Pokret duhovne formacije danas je vrlo popularan. Međutim, na mnogo se načina udaljava od istine Božje Riječi u smjeru mističnog oblika kršćanstva, a u određenoj se mjeri infiltrirao u gotovo sve evanđeoske denominacije. Ova ideja duhovne formacije temelji se na pretpostavci da ako provodimo određene prakse, možemo postati više nalik Isusu. Zagovornici duhovne formacije pogrešno uče da svatko može prakticirati ove mistične rituale i pronaći u sebi Boga.

Pristalice trenutnog pokreta duhovne formacije obično vjeruju da duhovne discipline preobražavaju tragaoca ulaskom u izmijenjeno stanje svijesti. Pokret duhovne formacije karakteriziraju kontemplativna molitva, kontemplativna duhovnost i kršćanski misticizam.

Prava biblijska duhovna formacija, odnosno duhovna preobrazba, započinje razumijevanjem da smo grešnici koji žive odvojeno od Boga. Naše su sposobnosti oštećene grijehom, tako da ne možemo ugoditi Bogu. Prava duhovna preobrazba nastaje kada se predamo Bogu koji nas može preobraziti pod vodstvom i silom Duha Svetoga. Najmanje polovica svake novozavjetne poslanice usmjerena je na to kako živjeti na način koji ugađa Bogu – kroz poslušnost i podložnost Duhu Svetome u svemu. Biblija nas naziva otkupljenima, spašenima, svecima, ovcama, vojnicima i slugama, ali nas također uči da jedino silom Duha možemo ispuniti značenje tih naziva.

Sljedeći stihovi ukazuju na razne aspekte duhovne formacije, Božje djelo u životu vjernika:

„Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni liku Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom“ (Rimljanima 8,29 VB). Ovdje je cilj preobrazbe: da možemo biti poput Krista.

„A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha“ (2. Korinćanima 3,18 VB). To je dio odlomka koji uči da se mijenjamo na sliku Krista ne tako što slijedimo pravila i zakone, već vodstvo Duha po vjeri.

„Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, zabludjeli, robujući različitim požudama i užitcima, živeći u zloći i zavisti, odurni, mrzismo jedni druge. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi, ne po djelima koja mi u pravednosti učinismo, nego po svojemu milosrđu — kupelji ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetome, kojega izobilno izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću, po nadi, budemo baštinici života vječnoga“ (Titu 3,3-7 VB).

Ovdje nas Pavao podsjeća na naš život prije i poslije. Odgovorili smo na „dobrostivost i čovjekoljublje“ koju nam je Bog pokazao kroz Kristovu smrt za naše grijehe. Pokajali smo se za svoje grijehe i sada odgovaramo na stalni poticaj i silu Duha da kao djeca Božja živimo drugačije. Kao posljedica toga, preobražavamo se po „kupelji ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetome“ (s. 5). To je, dakle, prava duhovna formacija – reformiranje našeg duha od strane Njegovog Duha na Kristovu sliku.

Preuzeto sa https://www.gotquestions.org/Hrvatski/duhovna-formacija.html

Duhovna formacija u kršćanstvu odnosi se na proces rasta i razvoja vjernika u njihovoj vjeri. Cilj duhovne formacije je stvaranje dublje, autentičnije i zrelije povezanosti vjernika s Bogom, te njihovo sve veće suobličavanje s likom Isusa Krista. Duhovna formacija uključuje različite aspekte kršćanskog života, kao što su molitva, meditacija, proučavanje Biblije, sudjelovanje u sakramentima, duhovna vježbanja i duhovno vođenje. Svi ovi elementi zajedno pomažu vjernicima da ojačaju svoj odnos s Bogom, prodube svoje razumijevanje vjere i integriraju svoju vjeru u svakodnevni život.

Duhovna formacija također obuhvaća različite duhovne discipline, poput tišine i samoće, posta, odricanja, smirenja i služenja drugima. Kroz ove discipline vjernici uče biti poslušni Bogu, razviti unutarnju disciplinu i rasti u milosti i svetosti. Važno je napomenuti da duhovna formacija nije samo puko stjecanje znanja ili izvršavanje duhovnih praksi, već i transformacija srca i uma. To je proces u kojem vjernici uče živjeti u skladu s Božjim planom za njihov život, prepoznati i odgovoriti na Božje pozive te postati svjedoci Božje ljubavi u svijetu.

Duhovnu formaciju obično pružaju crkvene zajednice kroz propovijedi, duhovne vježbe, retreate, tečajeve vjere i razne druge duhovne aktivnosti. Ponekad se može tražiti i osobno duhovno vođenje s iskusnim vjernikom duhovnim vođom. Kroz kontinuirani proces duhovne formacije, vjernici rastu u svetosti, razvijaju svoje darove i svjesno sudjeluju u Božjem djelovanju u svijetu. Ovo putovanje je individualno i jedinstveno za svakog vjernika, ali je također važno biti dio zajednice koja podržava i potiče rast i razvoj vjere.

