krstjanin

Evo jos jednog zanimljivog tumacenja odnosno razmisljanja jednog zidovskog rabina. Naime on kaze da je Bog stvorio ljude kao i sve druge zivotinje bezdusne i nerazumne. Medjutim Adam i Eva su zapravo prvi koje je suoblicio sebi odnosno dao im besmrtnu dusu tj. razum te su postali prvi homo sapiensi. Njihova djeca su se mogla razmnozavati sa "bliskim rodjacima" neandertalcima i slicnima koji su jos uvjek zivjeli. On dalje tvrdi da je moguce da su "sinovi bozji" upravo ti neandertalci koji su zivjeli paralelno sa razumnim ljudima, a koji su uzimali zenske potomke Adama i Eve za zene.

Ne znam jesi li ovdje namjerno ili slucajno izbacio retke prije, a koji su jako vazni u slucaju kojega spominjes tj. zasto je andjeo jasno rekao "i Petru". Ne nijecem tvoje razmisljanje o Petrovom grijehu. Sigurno je Petru bilo sto stvari u glavi, ali sama zataja nije pomanjaknje vjere vec trenutak slabosti. (Mt 26, 31–35; Mk 14, 27–31; Iv 13, 36–38) »Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32 Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« 33 Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« 34 A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.« Medjutim Isus je Petra jasno oznacio "poglavicom" ucenicima. Ivan je bio s Isusom do zadnjeg. Njemu je Isus povjerio i vlastitu Majku, medjutim Petru jasno daje prvenstvo ucenicima. On je taj koji treba ucvrstiti bracu, ne Ivan koji je jedini bio s s njim do kraja (vjerovatno je ko mladic bio najneustrasiviji), ne Andriji, ne Simunu Zelotu koji kao bivsi ratnik vjerovatno i najmanje straha imao medju njima, vec Petru-Kefi. Dakle Isus ga ocito priprema za sluzbu. To je svakako i jedan od razloga zasto Andjeo spominje Petra posebno: 32 Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.

Ja mislim da dolazi 25.12. kao i svake godine. Jeste li spremni 🧐

Sto se tice zajednica koje prakticiraju krstenje odraslih, postavlja se pitanje kad bi se krstenje trebalo odviti, kojoj zivotnoj dobi? Kad podje vjerovati? Ali sta znaci vjerovati? Kad moze sam reci vjerujem ili kad zajednica procjeni da vjeruje? Medjutim kad kaze vjerujem, vjeruje li stvarno ili misli da vjeruje? Prihvaca li Isusa stvarno ili je u trenutnom raspolozenju da misli da prihvaca i vjeruje? Sta je s onima koji kazu vjerujem krste se, a nakon par godina napuste vjeru? Jesu li vjerovali i kad su se krstili ili nisu? Medju nekim ranim krscanskim zajednicama bila je rasproistranjena praksa cekanja krstenja do pred smrt, sto je moguce kasnije djelom iz gore navedenih pitanja odnosno zakljucaka. Treba li tako cekati Zatim jos par pitanja. Vecina zajednica koje krste odrasle ne krste u ime Svete Trojice vec u ime Isusovo i ne uranjaju/polijevaju tri puta vec jedanput. Koji su argumenti za takvu praksu

Crkva se u prvim stoljecima prosirila skoro citavim poznatim svjetom tako i nauka nije bila svugdje jasna (zato su i sazivani sabori vec od apostolskih vremena kao i rasprave) Takodjer tocno je da se crkveni oci i ostali vec od najranijeg doba raspravljaju o krstenju djece s tim da ih je vecina oko toga pitanja bila za. Jedan od rijetkih usamljenih je apologet Tertulijan (+ 245.) izrazio svoje protivljenje krstenju djece, sto pak jasno govori da je prakticiranje krstenja djece vec postojalo. Medjutim vec sam spomenuo oko 215. godine poslije Krista rimski teolog Hipolit, u dokumentu znacajnog naziva Apostolska tradicija, na najprirodniji se nacin odnosi na krstenje djece. Dakako, aludira na njega kao na “nesumnjivo pravilo”, “Prvo, trebali biste krstiti malene. Svi koji mogu govoriti u svoje ime neka govore, ili tko drugi tko pripada njihovoj obitelji.” Tada su muskarci bili krsteni i konacno zene (Apostolska tardicija, 21). Origena tri puta spominje krštenje djece kao crkveni običaj i u svom Komentaru na poslanicu Rimljanima 6, 5-7 kaže: “Iz ovog je razloga crkva primila od apostola tradiciju krštavanja djece.” Origen, učeni crkveni otac, rođen 185. godine poslije Krista u kršćanskoj obitelji, iako on smatra da je krštenje djece apostolska praksa, on je i sam zacijelo bio kršten kao dijete. Polikarp isto tako. Još jedan veliki učitelj rane Crkve, Irenej (130.