biblijska kršćanka

Isusovo pitanje -Tko je izvršio volju Oca- Kome Isus postavlja pitanje. U Mateju 21 Isus govori izraelskim vjerskim vođama pod Zakonom Poanta prispodobe nije da se ulazak u Božje kraljevstvo zaslužuje djelima, nego da su se poreznici i bludnice pokajali ( promjenili misljenje)u odnosu na poruku koja im je dana, dok su se religiozni vođe oslanjali na svoj položaj i riječi, ali su odbili vjerovati.Problem nije bio u tome što su rekli da, nego sto nisu vjerovali. Ako zamijenimo redoslijed, lako upadnemo u istu zamku kao farizeji: prave riječi, religiozni govor, ali bez razumijevanja Božje milosti. Spasenje je dar milosti, a ne nagrada za ponašanje. Djela nisu temelj naše vjere, nego njezin plod. Milost uvijek dolazi prva.

U teoriji, da — u Kristu imaš potpunu slobodu. Nema više vanjske prisile, nema straha od kazne, nema moraš da bi bio prihvaćen. Možeš činiti što hoćeš. Ali upravo tu se događa razotkrivanje srca. Sloboda ne stvara ono što jesi — sloboda otkriva ono što jesi. Kad nestane strah i prisila, na vidjelo izlazi prava želja srca. Ako netko koristi milost kao izgovor za grijeh, problem nije u milosti nego u tome što srce još uvijek voli tamu. Ako pak slobodu koristi da ljubi, služi i traži Boga, to pokazuje da je doživio unutarnju promjenu. Zato evanđelje ne kaže:Evo pravila, pa se promijeni nego: Evo milosti, pa pogledaj što ona iz tebe izvlači. Milost ti daje slobodu da radiš što hoćeš, ali ono što hoćeš pokazuje tko si. Bog te ne kontrolira zakonom ,On te oslobađa ljubavlju- i ta ljubav je istinski motiv za promjenom , da služim Bogu iz ljubavi zbog milosti i zato je milost snažna motivacija za život. Kad znam da sam voljena da mi je oprosteno i onda kad padnem, srce se mijenja. Poslušnost više nije teret, nego odgovor. Milost me ne tjera da živim ispravno , ona me toliko voli da ja to poželim. I grijeh me više ne privlači, ne želim ga , A kad padnem i griješim — milost me ne napušta. Ne skriva se od mene, ne povlači ljubav, ne kaže- Sad si me razočarala. . Ne da opravda grijeh, nego da me podigne. Prava promjena srca više nije strah od kazne, nego povratak u odnos. Pad me ne definira — milost me definira. Svima nama ne treba dozvola za grijeh jer svi mi jesmo gresnici i nitko ne živi po Božjem savršenom standardu. I samo jedan grijeh je dovoljan za pakao.

Spasenje je dovrseno djelo a ne proces U ovom razdoblju milosti, spasenje nije putovanje koje ovisi o ustrajnosti, nego dovršeni čin Božje milosti.Ef2;8Ako je spasenje dar-ne može se izgubiti ako Bog ne opozove svoj dar a Pavao jasno kaže u Rim11:29-jer su neopozivi darovi I poziv Bozji Ef4:30-zapečačeni smo do dana otkupljenja Pečat nije uvjet nego jamstvo. Spomenuo si Petrovu ona govori o lažnim učiteljima unutar izraelskom konteksta Kraljevstva a ni hebreji ne govore o tijelu Kristovu i treba imati na umu uputu iz 2 Tim2:15 ako to ne prepoznaje te dolazi do konfuzije i miješanja -jedan čuspajz Do istine dolazimo kada Bibliju proučavamo u kontekstu kome je pisana ispravno razdvajajuci Izraelov program o tajne dano Pavlu. Saul i Juda nisu dokaz gubitka spasenja jer Saul nije bio dio Tijela Kristova a Juda je od samog početka bio nevjernik i nikada opravdan vjerom Matej 24 su prorocki program za Izrael u velikim nevoljama tu nema ni spomena o Tijelu Kristovu . Mi čekamo uznesenje a ne velike nevolje i taj tekst ne govori o gubitku spasenja. Iz 1 kor3:15 vidimo da grijeh donosi posljedice ali nikada gubitak spasenja Pavao jasno razlikuje spasenje je sigurno a nagrade su za službu i hod Prava sigurnost rađa zahvalnost, ne nemoral.Poslusnost nije uvijet spasenja nego plod novog identiteta. Rim 8:1

