• Posto mnogi danas pricaju kako je Josif bio cestit starac kad se verio sa Marijom,i da nikad nije imao polni odnos sa njom i da je imao najmanje 6 dece iz prvog braka,hajde da razmotrimo tu tvrdnju i vidimo sta pise u Bibliji.
  Kao prvo i osnovno
  Mt. 1
  25 I ne znaše za nju dok ne rodi Sina svog prvenca, i nadede Mu ime Isus.
  Sta znace reci “i ne znase za nju”???
  Ocigledno isto sto pise i u

1. Moj. 4
   1 Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudne i rodi Kajina, i reče: Dobih čoveka od Gospoda.
   Poenta je da takvi ljudi ne zele da prihvate cinjenicu da je Marija imala polni odnos sa Josifom nakon rodjenja Isusa Hrista.
   Za normalnog coveka devicanstvo se gubi tokom normalnog porodjaja.
   Ali hajde malo i vi koji mislite da je Josif bio starac sa 6 dece pa isprosio Mariju od njenih roditelja??

Mislim da i katolička i pravoslavna crkva vjeruju da je Josip već imao djecu prije nego što je stupio u brak sa Marijom. Samo je pitanje kako su došli do tog zaključka.

Da,oni to bas tako veruju,ali Biblija nas bas kao i cista logika uci da je laz da je Josip doveo u brak sa Marijom 6 dece iz prethodnog braka ili brakova.
Zamisli Isusa sa 30 godina kako mu dolazi Marija sa 6 dece od toga 4 brata i minimum 2 sestre misleci da je poludeo??? Sta je njima Marija da oni budu sa njome,a svi su stariji od Isusa?Nit im je Marija iko i ista po krvi a kamoli njen sin Isus. Oni bi se poodavno ili poudavali ili pozenili. A gde su bila ta deca kad se Isus rodio u Vitlejemu?Da nisu i to 6 dece bili u stali u Vitlejemu gde se rodio isus? Zasto bi se Marija udala za cestitog starca sa 6 dece iz prethodnog braka ,a uz to jos i siromasnog,i da nikada nema bracnu obavezu prema njemu?Zar bi roditelji bilo ciji ucinili tako nesto svojoj cerki???Uostalom sta znaci reci “poznati” iz Matej, glava 1:25 I ne znaše za nju dok ne rodi Sina svog prvenca, i nadede Mu ime Isus…,a sta se desilo kada je Adam poznao svoju zenu Evu prema
1 Mojsijeva, glava 4:1 Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudne i rodi Kajina, i reče: Dobih čoveka od Gospoda.

U kršćanskom kontekstu, pitanje o Isusovoj braći bila je predmet rasprave u Crkvi. Postoje različita tumačenja i mišljenja o tome kako treba shvatiti Isusove “braću”. Postoje tri glavna tumačenja u vezi s ovim pitanjem:

1. Bukvalno tumačenje: Neki vjeruju da su Isusova braća bila doslovna braća, tj. sinovi Josipa i Marije. Za takvo tumačenje koriste se dijelovi Biblije koji spominju Isusove “braću”: Matej 13:55-56 i Marko 6:3. Međutim, drugi tvrde da je termin “braća” ovdje korišten široko, ne samo u smislu bioloških braće, već i u širem smislu obitelji ili zajednice.

2. Tumačenje polubraće: Druga interpretacija sugerira da se radi o Isusovim polubraći, tj. djeci Josipa iz njegova prethodnog braka. Prema ovom gledištu, Josip je bio udovac prije nego što je oženio Mariju, i imao je djecu iz prethodnog braka.

3. Tumačenje kao rodbina ili u širem kontekstu: Treća interpretacija smatra da se Izreka “braća Isusova” ne odnosi na biološku braću, već na rodbinu ili općenito ljude iz zajednice. U mnogim kulturama riječ “brat” može se koristiti za članove šire zajednice ili kruga ljudi bliskih osobi.

