Zamislimo praznu kuću. Ljudi iselili. Nema ničega, samo prazan prostor. Sad zamislimo vedru noć ali bez ijedne zvijezde i mjeseca. Idemo dalje: zamislimo da nema ni Zemlje, ni jedne galaksije, polako "izbacujmo" s neba i sve što smo viđali na slikama, najudaljenije galaksije. Neka ostane prazan prostor. U svemiru nema ničega. Samo prazan prostor? Ne, nije to prostor, on je razmak između barem dva materijalna objekta koji se može mjeriti. Prostor u onoj kući jeste mjerljiv. Ali ovakav svemir bez ičega, bez ijedne mikronske čestice nije više prostor nego samo PRAZNINA u kojoj je temperatura apsolutna nula, -273,150 C (ispod Celzijusove nule).

Nema ničega. Ali ima NEKOGA - to je Trojedini Bog!

Uronjenost Presv. Trojstva u samoga sebe, spoznaja toga blaženoga zajedništva kod Oca koji izgara od ljubavi - darivajući se neprestano Sinu, a sin Ocu - raša se želja od koje izgara zbog potrebe tog snažnoga svojstva DARIVANJA SAMOGA SEBE.

Otac odlučuje stvoriti bezbroj, ne milijardu, nego doista bezbroj, ali razumnih bića kojima bi  sebe darivao.

Obzirom da se Božjem veličanstvu(Trojstvu) dolikuje upravljati onime što kani stvoriti posredno, prvo stvori duhovna bića, jer...Zamislimo zakonodavca koji napiše naj-najidelaniji zakon, ali ako ne osigura nekoga, tj. sve one koji će ga provoditi u praksi, uzalud zakon, uzalud sav trud.

Prirodni zakoni su odraz Božje želje, volje, odraz Njegove svrhovitosti, mudrosti, smislenosti, providnosti, svemoći, svega što On jeste. Stvoreni duhovi - zovemo ih anđelima - bivaju zaduženi za stvaranje budućega materijalnoga svijeta i njegovo održavanje. Zašto materijalnoga?

Ljudski gledano, anđele možemo svrstati u više kategorija, ovdje ćemo dotaknuti samo glavne: Četiri arhanđela: Mihaila, Gabriela, Rafaela. Ali tu je i onaj, koji će biti zadužen za materijalni svijet - Lucifer, koji je bio najsavršenije Božje stvorenje, kerubin s počasnim mjestom u Nebu. Ali spoznaja svoje moći, uloge u budućem svemiru, u njemu rađa oholost i želju biti kao Bog -(Može on i sam svime time upravljati). Počeo je zavoditi i buniti ostale anđele protiv njihova Stvoritelja. A pošto u Nebu ne može ostati netko tko je PROTIV Boga, Lucifer je morao van iz Božjeg kraljevstva, daleko od Božje blizine. Ne bez borbe.

„Oružje" koje je smrvilo silu Sotone i bacilo ga u pakao je PONIZNOST. Svojom poniznom dušom, sveti Mihovil uvidio je veličinu i silu Božju, svojom poniznošću priznaje da je on sam ništa pred Bogom, zato i kaže – tko je kao Bog, što je i značenje njegovog imena. Lucifer je htio biti viši od Boga, a imao je i pristaše koji su s njime ‘jurišali protiv Boga’, ispunjeni također ohološću. Izgubili su sve, milost, svetost, dobrotu! Sve su to izgubili, ali ostala je pamet!“ - objasnio je u propovijedi don Mladen Margeta. - Da, ostala je grižnja savjesti. Jer što je pakao?

Kad bi u paklu bilo barem nešto što ima ikakvu vez s nečim što bi davalo nadu kako će se pojaviti kroz bilijarde godina nešto što moglo imate nekakve dodirne točke sa sitnicom koja da naslutiti da postoji nada opet doživjeti milijarditi djelić Božje blizine - to više ne bi bio pakao. Postojala bi ta mala nada. Ovako...proklinjanje sebe, Boga što je poštovao njihovu volju, si ostali pali anđeli mrze i sebe i "šef" i Boga, strašno razdiranje spoznaje NIKADA VIŠE ni na tren osjetiti ono što su osjetili prije svoga otpada od Boga - to nikada ne prestaje. Ali to je tek blijeda slika trpljenja u paklu, mjestu ili samo stanju tako je svejedno za one koji su tamo. Da, i za one ljude koji preminuše nepomireni s Bogom svojim Stvoriteljem.

 

Ima pitanja: Zašto Bog nije uništio pobunjenike na čelu s Luciferom?  Oni su čisto duhovna bića, a Bog ne drži u teglicama na nekakvoj polici duše koje će dijeliti kako komu hoće. Bog može dati SAMO SEBE samoga. SVi, anđeli-dusi i sva buduća razumna bića će u sebi nositi/imati Božji duh ("Zar ne znate da ste hram Duha Svetoga"-pita Pavao).

