biti zapisana na nebu!

Zašto čekati? Zašto ustrajati na silasku u vječnu noć kad je Gospodin već platio cijenu za vaše izbavljenje? Gospodin vam je već omogućio da budete slavno, čudesno i divno spašeni. Zar ga ne želite? Okrećete li se svoje srce od Gospodina koji vas ljubi? Čeznete li za egipatskim varivom?

Htio bih da se svaki pojedini od vas okrene od onoga što mu nikada nije donijelo stvaran mir i stvarnu radost i dâ Isusu Kristu priliku u svome životu.

Charles S. Price:

ZAŠTO I GDJE?

Znate li zašto je Isus ponio krunu od trnja, zašto je nosio svoj križ, zašto je bio bičevan i zašto je bio pribit na golgotski križ? Znate li zašto? Da vas spasi, moji grešni prijatelji, da vas spasi od pakla i da vam omogući obnovu vašega srca i spasenje vaše duše. Vjerujete li to?

A ipak se okrećemo od njega! Uzimamo blagoslov koji nam je dao, uzimamo odjeću koju nosimo, hranu koju jedemo i zrak koji dišemo; sve što imamo u životu došlo nam je zbog dobrote, milosrđa i ljubavi Božje. Ali većina nas nikada se ne zaustavlja da kaže hvala. Nikada ne stanemo kako bismo razmislili da je Isus na Golgoti umro za nas. "Milosrđe i milost su besplatni; oproštenje velikodušno; tamo je moja otkupljena duša našla slobodu." Gdje? Gdje? Na Golgoti!

Charles S. Price:

LJUBAV

Najveća stvar u svemiru je ljubav koja je odvela Isusa na Golgotu te učinila da umre sramotnom smrću na golgotskom križu. Jedino rješenje problema križa jest ljubav. Jedini odgovor na najdublje pitanje vjekova jest ljubav. Ljubav okružuje svemir kao što atmosfera obuhvaća zemaljsku kuglu. Ljubav je svjetlo svjetionika koji šalje svoje zrake dobrodošlice u tamu noći vječnosti. Ljubav govori jezikom zvona luke dok govori o zaklonu utočišta i luci sigurnosti.

Ljubav je poslala anđele da zapjevaju kad se u štalici rodilo dijete. Ljubav će jednoga dana sve nadoknaditi Crkvi koja je čekala i molila u oduševljenju uzašašća svetoga i blagoslovljenog sjedinjenja, sjedinjenja zaručnice i nebeskog Zaručnika. Ljubav će širom otvoriti vrata vječnoga grada i ljubav će biti predmet pjesme koju će anđeli pjevati na staklenom moru. Ljubav će biti glavni ton u oratoriju slave kad otkupljenici stignu kući. Najveća stvar na svijetu je ljubav, ne tjelesna ljubav, ne ljudska ljubav, već Božja velika, beskonačna, bezgranična ljubav.

Charles S. Price:

ŽIVOT JE BITKA

Držim da je svatko od nas došao do spoznaje da dok smo u tijelu, kušnje tijela nastavit će ratovati protiv dobrih želja našega srca. Činjenica da smo se nanovo rodili i da su nam srca oprana u prolivenoj krvi na golgotskom križu ne stvara nebesko ozračje lišeno iskušenja i poteškoća, testiranja i nevolja, koje su uobičajene za čovjeka. Davno smo otkrili da je život bitka.

Ne borimo se samo protiv stranog neprijatelja, već brzo otkrivamo da postoji i građanski rat. Sukob je i u nama samima. Mnogo, mnogo puta najteža bitka je upravo ona koja bjesni zarobljena u našoj vlastitoj osobnosti, bitka koja riče i bjesni u našem vlastitom srcu. Bezbroj puta bismo pali, ali ljubav Kristova nama ovlada. Riječ "ovladati" znači silom spriječiti. To znači zaustaviti, što govori o sili koja djeluje u naše ime.

Tisuću puta bismo pali da nema ljubavi. Izudarani i u masnicama, krvavi i razderana srca ležali bismo uz rub puta života da nema Kristove ljubavi i njezine ovladavajuće sile. Bezbroj puta bili bismo bespomoćni poput plutajućeg štapa na površini velike dubine. Valovi ljudske žudnje, pjena valova tjelesnih želja, valovi svjetske zabave i grešnog zadovoljstva, bacali bi nas amo-tamo, ali ljubav Kristova nama ovlada.

Amy Carmichael

BITKA JE GOSPODNJA

"Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas" (Pnz 1,30).

Hvala Bogu za bojne retke u Bibliji. Svakoga dana našega života ulazimo u nepoznato, posebno svakoga ponedjeljka ujutro, jer tjedan će sigurno biti bojno polje, izvana, tamo gdje je vidljivo, i iznutra, u nevidljivom životu duha koji je često krajnje neprijatno bojno polje za dušu. Ovako ili onako, "Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas".

Zatim dolazi riječ koja će, vjerujem, nekima od vas, kao i meni, donijeti vrlo lijepu utjehu, jer Duh Božji ide dalje te govori o pustinji i onome što se tamo dogodilo: "A vidio si ... (da) te Jahve, Bog tvoj ... nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića" (Pnz 1,31).

Nije li bilo tako tijekom svih pustinjskih dana koje smo upoznali? Neće li on tako činiti i tijekom svih drugih sušnih mjesta koja leže pred nama? Postoji li onda išta i može li biti išta čega se trebamo bojati? Mi smo njegovi vojnici, hvala Bogu za to, ali mi smo i njegova dječica. "Nikada nećemo biti previše odrasli", kao što je to rekao brat Lawrence, "da nas on ne bi zagrlio i podragao."

Charles S. Price:

IMAMO LI U SRCU NAZOČNOST?

S nama je danas problem što provodimo previše vremena s ovom umjetno stvorenom organizacijom koju svijet naziva crkvom, a ne sa samim Kristom. Kažemo da "crkva" ima stav za ovo i da "crkva" ima stav za ono, ali nas Pismo uči da moramo započeti sa samim Gospodinom Isusom Kristom.

Ako imamo Kristov duh, imamo sve, jer imamo samog Krista, ali ako nemamo taj duh, onda nemamo ništa. Čovjek se može pridružiti crkvi, ali ako nema Kristov duh, nije kršćanin. Tako kaže Pavao. Čovjek može biti kršten u vodi, ali ako nema Kristov duh, nije Kristov. Možete sjediti za stolom Večere Gospodnje i s ostalima biti njezin dionik, ali ako nemate Kristov duh, to ne znači ništa više od hrane i pića koje imate kod kuće. U srcu mora boraviti Nazočnost koja će se u životu neophodno očitovati.