-200. poslije Krista) jednako je jasan i čvrst dok je riječ o toj praksi. On je rekao da je Isus došao spasiti sve one koji su po njemu rođeni za Boga – nejačad, djeca, dječaci, mladići i starci. I Justin (100.-165. poslije Krista), jedan od najranijih kršćanskih pisaca od kojeg imamo sva supstancijalna literarna djela, spominje “mnogi muškarci i žene u svojim šezdesetima i sedamdesetima koji su učinjeni učenicima Kristovim (primijetite oblik u pasivu, ematheteuthesan) od djetinjstva” (1 Apol, 15, 6). Ovo je jasna aluzija na krštenje u vrlo ranoj dobi. Slika je jasna i jedinstvena. Rani su kršćani krstili djecu u svojim obiteljima i uzeli to kao apostolsku praksu. Vjerujem da postoji samo jedan glas koji se digao protiv te prakse tijekom prvih petnaest stotina godina crkvene povijesti, usamljeni glas Tertulijana (160.-220. poslije Krista). Naravno, nije za reći da nisu postojali reformatorski pokreti u crkvi tijekom tog milenija i poslije. Naravno da ih je bilo. Montanizam u drugom stoljeću, donatizam u četvrtom i Franci, Husiti i sljedbenici Wycliffa u kasnijem razdoblju srednjega vijeka, svi su oni pripremali put reformaciji. Svi su, na ovaj ili onaj način, napadali pogreške institucionalne crkve. Ali nisu dovodili u pitanje krštenje djece vjernika. No Tertulijan jest. On je živio u sjevernoj Africi i u de Baptismo, napisanoj 205. godine poslije Krista, izrazio je svoje najdublje sumnje o krštenju male djece. Zanimljivo je da on ne koristi ono što bi bio dokučiv argument protiv toga, naime, da krštenje djece ne potiče od apostola. On to ne može, jer dobro zna da to nije novina u Crkvi. Umjesto toga, on krštenju ne nameće preveliku odgovornost na kumove, osim u krajnjoj potrebi; oni mogu umrijeti i tako ne biti u mogućnosti ispuniti svoju dužnost ili bi se u djeci mogle javiti nepoželjne tendencije! Stoga predlaže odgodu krštenja. Isto predlaže za nevjenčane mlade odrasle i udovice. Neka pričekaju “dok se ili vjenčaju ili odluče za uzdržavanje”. Tertulijan ne osporava legitimnost krštenja za te ljude, već samu mudrost toga. Cuntatio baptismi utilior je njegov zaključak: odgoda krštenja daje više koristi (op.cit.,18). Deset godina kasnije, kada Tertulijan piše de Anima, zadovoljan je dok se dijete krsti iako mu jedan roditelj nije kršćanin temeljem 1 Kor 7,14 i Iv 3, 5 (op.cit., 39). Kakve god sumnje da je imao o ispravnosti krštenja djece, žena samica i udovica prije nego su imale priliku dokazati se, ove sumnje nisu ostavile dojam na Sjevernu Afričku Crkvu kojoj je on pripadao. Na sinodi u Kartagi nekoliko godina kasnije, šezdeset i sedam biskupa iz cijele kršćanske Afrike jednoglasno su odlučili da ne odlažu krštenje do osmoga dana, kao što je bio slučaj s obrezanjem, već krstiti odmah nakon rođenja. Toliko su ove rane kršćanske vođe bile sigurne da je krštenje djece bilo dio Božje volje kao što se vidi u Starom zavjeti i u stavu Isusa. Valja napomenuti da je tome umnogome pridonijela Pelagijeva hereza tj. nijekanje prijenosa izvornog grijeha. U prvim stoljecima se ne raspravlja samo o krstenju djece vec i o ponovnom krstenju. Neke zajednice su prakticirale odnosno tvrdile da se obraceni heretici moraju ponovno krstiti, dok je Rimska i Aleksandrijska Crkva tvrdile drukcije (Ciprijan i papa) itd.