Konačno tumačenje ovisi o teološkim tradicijama i interpretacijama pojedinih kršćanskih crkava. Važno je napomenuti da ova pitanja nisu nedvosmisleno riješena, te da postoji raznolikost stajališta o ovim interpretacijama unutar kršćanske zajednice

Luka, glava 21:16 A predavaće vas i roditelji i braća i rođaci i prijatelji; i pobiće neke od vas.
CRO Colossians 4:10 Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite.
(Col. 4:10 CRO)
Dakle kad se govori bukvalno postoje hebrejske reci necak,rodjak,brat…,pa posto mi ovde ne govorimo o duhovnoj vec o bukvalnoj braci,Jakov,Josif,Simon i Juda koje je Marija rodila jesu njegova prava braca. Razmislite i sami sta bi vi osecali da dodjete sa svojim ocem kod macehe koja ima dete koje nije od vaseg oca??? Sta vam je to dete??? Nit rod nit pomoz Bog,a pogotovo jos ako vam otme prvenastvo koje je po Bibliji veoma bitno.
Konkretno govoreci to da je Josip bio udovac ili razveden iz prvog ili ko zna kog vec po redu braka i da je bio cestit i uz to jos veoma siromasan starac ,a ako je brzo umro,od koga je onda Isus naucio tesarski zanat???To je prica za malu decu,odnosno kamen spoticanja (kao sto su neki trazili da se hriscani obrezuju),da bi Marija ostala vecno devica ,pa zasto se zene udaju,a muskarci zene sem zbog bracnog zadovoljstva i potomstva???
I naravno da su mu ta deca iz prvog braka isli bi sa njim i Marijom da se popisu u Vitlejem,pa odatle u Egipat na vise godina (ko bi se brinuo o njima),a sad matori svih 6 sa 40 godina da idu sa macehom da spasu macehinog sina koga hoce da optuze da je poludeo??? A sta reci za ulogu prvenastva za naslednika,itd itd.
Istina je javno objavljena i dokazana,a vi razmislite i sami hocete li da verujete ljudskim tradicijama i sujeverju ili Bibliji?
Dal znate sta u Bibliji znaci kad covek pozna zenu?
Ako ne znate ,procitajte pa razmislite i sta je posledica tog “poznati zenu”
Matej, glava 1:25 I ne znaše za nju dok ne rodi Sina svog prvenca, i nadede Mu ime Isus.
1 Mojsijeva, glava 4:1 Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudne i rodi Kajina, i reče: Dobih čoveka od Gospoda.
Posle ovoga jasno se vidi da je propao pokusaj da se od Marije napravi Bogorodica i vecna pacenica koja se udala da ne bi imala bracne obaveze i jos za siromasnog starca,to bi bio promasaj na kvadrat.

Mislim da nam Biblija treba biti autoritet kad se govori o ovom pitanju, a ne neka tradicija da je Josip imao djecu kad se zaručio sa Marijom. 

Opet iste sektaske teme koje su toliko naporne da ih je tesko citati. Marija nije imala druge djece osim provrodjenca Isusa. 

Umjesto bezveznih kako rekoh sektaskih rasclanjivanja Biblije dovoljno je biti logican. Ako je imala drugu djecu zasto bi je Isus ostavljao bilo kome, a kamoli svome uceniku 

Nadalje to pitanje nikad ni nije bilo postavljeno do pojave americkih sektaskih zacetnika i "vidjelaca". Neces ti da nitko nije znao citati Bibliju do Ellene, Charlesa i ostalih 

 

Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi.

Edited April 8, 20241 yr by krstjanin

Znamo da je Isus bio jedino Marijino dijete no neki se ne slažu jer poriču dogmu o Marijinom djevičanstvu u koju kršćani oduvijek vjeruju. U ovom tekstu ćemo navesti najćešće argumente koji potvrđuju Marijino Djevičanstvo.

Prije nego uzmemo biblijske argumente, uzet ćemo prije dva povijesna argumenta,
1. ) Da je Marija osim Isusa imala još djece, onda Crkva ne bi učila da je Marija vazda Djevica. Uostalom, ako je netko bio Marijin potomak, bio bi jako ponosan i ne bi skrivao te bi time već u početku proturiječio nauku Crkve o Marijinom Djevičanstvu. Ali Crkva ipak od samih početaka uči da je Marija Vazda Djevica i nitko od kršćana to nije porekao. Iz toga se jasno vidi da Marija nije imala druge djece, osim Isusa.