Autor nepoznat:

PRIJATELJU, BUDI MUDAR!

Ne sumnjam da su oni, koji nisu molili dok se gradila arka, molili kad je došao potop, ali njihove molitve nisu bile uslišane.

Ne sumnjam da kad je Lot izašao iz Sodome, Sodoma je zavapila Bogu, ali bilo je prekasno; Božja ih je kazna zbrisala sa zemlje.

Prijatelju moj, sada nije prekasno, ali može biti prekasno u ponoć. Ne mogu naći nijedno mjesto u Bibliji gdje piše da možeš prizvati Isusa sutra. Neopravdano bih to rekao. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2).

Kakvu su zlatnu priliku imali oni Jeruzalemci s Kristom u svojoj sredini! Vidimo da je Sin Božji plakao nad Jeruzalemom; iz njegova je srca izbijala žalost dok je vapio: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!" (Mt 23,37). On je vidio četrdeset godina unaprijed kako dolazi Tit sa svojom vojskom i opsjeda grad. Tada su prizivali Boga, ali bilo je prekasno i milijun sto tisuća ljudi bilo je pobijeno.

Sad je vrijeme milosti. Možda govorim nekome tko ima malo dana milosti, nekome tko će ubrzo biti ugrabljen, tko možda više nikada neće čuti još jednu propovijed, tko čuje svoj posljednji poziv. Prijatelju moj, budi mudar! Odluči da ćeš sada potražiti kraljevstvo Božje. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2).

Krist vas poziva da dođete: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28). O da svi sad nađemo okrjepu u Kristu! Neka ništa ne odvrati vaš um; u ovom trenutku odlučite riješiti ovo veliko pitanje svoje vječnosti.

Carter Conlon:

POBJEDA U TEŠKA VREMENA

Biblija upozorava da će u posljednje dane prije Kristova povratka biti neiskazana tama i veliki otpad, ali vjerojatno većina od nas nikada nije razmišljala da će živjeti u vrijeme ovakvoga moralnog rasula.

Prije nego je David postao kralj, živio je u razdoblju kad je njegova vlastita nacija bila u strašnom duhovnom nazadovanju. Samovolja i lažna duhovnost pod kraljem Šaulom bili su u punom zamahu, vodeći naciju prema onome što bi neizbježno bio jasan poraz bez božanske intervencije. David je ubrzo otkrio da ga progoni vojska koja se nadala odbaciti sve što je predstavljalo Boga. Dakako, znamo da je David na kraju postao netko tko je promijenio stvari.

Što mi trebamo činiti u ove dane? Moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena. "Izbavi me, Gospode, od zla čovjeka, od čovjeka nasilja očuvaj me! Od onih koji smišljaju zlo u srcu" (Ps 140,2-3). U ovom psalmu David misli na one koji su tražili rješenje u ljudskim okvirima. On je slika Krista u onoj generaciji i osjeća da je pozvan za nešto više od jadnoga nasilja i uvreda svoje generacije.

I mi moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena: "Gospodine, ne želim biti dio problema, nego dio rješenja. Pomogni mi da mi se misli vrate na duhovne stvari. Odvrati me od medija i svega što bi moglo otrovati moj duh i učiniti da moje riječi izgube snagu i postanu onakve kakve ima ovaj svijet. Daj mi svoga Svetog Duha! Daj mi svoje misli, svoj um, svoje suosjećanje za mnoge. Pomogni mi da ljubim čak i svoje neprijatelje!"

U fizičkom svijetu, mi smo na slabijoj strani, ali u duhovnom, mi smo već izvrsni pobjednici. Posjednuti smo s desne strane Boga Svemogućeg, Boga koji je već uništio sile tame i sjedi u svoj moći i vlasti. Imamo izravan pristup do Božjega prijestolja i snagu da potisnemo tamu te vjerujemo da će u danima koji su ispred nas biti pobjeda i veselje!

A.W. Tozer

MOLITVA I PORUKA

"A sad, o Gospodaru neba i zemlje, ostatak svojih dana posvećujem tebi; neka ih bude mnogo ili malo, kako ti želiš. Daj da stojim pred velikima ili služim siromašnima i niskima; taj izbor nije moj i ja neću utjecati na njega ako i mogu. Tvoj sam sluga da vršim tvoju volju i ta volja mi je ljepša od položaja, bogatstva ili slave i odabirem je iznad svega na zemlji ili na nebu.

Iako si me ti izabrao i nagradio visokim i svetim pozivom, daj da nikada ne zaboravim da sam samo čovjek od praha i pepela, čovjek sa svim tjelesnim manama i žudnjama koje muče ljudsku rasu. Zbog toga, molim te, moj Gospodine i Otkupitelju, sačuvaj me od mene samoga i od svih šteta koje bih mogao načiniti pokušavajući biti blagoslov drugima. Duhom Svetim ispuni me svojom silom i ja ću poći u tvojoj snazi te govoriti o tvojoj pravednosti, samo tvojoj. Naviještat ću poruku o ljubavi otkupljenja dok moja tjelesna snaga izdrži. A kad ostarim i umorim se ići dalje, dragi Gospodine, pripremi mi mjesto gore i daj da budem ubrojen među tvoje sluge u vječnoj slavi. Amen. Amen."

Ako ti Bog da još nekoliko godina, ne zaboravi, one nisu tvoje. Tvoje vrijeme mora častiti Boga, tvoj dom mora častiti Boga, tvoj rad mora častiti Boga, sve što činiš mora častiti Boga.

John Fletcher:

MOLITVA

“Gospodine, u potrebi sam za uljem. Moja svjetiljka gori nejasno. Ponekad se čini da će se ugasiti kao kod onih ludih djevica; više liči na zadimljeni lan nego na jasno svjetlo. O, nemoj je ugasiti! Raspiri je u oganj! Ja želim silu odozgo. Želim snažno, trajno pomazanje Duha. Želim da moja posuda (moje veliko srce) primi puno ulja da bi izraz mog lica pokazivao radost mudrih djevica. Želim svjetiljku nebeskog sjaja i vatru božanske ljubavi koja će dan i noć gorjeti u mom srcu, kao što je svjetiljka gorjela u hramu i posvećena vatra na oltaru. Želim punu primjenu krvi koja čisti od svih grijeha i jaku vjeru u tvoju svetu Riječ, vjeru po kojoj tvoje veličanstvo kao predmet moje ljubavi jasno prebiva u mom srcu.

U riječi, Gospodine, želim obilje tvog Duha, obilje rijeka koje teku iz dubine duše vjernika koji su došli do savršenosti provedbe.