Budući da mnogi vjernici ne shvaćaju dovoljno ozbiljno pitanje kumstva u Crkvi potrebna je uporna i prikladna kateheza sposobna stvoriti novi mentalitet koji gleda u kumovima na neki način roditelje, vođe, one koji daju primjer koji treba slijediti, oni trebaju biti učitelji duhovnoga života. Kumovi trebaju biti bliski i u službi kumčeta sa savjetima i još više primjerom da bi mu pomogli da sigurno i lako napreduje u nasljedovanju i svjedočenju Krista. Kumovi u liturgijskom, kanonskopravnom i pastoralnom smislu postoje samo kod sakramenta krsta i potvrde dok su na vjenčanju uvijek i samo svjedoci. Biti kum ili kuma u liturgijskom, pastoralnom i kanonsko pravnom smislu nije formalnost nego prava crkvena služba, obveza prema Crkvi, Božjem narodu, prema kršteniku i potvrđeniku, prema njihovim roditeljima, prema samima sebi da bi kumče provodilo kršćanski život i ispunjavalo vjerno obveze preuzete primljenim sakramentom. Budući da mnogi vjernici ne shvaćaju dovoljno ozbiljno pitanje kumstva u Crkvi potrebna je uporna i prikladna kateheza sposobna stvoriti novi mentalitet koji gleda u kumovima na neki način roditelje, vođe, one koji daju primjer koji treba slijediti, oni trebaju biti učitelji duhovnoga života. Kumovi trebaju biti bliski i u službi kumčeta sa savjetima i još više primjerom da bi mu pomogli da sigurno i lako napreduje u nasljedovanju i svjedočenju Krista. Biti kum ili kuma danas, kao što je bilo i jučer i u prvim stoljećima Crkve, jest obveza i nije tek lijep obred, ceremonija za slikanje, gozba i prilika za darivanje, to nije dužnost koja završava primljenim krstom ili potvrdom nego je obveza koja proistječe iz vjere. Dakle, kumstvo obvezuje više nego prijateljstvo, pravo ili moral. Kumstvo započinje krštenjem ili potvrdom, traje čitav život kumčeta ili kumova. Između njih nastaje veza, prije svega religiozna i moralna, nastaje duhovno srodstvo. Koje uvjete kum mora imati? Traži se »da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom«. Katolici, bez obzira kojem obredu pripadali, mogu jedni drugima kumovati. Dakle, da budu kumovi isključeni su katolici takozvani »javni grešnici «, oni koji tvrdokorno ustraje u očito teškom grijehu. Tako npr. ne mogu biti kumovi oni koji su sklopili samo građansku ženidbu ili oni koji su se rastali pa ponovno građanski vjenčali ili žive zajedno ili oni koji javno, notorno pripadaju ili šire materijalističke i bezbožničke ideologije, koji su tražili ispis iz matice krštenih, koji se javno odriču katoličke vjere ili pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Kum/kuma na krštenju može biti: a) katolik/katolkinja sa navršenih 16 godina života b) treba biti kršten/a, pričešćen/a i krizman/a c) ako je vjenčan/a mora biti crkveno vjenčan/a (nije dovoljno samo civilno vjenčanje) ali mora također biti i krizman/a d) da nije rastavljen/a i ponovno civilno vjenčan/a ili da ne živi u izvanbračnoj zajednici e) da ne živi u izvanbračnoj zajednici i odbija se crkveno vjenčati (a mogao/la bi) f) da provodi život u skladu sa katoličkom vjerom i crkvenim naukom g) otac i majka djeteta ne mogu biti kumovi Tko ne može biti kum? Zatim se traži »da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom. «Ne mogu preuzeti službu kuma »otac ili majka krštenika«. Dakle, premda sami roditelji mogu predstaviti djelitelju sakramenta svoje dijete, ipak oni ne mogu vršiti službu kuma. Uostalom, kum je pridružen odgojnoj zadaći roditelja, njegova služba je dragocjena, pogotovo ako roditelji umru ili zanemare kršćanske obveze prema svom djetetu. Vrlo je važno naglasiti kako se prikladnost kumova prosuđuje ne samo na temelju kanonskih uvjeta, koje je lako provjeriti, nego i na stvarnoj sposobnosti i volji za suradnjom na odgoju i kršćanskom rastu krštenika. Svaki župnik poznaje svoje župljane te kao takav je odgovoran i slobodan na temelju iskustva i svoje savjesti prosuditi nečiju prikladnost za službu kumstva i prema svojoj spoznaji o odnosu prema Crkvi i življenju vjere onoga koji traži kumstvo. Naime, budući da vjera nije nešto nutarnje, nečiji odnos prema vjeri vidi se ponajprije u nekim izvanjskim stavovima prema bitnim i osnovnim obvezama prema Bogu, Crkvi i ljudima. Nije prirodno niti moguće da svetu službu kumstva preuzimaju oni vjernici koji ne žive urednim (redovitim) sakramentalnim životom, ne sudjeluju u liturgijskom i duhovnom životu župne zajednice barem povremeno (toliko da ih župnik barem iz viđenja poznaje), ne doprinose za potrebe svoje župne zajednice kroz godišnji obiteljski dar te ako ne primaju svećenika na blagoslov obitelji. Koje dobi treba biti kum? U Rimskom obredniku: Redu krštenja br. 10, 1 općenito je bilo samo određeno da kum neka bude »dovoljno zreo za vršenje te dužnosti«. Zakonik Kanonskog prava propisuje konkretno »da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka«. Taj uvjet je postavljen veoma elastično: dijecezanski biskup može odrediti drugu dob, veću ili manju, no i župnik i krstitelj može, zbog opravdanog razloga, dopustiti iznimku. Sada važeći propisi, dakle, načelno isključuju kuma ili kumu koji bi bili previše mladi. Možda bi bilo dobro da krizmani kum ne bude mlađi a niti puno stariji od potvrđenika jer će tako biti draže i lakše češće se sastajati i bolje se razumjeti. Bolje je da kuma ili kum ne budu bliža rodbina ili netko od pretpostavljenih jer će odnosi bili lakši s više povjerenja i iskrenosti; naime, s vremenom mladi se ponekad zatvaraju najbližima u obitelji i starima, a povjeravaju se drugima, osobito malo starijima od sebe.

