Križ je vjerojatno jedan od najpriznatijih simbola u kršćanstvu, koji utjelovljuje duboko teološko značenje i povijesnu važnost. Da bismo razumjeli njegovu upotrebu kao simbola, moramo proniknuti u biblijsku pripovijest, ranu kršćansku povijest i teološka tumačenja koja su oblikovala njegovo značenje.

U Novom zavjetu križ se prvenstveno povezuje s raspećem Isusa Krista, događajem koji stoji u središtu kršćanske vjere. Evanđelja detaljno govore o raspeću, pri čemu svaki autor daje jedinstvenu perspektivu njegovog značaja. Na primjer, u Evanđelju po Ivanu, Isusovo raspeće je prikazano kao krajnji čin ljubavi i poslušnosti Božjoj volji (Ivan 19:17-30). Apostol Pavao u svojim poslanicama dalje razlaže teološke implikacije križa, ističući njegovu ulogu u spasenju čovječanstva.

Pavlove poslanice prepune su spominjanja križa. U 1. Korinćanima 1,18 on piše: "Jer poruka križa je ludost za one koji propadaju, a za nas koji se spašavamo to je sila Božja." Ovdje Pavao ističe paradoksalnu prirodu križa: simbola patnje i smrti koji postaje samo sredstvo spasenja i božanske moći. Ovaj paradoks je središnji za kršćansku teologiju, gdje se križ vidi kao sjecište božanske pravde i milosrđa.

Križ također služi kao simbol učeništva i samoodricanja. U Marku 8,34 Isus kaže: "Tko god hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi." Ovaj poziv na uzimanje svoga križa označava spremnost na podnošenje patnje i žrtve radi nasljedovanja Krista. To je poziv da živimo život obilježen poniznošću, služenjem i predanošću Bogu, čak i usprkos nevoljama.

Povijesno gledano, korištenje križa kao simbola može se pratiti do rane kršćanske zajednice. U prvih nekoliko stoljeća kršćani su često bili progonjeni, a križ, kao simbol njihove vjere, bio je i izvor utjehe i oznaka njihova identiteta. Rani crkveni oci, poput Tertulijana i Justina Mučenika, pisali su o križu i njegovom značenju u svojim apologetskim djelima, braneći vjeru od poganskih kritika i nesporazuma.

Tertulijan, u svom djelu "Ad Nationes", govori o korištenju križa od strane kršćana, tvrdeći da on nije predmet štovanja, već simbol Kristove pobjede nad grijehom i smrću. On piše: "Mi kršćani istrošimo svoja čela znakom križa" (Ad Nationes, I. knjiga, XII. poglavlje). Ova praksa pravljenja znaka križa, koja se nastavlja u mnogim kršćanskim tradicijama i danas, služi kao podsjetnik na Kristovu žrtvu i predanost vjernika da živi u skladu s Njegovim učenjima.

Križ se također pojavljuje u kršćanskoj umjetnosti i arhitekturi, simbolizirajući središnje mjesto Kristova raspeća u vjeri. Chi-Rho, ranokršćanski simbol koji kombinira prva dva slova grčke riječi za Krista, često je uključivao križ, naglašavajući vezu između Isusova identiteta i Njegovog raspeća. Upotreba križa u crkvenim zgradama, od jednostavnih drvenih križeva do složenih raspela, odražava njegovu važnost kao središnje točke kršćanskog štovanja i pobožnosti.

Teološki, križ predstavlja nekoliko ključnih aspekata kršćanske doktrine. Prvo, to je simbol pomirenja. Prema doktrini zamjenskog pomirenja, Isusova smrt na križu bila je žrtva koja je platila kaznu za grijehe čovječanstva, pomirujući ih s Bogom. To je artikulirano u odlomcima kao što je Rimljanima 3:25, gdje Pavao piše: "Bog je prikazao Krista kao žrtvu pomirenja, kroz prolijevanje njegove krvi - da bude primljen vjerom." Križ je stoga simbol Božje ljubavi i pravde, pokazujući i Njegovu spremnost da oprosti i ozbiljnost grijeha.

Drugo, križ je simbol otkupljenja i oslobođenja. U Galaćanima 3:13, Pavao izjavljuje: "Krist nas je otkupio od prokletstva zakona postavši prokletstvo za nas, jer je pisano: 'Proklet svaki koji visi o stupu'" Preuzevši na sebe prokletstvo grijeha, Isus je oslobodio čovječanstvo iz ropstva grijeha i smrti, nudeći nadu u vječni život. Križ, dakle, nije samo simbol patnje, nego i pobjede i slobode.