Sad vjerujem da me ti možeš i hoćeš krstiti u Svetom Duhu i ognju. Pomogni mi u mojoj nevjeri; potvrdi i povećaj moju vjeru u vezi s ovim važnim krštenjem. Gospodine, trebaš me krstiti. Dokle god to ne učiniš, imat ću problem.

Daj mi tvog Duha da bi on mogao neprestano izlijevati tvoju ljubav u moju dušu. Dođi, o Gospodine, tvojim blagoslovljenim Duhom! Dođite ti i tvoj Otac u svetom Utješitelju. Dođite da boravite sa mnom ili ću ožalošćen sići u svoj grob.

Pravedni Oče, gladujem i žeđam za tvojom pravednošću. Pošalji tvoga obećanog Svetog Duha i ispuni me njime da me potpuno posveti i da me potpuno zapečati za dan vječnog izbavljenja i svršenog spasenja. Ne zbog djela pravednosti koja sam učinio, nego radi Kristove milosti. Spasi me potpunom kupelji preporoda i puninom obnove Svetoga Duha.

Zbog toga izlij svog Duha, izlij ga obilno na mene dok izvori žive vode ne poteku u mojoj duši, kako bih mogao u punom smislu riječi reći da ti živiš u meni, da je moj život skriven s Kristom u Bogu i da je moj duh vraćen Onome koji mi ga je dao – tebi, prvom i posljednjem, mojem Začetniku i Završitelju, mojem Bogu i mojem sve u svemu! Amen!”

D.L.Moody:

NE POSTOJI KLASA LJUDI

POŠTEĐENA SLOMLJENOG SRCA

Kad je Knez mira došao u ovaj mračan svijet, nije došao u privatni posjet. Kaže nam da je došao ne da vidi i da bude viđen, nego da "traži i spasi što je izgubljeno" i "da iscijeli one srca slomljenih". S tom izjavom pred sobom, tajna mi je zašto oni koji su slomljena srca radije iz godine u godine idu u tom stanju dalje nego da donesu svoje srce ovom velikom liječniku.

Koliko ljudi ovdje silazi u grob slomljena srca? Iz godine u godinu nose svoje nevoljama opterećeno srce, a ipak kad otvore Pismo mogu vidjeti odlomak koji govori da je Isus došao ovamo s namjerom da iscijeli one koji su slomljenih srca. Ostavio je nebo i svu slavu da dođe na svijet – poslan od Oca, kaže nam, s namjerom da iscijeli one koji su srca slomljena.

Otkrit ćete, prijatelji moji, da ne postoji klasa ljudi pošteđena slomljenih srca. Jednako pate i bogati i siromašni. Kad sam nekada posjećivao siromašne, mislio sam da se sva slomljena srca mogu naći među njima, ali posljednjih nekoliko godina otkrio sam da je jednako mnogo slomljenih srca i među učenima kao i među neukima, među kulturnima kao i među nekulturnima, među bogatima kao i među siromašnima. Pođete li jednom od naših ulica gore, a drugom dolje te doprete do srca ljudi i uspijete ih navesti da vam ispričaju svoju cijelu priču, bit ćete zapanjeni kad čujete povijest svake obitelji.

Charles S. Price:

KRALJEVSKA ZASTAVA NA VRHU VISOKA JARBOLA

Jeste li naučili lekciju da stavite svoje potpuno i savršeno pouzdanje u Isusa? Ne kažem da ćete biti u stanju lijeno sjediti i pjevati dok godine dolaze i prolaze. Ne vjerujem da možete sjediti na mostu samozadovoljstva i promatrati vode rijeke života koje protječu ispod njega.

Postoje bitke koje se trebaju zadobiti. Postoje pitanja na koje se treba odgovoriti. Postoje problemi koje je potrebno riješiti. Postoje dani u kojima ćete se trebati susresti s neprijateljem duše i svladati ga na bojnom polju iskustva. Ono što ovdje želim reći je ovo: Ne trebate se bojati u vezi s ishodom. Duž vašega hodočasničkog puta Gospodin će vas čuvati i krijepiti.

Kažem ti, kršćanine, grijeh je brinuti se. Vjerujem da je sramota bojati se. Neispravno je dopustiti si slom živaca zbog glupih strahova koji zapravo pred Bogom nisu utemeljeni. On nije obećao da će te sačuvati od oluje, nego je obećao da se te sačuvati u njoj. Nije rekao da će te sačuvati od svih kušnji, nego je izjavio da ćeš u svemu sjajno pobijediti.

Mi đavlu dopuštamo da nas previše lako vara. Na vrhu visoka jarbola moramo izvjesiti kraljevsku zastavu i neka povjetarac ponosno širi vijest da smo djeca Božja i da imamo božansku zaštitu i vodstvo dano nam u životu. Hvala Bogu za to! Mi smo nasljednici Božji i sunasljednici Isusa Krista.

Charles S. Price:

ZLATNO OBEĆANJE

Kršćani, nije li naš nebeski Otac Bog? Niste li vi nasljednici obilja u Očevoj ruci? Niste li sunasljednici s Isusom Kristom? Pitate me čega ste nasljednici. Tvrdim da ste nasljednik svih obećanja Božjih. Vi ste prvi korisnik posljednje volje ili oporuke našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Mi je nazivamo Novim zavjetom. To je Božji ljubavni dar vama. Kad vas neprijatelj vaše duše pokušava zarobiti i strah maršira hodnicima vašega srca, dignite se na noge s kraljevskim dostojanstvom Kraljeva djeteta i zapjevajte:

Svako obećanje u Knjizi moje je,

svaka riječ, svaki redak, svako poglavlje

i blagoslov njegove ljubavi božanske;

svako obećanje u Knjizi moje je.

Još uvijek tvrdim da se nemate pravo brinuti.

David Wilkerson:

NIKADA PREKASNO

Bog može vratiti u život sve od čega ste digli ruke kao mrtvo. Svima nama poznata je priča u Marku 5 o Jairu, očajnom nadstojniku sinagoge koji je molio Isusa da mu iscijeli kćer. Dvanaestogodišnja kći bila je opasno blizu smrti i Jair je vruće molio Krista da dođe do njegove kuće i položi ruke na nju.

Isus je pristao poći s njim, ali usput je morao zastati. Kad je zastao radi žene bolesne od tečenja krvi koja je dotakla skut njegove haljine (Mk 5, 25-34), došao je glasnik s tragičnom vijesti da je Jairova kći umrla (Mk 5,35). Jairovo srce bilo je svladano žalošću i vjerojatno je mislio: "Da smo barem stigli na vrijeme. Sad je prekasno, kći mi je otišla!" Ali Isus ga je razuvjerio: "Ne boj se! Samo vjeruj" (5,36).