To je druga strana price. Nitko ne nijece pa ni ja da se kumstvo pretvorilo u cirkus, da se vise ne zna pa ni Crkva sama ne upucuje vjernike zasto je Crkva nekoc u svojoj mudrosti ustanovila kumstvo, tko bi trebao/mogao biti kum i sta bi kumstvo i danas trebalo biti. Sama rijec kum u hrvatski jezik dolazi od lat./tal. compadre sto doslovno znaci drugi ili zamjenski otac. I upravo bi to kum trebao biti. Onaj koji je pomoc roditeljima u duhovnom odgoju, a ako bude potrebno (smrt roditelja npr.) preuzeti i fizicku brigu o djetetu. Bilo kako bilo usprkos tome u sta se danas (vecinom) kumstvo pretvorilo ne nijece cinjenicu da je to tradicija iz najranijeg doba krscanstva i da je (ako je ispravno uzeta) itekako pohvalna i dobra

Prvo bih se osvrnuo na uvodni post koji donosi netocnost gdje tvrdi “Najočitija razlika između krštenja u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi je u samomobredu. Za razliku od trostrukog polijevanja vodom koje se prakticira kod katolika, pravoslavci prigodom obreda krštenja tri puta urone dijete u vodu” Dakle kao sto rekoh navod je netocan. Katolicka Crkva ne nijece krstenje uranjanjem. Krstiti se moze uranjanjem ili polijevanjem. Da su u povijesti obje prakse poznate i priznate ima dovoljno dokumenata pa to necu analizirati niti komentirati. Dalje na tvoje pitanje krštenja djece u Bibliji? pokusavas uvjek istim protestantskim stilom navuci. Krstenje djece je dokumentirano i u Bibliji (ne cu o tome ulaziti dovoljno je proguglati). Medjutim da i nije. Katolcika Crkva je relevantna ne Biblija i ako Tradicija kaze da je tako, ne mora striktno biti napisano u Bibliji da bi bilo tocno i relevantno. Kao sto smo prije utvrdili Biblija i Tradicija se nadopunjuju. Sto se tice kumstva ono je vec dokumentirano u 2. stoljecu pa nadalje i to jako dobro tako da ta praksa moze se reci seze doista u apostolska vremena (nema je zapisano u Bibliji) pa ako to trazis onda naravno neces ni naci. Sto znaci onaj tko uzme prvi put Bibliju nece znati nista o kumstvu (sto ne znaci da ga nije bilo ili nema), a to opet samo govori da je Crkva ta koja je relevantna i cuvarica Istine, a ne samo i iskljucivo Biblija. Na kraju cu samo dodati nekoliko povijesnih zapisa o krstenju djece i opcenito kumstvu (krsnom) Znamo da je još u 2. stoljeću, kod krštenja dojenčadi, postao je zahtjev da odrasla osoba preuzme duhovni odgoj djeteta. vecinom su to bili sami roditelji ili rodbina Ovo je razjašnjeno 813. godine kada je Sinoda u Mainzu zabranila biološkim roditeljima da kumuju vlastitoj djeci. Jedan dokument iz 215. godine piše: »Krstite na prvome mjestu djecu: sve one koji mogu sami govoriti, neka govore; za one koji ne mogu govoriti sami, neka govore roditelji ili netko iz njihove obitelji«. Justinijanov dekret iz 530. godine zabranio je brak između kumova i kumčeta, a te su se prepreke nastavile umnožavati sve do 11. stoljeća, zabranjujući brak između prirodnih i duhovnih roditelja ili onih koji su s njima izravno povezani. Do 5. stoljeća, kumovi su nazivani "duhovnim očevima", a do kraja 6. stoljeća nazivani su "suradnici", što sugerira da se na njih gledalo kao na duhovne suroditelje. Dakle na kraju kao sto vidimo kumstvo kao i krstenje djece je dio apostolskog nasljedja i postoji odnosno obavljalo se od najranijih dana krscanstva

Objasnjavao sam to. Pogresno tumacis, upravo suprotno Sok od grožđa je pun prirodnog kvasca koji uzrokuje fermentaciju. Fermentacija je proces u kojem se grožđana tekućina čisti od kvasca, čije se čestice talože na dnu posude, te tako nastaje vino, čisto i bistro. Tekućina koja se koristila za SZ žrtvovanje je bila jako vino, pretočeno i očišćeno od ostataka, tako da čak ni mrtvi ostaci kvasca nastali u procesu fermentiranja nisu ponuđeni u žrtvovanju. Zato kvasac koji bi bio u soku od grožđa nije nikad došao do žrtvenika. Stoga vino ne sadrži kvasac kada je ispravno pripravljeno za Židovsku Pashu.