Hvala ti na iskrenosti ..zanimljivo promišljanje. Ti vidiš slobodu kao temelj koju Bog mora poštovati - dok ja vidim Boga kao temelj koji slobodu definira i mislim da je to ključna stavka našeg razlikovanju u mišljenju Evo pojasnjenja; Božje očuvanje spasenja ne predstavlja nasilje nad slobodom, nego potvrdu da Bog nije čovjek da opoziva svoje odluke. Čovjek može biti nevjeran u hodu, ali Bog ne poništava ono što je sam uspostavio. Slobodna volja djeluje unutar spasenja – u području vjernosti, zajedništva i nagrade – ali ne iznad spasenja kao njegova krajnja garancija. U tome je posebnost kršćanstva: ne u slobodi da se poništi spasenje, nego u sigurnosti da je Bog vjeran i kada čovjek posrne. Napomenuo si da mi koji vjerujemo u sigurnost spasenja kao da imamo strah od ostajanja izvan spasenja- ja bi rekla ne nemam strah nego znam kome sam povjerovala i sigurna sam da On može očuvati ono što mi je dao do dana otkupljenja. Jer ja ničim to spasenje ne mogu zadržati niti zasluziti .Ali znam tko može.

Anonimus Hvala na dobrodoslici od ❤️

Ono što ja vidim iz Biblijske perspektive da imaš slobodnu volju da vjeruješ ili ne vjeruješ u Bozju ponudu ali nemaš slobodnu volju da razvalis ono što je Bog već učinio kad si povjerovao. Znači možeš odbaciti ponudu za posao ali ne možeš poništiti potpisani ugovor s druge strane.- To je Božja pravna odluka Prema 1 kor11;30 , 1 kor11:30 ne možeš odustati od spasenja jako si bio spasen( sad govorim iz pozicije spasenog )er nije tvoje da ga ukines ali možeš hodati u neposlušnosti i izgubiti nagradu. 2Tim2:13-Bozja vjernost nije uvjetovana nasom jer opravdanje ne bi tada više bilo Božje djelo . U trenutku kad nam je ponudeno spase je imamo izbor prihvatiti ili odbiti .kada prihvatimo tada više nemozemo ukinuti Bozju odredbu. Kužim kod tvojega razmišljanja postoji neka sinergija u djelovanju Boga I čovjeka. Dok moje kada razmišljam o citatima i onome što je Bog učinio kada sam povjerovala je toliko duboko da mislim da Božje djelovanje ne pripada istoj razini stvarnosti kao ljudsko odlučivanje. Mjesati Bozje odluke na razini ljudskih znaci svesti Boga na razinu stvorenja. Kršćanstvo je upravo po tome posebno jer ono ne navjesta put koji čovjek treba dovršiti nego djelo koje je Bog već dovršio. Sve religije( a tu spadaju i mnoge denominacije i sekte) kreću iz iste pozicije da čovjek treba sačuvati i dovršiti spasenje dok kršćanstvo počiva na onome što je Bog već učinio. Mislim da je upravo to čovjeku najteže prihvatiti jer čovjek se osjeća bolje ak sudjeluje doprinosi i na neki način održava spasenje ...ali ta misao je posve suprotna kršćanstvu, Isus je rekao - Svršeno je!

Probati ću što jasnije napisat replika Rim11:6 Svaki uvjet zbog kojeg spasenje ne traje funkcionira kao djelo Pavao ne definira djelo kao napor nego kao uvjet Drugo-nasljestvo je zajamčena i ne ovisi o stalnom održavanju od strane primatelja.znaci ako nasljedstvo ne možeš zadržati onda nije dar nego ugovor koji ima uvjete Ef1:13,14 AKo je ostajanje u daru uvjet bez koga spasenje propada tada Kristovo djelo više nije dovoljno samo po sebi. Rim4:5 Rim8:30 opravdanje i proslavljene- nigdje nema koraka uvjetovanih covjekom Slobodna volja nije ukinuta ono kako gradimo utječe na nagradu , zajedništvo ali ne spasenje Titu3:5- Ako nešto moraš činiti da bi ostao u spasenju to ulazi u kategoriju djela bez obzira kako to nazvali, a tit kaže ne po djelima pravednosti koja mi ucinismo. Spasenje nije dar koji moramo cuvati nego pozicija u kojoj te Bog čuva- to je milost Ivan10:28 U Biblijskom smislu nasljedstvo je zajamčeno ne uvjetno i ne ovisi o stalnom održavanju spasenja...jer je Krist sve učinio i Bog prizna samo djelo svog Sina.