Nastavili su prema Jairovoj kući i kad su se primakli imanju, čuli su glasan plač i naricanje. Jairova obitelj i susjedi glasno su tugovali. Pogledajte ovaj prizor: Bog u tijelu, stvoritelj svemira, dolazio je sa svom svojom silom da izvrši nezamislivo, međutim, ožalošćeni su u njegovoj nazočnosti plakali. Ukratko, svjedočili su: "Bog jedino može pomoći dok je još znak nade. Ali kad sav život ode, nema ga potrebe prizivati; čak ni on ne može obnoviti takvu situaciju."

Koliki kršćani danas više ne prizivaju Gospodina jer misle da je njihov problem beznadan? Isus je ukorio takvu nevjeru kad je rekao gomili koja je plakala u Jairovu domu: "Zašto bučite i plačete? Dijete nije umro, već spava" (5,39).

Izjavio je: "Ova situacija nije ono što vidite ili mislite. Vi mislite da je sva nada nestala, ali ja vam kažem da će doći do obnove." Zatim je otišao u sobu djevojčice i jednom malom rečenicom vratio dijete u život (5,41).

Ova priča u Markovu evanđelju pokazuje da za Isusa ništa nije previše mrtvo niti je predaleko otišlo da vrati u život. On kaže: "Pouzdaj se u mene da ću popraviti tvoj problem. Za mene nikada nije prekasno."

Charles S. Price:

GDJE NE MOŽETE VIDJETI,

POUZDAJTE SE U NJEGA

"Ne brinite se, prijatelji moji", rekao je Isus. "Ne budite tjeskobni u vezi s budućnošću. Ne brinite se tjeskobno za hranu i odjeću, jer možete biti sigurni da vaš nebeski Otac zna da sve to trebate."

Zatim im je govorio o padanju vrapca. U staroj Palestini bilo ih je na milijune. Na tržnici staroga Jeruzalema prodavali su se u bescjenje. I tako je podsjetio one koje je ljubio da nijedan vrapčić ne pada na zemlju, a da to ne privuče pozornost njihova nebeskog Oca. On zna sve o tome. A ako tako zamjećuje pad vrapca, zar se neće sjetiti i njih? Zbog toga im je rekao da se ne brinu.

I zbog toga pokušava i vas navesti da se ne brinete. Jača od gibraltarske stijene nesavladiva je vječna Riječ. Sigurnija od zore koja izbija iz mraka noći jesu obećanja koja su izašla iz vječnog srca.

On se brine za tebe, prijatelju moj. On zna sve o potrebi svakoga od vas. On zna sve probleme u vašem životu. Ljudi koji vas okružuju možda ne razumiju, ali budite sigurni da Isus razumije.

I tako ih je učio lekciju o ljiljanima i disao na njihova srca blagoslov da budu oslobođeni briga. U godinama koje su dolazile, trebali su iskusiti čudo učinkovite sile Božje u držanju toga zlatnog obećanja. Ali kako je s vama? Ako se brinete, priznajte to sad pred Gospodinom. Ako ste dopustili strahu da dođe i otme vam vaše nasljedstvo, spustite se na koljena i molite za savršenu ljubav i mirno pouzdanje koji će oduzeti svaki strah.

Možda ste bili poput onoga malog dječaka koji je svu noć bio izgubljen u mraku šume, ali to je bilo davno. Sad ste došli kući u Očeve ruke i morate osjetiti veličanstvenost božanskog zagrljaja te biti radosni što je on tako drag i tako blizu.

Još jednom vam kažem da će sve izaći na dobro, samo ako dopustite Isusu da to bude onako kako on želi. Ako vas vodi kroz dolinu, to je zbog toga što vas vodi na planinu. Ako šalje kišu, to je zbog toga što razmišlja o žetvi. Gdje ne možete vidjeti, pouzdajte se u njega. Gdje ne možete razumjeti, vjerujte njemu. A iznad svega, odbijte brinuti se. Zašto biste se brinuli? Niste li nasljednik vječnoga Oca i nemate li Duha Svetoga da vas vodi putovima života?

Charles S. Price:

MOŽE LI BOG POGAZITI SVOJU VLASTITU RIJEČ?

Dok ovo pišem, osjećam vodstvo Duha da kažem riječ i onima koji su u potrebi tjelesnog iscjeljenja. Bolesni ste i možda je bol, mučna bol, ščepala vaše tijelo dok ovo čitate. Znate li da je dio vašega nasljedstva platio Isus dok je trpio na stupu bičevanja? Znate li da ste nasljednici mnogih obećanja koja su putokazi do potpunog i savršenog izbavljenja? Stavite svoj slučaj jednom zauvijek u ruke Velikog liječnika.

Može li Bog pogaziti svoju vlastitu Riječ? Po samoj svojoj prirodi nemoguće je da prekrši svoja vlastita obećanja. Mora učiniti što je obećao. Neka svi ljudi budi lašci, ali naš Bog, naš nebeski Otac, uvijek je i vječno istinit.

Da, moj bolesni prijatelju, to obećanje je tvoje. Pokušaj staviti svoj strah, svoju tugu, svoj očaj i svoju brigu u zavežljaj i položiti do Spasiteljevih nogu. Nije li on nositelj bremena? Nije li on ponio naše grijehe, a i bolesti? Počni se pouzdavati u njega. Počni se oslanjati na njega.

A iznad svega ostaloga, zapovijedi brizi i strahu da nestanu u ime Gospodina Isusa i ja mislim da neće dugo proći te će uskrsli život početi teći tvojim venama. Upamti, đavao će učiniti sve što može da te spriječi primiti obećanja, ali moj Bog je u stanju učiniti neograničeno više od onoga što možeš tražiti ili misliti.

Charles S. Price:

DVOSTRUKA POTVRDA VELIKE I SLAVNE ČINJENICE

Dvije su stvari, dvije slavne i divne stvari koje Duh Sveti čini dok nas vodi. Dohvatilo ih je nadahnuće i stavilo na otisnutu stranicu za našu pouku: "Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja."

Ako bi postojala ikakva sumnja u vezi s našim obećanim nasljedstvom, onda bi bilo razloga za brigu. Zbog toga nam Gospodin to čini dvostruko sigurnim i dvaput jasnim, dajući nam dvostruki dokaz.

Prvo, daje nam samu Riječ Gospodnju. Biblija nam tako govori i to bi samo po sebi trebalo biti dovoljno. Kad Riječ Gospodnja to izjavljuje, onda bismo, ako prihvatimo uvjete na hladnoj, goloj, jasnoj izjavi Riječi, trebali zahtijevati naše nasljedstvo kao djeca Gospodnja. Čak ako neke emocije i ne zahvate naše srce i ne ushite našu dušu, možemo stajati svojim nogama na stijeni i reći: "Tako to kaže Biblija i ja to vjerujem."