Vidite i sami da zidovski pisari su napravili obicni cirkuz s njihovim modernim interpukcijama.Ako mozes napraviti sest nacina izgovora, onda sigurno mozes dobiti i vise drugih kombinacija.To pokazuje da pisari koji su radili na Tanach nisu znali ispravan izgovor za Bozije ime YHWH.Da su znali ostali bi s jednom kombinacijom.Ili je moguce da su namjerno uradili to da zbune citaoce da ne saznaju ispravan izgovor.Ti Zidovi su tesko bili bolesni od svog praznovjera.Tako pozivati se na Tanachh je samo gubljenje vremena.Ovaj Lenjingradski kodeks je posluzio kao temelj za moderni zidovski Tanach. Židovska enciklopedija objašnjava riječ Jehova na sličan način: “Pogresan izgovor (uveden od kršćanskih teologa ali je gotovo u potpunosti odbaceno od Židova), Hebrejski “Yhwh,” (zabranjeno), Bozije ime (Tetragrammatona ili Shem ha-Meforash”).Ovaj izgovor je gramatički nemoguće; je nastao kroz izricanja samoglasnika “ḳere” (Marginalno citanje Masoreta = אֲדנָֹי Adonay”), s suglasnicima od “ketib” (Tekst se cita Yhwh”)” (jewishencyclopedia.com ) “Izraz Jehova je srednjovjekovnog porijekla, to je kombinacija suglasnika Božanske ime i samoglasnika dodati tome od strane Masoretes, ali pripadaju sasvim drugoj riječi.Zvuk Y zamjenjen s J, i zvuk W s V, kao sto je u Latinskom.Rijec Jehova ne točno predstavlj bilo koji oblik imena da se ikad koristio u Hebrejskom.” (Revised Standard Version pp.6-7 ) ”Originalni hebrejski tekst Starog zaveta nije bio vokaliziran. U to vreme je „tetragrammaton” YHWH smatran za nešto veoma sveto. Umesto da se to izgovori, korišćena je zamena – „Adonaj” (adonay = Moj Gospod). Dokazano je da Izraelci nisu nikada govorili, ili upotrebljavali reč „Jehova”, već isključivo „Yahweh.” (Wolfram Kinzig ucenjak i povjesničar na Evangeličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Bonnu) Yahweh je osobno ime Boga Izraelaca. Masoreti, Židovski biblijski učenjaci u srednjem vijeku, zamjenili su vokalne znakove koji su se bili iznad ili ispod suglasnika od YHWH, s vokalnim znacima od Adonai ili Elohim.Dakle, umjetno ime Jehova (YeHoWaH), se pojavilo.Rani krscanski pisci, kao sto su: Klement Aleksandrijski u 2. stoljeću je koristio izraz Yahweh, tako da izgovor Tetragrammatona nikada nije bio izgubljen.Grčki prijepisi takode ukazuju da “Yhwh”, treba se izgovarati kao Yahweh.” (Encyclopedia Britannica (Micropedia, vol. 10) U knjizi Tajanstveno ime Y.H.W.H., na 74. str., dr. M. Reisel kaže da je „vokalizacija tetragramatona morala biti YeHuaH ili YaHuaH”. Kanonik D. D. Williams sa Kembridža drži da „dokazi ne samo pokazuju, nego gotovo dokazuju da Jehova nije točan izgovor tetragramatona . (Zeitschrift für die alttestamentliche Wissenschaft, Znanstveni časopis o Starom zavjetu, 1936, svezak 54, stranica 269). “Postoji univerzalni konsenzus među znanstvenicima danas da sveti Tetragrama (YHWH), treba se vokalizirati i izgovarati Yahweh.Vjerovatno samo ime doslovno znaci “On je.” (New International Version: The Making of a Contemporary Translation CHAPTER 9: YHWH Sabaoth: “The Lord Almighty” Kenneth L. Barker) Americka Enciklopedija sadrzi izvjestaj za slovo J:”Oblik J je bio nepoznat u bilo kojem pismom sve do 14. stoljeća.Jedan ili drugi simbol (J, I), korisceno u početku, općenito imalo konsonantski zvuk Y kao u godini.Postepeno dva simbola su pocela se razlikovati, J je uobicajeno stjecalo snagu konsonantsku i tako je postalo suglasnik.Dok je I postalo samoglasnik.To se nije desilo sve do 1630, da je postojala razlika u generalnom smislu u Engleskoj.” “Ispravan izgovor imena YHWH nikada nije bilo izgubljeno.Nekoliko ranih krscanski grckih pisaca svjedoci da ime je bilo izgovarano “Yahweh.” (The Encyclopedia Judaica vol.7, pp.679 ) THE OXFORD ENGLISH DICTIONARY ispod imena Jehova pise: “Sada se zna da orginalno ime je bilo “IAHUEH.” Sto pokazuje da transilatacijom dobijemo Yahweh.” NIV-HEBREW-GREEK STUDY BIBLE-P.71 “Izraz Ja sam je prevod od hebrejske rijeci YHWH, kad se vokalizira je Yahweh.” Professor Anson F. Rainey, je istaknuti ucenjak za semitske jezike i radi na fakultetu