Može, voljela bi čuti tvoje argumente.

Baš se.ne mogu složiti s tobom jer jednom spasen zauvjek spasen je biblijska istina a ne da bi se ja osjećala tako bolje. Nas odnos s Kristom varira ..i mislim da je to ono što ti smatras..samo u tvom paketu ide i spasenje. Ali spasenje ovisi samo o Kristiu i njegovom djelu ...i

Ne mozes izgubiti Božji dar -Spasenje ali mozes izgubiti plod spasenja,znači to nije gubitak pravnog dara Nego gubitak koristi i bliskosti koju taj dar donosi Fil2:12, 1kor1:18

Kad povjerujes u Kristovo evandelje onda si spasen- dobio si identitet u Kristu, postao si novo stvorenje , zapecacen , pripisana ti je Kristova pravednost, mrtav si i Bog ti više ne uracunava grijeh, pravno si proglasen pravedan.i sad hoćeš reći da ti to sve možeš poništit Ono što mjesas u spasenje i posvecenje. Posvecenje je hod nas u Kristu i može varirat . Svi dobro znamo da smo nekad bolji nekad lošiji i da baš ne radimo ono što bi trebalo da ne možemo ispuniti Božji savršeni standard..gresimo ..i sve dok hodimo po Duhu donosimo plod u Kristu ak smo tjelesni taj plod izostanu.. naš odnos se naručio ne spasenje.

Sveto Pismo jasno uči: spasenje je dar milosti Božje, primljen vjerom u DOVRSENO DJELO Isusa Krista, a ne kroz rituale, crkvenu pripadnost ili djela. Svaka rasprava o „pravilnom vršenju svetih tajni“ ili „pokajanju da bi se ostalo spašeno“ mora biti podvrgnuta Pismu, a ne tradiciji ili teološkim komentarima, kako bi se izbjegla zamka miješanja zakona i milosti (2 Tim 2,15; Gal 3,2-5). Po sv.Pismu spasenje nije djelo ljudske pobožnosti, rituala,koje čovjek sam izabere nego spasenje je blagodat Božja primljena kroz vjeru u dovršeno djelo Isusa Krista. 1.Da bi dobio spasenje potrebna je vjera i pravednost (djela) zar ne??, i zato se religije trude da to postignu putem različitih uredbi i obreda npr kroz sakramenti, pokore , dobrih djela itd.. Ono što nam veli Biblija jest da ti tvoja vjera u Kristovo DOVRSENO DJELO garantira vječni život. Vidiš ne tvoja djela nego Kristovo djelo. Jer Isus Krist je jedini mogao učiniti to DJELO ( pravednost, ispuniti zakon, biti bezgrešan, dati oproštenje, opravdanje pomirenje) Ako vjeruješ u vjera i tvoja djela- onda moraš raditi za svoje spasenje i za tebe je Krist nedjelotvoran Ili vjeruješ u vjera i djela-ali u Kristovo dovršeno djelo -već je napravljeno nema tu tvojih djela u spasenju Zato se spasenje dobiva isključivo vjerom u Isusovo dovršeno djelo na križu u ono što je On učinio 1 kor15:1-4 a ne što ti cinis ili ne cinis.

Pa to sam napisala- što se gradi!!

Neki su se raspršili ali neki su i dalje ostali u Jeruzalemu ..Pismo jasno ne daje podatke gdje su umrli i kako su muceni- osim onoga što je zabilježena u Djelima ap i poslanicama Sve priče o njihovoj smrti izvan Izraela povjesne su spekulacije a ne autoritativni biblijski izvori.

Graditi spasenje znači praktično življenje ono što smo primili. Spasenje prije moramo dobiti da bi mogli graditi.Ne možeš graditi na nečemu što nemaš. Graditi je glagol znači aktivno sudjelovati u životu vjere. Što više duhovno rastem naša gradnja je sve stabilniju i čvrsta, naše spasenje više nitko i ništa ne može uzdrmati... Ako znaš ef2:8 i rim5;1 -naše opravdanje je već završeno u Kristu.