2. ) Da je Marija imala još djece osim Isusa, kako bi se onda Isus pojavio među ljudima u to vrijeme? On bi bio prvorođeni od mnogo djece, ništa posebno. Ljudi ne bi vjerovali u Njegovo začeće po Duhu Svetom i normalno je da bi ljudi pretpostavili da je Josip ne samo hranitelj nego i Njegov pravi otac. Obratite pažnju da je Josip uzeo Mariju uzeo pod svoj krov u isto vrijeme kad je Isus bio začet. Tako se proroštvo o Mesijinoj Majci koja je Djevica ( Mt 1:22-23 ) ne bi ispunilo u Mariji i Isus ne bi bio očekivani Mesija rođen od Djevice.

S druge strane, da je Isus jedino dijete, bilo je vrlo neobično u to vrijeme, i zato je moguće vjerovati u Njegovo natprirodno začeće. Njegovo rođenje bilo je čudo jer je bio jedino dijete bračnog para koji više nije imao djece.

Dokaz da je Isus bio jedino dijete:
„Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" ( Ivan 19, 26-27 )

Da je Isus imao braće i sestara, onda ne bi bilo potrebe da svoju Majku ostavlju učeniku Ivanu da brine o Njoj. Zapravo, to bi bila velika uvreda njegovoj braći. A kad pretpostavimo da Isus nije imao braće, onda itekako ima smisla što je svoju Majku povjerio Ivanu.

„Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.“ ( Luka 1, 35 )

Jezik kojim anđeo opisuje kako će Marija začeti ( Sila Svevišnjega će te osjeniti ) ukazuje da postoji bračno zajedništvo između Marije i Duha Svetoga i prema tome Marija nije mogla biti Josipova žena.
Marija nije mogla imati drugu djecu osim Isusa, jer je uzela zavjet vječnog djevičanstva. Zaručila se s Josipom i podrazumjevalo se da neće biti odnosa zbog njenog zavjeta.

„No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." ( Luka 1, 30-33 )

Da je Marija namjeravala imati uobičajeni brak, uključujući i bračne odnose, onda bi sigurno na riječi anđela Gabrijela reagirala riječima: „Predivno! Josip i ja ćemo biti Mesijini roditelji. No umjesto takve reakcije, ona je rekla.

„Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" ( Luka 1, 34 )

Dakle, da je bilo namjere bračnih odnosa, onda ove riječi ne bi imale smisla. Postavljajući to pitanje Marija podsjeća Božjeg glasnika da i braku želi živjeti Djevičanstvo.

Neki tvrde da sljedeći reci pokazuju da je Isus imao braću.
„Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov?“ ( Marko 6,3 )

Prvo obratite pažnju da se Jakov, Josip, Juda, Šimun nazivaju Isusovom braćom a ne Marijinim sinovima. Nitko u Bibliji osim Isusa, nije nikada nazvan sinom od Marije. Tako ovaj redak uopće ne pokazuje da Marija nije ostala Djevica i nakon Isusovog rođenja. Spominjanje Isusove braće se odnosi na njegove rođake ( u tekstu niže će biti argumentirano ) ili su to mogla biti usvojena braća ( Josip i Marija su mogli usvojiti djecu ), ili su mogli biti Isusova polubraća ( npr. da je Josip bio udovac, u tom slučaju su to mogla biti njegova djeca iz prvog braka ).

Objašnjenje što u Bibliji znači riječ: brat
U Bibliji, korištenje pojma „brat“ i „braća“ bio je mnogo rašireniji nego danas; zato biblijsku riječ “brat” bilo bi adekvatnije prevesti kao rođak ili bratić. U Bibliji postoji nekoliko takvih primjera. To je zato što Židovi nisu imali zaseban naziv za rođake, i prema tome se riječ „brat“ odnosila i na rođake.Ljudi koji su pisali Bibliju potječu iz židovske kulture, naviknuti na taj izraz, stavili su ga u tom značenju u biblijski tekst koji su pisali I na drugim jezicima, kao npr. grčkom, u kojem postoji odvojen izraz za srodnike. Grči Stari zavjet koji su koristili Evanđelisti, pod nazivom Septuaginta, bio je preveden na grčki jezik od židovskih pismoznanaca oko sto godina prije Isusovog vremena, i riječ “braća “ se odnosi na bratiće i druge bliže rođake.

U sljedećim primjerima će biti primjeri biblijskih redaka na na hrvatskom jeziku i uz njih grčki prijevod Starog Zavjeta koji se je koristio u Isusovo vrijeme.
Prvi primjer se odnosi na Abrama i Lota.

„Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.“ ( Postanak 11,26 )
Ovi stihovi nam govore da je Abram Lotov stric; tj. Abram je brat od Lotovog oca. Ali u drugom stihu, Abram je nazvan Lotovim bratom.
Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu. A bjegunac neki - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. ( Postanak 14, 12-14 )

[Grčka verzija iz Septuaginte]
“akousas de abram hoti Echmalwteutai lwt ho adelphos autou ErithmEsen tous idious oikogeneis autou triakosious deka kai oktw kai katediwxen opisw autwn hews dan.“ ( Postanak 14,14 )

Na sličan način, Biblija nam ovdje govori da je Laban Jakov ujak.
„Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo.“ ( Postanak 29,13 )

Dva stiha poslije, Laban se naziva Jakovovim bratom.
Laban reče Jakovu: Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?" ( Postanak 29,15 )

eipen de laban tw iakwb oti gar adelphos mou ei ou douleuseis moi dwrean apaggeilon moi tis o misthos sou estin. ( Postanak 29,15 )

Dalje, rođakinje od Eleazarovih kćeri se nazivaju braća.
Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiš. Eleazar je umro nemajući sinova, nego samo kćeri, koje su sebi uzeli za žene njihovi rođaci, Kiševi sinovi. ( Prva knjiga Ljetopisa 23,21-22 )

uioi merari mooli kai mousi. uioi mooli eleazar kai kis. kai apethanen eleazar kai ouk Esan autw uioi all' E thugateres kai elabon autas uioi kis adelphoi autwn. ( Prva knjiga Ljetopisa 23,21-22 )

I dalje, braća od Ahaziaha uključuju najmanje 42 čovjeka koja nisu bila njegova braća jer su njegova braća bila ubijena prije nego je on postao kralj. Stoga braća koja se spominju se odnose na njegove bratiće ili druge rođake. (Druga Knjiga Ljetopisa 22,1).

„nađe braću judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu odgovoriše: "Mi smo braća Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kraljičine." Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" I žive ih pohvataše i pobiše ih na studencu kod Bet Ekeda, njih četrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih. Jehu i Jonadab.“ ( Druga knjiga o Kraljevima 10,13-14 )

kai iou euren tous adelphous ochoziou basilews iouda kai eipen tines umeis kai eipon oi adelphoi ochoziou hmeis kai katebEmen eis eirEnEn twn uiwn tou basilews kai twn uiwn tEs dunasteuousEs.kai eipen sullabete autous zwntas kai sunelabon autous zwntas kai esfaxan autous eis baithakad tessarakonta kai duo andras ou katelipen andra ex autwn. ( Druga Knjiga o Kraljevima 10, 13-14 )

Prema tome vidimo da se izraz “brat” u Bibliji može odnositi na obiteljske veze a ne samo na pojam koji smo mi navikli koristiti.
Sada kada znamo da riječ “brat” u Bibliji ne mora značiti da se odnosi na brata, pogledat ćemo što još u Bibliji piše o Isusovoj braći ( Jakov, Josip, Juda i Šimun ). Biblija pokazuje da Jakov i Josip nemaju istu majku kao i Isus.
Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma. ( Marko 15,40 )

Očito, Marija koja je majka Jakovu i Josipu nije i Isusova majka Marija. U ovom stihu je kontekst Isusovo raspeće i ako je Marija koje se ovdje spominje, bila Isusova Majka, to bi bilo posebno naglašeno. Nadalje, majka Jakovljeva i Josipova nije bila Marija, Isusova Majka. Pogledajmo sada šesto poglavlje u Markovom evanđelju:
Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. ( Marko 6,3 )

Vidjeli smo da Jakov i Josip nisu Isusova prava braća nego rođaci. Ali što je sa Judom i Šimunom? Da li su oni Isusova prava braća? Jasno je da nisu, jer bi bilo apsurdno da se prvo spominju imena Isusovih rođaka a tek onda prave braće.
Prema tome proizlazi da u Markovom evanđelju nema uopće dokaza da je Isus imao braću. U stvari, dokazuje da nije imao.