Božja odluka da svemir nastani razumnim, materijalnim bićima je opet odraz Njegove ljubavi, Milosrđa, Strpljivosti: materijalno biće griješi, ali u grijehu dio krivice uvijek snosi i tijelo, ne samo duh - ona slobodna volja. Uvijek se takvo biće može pokajati, promijeniti. Anđeli-dusi NE! Jednom donesena odluka je definitivna.

I svi ostali dobiše svoju ulogu. Sjetimo se samo svoji Anđela čuvara! Cilj mi ipak nije taj, već ona praznina. Znamo zakon o održanju materije - "uništenjem" jednog oblika materije stvara se energija koja opet sudjeluje pri stvaranju, nastajanju druge materije. Ostaje našoj "znanosti" dilema: što je nastalo prvo, materija ili energija? Sada više nema dileme. HRT1  je u svom dokumentarcu pokazao što najnovija saznanja otkrivaju.

U početku je bilo ono NIŠTA, praznina. Odjednom se pojavila energija-plazma. Gibala se, lelujala, dok u središtu te ogromne energije nije "niknula" mala, mili-mili-milimikronska čestica i odjednom počela rasti brzinom koju nam je teško predočiti. Je li upijala tu energiju? A kada je narasla do veličine one, već toliko izvikane "JEZGRE", iz koje je krenuo big-beng, Veliki prasak - svemir je već postao materijalan. Odjednom nastadoše protoni, neutroni, kvarkovi, mejoni, mezoni...elektroni - SVEMIR JE ROĐEN. Ostalo imamo u tolikim knjigama o nastanku svemira. Ono bitno je: U POČETKU BIJAŠE SAMO ENERGIJA! A otkuda ona? A otkuda naše duše, duše anđela?

Bog nema "pri ruci" niša doli samoga sebe. Pitanje, što mislite: je li onda i sva ova materija ispunjena energijom(pa samo kruženje elektrona je rezultat energije - koje, čije?)! Jesmo li ili nismo okruženi samim Stvoriteljem već posredstvom duhovnih bića, izvršitelja i provoditelja Božjih prirodnih zakona? I...Sad bi tu trebao biti kraj? Možda početak?

 

Mnogo, mnogo prije stvaranja svijeta Trojedini je Bog znao da će naši praroditelji zgriješiti. Nebitno u čemu: nisu postupili po savjesti. Sigurno su se pokajali i okajavali grijeh do smrti. Opet pitanje: Ako je Bog znao, zašto je stvorio ljude? A zašto je stvorio pale anđele?!

Bog će radije SAM, u Drugoj Božanskoj Osobi "sići" na naš planet i pretrpjeti groznu muku, usput nas poučavajući sve o Kraljevstvu nebeskom, nego da ne stvori bića koja je zamislio. ZNAO je Otac sve što će biti i kakvi će biti i Izraelci i svi ljudi nakon odlaska Isusa k Ocu. Ali, Ljubav i samo ona ne može drugačije reagirati. Utjelovljeni Sin preuzima KRIVNJU za sve naše grijehe i sebe prinosi Ocu kao zadovoljštinu. Ostavlja nam sebe u Euharistiji ispunivši obećanje: "Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta". Bog ne može drugačije jer ljubi nama neshvatljivom ljubavlju.

Na pitanje jedne vidjelice kako izgleda Bog Otac, dobila je odgovor da ga naš ljudski um nije u stanju ni zamisliti. Ipak, da zadovolji znatiželju vidjelice rečeno joj je da je Otac ogroman gigant LJUBAVI, što također ne možemo pojmiti, jer kad bismo na djelić sekunde osjetili tu Njegovu ljubav - istog trena bismo od šoka izazvanog neopisivim blaženstvom izdahnuli, umrli.

TO i TAKAV je naš Bog.

On 06. 04. 2024. at 14:28, Buco said:

rečeno joj je da je Otac ogroman gigant LJUBAVI, što također ne možemo pojmiti, jer kad bismo na djelić sekunde osjetili tu Njegovu ljubav - istog trena bismo od šoka izazvanog neopisivim blaženstvom izdahnuli, umrli.

Jeste. Ljubav, neopisiva, nepojmljiva i neizreciva. Na jedan način, nešto u nama zaista... umire... misliš zaista da je nemoguće da ljudsko biće podnese... Ali, jednako tako... ista ta LJUBAV nas oživljava i ono je ili ona je ta koja život sav potiče da kuca grudima.

3 hours ago, Qala Davidov said:

Jeste. Ljubav, neopisiva, nepojmljiva i neizreciva. Na jedan način, nešto u nama zaista... umire... misliš zaista da je nemoguće da ljudsko biće podnese... Ali, jednako tako... ista ta LJUBAV nas oživljava i ono je ili ona je ta koja život sav potiče da kuca grudima.

Ne naglašava se bez razloga kako je Duh Sveti duša naše duše.

Duh Sveti - ŽIVOTVORAC!