 

On 19. 01. 2024. at 22:15, avalon said:

„Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni liku Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom“ (Rimljanima 8,29 VB). Ovdje je cilj preobrazbe: da možemo biti poput Krista.

Da li se cilj te preobrazbe sastoji u tome da "možemo" biti... (što znači da i ne mora to biti nešto osobito uspješno očitovano) ili da bivamo poput njega? U čemu? U suobličenju "liku sina njegova". Točka. Kako se ta naša suobličenost s njegovim likom očituje?  Da budemo poput sina - djeteta Božjeg.

 

On 19. 01. 2024. at 22:15, avalon said:

Zagovornici duhovne formacije pogrešno uče da svatko može prakticirati ove mistične rituale i pronaći u sebi Boga.

Pristalice trenutnog pokreta duhovne formacije obično vjeruju da duhovne discipline preobražavaju tragaoca ulaskom u izmijenjeno stanje svijesti. Pokret duhovne formacije karakteriziraju kontemplativna molitva, kontemplativna duhovnost i kršćanski misticizam.

Definitivno se mora promijeniti tvoje stanje svijesti, inače, ako se ne promijeni, ništa se nije promijenilo, moglo bi, zato iznad kažeš "možemo", a sad... pa hajde!

Do preobrazbe u duhu, preobrazbe koju naglašavaš i sam - gdje do nje dolazi?

Kad dođe ateista i ti i oboje pročitate iste pasuse iz Biblije, u čemu je razlika između njegovog shvaćanja pročitanoga i tvog? Nema je bez duhovne reformiranosti - primljenog drukčijeg duha nego onog s kojim si dotad živio - da primiš od tog duha djeteštva Božjeg, duha koji u tebi klikne Bogu: Abba! Oče! I srce ti zatreperi... i nisi više slijep i gluh. Tvoja svijest je izmijenjena Božjim djelovanjem. Jer nitko ne može Kristu osim ako ga Otac sam Kristu ne dovede. I nitko ne može Ocu osim kroz Sina. Sve je tu rečeno.

Isus ništa nije ni govorio ni činio osim onoga što je vidio Oca činiti i govoriti. Isus Krist nije govorio ništa od sebe samoga, sam nam tako govori, već samo ono što bi čuo Oca reći, on bi naglas izrazio. Dakako, znao je Isus i iscitirati Tanak. Ali prethodno rečeno nije to. Na iscitirani Tanak - Bibliju, danas bi rekli, Isus je čak i dodao!

Stoga: progledajmo i pročujmo, na to smo pozvani. Tko ne vidi i ne čuje, neka ga Bog izmijeni u svijesti njegovoj koja svijest je duh njegov. No, ako treba i tu u etimologiju zalaziti, prvi ključ za duh je dan u ljudski duh spoznaje, saznaje ljudske stvari, Božji duh Božanske ili Božje. Ključna riječ bivajući: spoznavanje i saznavanje. Saznanje. Duh. Po naški, porijeklom od staroslavenskog: svijest. Se veda, ne? Ves. Znanje, saznanje. Duh, Duh Istine nas podučava. Uvodi svakoga ponaosob u svu istinu, već kako tko prima, a kako i koliko "okreće leđa" reformiranju svojega duha, svoje svijesti.

Kad ti duh otkrije saznaš i shvatiš. Vidiš (pa i uvidiš) i čuješ. Tu se potom traži poslušnost: djelovanje sukladno (tom) duhu, koji je Duh Istine, tom saznanju, shvaćanju koje Duh otkrije, podari ti. Poslušnost... primjena, dosljednost izražaja, vjera na slijedeću potenciju: bivanje i zaživljavanje. A to je drugi par rukava. Djela Božja, djela Duha Svetoga... Isus je samo zagnjurio ruku u vodu i riba mu je došla i iz usta njenih je izvukao novčić potreban za putarinu.

Kraljevstvo se Očevo rasprostire zemljom... ta gdje li se skriva?

I pomoli se Elišej: "Gospode, otvori mu oči, da vidi!" I Gospod otvori oči slugi, i vidje, kako je bila gora oko Elišeja puna ognjenih konja i kola.

Jednostavno Isus nas mijenjas svojim Duhom da bismo što više sličili njemu. Npr. neko je na jednom forumu pitao savjet za ovu molitvu - Molitva srca: "Gospodine Isuse Kriste Sine Božji smiluj se meni grešniku"....neće nas neprestano ponvaljanje ovih riječi promijentiti, neki rituali - npr. duhovne vježbe od Ignacija Loyole. Molitve trebaju biti jednostavne, i potpomognute Duhom Svetim, kako veli i Rimljanima 8 da nam on pomaže moliti.