Samo po sebi to je divno, ali Gospodin nas ne ostavlja tu. Imamo i dodatno svjedočanstvo Duha Svetoga. Kako je divno čuti zvuk toga tihog glasa koji ispunjava srce radošću, a dušu slavom! Kako je čudesan šapat božanskog glasa koji vam govori da ste dijete Božje! Otkupljeni ste i možete pogledati gore u lice vječnosti te povikati: "Abba, Oče."

Kako je divno da Duh svjedoči zajedno s našim duhom i kaže nam da smo djeca Božja! To je dvostruka potvrda velike i slavne činjenice. Je li ostalo imalo mjesta za sumnju kad Duh Sveti tako govori?

Charles S. Price:

TRIPUT NAS STID BILO

Ne možemo uvijek reći što je volja Božja. Ali Duh zna. On je Bog u Trećoj osobi blagoslovljenog Trojstva i zna sve tajne koje se jedino otkrivaju Duhom ispunjenom svetom Svevišnjega.

Kakvo ste mu mjesto dali u svom srcu? Nije li grijeh brinuti se dok je on tamo? Ne bismo li se trebali stidjeti sami sebe jer smo tjeskobni kad imamo takvoga slavnog nebeskog gosta? Stid nas bilo, triput nas stid bilo jer gledamo u svoje nevolje kad bismo trebali slušati njegov glas! Stid nas bilo što u strahu stojimo na rubu iskustva kad nas on sve vrijeme želi uzeti za ruku i provesti.

"Jednako i Duh pritječe ..." Pritječe kome? Tebi, dakako. On šapće: "Ovdje sam da ti pomognem. Ovdje sam da ti pomognem moliti. Ovdje sam da ti pomognem uzdati se. Ovdje sam da ti pomognem vjerovati i primiti." Vidiš, prijatelju moj, ti si ovdje i on je ovdje. On je poslan od Boga. Grčka riječ je Parakletos. Ona znači: "Onaj koji je poslan k tebi da ti pomogne."

Nije li to krasno? Nije li taj dar Božji uzvišen i tako divan da trebamo klicati od radosti? Kako se možemo bojati budućnosti kad imamo takva divnoga vodiča? Kako možemo stajati u strahu od sadašnjosti kad je on uz nas da pomogne? Kako možemo dopuštati obeshrabrenju da nam otima naše nasljedstvo kad je on tu da nam protumači volju našega nebeskog Oca?

Charles S. Price:

DAKLE, AKO TI TEKU SUZE …

Blagoslovljeni Duh Sveti šapće srcu kršćanina: "Slijedi me, ja ću te voditi kući." Kad sumnjamo po pitanju volje Gospodnje, on nam je može učiniti vrlo jasnom. Kad smo zbunjeni jer nam oči ne mogu vidjeti u budućnost, on nas uzima za ruku i vodi. Kršćanine, klekni pred njim i predaj mu ne samo svoj život, nego i sve sumnje i strahove. Počni se pouzdavati i neće dugo proći kad će vjera i nada hodati uz tebe na tvom putu do Božjega grada.

Prije nekoliko godina, u vlaku sam razgovarao s jednim vrlo krhkim muškarcem i njegovom ženom. Rekli su mi da su na putu do jedinog mjesta na zemlji gdje on može, kako su mislili, naći olakšanje. Išli su do Izvora Siloe. Izvori se nalaze u Arkansasu. Nemam ništa protiv njih; njihova ljekovita voda može i vjerojatno je pomogla nekim bolesnicima koji su bolovali od određenih bolesti. Kako je razgovor tekao dalje, bolesnik se okrenuo k meni i rekao:

"Pretpostavljam da nikada niste imali nikakve potrebe posjetiti Izvore Siloe?"

Ali rekao sam mu da jesam.

Ispričao sam mu o izvorima Siloe, izvorima milosti gdje teče ljekovita voda. Ispričao sam mu o vodi u kojoj je slijepac u onim davnim danima oprao svoje oči, o duhovnom ribnjaku Siloe koji vjekovima nije presušio i o šuškanju Isusove halje koja se i danas, u danima u kojima mi živimo, čuje. Kakva slavna stvar, kršćanine i putniče, imati takva vodiča da nas vodi hodočasničkim putem našega života!

Dakle, ako ti teku suze, pogledaj gore i ruke s ožiljcima od čavala pretvorit će ih u bisere. Ako jecaji žalosti potresaju tvoj umoran lik, šapćući prizivaj ime Isus i tvoji će se jecaji promijeniti u snažne tonove orgulja duše dok svira melodiju slave.

Ako je noć tamna i put strm, prizovi svoga nebeskog Vodiča i otkrit ćeš da nije daleko. Pod njegovim će se dodirom ubrzo pojaviti vrh brda i breme će biti podignuto dok budeš promatrao divne livade milosti na drugoj strani. Biti uplašen i tjeskoban nije ispravno, hoću reći, ako si dijete Božje i nasljednik Očeva obećanja.

J.J.Churruarín:

U DOBRIM STE RUKAMA

"Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji: 'Ustani i siđi u kuću lončarovu – ondje ću ti objaviti svoje riječi.' Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi – već kako se lončaru svidjelo da napravi. I dođe mi riječ Jahvina: 'Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov? – riječ je Jahvina. Evo kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov'" (Jer 18,1-6).

Bog šalje proroka u kuću lončarovu da može vidjeti što želi učiniti te mu o tome govori. On će i vas odvesti na neko mjesto u vašem životu gdje će vam govoriti.

Bog je božanski lončar i radi na vašem životu. Dok oblikuje vaš život, potrebno je neke stvari ukloniti da nestanu. Proces kojim vas oblikuje ne podnosite lako. Počinjete se drobiti kao nešto suho.

No postoji nada da ste usprkos tome što se događa u njegovim rukama. Nije vas odbacio. Bog nije obeshrabren, u dobrim ste rukama. On vas mijenja u drukčiju osobu, bolju nego ranije. I on će usavršiti djelo koje je započeo u vama.

J.J.Churruarín:

NAJMANJI KAO TISUĆE

"Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. Ne spominjite se onoga što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustiji, a staze u pustoši. Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga" (Iz 43,16-20).

Gospodin vas podsjeća da kad su stvari nemoguće za ljude, on otvara put kroz more, on otvara put usred silnih voda. Globalna kriza je poput silnog mora koje je odjurilo izvan kontrole, ali on će otvoriti staze za svoj narod.