Fil2:12-Graditi svoje spasenje.. Može se gledati i može značiti -živjeti ono što već posjeduje, , praktično izbavljenje iz grijeha, sebičnosti, razdora,-posvećenje ne opravdanje To je spasenje života a ne duše od osude. Takve stvari gradiš već na spasenje koje imaš koje ti je Bog dao miloscu kad si povjerovao u evanđelje milosti .I spasenje ne gubis nikada jer te Bog zapecatio i opravdao i pripisana ti je Kristova pravednost i novo si stvorenje starog čovjeka nema mrtav je .

Istina.Ocito vide ono što kršćani ne vide.Zato što je Pavao nositelj objave koja razotkriva istinu o križu i ukida svaki ljudski sustav pravednosti.To je razlog.

Svi se slažemo oko tvrdnje da Bog spašava milošcu. Ti ne poričeš spasenje po milosti, nego upozoravaš da milost ne ukida slobodu čovjeka. Mislim da je problem i bismo dublje ušli u raspravu o „jednom spašen – zauvijek spašen“ (što je biblijska istina) kada bismo počeli ispravno dijeliti Riječ istine kako nas Pavao uči u 2. Timoteju 2,15. Problem ne nastaje u tome što Biblija kaže, nego kome i u kojem razdoblju govori. Kada se učenja dana Izraelu pod Zakonom i Evanđeljem Kraljevstva miješaju s Pavlovim evanđeljem milosti danim Crkvi – Tijelu Kristovu, dolazi do zbrke i uvjetnog spasenja koje Pavao nikada ne propovijeda.ovom razdoblju milosti:spasenje je potpuno dovršeno Kristovim djelom (Rim 4,5)vjernik je zapečaćen Duhom Svetim do dana otkupljenja (Ef 1,13–14)opravdanje je neopozivo Božje djelo, a ne proces koji ovisi o ustrajnosti čovjeka Tekstovi koji govore o „ostajanju“, „ustrajanju do kraja“ i mogućem otpadu odnose se na Izrael i kraljevstvo,-i da bi usli u buduce kraljestvo moraju ustrajati do -ne na Crkvu Tijela Kristova, i ne smiju se koristiti za poništavanje Pavlovog evanđelja milosti. Spasenje se nemoze izgubiti jer počiva na Isusu Kristu i njegovom dovršenom djelu. Ako netko kasnije napusti vjeru, to ne poništava Božje djelo, nego pokazuje da više ne hoda u istini, gubi nagradu i zajedništvo – ali ne opravdanje (1 Kor 3,15; 2 Tim 2,13). Ako se ne držimo uputa iz 2Tim2:15 i cjela biblija je za nas danas , apsolutno sve i izmjesaju se židovska prorocanstva o zemlji i kraljevstvu sa Tijelom Kristovim i porukom koju Krist objavljuje Pavlu protestantizam je jedna ogromna konfuzija jer protenstantizam nije riješio problem razlikovanju razdoblja u Pismu Zato danas nije problem u Sola Scriptura, nego u nerazumijevanju kome, kada i pod kojim uvjetima Bog govori u Pismu.

Spasenje nije nagrada za ljudski trud, nego Božji dar u Kristu. Kada bi spasenje ovisilo o našim djelima, tada bi nam se sudilo po djelima – a to ne bi izdržao nitko. Upravo zato Evanđelje milosti naviješta da je čovjek opravdan po vjeri, a ne po djelima (Ef 2,8–9; Rim 4,5). To ne znači da su dobra djela loša ili nepotrebna, nego da nisu temelj spasenja. Miješati ta dva znači umanjiti Kristovo dovršeno djelo. Razdvajanje spasenja i posvećenja nije bijeg od ljubavi, nego zaštita Evanđelja. Spasenje je jednokratan čin Božje milosti, dok je posvećenje proces rasta koji slijedi nakon spasenja. Dobra djela ne spašavaju, ali spašeni čovjek jest pozvan hodati u dobrim djelima (Ef 2,10). No ta djela nikada ne postaju valuta kojom kupujemo nebo, niti dokaz kojim se opravdavamo pred Bogom. Primjeri poput Majke Terezije ili Damjana de Veustera ne osporavaju ovu istinu. Njihova djela, ma koliko bila plemenita, ne mogu biti osnova opravdanja. Ako je netko spašen, spašen je jer se pouzdao u Krista i Njegovo Evanđelje, a ne zato što je učinio više dobra od drugih. U protivnom, Kristov križ postaje nedostatan, a milost prestaje biti milost. Isusove zapovijedi o ljubavi, žrtvi i nadilaženju zakonskih zahtjeva pokazuju Božji savršeni standard i čovjekovu potrebu za Spasiteljem. One nisu dane da bi čovjek njima zaslužio spasenje, nego da bi se razotkrila nemoć tijela i potreba za milošću. Ljubav prema bližnjem jest plod vjere, ali nije temelj opravdanja. Po vjeri u Evanđelje milosti (1 Kor 15,1–4) čovjek prima novi identitet, a iz tog identiteta tek tada može slobodno i nesebično ljubiti. Milost, dakle, ne opravdava sebičnost niti potiče lijenost. Ona oslobađa čovjeka od straha i prisile, kako bi dobra djela bila plod zahvalnosti, a ne pokušaj samospasenja. Spasenje ostaje u potpunosti Božje djelo, a sav naš hod s Bogom počinje tek nakon što smo spašeni – ne da bismo to postali.