u Tel Aviv. “On potvrduje da “Yahweh” je ispravan nacin izgovora.I spominje dokaze iz grckih manuskripta pronadeni u Egiptu.Najbolji od ovih je Iaouee.” (London Papyri, xlvi, 446-483). Sve bibliske institucije se slazu da najpriblizniji izgovor je Yahweh.Za mene su zidovski eksperti najveci dokaz da izgovor Yahweh je ispravan.Jer oni poznaju svoj materin jezik. Najstariji istoriski zapisi svjedoce da ispravan izgovor je Yahweh Titus Flavius Josephus je Zidovski istoricar i ucenjak, koji je ziveo u periodu izmedu 37 do 100 N.E.Njegov izvjestaj je bio izuzetno znacajan jer otkriva da izvorno ime je bilo Yahweh. Postoji istoriski zapis od Josephus, koji svjedoci da izgovor Yahweh je ispravan: “U kojem je ugravirano sveto ime koje sadrzi četiri samoglasnika. “ Nesto slicno na grckom “ιάοΰε”, a oni su: “ee-ah-oo-eh” (Židovski ratovi, poglavlje V).Hebrejski yod i waw, su suglasnici, kad se oni prepisuju u grčkom postaju samoglasnici.Najveci svjetski ucenjaci za hebrejski i grcki slazu se da izgovor Bozijeg imena mora biti: “Yahuweh ili Yahweh..” Ti izrazi sadrze četiri samoglasnika.Izgovaralo se kao “ee-ah-oo-eh,” dok ime Jehova sadrzi samo 3.Tako automatski izgovor Jehova pada na ispitu. Kada je i pod kojim uvjetima Septuaginta nastala? U trećem stoljeću pr. n. e. Aleksandrija je udomila velik broj židovskog stanovništva. Mnogi Židovi koji su nakon izgnanstva u Babilon živjeli u raštrkanim kolonijama izvan Palestine preselili su se u Aleksandriju. Koliko su dobro ti Židovi znali hebrejski? U McClintockovoj i Strongovoj Cyclopedii stoji: ”Općepoznato je da se Židovima, nakon što su se vratili iz zarobljeništva u Babilonu gdje su uvelike zaboravili drevni hebrejski, u sinagogama u Palestini tekst iz Mojsijevih knjiga tumačilo na kaldejskom jeziku. (…) Židovi u Aleksandriji vjerojatno su još manje znali hebrejski; jezik kojim su oni govorili bio je varijanta grčkog jezika specifična za taj grad.“ Očito je Aleksandrija bila idealno mjesto za prevođenje Hebrejskih pisama na grčki. Bilo kako bilo, predaja kaže da su 72 židovska učenjaka sudjelovala u prvom zapisanom prijevodu Svetog pisma s hebrejskog na grčki. Kasnije se spominjalo okruglu brojku 70. Zbog toga je prijevod nazvan Septuaginta, što znači ”70“, a ima oznaku LXX, što je rimski broj 70. Krajem drugog stoljeća pr. n. e. sve se knjige Hebrejskih pisama moglo čitati na grčkom. Stoga se naziv Septuaginta počeo odnositi na čitava Hebrejska pisma prevedena na grčki. Septuagintu su vrlo često koristili Židovi koji su govorili grčki, a živjeli su prije vremena Isusa Krista i njegovih apostola te u njihovo vrijeme. Mnogi Židovi i prozeliti koji su se okupili u Jeruzalemu na dan Pentekosta 33. n. e. došli su iz pokrajine Azije, Egipta, Libije, Rima i s Krete, a to su područja u kojima se govorilo grčki. Nesumnjivo su redovito čitali Septuagintu (Djela apostolska 2:9-11). Prema tome, taj je prijevod bio od velikog značaja u širenju dobre vijesti u prvom stoljeću. Za vrijeme Isusovog zivota Bozije sveto ime pisalo se na Grckom: (Iaoue ili Iabe).Grcko ime “ιαουε”, zanimljiv komentar nalazimo u Zidovskoj enciklopediji (uradenoj 1901-1906), izvjestava: “ιαουε” je bilo koriscena u pisanju crkveni otaca i prestavljala je Hebrejski Tetragrammatona.Ovi izvori sadrze sledece nacine pisanja na Geckom () “Iaoouee,””Iaoue,” “Iabe,).Ocito je da predstavljaju tri nacina za pisanje iste rijeci (YHWH).1.Samaricani su izgovarali “Iabe”.Klement Aleksandrijski (ziveo oko 200), je pisao Bozije ime na grckom “ιαουε”, sto odgovara danasnjem izgovoru (Yahweh). (Provjeri izvor Greek Stromata Book V. Chapter 6:34).S time se slazu cak i najveci Zidovski ucenjaci. Theodoret (ziveo u 5 vijeku) je Bozije ime יהוה preveo na grcki “ιαβε”, sto svjedoci da izgovor Yahweh je bio koriscen u ranom periodu nastanka krscanstva.Zanimljiv komentar od Klement Aleksandrijski je izjavio: “Nadalje misticno ime s cetiri slova koje je bilo prikaceno samo onima koji su imali pristup svetinji, se zove, “Iaoue,” sto je protumaceno kao, “”Tko je i bit će.”