Neki tvrde da sljedeći stihovi potvrđuju da su Marija i Josip imali bračne odnose nakon Isusovog rođenja.
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. Ne upozna je dok ne rodi sina. ( Matej 1,25 )

Ovdje Biblija pokazuje da Josip nije Isusov otac, jer nije imao bračne odnose prije Isusovog rođenja. Ali riječ “dok” ne implicira da je Josip “upoznao” Mariju poslije Isusovog rođenja. Biblijski primjer koji to potvrđuje:

„čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista.“ ( Prva Timotejeva 6,14 )
Da li to podrazumijeva da nam je dozvoljeno griješiti nakon Isusovog dolaska? Naravno da ne.
Nadalje, obratite pažnju da je Josip namjeravao imati bračne odnose, zašto je čekao poslije Isusovog rođenja? Nije bilo ništa što bi ga spriječilo. To nam ukazuje da Josip otpočetka nije imao namjeru imati ikad bračne odnose.

Službeno učenje Rimokatoličke crkve da su članovi obitelji spomenuti u Bibliji ustvari Isusovi bratići i sestrične. Istočnopravoslavna crkva naziva ih polubraćom i polusestrama. S druge strane protestanti ne prihvaćaju učenje o vječnom Marijinom djevičanstvu, nego vjeruju da je Marija doista bila djevica kad je rodila Isusa, ali da to nije ostala kad je nastavila živjeti kao Josipova žena. Koji dokazi govore u prilog da je Jakov doista brat Isusa Krista, a ne recimo bratić i polubrat. Kad Isus dolazi propovijedati u Nazaret, njegovi sumještani ga stavljaju u njegove ukućane. Oni kažu: „Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama? (Mt 13, 54-56).

U grčkom postoji posebna riječ za bratića – anepsios, no njom nisu nikada bili označeni ni Jakov ni ostala braća i sestre. „Hegesip, kršćanski autor iz drugog stoljeća, pravi razliku između Isusovih bratića (anepsioi) s jedne strane te Jakova i Jude s druge strane, koje zove Isusovom braćom (kako to citira Euzebije, historičar iz četvrtog stoljeća).“ Isto tako priča o Marijinom djevičanstvu po svemu sudeći je ograničena samo na Isusovo rođenje. Kad Josip doznaje da mu je zaručnica trudna, on najprije želi diskretno raskinuti zaruke, ali mu se u snu pojavljuje anđeo te mu govori da nastavi vezu. Izvještaj kaže: „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina.“ (Mt 1,24-25).

Ovaj nam tekst želi reći da je Josip poslije rođenja Isusova s Marijom živio spolno. U židovskoj kulturi tog doba smatralo se da je bračna dužnost ispunjavati Božju zapovijed o plođenju i množenju, osim ako jedan njegov član nije zbog nečega nečist ili tjelesno osakaćen. Ako su Marija i Josip bili pobožni Židovi, a sve upućuje da jesu, vjerojatno je da su poštivali Zakon. Pogotovo što se na brak gledalo kao na sredstvo nastavka obiteljske loze i očuvanje njezine baštine.

Isto tako Jakov predvodi na popisu od četiri čovjeka koji su u Matejevom i Markovu evanđelju označena kao Isusova braća. Isus je bio poznat kao drvodjelja, pa je vjerojatno da je on, kao najstariji u obitelji, nakon očeve smrti nastavio očev zanat. „Ako je on bio najmlađi u obitelji, bilo bi neobično da su njegovi roditelji prilikom povratka iz Jeruzalema, kada je Isus imao dvanaest godina, tek nakon čitavog hoda primijetili da ga nema u njihovoj skupini (Lk 2, 44).“Sasvim je prirodno da su roditeljima prva briga bila mala djeca, pa je njegova odsutnost ostala nezamijećena. „Mišljenje je da je Isus bio najstariji među braćom izlazi i iz prima facis značenja riječi prototokos, „prvorođenac“, (Luka 2,7).“Nije vjerojatno da bi Luka upotrijebio tu riječ da je znao da je Marija imala djece i prije njega, jer je lako mogao upotrijebiti izraz monogenes (jedinac). Svi ovi dokazi koje smo nabrojali upućuju na to da je Isus imao braću i sestre, djecu Josipa i Marije, a među kojima je Jakov bio po starosti odmah iza njega.

”Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi.” (Iv 19, 26-27)

Prije smrti Isus predaje svoju majku na skrb ljubljenom učeniku, što nam ponovno pruža važnu poveznicu na naše pitanje. Zamislimo li otvorenom mogućnost da je Marija pored Isusa imala i druge djece, ispada samorazumljivim zaključak da će upravo kod njih naći utočište. Teško bismo tada mogli zamisliti Isusovu odluku, kojom praktično razvrgava obiteljske veze (tim više jer su Isusova ”braća” bili sastavni dio početne kršćanske zajednice [Dj 1,14]). Naprotiv, ovaj je potez razumljiv samo u svjetlu mogućnosti, da su Isusova ”braća” daljnji rođaci.