Isus je poslužio poganima ali s jasnim ograničenjem.-razgovarao sa Samarijankom (Ivan 4),iscijelio slugu rimskog satnika,odgovorio ženi KanaankiMt 15;24Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.Njegova služba je definirana Izraelom, čak i kad se dotiče pogana.To nisu misije poganim nego:znakovi Izraelu predokus budućeg blagoslova pogana kroz Izrael Rim15:8Krist je postao sluga obrezanima… da bi se obećanja dana očevima potvrdila.“Izaija 60; Zaharija 8 pogani dolaze k Izraelu, ne obrnuto Isus ne osniva crkvu među poganima On potvrđuje kraljevski program IzraelaApostoli nastavljaju istu službu navješćuju isto evanđelje Kraljevstva čekaju obraćenje Izrael Djela 3,19–21da dođu vremena obnove…još uvijek je Izrael u fokusu A što se tiče pitanja o stradanja apostola izvan izraela-prognani su, raspršeni su ubijeni su u rimskom svijetu Ali: Pismo ne opisuje njihovu službu poganima to što su se kretali Rimskim Carstvom ne znači Pavlovu vrstu službe Izvještaji o:Indiji (Toma),Rimu (Petar) Partiji itd. dolaze iz tradicije(2i3st), ne iz Biblije Ako se ne vidi osnovna podjela u Bibliji koju je Bog dizajnirao razliku između Izraela I njihovog prorockog programa i Tijela Kristova prema objavi tajne dolazi do miješanja zakona i milosti, službe,Božje volje, itd-2 tim2:15

Stihovi koje citiraš nalaze se u Isusovom zemaljskom služenju Izraelu. Kada Isus kaže da carinici i bludnice ulaze prije drugih, to se odnosi na Izraelovo pokajanje i njihovu poslušnost Božjoj volji u kontekstu dolazećeg Kraljevstva. U Mateju 19,11 Isus također govori nauk koji nije za sve, nego samo za one kojima je to dano unutar programa Izraela. Vjera danas nije nešto što Bog „daje samo nekima“, nego je ponuda spasenja proširena svima, a čovjek slobodno odlučuje vjerovati ili ne. Zato se nitko ne spašava dobrim djelima, makar bila djela ljubavi. Djela su dobra, ali ne spašavaju. Spasenje je potpuno odvojeno od djela – dar milosti (Efež 2,8–9).

Navedi citst, pa da razjasnimo Nevjernik ne moze bit u raju

U pakao ce svaki nevjernik ..onaj kome nije uracunata Kristova pravednost

U 1 kor 7:19- slazem se da zreba drzati Bozje zapovjedi samo u kontekstu pavlovih ucenja za Tjelo Kristovo - Božje zapovijedi“ = upute koje Bog daje danas kroz apostola Pavla (Rim 16:25; 1 Kor 14:37; 1 Tim 1:16). Vanjske stvari (obrezanje, rituali, zakonske prakse) nisu ništa — ono što vrijedi danas jest poslušnost Božjim riječima koje su dane za ovo doba milosti.To trebamo prepoznati i biti poslušni- poslušan Bogu prema uputama koje je On dao u ovom dobu kroz Pavla.

..."a tu dolaze na red konkretna djela, ne može netko vjerovati u Isusa kao Spasitelja, a onda ubijati i mučiti milijune"... -Bog sudi pravedno, ali spasenje nije po ponašanju. Takav čovjek može biti spašen samo ako je istinski povjerovao u Krista — ali ako jest, Božja milost će djelovati u njemu, i On će ga disciplinirati. Djela se ne miješaju s vjerom kod opravdanja, ali su važna kod Božje pravedne nagrade i suda.