Zemlja je bučila; činilo se kao da se pojačao zvuk bubnjeva prigušujući buku konjske opreme, buku slomljenih stvari pod kotačima faraonovih kola i divlju viku vojnika dok su mahali mačevima i kopljima te pokazivali lukove i štitove misleći na veliki pokolj koji će učiniti.

U tom trenutku more se otvorilo i Božji narod prošao je kroz silne vode i ušao u novu etapu puta. I kao što se gasi svijeća, tako je on učinio da nestanu oni koji su progonili njih i vas.

Sad Bog zahtjeva od vas da se ne spominjete starih stvari, da se ne sjećate stvari koje su prošle, jer on čini nove.

Pustinja i pustoš su završili. Bog još jednom stvara put u pustinji i u pustoši će poteći rijeke. Bog kaže da je u vašem životu bilo vrijeme kad je tekla rijeka, no ubrzo je došla pustoš i pustinja. Ali sada, u ovoj novoj etapi puta, njegov će narod piti svježu vodu njegova Duha.

"Svi u tvom narodu bit će pravednici, i posjedovat će zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio. Od najmanjega postat će tisuća, od neznatnoga moćan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo ću vrijeme izvršiti" (Iz 60,21-22).

U ovo novo vrijeme u kojem Bog stvara nove stvari u vašem životu i Crkvi, na vidiku je sjaj njegove slave i očitovanje njegove velike sile. Njegov narod bit će pravedan, kaže Gospodin, a to znači, izvanrednih obraćenja. Izdanak njegova sijanja (nova generacija) savršeno je djelo njegovih ruku i Bog će biti proslavljen u novim radnicima koji će biti ispunjeni njegovim Duhom, ispunjeni njegovom slavom.

Najmanji će biti kao tisuće, a neznatni kao jak narod. To će se dogoditi u Božje vrijeme, ali uskoro.

Charles S. Price:

ALI POZIV VIŠE NIKADA NIJE DOŠAO

Jedna od najdirljivijih i najžalosnijih priča koju sam čuo došla je s usana starca kojega sam nedavno sreo. Stajao je sijed, pognut i krhak na rubu ponora izgubljenih prilika, gledajući na drugu stranu u divnu zemlju zvanu "moglo je biti". Bio je spašen. U to nije bilo sumnje. Ljubio je Gospodina, možda ne kao što bi trebao, ali ipak ga je ljubio.

Otkako je prvi put ugledao svjetlost dana, prošlo je osamdeset godina, a od tih godina, pedeset devet ih je došlo i otišlo otkako se nanovo rodio. Plave oči blistale su mu od suza kad me uhvatio za ruku i ispričao mi priču o tome kako je promašio put.

Samo dvije godine nakon što je bio spašen, Gospodin mu je uputio vrlo jasan poziv da postane misionar u Indiji. Zaručen je bio za vrlo ljupku djevojku, kršćanku, koja je pokazala veliko razočaranje zbog njegove odluke da ide te mu rekla da će se njihovi putovi razdvojiti ako nastavi sa svojim uvjerenjem. Oženio ju je. Kad je to učinio, mislio je da će je zadobiti za svoj misionarski poziv i da će u godinama koje su bile pred njima odgovoriti na Gospodnji poziv. Ali poziv više nikada nije došao.

Tek nakon što je njegova stara žena umrla, nakon što su godinama zajedno putovali rukom u ruci niz hodnike vremena, shvatio je veliku činjenicu da je promašio Božje najbolje. Prije nego je preminula, žena mu je rekla da je Bog bio dobar prema njima i slavila ga je za to, ali onda je žalosno dodala: "Pitam se ne bi li se neki od milijuna nedosegnutih spasili da si otišao u Indiju! Moj mužu, osjećam sad vodu, rijeku, i pitam se što će mi On reći. Hoće li u nebu biti neko prazno mjesto jer moje posvećenje nije bilo potpuno?"

Ako bi u nebu bila moguća žalost, mislim da bi sigurno bila kad pogledamo u Spasiteljeve oči i postanemo svjesni činjenice da nismo išli pravim putem. O, svladava me njegova beskonačna ljubav, ljubav tako divna i tako božanska!

Spašeni smo njegovom krvi pomirenja, a ne našim djelima. O, koje li tragedije ako ga sretnemo praznih ruku! Sama pomisao na ljude koji mogu biti spašeni kroz čitanje mojih propovijedi ili slušanje mog glas iza svete propovjedaonice čini da želim raditi u njegovo ime od svakog izlaska sunca.

D.L.Moody:

ŠTO JOŠ ČEKATE?

"Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno" (Mt 18,11; Lk 19,10).

Jedan velik broj ljudi vam kaže: "Postat ću kršćanin kad dođe Krist i potraži me."

Razgovarao sam nedavno s jednim sjedokosim čovjekom u mome gradu koji mi je, kad sam mu govorio o njegovoj duši, dao na znanje da će postati kršćanin kad Gospodin Isus Krist dođe k njemu. On je čekao da ga Krist osobno ulovi. A takvi kao što je on postoje u svakoj zajednici.

Što biste još htjeli da učini za vas osim onoga što je već učinio? Što biste htjeli da Bog još učini za nas? Poslao nam je proroke i ubili smo ih. Poslao nam je svoga Sina s neba da bude žrtvovan za nas. Poslao nam je Duha Svetoga koji je na ovom svijetu da nam dâ mir i sreću.

Biste li htjeli da na zemlju ponovno pošalje svoga Sina da trpi za vaše grijehe? Dragi moji prijatelji, što još čekate? On vas traži i lovi od kolijevke.

JEDNOGODIŠNJE DJELO

Dok je mala djevojčica stajala pred tri važna i ponosna gospodina, izgledala je vrlo sitno i blijedo. Dopraćena je bila u ured dr. Gordona gdje je on održavao sastanak sa svoja dva đakona. Na pitanje što je priroda njezina dolaska, sramežljivo je molila da bi htjela postati član njegove crkve.

"Malo si premlada da bi se pridružila crkvi", rekao je jedan od đakona, "bolje potrči kući i pusti nas da razgovaramo s tvojom majkom."

Nije pokazala znaka da će potrčati, međutim, dok su njezine sjetne oči putovale od lica do lica one trojice koji su sjedili na svojim udobnim stolcima, primakla se jedan koračić bliže dr. Gordonu. Digao se i s nježnom ljubaznošću koja ga je obilježavala posjeo na jednu malu stolicu blizu sebe.

"Dijete moje, reci mi svoje ime i gdje živiš?" "Annie Graham, gospodine, i živim u ulici K… Pohađam vašu nedjeljnu školu."