(Izvor, Editions od the writings of Clement of Alexandria) Da li muske vlastite imenice s slovom “ה” mogu imatu zvuk “ah” “eh” ? Neki tvrde da muske imenice na kraju stalno imaju zavrsetak s zvukom “en”.Dok zenske imenice zavrsavaju se s zvukom “ah”.S obzirom da Bog se u Bibliji uvjek opisuje u muskom rodu, tako neki misle da izgovor Tatragametona mora se zavrsavati s “en”.U vecini slucajeva u gramatici postoje izuzetci.To pravilo doista se odnosi na zajedničke imenice.Dok vlastite imenice mogu se na kraju zavrsavati s zvukom “eh”, i “ah”.Navescemo neke primjere. Muske vlastite imenice koje na kraju zavrsavaju se s zvukom “ah” 1.Judah (יְהוּדָה ), Nowchah (נוֹחָה ), Bilgah (בִּלְגָּה ) i Machlah (מַחְלָה ). Muske vlastite imenice koje na kraju zavrsavaju se s zvukom “eh” Manasseh (מְנַשֶׁה ), Mosheh (משֶׁה ), Rabshâqeh (רַבְשָׁקֵה ) i Yephunneh (יְפֻנֶּה ). Kad smo dokazali da muske vlastite imenice mogu se zavrsavati s zvukom “ah” ili eh”.Nije fer tvrditi da Bozije ime nakraju uvjek se mora zavrsavati s zvukom “eh”.U starom hebrejskom “h” moze se izgovarati kao zvuk “-ah” “-eh”.Postavlja se logicno pitanje, kako netko moze biti siguran je li se izgovaralo kao : “Yahweh,” “Yehwah” ili “Yehweh.”? Da bi se rijesila ova misterija, potrebno je analizirati kako su rani krscani izgovarali YHWH na grckom jeziku.Znastvenici, uporedujuci stare izvjestaje otkrili su tajnu izgovora. Postoji istoriski zapis od Josephus, koji svjedoci da izgovor Yahweh je ispravan: “U kojem je ugravirano sveto ime koje sadrzi četiri samoglasnika. “Nesto slicno na grckom “ιάοΰε”, a oni su: “ee-ah-oo-eh” (Židovski ratovi, poglavlje V).Hebrejski yod i waw, su suglasnici, kad se oni prepisuju u grčkom postaju samoglasnici.Najveci svjetski ucenjaci za hebrejski i grcki slazu se da izgovor Bozijeg imena mora biti: “Yahuweh ili Yahweh.” Arheologija svjedoci da Yahweh je priblizno orginalu Iskopana je kamena ploca (Mesha Stele), koja datira iz perioda 840 P.N.E.Sto potvrduje tacnost Bibliski izvjestaja, a ujedno ucenjaci su otkrili nacin pisanja Bozijeg imena na starom hebrejskom.Koji odgovara danasnjem izgovoru Yahweh.Provjeri na ovom linku. http://en.wikipedia.org/wiki/Mesha_Stele Arheolozi su iskopali posude koje datira iz 8 stoljecu P.N.E.Na tome su otkrili poetski stil izrazavanja gde se spominje sveto ime Yahweh.Na hebrejskom glasi: : בירכתי אתכם ליהוה שומרון ולאשרתו‎ “Ja vas blagosivljam s Yahweh od Samarija i njegovog Asherah”).Ovo je iskopano u pustinji Sinaj 1975 (Quntilat ‘Ajrud) Da li su Masoreti odgovorni za hibridni izgovor Jehova ? Masoreti (od masora, što znaci predaja) oni su zidovski srednjevjekovni prepisivaci. Oni su prvi izmislili znake za samoglasnike i naglaske. Ispod Boıjeg imena YHWH ( hWhy ), koje se vjerojatno izgovaralo Yahweh,stavljali su samoglasnike za Adonai (Gospod), što je kršcane navelo da manipulisu s Boıjim imenom i kasnije se pojavio hibridni izgovor Jehova negde u 15 vijeku. Najstariji sacuvani masoretski rukopis je Petoknjiıje iz IX stoljeca. Ostali najpoznatiji kodeksi su Lenjingradski, Oxfordski i Alepski – svi iz 10 stoljeca.Kao i svi drugi ljudi bili su nesavrseni i pravili su greske.Pocetkom 19 stoljeca najveci zidovski strucnjaci dokazali su da Masoreti su pogresno vokalizirali Bozije ime YHWH.Detaljnim istrazivanjem starog hebrejskog su utvrdili greske i predlozili nacin kako je trebalo vokalizovati Bozije ime YHWH.Spomenucemo neke od najuticajnije ucenjake svih vremena medu modernim Zidovima. 1.Wilhelm Gesenius (1786-1842), smatra se kao jedan od veliki hebrejski ucenjaka i strucnjak za tumacenje Biblije takode.Izdao je Hebrejski Chaldee leksikon od Starog zavjeta, i rijecnik za hebrejsku gramatiku.Njegova djela su kasnije prevedena na engleski 1910. On je dokazao da Medieval interpukcija samoglasnika “יְהֹוָה” nisu interpukcija samoglasnika od Bozijeg imena.On je objasnio i dokazao da ispravna interpukcija trebala bih biti ovako, יַהְוֶה = Yahweh 2.Zidovska Encyclopedia od 1901-1906 godine.Urednici Jevrejske Enciklopedije priznaju: “da “יַהְוֶה” pise se kao Yahweh na engleskom, ali “יַהְוֶה” je