S obzirom da evanđelja čvrsto potvrđuju ovu činjenicu, postavlja se pitanje možemo li utvrditi i točan identitet Isusove ”braće”? Evanđelja poimence navode četvoricu Isusove ”braće” – Jakova, Josipa, Šimuna i Judu (usp. Mt 13,55; Mk 6,3). I to nas ponovno vraća u situaciju podno križa:

”Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma.” (Mk 15,40; usp. tak. Mt 29,56)

”Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.” (Iv 19,25)

Susrećemo spomen Jakova i Josipa, para identičnog prvonavedenoj Isusovoj ”braći”, ovdje identificiranih kao djeca Marijine sestre, tj., Isusovi bratići. Zbog upadljive podudarnosti u imenu, kao i zanemarivo male vjerojatnosti postojanja dvostrukog istoimenog rodbinskog para unutar srodstva, možemo sa gotovo potpunom sigurnošću zaključiti da je ovdje riječ o identičnim osobama. I nadalje, evanđelja nam donose još jedan zanimljiv podatak o jednom od bratića, točnije Jakovu. U popisu apostola (Mt 10,3), osim Ivanovog brata, Jakova Zebedejevog, navodi se i ime Jakova Alfejevog. Pritom je Alfej grčka varijanta aramejskog imena Kleofa – muža Marijine sestre, i oca Jakova, drugog jeruzalemskog biskupa i najvjerojatnijeg pisca novozavjetne Jakovljeve poslanice.

I kao dodatnu zanimljivost, pronalazimo samo ime Marijine ”sestre”. S obzirom da je jedna od značajki imena i međusobno razlikovanje osoba, ispada veoma nelogično da bi roditelji Isusove majke svojim dvama kćerima nadjenuli ista imena. Stoga ovdje zasigurno mora biti riječ o identičnom slučaju primjene semitskog značenja i na grčki pojam sestre (adelfe), te bi Marija Kleofina bila Marijina sestrična, ili udaljenija rođakinja. Time dobivamo još jedan potvrdni primjer za ispravno tumačenje identiteta Isusove ”braće”, kojime smo utvrdili početni prigovor kao neutemeljen. 

Edited April 8, 20241 yr by krstjanin

Sveta Crkva oduvijek vjeruje da je Marija ostala „Djevica u začeću svoga Sina, Djevica u porodu, Djevica trudna, Djevica majka, Djevica trajno“ (sv. Augustin) [1]. Tu istinu prenijeli su nam sveti oci, naučavao je neprekinuti niz Petrovih nasljednika, svjedočili ju brojni naučitelji i sveci. Čak ni pioniri reformatorskog pokreta, promicatelji hereze protestantizma, Luther, Zwingli i Calvin nisu tu istinu dovodili u pitanje. Pa ipak, danas se često postavlja pitanje ima li ta vjera Biblijski temelj, ili je riječ o nečemu što je potpuno strano Svetom pismu i razumskoj interpretaciji istoga? Pokušajmo dakle dati odgovor na to pitanje, iz možda jedne manje uobičajene perspektive.