Treće, križ je simbol pomirenja. U Efežanima 2:16, Pavao piše, "i u jednom tijelu da ih oboje pomiri s Bogom po križu, kojim je usmrtio njihovo neprijateljstvo." Križ premošćuje jaz između čovječanstva i Boga, kao i između pojedinaca i zajednica, rušeći barijere neprijateljstva i podjela. To je snažan simbol jedinstva i mira, ukorijenjen u Kristovoj žrtvenoj ljubavi.

Križ također služi kao simbol nade i uskrsnuća. Iako predstavlja Isusovu muku i smrt, također je neraskidivo povezana s Njegovim uskrsnućem. Prazni križ, često prikazan u protestantskim tradicijama, naglašava Kristovu pobjedu nad smrću i obećanje novog života za vjernike. Ovaj dvostruki značaj križa kao instrumenta smrti i znaka nade u uskrsnuće sadržan je u Pavlovim riječima u Filipljanima 3,10-11: "Želim upoznati Krista - da, upoznati snagu njegova uskrsnuća i sudjelovanja u njegove patnje, postajući poput njega u njegovoj smrti, i tako, nekako, dostižući uskrsnuće od mrtvih."

U suvremenoj kršćanskoj praksi križ je i dalje središnji simbol, nosi se kao nakit, prikazuje se u domovima i istaknuto na mjestima bogoslužja. Služi kao stalni podsjetnik na temeljne istine kršćanske vjere: Isusovu požrtvovnu ljubav, poziv na učeništvo i nadu u uskrsnuće. Križ u svojoj jednostavnosti i dubini sažima bit evanđeoske poruke.

Zaključno, Biblija i kršćanska tradicija bogato obdaruju križ višestrukom simbolikom. To je simbol pomirenja, otkupljenja, pomirenja, učeništva i nade. Njegova uporaba kao simbola duboko je ukorijenjena u biblijskoj pripovijesti, a potvrdili su je i razradili rani kršćanski pisci i teolozi. Za kršćane križ nije samo artefakt od povijesnog značaja, već živi simbol koji nastavlja nadahnjivati vjeru, odanost i dublje razumijevanje Božje ljubavi i milosti.

Jehovini svjedoci u izvjesnom smislu opovrgavaju prevod riječi “križ” u “stup” pa uspješno vrše propagandu protiv križa zavodeći svoje članove.

Međutim njih opovrgava Ezekiel 9;4 gdje se opisuje da su anđeli obilježavali čela građana Jeruzalema koji će biti spašeni a bit će spašeni u znaku križa.

Gospod mu zapovjedi: "Idi posred grada, posred Jerusalema, i zabilježi 'Tau' na čelo ljudima, koji uzdišu i jadikuju zbog svih gadova, što su se činili u njemu!" Neki prijevodi u tekstu nemaju riječ “tav” već samo piše znak…što je nepotpuno i možemo se pitati koji znak, kakav oblik ima taj znak.

U novom zavjetu imamo izvješće da će se na Kraju svijeta na nebu pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu i da će cijeli svijet proplakati (Matej 24:30) u strahu. A koji to znak će prethoditi Isusovoj pojavi? Pa znak križa ! Logično je da će svi nevjernici pa i griješnici imati prepast od križa a ne od nekog stupa jer 99% čovječanstva upoznato je sa križem u kršćanstvu a ne sa stupom. Istinitost križa će ih zaprepastiti.

Tako će i naši “mudri” jehovini svjedoci doživjeti veliko zaprepaštenje.

Treba znati da znak ili starohebrejsko slovo “Tav” u ono vrijeme imalo je oblik križa. Tako je i u starozavjetno vrijeme bilo spašavanja duša pod križe. Rani kršćanski učitelji su ovaj stih Jezekilja razmatrali u duhu predskazivanja Mesijine žrtve na križu.

Mojsijev “kolac” na kojem je obješena mjedena zmija koja je spašavala živote Židova u pustinji koje je ugrizla zmija također je imala oblik “T” križa da se lakše učvrsti mjedena zmija…. i iako to nemamo potvrđeno kod Mojsije poznato je da Židovi tu sitoaciju sa mjedenom zmijom oslikvaju sa križem. Povodom toga današnji Židovi su tom događaju podigli spomenik na kojemu je također zmija obješena na “T” kolac bez obzira što današnji Židovi ne mogu smisliti križ. Riječ je o Bakrena zmija na planini Nebo u Jordanu.

Mogao bih još puno toga pisati ali ovo bi bilo nešto kao glavno.

Edited January 26, 2025Jan 26 by Slap