"Je li? A tko je tvoja učiteljica?" "Gospođica B … Jako mi je dobra." "I želiš se pridružiti mojoj crkvi?" Dok se s čežnjom naginjala prema njemu, pljesnula je rukama i lice joj se ozarilo, ali sve što je rekla, bilo je: "Da, gospodine."

"Ne može imati više od šest godina", rekao je jedan od đakona s neodobravanjem. Dr. Gordon nije ništa rekao, ali je tiho zamijetio da se to malo, ozbiljno lice sad malo snuždilo.

"Imam deset godina; starija sam nego što izgledam", rekla je.

"Nije uobičajeno da prihvatimo nekoga tako mladog u članstvo", rekao je obzirno. "Dosad nikada to nismo učinili, no ipak …"

"To bi moglo stvoriti nepoželjan presedan", naglasio je drugi đakon.

Dr. Gordon kao da to nije čuo kad ju je upitao: "Znaš li što je pridruženje crkvi, Annie?"

"Da, gospodine." Zatim je odgovorila na nekoliko pitanja dokazujući da shvaća značenje koraka koji želi učiniti. Skliznula je sa stolca i sad je stajala blizu koljena dr. Gordona.

"Prošloga Dana Gospodnjeg ste rekli, gospodine, da janjad treba biti u stadu …"

"Istina", rekao je, "definitivno ih ne smijemo ostaviti vani. Idi kući, dijete moje. Porazgovarat ću s prijateljima i srediti da vrlo brzo uđeš u članstvo."

Oblak se digao s djetetova lica te je na njemu bio potpun mir dok je izlazila kroz vrata koja joj je on otvorio.

Razgovor obavljen s Annienom učiteljicom nedjeljne škole pokazao se zadovoljavajućim te je sljedećeg tjedna bila krštena. Osim povremenih informacija od gospođice B. da je dobro, dr. Gordon više nije čuo za nju oko godinu dana.

A onda je bio pozvan na njezin pogreb.

Bio je to jedan od onih strašno vrućih dana u lipnju. Dok je išao uskom ulicom u kojoj je Annie živjela, na trenutak mu je bilo žao što nije zamolio svoga pomoćnika da ode umjesto njega. Približujući se kući, ostao je tako začuđen nad mnoštvom ljudi da je na trenutak bio prisiljen stati. Oči su mu pale na jednoga hromog dječaka koji je gorko plakao sjedeći na pragu.

"Poznaješ li Annie Graham, dječače moj?" pitao je.

"Poznam li je, gospodine? Nijedan tjedan nije prošao, a da ona nije dvaput ili triput došla sa slikom ili knjigom, a možda i s jabukom za mene. Njoj dugujem, a nikako ne svećenstvu, što slijedim njezine blagoslovljene korake u nebo. Čitala mi je iz svoje vlastite Biblije kad god je došla, a sad je otišla i neće više biti nikoga da mi pomogne, jer majka mi je mrtva, a tata pijan. Gospodine, s Annie je sunce otišlo s Mliječne staze."

Jecaji su zagušili dječaka. Nakon što mu je obećao da će ga ubrzo posjetiti, dr. Gordon je krenuo dalje gurajući se kroz mnoštvo žalosnih i suzama oblivenih lica. Ponovno je morao zastati u uskom hodniku male kućice. Jedna žena pored njega brisala je suze koje su joj brzo navirale, dok je maleno dijete skrivalo lice u njezinoj suknji i plakalo.

"Je li Annie bila vaša rođaka?" pitao je.

"Ne, gospodine, ali to blagoslovljeno dijete bilo je neprestano u našoj kući, a kad je Bob bio bolestan, ona ga je njegovala. Njezine su ga pjesme smirivale kad ništa drugo nije djelovalo. Tako je bilo i sa svim susjedima. Ono što je ona bila nama samo Gospodin zna, a sad leži ondje."

Kad su konačno prepoznali dr. Gordona, odveli su ga u sobu gdje je ležala djevojčica. Izgledala je gotovo mlađe nego što je bila kad ju je vidio prije godinu dana u svome uredu. Jedna stara, pognuta žena glasno je plakala uz kovčeg.

"Nikada nisam mislila da će otići prije mene. Redovito je svake večeri dotrčala da mi čita i pjeva. Njezine su molitve od mene načinile kršćanku. Gotovo ste odmah mogli u nebo nakon jedne od njezinih molitava."

"Majko, majko, dođi kući", rekao je jedan mlad čovjek stavljajući ruku oko nje i odvodeći je.

"Vidjet ćete je ponovno!"

"Znam, znam. Rekla je da će me čekati na vratima", jecala je dok je slijedila čovjeka, "ali bolno mi sad nedostaje."

Tišina se spustila na okupljene. Diveći se takvom svjedočanstvu, dr. Gordon je održao službu, osjećajući da je tu malo toga što još može reći o onoj čija su djela sama tako govorila za nju. Drage ruke stavile su cvijeće svuda oko djeteta koje ih je vodilo. Jedna mlada djevojka stavila je maslačak u male voštane ruke i sad je stajala, prepuštena tuzi, pored mirnog lika koji je na sebi imao dojam apsolutne čistoće. Kad je služba završila, iznova i iznova se podizao poklopac lijesa jer je još netko htio baciti pogled na nju. Činilo se kao da je ne puštaju otići.

Sljedećeg je dana jedan zgodan muškarac došao u kuću dr. Gordona. Doveden je bio u njegov ured.

"Gospodine, ja sam Annien ujak", jednostavno je rekao. "Nije prestala dok joj nisam obećao da ću se pridružiti crkvi i, evo, sad sam došao."

Nakon što je njegov posjetitelj otišao, dr. Gordon je sjedio u mraku odmarajući se. Kroz otvorene prozore ulazio je ljetni povjetarac i njegove su se misli počele baviti onim što je njegova mala župljanka učinila.

"Doista čudesno djelo za jednu godinu. Dobro je rečeno da 'anđeli njihovi na nebesima neprestano gledaju lice Oca nebeskog'." (Golden Grain 7/30; Put života 313)

George Soltau

ZAGUGUĆI!

Jedan mlad čovjek, meni sasvim nepoznat, htio je nakon bogoslužja razgovarati sa mnom.

"Dakle", rekao sam, "o čemu se radi?" "Želim s vama obaviti kratak razgovor, ako nemate ništa protiv. Ja sam skeptik, ne vjeruje ni u što."

"Mnogi su ljudi danas skeptici, upravo kao ti, i nije lako pomoći im. Što bi želio znati?" "Htio bih vas zamoliti da mi pokušate dokazati da Krist stvarno postoji."