Lik svetog Josipa

Promotrimo prije svega pobliže lik svetog Josipa, Marijinog zaručnika i zakonitog muža, kojemu je Bog povjerio skrb, čuvanje i odgoj svoga jedinorođenog Sina. Iako nam sveta Evanđelja ne prenose nijednu jedinu riječ koju je sv. Josip izgovorio za svoga zemaljskoga života, pažljivo čitanje nam zapravo puno toga može otkriti. Josip se pojavljuje odmah na početku Evanđelja po Mateju, i predstavljen je jednostavnom, ali dubokom frazom: vir iustus, pravednik (Mt 1,19). Riječ „pravednik“ je starozavjetna riječ koja u sebi sadrži svu pobožnost starozavjetnog čovjeka. Bileam tako moli Boga da mu dozvoli umrijeti „smrću pravednika“ (Br 23,10); Joab je pao u nemilost nakon što je ubio „dva čovjeka pravednika“ (1 Kr 2,32); u knjizi o Jobu čitamo da je će Bog „obnoviti kuću pravednika“, koji je „čist i neporočan“ (Job 8,6), a pravednik će biti uzdignut na kraljevsko prijestolje dovijeka (Job 36,7). Lik pravednika posebno dominira u Psalmima: pravednik je prijatelj Božji, blagoslovljen od Gospodina, Gospodnji miljenik, pod njegovom posebnom zaštitom (usp. npr. Ps 5,13). Nad domom pravednika je blagoslov (Izr 3,33), njegova je staza utrta (Izr 15,19). Pravednik se ne klanja idolima (Bar 6,72), a onaj tko tlači pravednika mrzak je Bogu (Am 5,12). Na koncu, pravednik je onaj koji živi od vjere (Hab 2,4; Rim 1,17). Slijedom svega toga, možemo ustvrditi da je pravednik „čovjek koji živi u Božjoj riječi i od Božje riječi, u volji Božjoj kakva je izražena u Tori“ [2]. Nije stoga neobično što je Predaja Crkve čitala Psalam 1 gledajući u njemu lik sv. Josipa.

Još je jedan pokazatelj Josipove iznimne bogobojaznosti i svetosti. Evanđelja nam priopćavaju da se sv. Josipu tri puta ukazao anđeo Gospodnji: prije nego je uzeo Mariju za ženu, kada je dobio nalog da pobjegne u Egipat i kada je dobio nalog da se iz Egipta vrati u Judeju. Sva tri puta Josipu se anđeo obratio u snu i tražio od njega izvanredne stvari, koje su zahtijevale potpuni životni obrat i neizrecive žrtve. Josip je svaki puta bez trenutka oklijevanja poslušao. Ono što tu fascinira nije toliko njegova poslušnost (koja je u svakom slučaju izvanredna), već njegova sposobnost razlikovanja duhova. Poruku primljenu u snu lako je ignorirati ili pripisati igri sanje. Međutim, Josip je znao da to nije bio tek običan san, već poruka od Boga. Takvu sigurnost i istančanu osjetljivost za Božje poticaje može imati samo osoba koja u svojoj nutrini živi duboko jedinstvo s Bogom, koja je svim svojim bićem upravljena prema Gospodinu.

U svjetlu navedenog možemo se još jednom vratiti na prvo poglavlje Matejeva evanđelja.  Evanđelist u njemu prenosi Josipovu reakciju kada je čuo da je Marija ostala trudna: naumio je potajno ju otpustiti (Mt 1,19). Ovaj odlomak popularno se tumači na način da je Josip posumnjao u preljub i da je zbog toga odlučio otpustiti svoju zakonitu zaručnicu. A kako je bio pravedan i nije tražio tuđe zlo, odlučio je to učiniti u tajnosti kako bi ju zaštitio od sramote, a možda i smrti kamenovanjem. Međutim, vjerojatnije se čini tumačenje po kojemu je Josip povjerovao Mariji i naprosto se odlučio skloniti, ponizan i samozatajan kakav je bio [3]. Bog ju je odabrao za svoju zaručnicu, pa Josip naprosto smatra da mu tu više nije mjesto: ne želi se miješati u Božje planove, želi se poput Ivana Krstitelja umanjiti i nestati (usp. Iv 3,30), kako bi ostavio prostora za Božje djelovanje. Upravo zbog te njegove pobožne namjere, posjeti ga anđeo koji mu kaže: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju” (Mt 1,20). Josip nije netko tko smeta, on je također odabran i pozvan, dana mu je posebna i nezamjenjiva uloga u povijesti spasenja: “ti ćeš mu nadjenuti ime“ (Mt 1,21). Josip će dakle biti Isusov zakoniti otac, njegov hranitelj i odgojitelj, prvi učitelj u vjeri. Kada anđeo kaže „Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga“ (Mt 1,20), to ne zvuči kao razuvjeravanje osobe koja sumnja da mu je zaručnica počinila preljub, već više kao potvrda onoga što je već bilo prisutno u Josipovu srcu, kao potvrda vjere koja je u Josipovoj duši već pustila svoje korijenje. Josip prihvaća ulogu koju mu je Bog dodijelio, odustaje od svog nauma da potajno otpusti Mariju, i „uze k sebi svoju ženu“ (Mt 1,24).

Zamislite kakav je morao biti čovjek kojemu je Bog povjerio odgoj svoga Sina!

