Ko su dva svjedoka iz Otkrivenja?

Knjiga Otkrivenja puna je slika koje izazivaju divljenje, strahopoštovanje i duboko promišljanje. Među njima posebno se izdvajaju dvojica svjedoka iz 11. poglavlja – dva proroka koje Ivan opisuje kao Božje glasnike, stožere vjernosti i poziva na obraćenje u vrijeme snažne duhovne borbe.

Otkrivenje prikazuje ove svjedoke odjevene u kostrijet – grubu tkaninu koja u Bibliji označava poniznost, post i žalost zbog grijeha. Njihova pojava ne donosi trijumfalizam nego poziv narodu na povratak Bogu. Oni stoje u Jeruzalemu kao proroci koji svijet upozoravaju na duhovnu sljepoću, nepravdu i nevjeru, baš kao proroci Staroga zavjeta.

Za ove svjedoke kaže se da su “dvije masline i dva svijećnjaka”. Masline u Bibliji simboliziraju Božji narod i djelovanje Duha Svetoga, a svijećnjaci svjetlo koje svijetli u tami. Ivan ovim slikama želi naglasiti da Bog nikada ne ostavlja svoj narod bez svjedočanstva – čak ni u najtežim vremenima, kad se čini da tama prevladava.

Njihova služba traje 1.260 dana – simbolično razdoblje koje se u apokaliptičnom jeziku često koristi kao prikaz ograničenog, ali intenzivnog vremena kušnje. Broj nije dan da bismo izračunavali kalendarske datume, nego da bismo razumjeli da Bog ima potpunu kontrolu nad poviješću, uključujući i trenucima kada se čini da zlo buja.

Tko su zapravo dvojica svjedoka?

Kroz kršćansku povijest postoji više tumačenja. Neki smatraju da simboliziraju Mojsija i Iliju, kao predstavnike Zakona i Proroka. Drugi ih vide kao dva nova proroka, dok treći u njima prepoznaju simbolički prikaz čitave Crkve pozvane na hrabro svjedočenje usred progona.

Naglasak nije na doslovnoj identifikaciji, nego na poruci koju dvojica svjedoka predstavljaju: Bog uvijek ima narod koji govori istinu, čak i kad je taj narod u manjini i suočen s protivljenjem.

Čuda koja se pripisuju svjedocima – zaustavljanje kiše, pretvaranje vode u krv, zaštita od neprijatelja – podsjetnik su na starozavjetna Božja djelovanja kroz Mojsija i Iliju. U apokaliptičnom jeziku ta čuda ne moraju nužno označavati doslovne događaje, nego naglašavaju Božju moć koja stoji iza njihove službe. Ovim snažnim slikama Ivan želi pokazati da zlo, koliko god privremeno izgledalo moćno, ne može u konačnici slomiti Božje svjedočanstvo.

Njihova smrt – i kasnije uskrsnuće – također nosi duboku simboliku. Zlo može privremeno zadati udarac, ali Božja riječ se uvijek ponovno uzdiže. Uskrsnuće svjedoka podsjeća na Kristovo uskrsnuće i na istinu da Božja pobjeda nikad ne nestaje, čak ni kada izgleda kao da je sve izgubljeno.

Poruka dvojice svjedoka nije prvenstveno senzacionalistička niti namijenjena izračunavanju datuma. Ona je poziv Crkvi da bude vjerna, hrabra i ustrajna. U svijetu koji često odbacuje istinu, Božji poziv i dalje glasi: svjedočite, ljubite, govorite, stojte čvrsto.

Jer Bog uvijek ima svjedoke – u svakom vremenu, u svakom naraštaju – i tama nikada neće ugasiti svjetlo koje On zapali.

Novi Život