3 minutes ago, Ekatarina said:

Sve iza vrata mojega stana. 😞

Pomoli se za njih.

50 minutes ago, καιnos said:

Pomoli se za njih.

Neću, onda ću preuzeti njihove grehove a meni je dosta mojih.. 

9 hours ago, Faith said:

Psalam = Psaltir. Psalmi ili psaltiri  jedno te isto ! Kao kruh - hleb - hljeb - krv. Razmeš ? Ne pravi se gluh !   Vse ti razmeš . 😏

Znam da je povezano za psalme, ali rekoh možda ima neke dodatke, komentare. Iako sam provel 4 godine u Maruševcu, znaš da je tam teologija nemrem razumet vaš zagorski akcent.

Mislim da je zapravo to neki instrument. 

 

 

O čemu ste pričali juče? Danas je nedelja..

2 hours ago, Ekatarina said:

O čemu ste pričali juče? Danas je nedelja..

Većinom smo čitali i tumačili Psalam 139 i onda na kraju malo Psalam 91. 

6 minutes ago, καιnos said:

Većinom smo čitali i tumačili Psalam 139 i onda na kraju malo Psalam 91. 

Job 1 Psalm 138 Psalm 140 Proverbs 1

 

1

 

Quote

 

Gospode! ti me kušaš i znaš.

 

2

Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;

 

3

Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.

 

4

Još nema riječi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, već sve znaš.

 

5

Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.

 

6

Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.

 

7

Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?

 

8

Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si.

 

9

Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:

 

10

I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.

 

11

Da rečem: da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene.

 

12

Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.

 

13

Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.

 

14

Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.

 

15

Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.

 

16

Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.

 

17

Kako su mi nedokučljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!

 

18

Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.

 

19

Da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.

 

20

Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.

 

21

Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?

 

22

Punom mrzošću mrzim na njih; neprijatelji su mi.

 

23

Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.

 

24

I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječni.

 

 

 

I šta ima ovde za komentarisanje? Kako izgleda to komentarisanje?

7 minutes ago, Ekatarina said:

Job 1 Psalm 138 Psalm 140 Proverbs 1

 

1

 

 

 

I šta ima ovde za komentarisanje? Kako izgleda to komentarisanje?

Joj, bilo je toliko zanimljivih lekcija, i onda dođu psalmi. Inače za mene je to malo teže za komentirati. Ali pustimo da forumska inteligencija prokomentira taj psalam. Inače u onoj lekciji koju sam ostavio ovdje na temi možeš vidjeti. 

Psalam 139 

Psalam 139 je jedan od najljepših i najpotresnijih psalama u Bibliji. Ovaj psalam, koji je napisao kralj David, izražava duboku predanost i intiman odnos između čovjeka i Boga. Kroz svoje stihove, psalmist izražava divljenje prema Božjoj sveprisutnosti, sveopštoj mudrosti i neizmjernoj brizi za svako ljudsko biće. Početak psalma naglašava da Bog poznaje čovjeka potpuno i duboko. Psalmist piše: "Gospode, ti me istražuješ i poznaješ; ti znaš kada sjedim i kada ustanem; izdaleka ti vidiš moje misli; ti pratiš moje putove i moje ležanje, svu moju stazu znaš već od prije" (Psalam 139:1-3). Ovi stihovi ukazuju na Božju svemoć i sveprisutnost, naglašavajući da Bog ima potpunu spoznaju o svakom aspektu našeg života. U nastavku, psalmist izražava čuđenje pred Božjom stvaralačkom snagom. On piše: "Jer ti si sazdao moje unutrašnjosti, spleo si me u utrobi moje majke. Slavit ću te jer si me na čudesan način stvorio, jer su djela tvoja čudesna; duša moja to dobro zna"

(Psalam 139:13-14). Ovi stihovi svjedoče o Božjem individualnom i ljubavlju punjenom stvaralačkom procesu, ističući da smo jedinstveni i dragocjeni u Božjim očima. Psalmist također uočava kako je Bog uvijek uz nas, bez obzira na to gdje se nalazimo. On piše: "Kamo da odem od tvoga duha i kamo da odem od tvoga lica? Ako uzmem krila zore pa se zaustavim na kraj mora, i ondje će me uručiti tvoja ruka, držat će me tvoja desnica"

(Psalam 139:7-10). Ove riječi pružaju utjehu i sigurnost, podsjećajući nas da Bog nikada ne napušta svoje stvorenje, već je uvijek prisutan i dostupan. Kao završetak, psalmist izražava svoju potpunu posvećenost Bogu i molbu za odstranjivanje svih zle putove iz njegovog srca. On piše: "Istraži me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me i poznaj misli moje. Vidi hoću li ići zlim putem i prikaži me na putu vječnom" (Psalam 139:23-24). Psalmist izražava svoju želju da bude ispravan i da živi u skladu s Božjim voljom. Psalam 139 je istinski izraz vjere, obožavanja i povjerenja u Boga. On podsjeća čitatelja na Božju sveprisutnost, stvaralačku moć, brigu i ljubav prema svakom pojedincu. Ovaj psalam nas također poziva da preispitamo naša srca i prihvatimo Božji vodstvo u našem životu.