Odnos bogobojaznih Izraelaca prema svetome

Utvrdili smo dakle da je Josip slika i prilika starozavjetnog pravednika, pobožna i bogobojazna Izraelca, koji živi po zakonu Gospodnjem i uživa u njemu (usp. Ps 1,2). Promotrimo sada kakav je stav bogobojazan Izraelac morao imati prema svetim predmetima.

Kada se Bog objavio Mojsiju u obliku gorećeg grma, prve riječi koje je Mojsije čuo bile su: „Ne prilazi ovamo! (…) Izuj svoju obuću s nogu! Jer tlo na kojem stojiš sveto je tlo.“ (Izl 3,5). Grm kojeg je Bog dodirnuo postaje svet, običan čovjek mu ne smije pristupiti kao što bi pristupio bilo kojem drugom grmu. Čak je i samo tlo na kojem je grm bio posađen sveto – zahtjeva od Mojsija da izuje obuću.

Kovčeg saveza, u kojemu je bio pohranjen Aronov štap, ploče sa Sinaja i nekoliko hljebova mane, važio je za nešto najsvetije u Izraelu. On je bio položen u posebni predio Šatora sastanka (kasnije Salomonovog hrama) koji se zvao „svetinja nad svetinjama“ i njemu je mogao prići samo veliki svećenik, i to samo jednom godišnje, i to tek nakon što je prethodno prinio žrtvu paljenicu za svoje vlastite grijehe (usp. Heb 5,3). Židovska predaja također nam kaže da je veliki svećenik pri tome imao oko nogu zavezano zvonce, a uže koje mu je bilo zavezano oko struka ostajalo bi jednim krajem izvan svetinje nad svetinjama – u slučaju da svećenik nije otplatio svoj osobni grijeh, Gospodin bi ga mogao na mjestu udariti i usmrtiti. Prestanak zvuka zvonca bio bi znak onima vani da užetom izvuku mrtvo tijelo. Jedan od najupečatljivijih prizora o nedodirljivosti Kovčega saveza donosi nam Druga knjiga o Samuelu: kralj David odluči prenijeti Kovčeg saveza iz Baale Judine u Jeruzalem. Kovčeg je bio položen na nova kola, koja su vodili Uza i Ahjo. U jednom trenutku Kovčeg saveza se gotovo prevrnuo, te Uza,  uz najbolju namjeru, pridrži Kovčeg. Gospodin se na to razgnjevi, na mjestu ga udari i Uza umrije. „David se u onaj dan jako uplaši.“ (usp. 2 Sam 6,1-10).

Osim toga, svi drugi predmeti koji su se koristili u bogoslužju: kruhovi, posuđe, žrtvenik, svici svetih knjiga… ništa od toga se nije koristilo ni za jednu drugu svrhu mimo liturgijske, ništa od toga nije se smjelo doticati bilo kako ni bilo kada. Stvari koje je Bog posvetio i dotakao u Izraelu su oduvijek uživale posebno strahopoštovanje i izazivale stanoviti uzmak.

Odnos sv. Josipa prema Mariji

Zaključak o Marijinom trajnom djevičanstvu nameće se sam od sebe. Ako se prosječan Izraelac bojao približiti „svetinji nad svetinjama“ u Hramu, koliko li je onda tek nadprosječno pobožan Izraelac poput sv. Josipa morao uzmaknuti nad Marijinim krilom, onoga kojega je Bog odabrao da bi u njemu oblikovao svoga Sina, obećanog Mesiju i Otkupitelja? Ako je prosječan Izraelac znao da se stvari koje je Bog dodirnuo ne smiju koristiti ni za što drugo osim za namjenu koju im je dodijelio Bog, koliko je onda nadprosječno bogobojazan Izraelac morao imati strahopoštovanje spram Marije koju je Bog odabrao da na svijet donese njegovog Sina?

Gledano na ovaj način, sasvim je nezamislivo da bi se jedan Josip usudio dodirnuti ono što je Bog na jedinstven način posvetio i označio kao svoje. Tvrditi tako nešto zbilja nema nikakvog uporišta u razumu, i samo može ukazati na duboko nerazumijevanje načina na koji je Izrael doživljavao Boga i ono što je On posvetio.

Ne može dakle biti nikakve sumnje u to da je Marija ostala djevica za cijeloga svoga života, pod neprestanom zaštitom sv. Josipa, zaštitnika djevica.