"Zašto bih? Ako si skeptik on te uopće ne zanima. Definitivno te to ne brine." "Hm, vrlo sam jadan i vidim da me ništa ne zadovoljava. Večeras sam se pitao bi li možda mogao dobiti neki dokaz o tome."

"Recimo da ga dobiješ, što onda?" "Možda bih onda postao kršćanin."

"Je li vrijedno biti skeptik?" "O, krajnje sam jadan i nesretan."

"Nije čudo! Ali ja neću potrošiti dvije minute pokušavajući ti dokazati da Krist postoji."

"Zašto ne?" "Jer nije vrijedno u toj situaciji. Uz to, nisam siguran da je to moguće učiniti za skeptika."

"Htio bih da pokušate. Nemate pojma kako sam mračan i jadan." "Možda ću i pokušati ako ti meni prvo dokažeš nešto drugo."

"Što to?" "Da si sin svoje majke!" "To je lako." "Dobro, čekam. Kako ćeš započeti?"

Sjedio je razmišljajući neko vrijeme, a onda je rekao: "Doista ne znam kako bih započeo!"

"Tako je i sa mnom da ti dokažem da Krist postoji. Ne znam kako započeti. Vidi, dragi moj prijatelju, sve što mi možeš reći jest da dokle god se unatrag možeš sjetiti, netko te učio da je zoveš majkom, a ona je tebe zvala sinom. To je sve što ste otada oboje činili. Je li to funkcioniralo?"

"Dakako da jest." "Jesi li zadovoljan što je ona tvoja majka?" "Savršeno." "Možeš li to dokazati?"

"Ne, ali sam savršeno zadovoljan da ona postoji." "Tako sam i ja zadovoljan s Kristovim postojanjem. Prije mnogo godina počeo sam ga zvati svojim Spasiteljem i kao takvom sam mu bio poslušan, a on je mene zvao svojim i to je savršeno funkcioniralo. Nemam drugog dokaza od toga."

"Kako ga, onda, mogu i ja naći za sebe?" "Vrlo brzo i jednostavno ako si sasvim iskren u svome traženju." "Da, doista jesam."

"Da si se izgubio u šipražju, mogao bi učiniti samo jednu stvar – mirno stajati i gugutati. Ako bi netko čuo tvoje gugutanje, netko za koga uopće ne znaš, odgovorio bi ti i ti bi nastavio gugutati dok te taj netko ne bi našao i izveo iz šipražja. I Gospodinu Isusu Kristu moraš zagugutati. Ako je tu negdje, čut će te. Ako te čuje, jamčim ti, odgovori će ti, a ako nastaviš gugutati, doći će k tebi i izvesti te iz mraka."

"To je vrlo jednostavno." "Hoćeš li zagugutati?" "Da." "Kad ćeš započeti?" "Ovdje i sada." "Onda klekni i odmah započni."

Spustio se na koljena i započeo približno ovim riječima: "O, Gospodine Isuse, ne znam postojiš li ili ne, ali ja sam izgubljen u šipražju. Možeš li me spasiti?"

Zastao je, a onda sam ja počeo moliti s njim promatrajući njegovo blijedo, izmučeno lice. Odjednom sam vidio da mu je lice zahvatio veliki osmjeh te sam stao, siguran da je Bog djelovao.

"Postoji li?" pitao sam. "Dakako da postoji!" "Kako znaš?" "Izveo me iz mraka i sad sam njegov. On je moj Spasitelj." "Jesi li zadovoljan?" "Savršeno."

Digli smo se i s nekoliko riječi rastali. Prošlo je više od godinu dana kad mi je u tramvaju pristupio jedan mlad čovjek s ogromnom Biblijom pod rukom.

"Sjećate li me se?" "Ne", rekao sam, "ne bih mogao reći." "Ja sam onaj momak koji je zagugutao. Ono što se one noći dogodilo bila je strašna stvar! Sve otada proučavam ovu Bibliju! To je jednostavno strašna stvar!"

"Ako tko hoće vršiti volju njegovu, znat će o nauku" (Iv 7,17). "A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja" (Iv 1,12). "Vjeruješ li?"

Charles S. Price:

JEDNOGA OD OVIH DANA

Je li doista dolazak Gospodina Isusa Krista blizu? Znam da to navješćujemo, no je li to doista istina? Je li moguće da smo pogriješili? Tumačimo li pogrešno Pismo? Živimo li svakodnevno u lažnoj nadi koja nas nikamo neće dovesti osim do razočaranja i najvjerojatnije nam oslabiti vjeru? Ne, nismo pogriješili.

Jednoga od ovih dana preneražen će svijet doživjeti najslavniji događaj u čitavoj povijesti vremena. Glazbenici su pjevali o tome, proroci nagovještavali i usta Gospodnja govorila. Nebo će se otvoriti. Na glas trube arkanđela čavlima probodene noge Čovjeka iz Galileje proći će kroz biserna vrata te sići kraljevskim putem gdje milijarde zvijezda sjaje u svoj svojoj slavi da se još jednom vrati u svijet nepravde i grijeha.

Jednoga od ovih dana, o da, jednoga od ovih dana, događaj tako strahovit i tako silno važan potrest će ovu zemlju od pola do pola. Svaka će se nacija potresti kad se ispuni proročanstvo i Isus dođe po svoje vlastite.

Charles S. Price:

NE PO SLOMLJENOG, POGNUTOG, ISPREBIJANOG STAROG INVALIDA

Je li Crkva gubitnik? Ne, tisuću puta ne. Nigdje u proroštvu, u izjavama Gospodina Isusa ili u Pavlovim poslanicama ništa ne nagovještava da će Crkva značiti spasenje svakom biću na licu zemlje.

Rođena na Dan Pentekosta te njegovana i odgajana u ljubavi Božjoj, Crkva Gospodina Isusa Krista korača koridorima vremena. Protiv nje bile su poredane sve sile pakla. Neron ju je pokušao spaliti vatrom; lavovi su je pokušali rastrgati u areni; kraljevi su je htjeli obezglaviti svojim mačem; fanatici su je uništavali lomačom i drobljenjem prstiju, ali širom svijeta još uvijek postoje milijuni koji podižu glas i pjevaju:

Križem Kristovim ja se ponosim,

iznad ruševina vremena visoko ga nosim!

Carstva su se podizala i nestajala; dinastije su se pojavljivale i rušile; osvajači jučerašnjice raspali su se u grobu, ali Krist ide naprijed! Ključ kršćanskog svjedočanstva okrenuo se u vratima svih naroda pod nebom i rijeke poganskih zemalja blagoslovljene su obredima kršćanskog krštenja.

Kad moj Gospodin dođe, neće doći po slomljenog, pognutog, isprebijanog starog invalida. On dolazi po prekrasnu zaručnicu.