samo jedan od dva vokalizirana hebrejskog Pravopisa, i oni vjeruju da to moze biti orginalni izgovor Bozijeg imena YHWH. 3.Rano izdanje 1900, Brown-Driver-Briggs Lexicon.Urednici od Brown-Driver-Briggs Lexicon za hebrejski i engleski leksikon za Stari Zavjet zapisali: “U podnaslovu יהוה”, i opisuje “יַהְוֶה” kao Yahweh ispravno ime izraelskog Boga.” 4.Wilhelm Gesenius stavio znake interpunkcije YHWH kao “יַהְוֶה” Yahweh(A Dictionary of the Bible” [published in 1863] Neslaganje u izgovoru suglasnika Y ili J, W ili V? Nema slovo ‘J’ na hebrejskom, tako mi znamo da da prvi suglasnik “yod”, ne izgovara se na isto na engleskom kao “jam”.Hebrejsko “waw” a ujedno treci suglasnik u YHWH, nije kao “V”.Danas u modernom hebrejskom jeste, ali u starom klasicnom hebrejskom nikad nije bio.Tako pisati JHVH je potpuna greska.Tajna izgovora lezi u trecem slovu ו slovo Vav. zvuci kao ‘oo,’ ‘w,’ ili ‘v’, sve zavisi od konteksta gde se nalazi.Mada u starom hebrejskom mozda ima i neki dodatni zvuk, to nitko od ucenih Zidova nije siguran. Veliki židovski učenjak Nehemia Gordon, je radio na prevodu manuskripta s Mrtvog mora.I priznaje da postoji suglasnost znanstvenika da izgovor Yahweh je ispravan.Mada on ne zastupa taj izgovor kao najbolji.U svom djelu je objasnio da Masoreti su pogresno koristili vokalne tackice od rijeci Adonai i nisu ispravne.On dalje objasnjava da izgovor je mozda rijetko izgovaran Ye-ho-vah, gde se naglasava “vah”.Izgovor imena Yehovah, sto odgovara nasem izrazu Jehova gde se stavlja naglasak na “ho”, je podpuna greska.Samoglasnici od YHWH nisu isti samoglasnici od Adonai kao sto neki tvrde.Primjer: Samoglasnici od אדני (Adonai) su: hatef patach א (ah), holem דֹ (do), i qamets נָי (nai): אדנָֹי.Nasuprot tome YHWH je pisato יְהוָה s Adonai! e—A (sheva – nema samoglasnika – kamats). Samoglasnici YHWH su razliciti od samoglasnika Adonai! YHWH je pisano YeHVaH יְהוָה ali s samoglasnicima od Adonai trebalo bi biti Yahovah !יֲהוָֹה .Navescemo primjer Leningrad manuscript, samoglasnika smješteni unutar suglasnika od יהוה i u tom manuskriptu su korisceni 99% sheva יְ (Ye) i qamets וָ (vah):יְהוָה.Da su samoglasnici od Adonai stavljeni u ime יהוה ,zatim bi trebali vidjeti hatef patach י ispod yod, a ne sheva יְ.Postoji samo jedan primjer u cijelom hebrejskom manuskriptu kao dokaz ove tvrdnje.U Psalmu 144:15 nalazimo יֲהוָה s ש (שֶי הוָה ), sto je relativna čestica prije imena.Ovo je primjer kad je hatef patach samoglasnik koriscen s “yod”.Cak i ovaj primjer ne sadrzi sve samoglasnike od אדנָֹי Adonai. Sto ucimo iz ovoga ? Da su Masoreti stvarno zeljeli staviti samoglasnike od Adonai u Bozije ime oni su to mogli uciniti, no nazalost nisu.Da li je ova greska bila namjerna ? Na to pitanje tesko je odgovoriti.Oni su napravili veliku zabunu, tako pozivati se na zidovski Tanach je cista besmislica.Iz tog djela nikada necemo saznati tacan izgovor Bozijeg imena YHWH. Sto je s izgovorom “Yahuwah” ili “Yahuah”? U posljednje vrijeme ovaj izgovor medu bibliskim ucenjacima postaje popularan.Neki misle da ime יהודה “Yahudah/Yehudah” (Judah), je kljuc za otkrivanjem tacnog izgovora Bozijeg imena.To ime sadrzi sva slova od יהוה jedina je razlika slovo ד Daleth (D).Yahwino ime sadrzi יהוה (Yod Heh Waw Heh), dok jedan sin od Izraela (Judah) sadrzi יהודה (Yod Heh Waw Daleth Heh.).Oni misle da Judah je kljucno pleme kroz koje je Bog blagoslovio i obecao Mesiju.Tako da promatrajuci izgovor Judah, mozemo otkriti tacan izgovor za YHWH.Zvuci jako jednostavno, da li je istina ? To s sigurnoscu nitko ne moze potvrditi.Zato sto hebrejskim rijecima nedostaju samoglasnici.Citac sam mora na osnovu trenutnog znanja da umetne njih, i postoji velika razlika izmedu starog i modernog hebrejskog.Postoje mnoge rijeci koje imaju samo jedan suglasnik razlicit a izgovaraju se podpuno drugcije. Primjer gde jedno slovo je razliciti od Yahweh a drugciji izgovor Glagol “Hama” (#1993) nalazi se u Jeremiji Jer. 6:23, 48:36, 50:42, u Qal nesavršenom 3 licu muškog roda jednine i pise se יהמה dok izgovor je “Yehemeh.” Dok samo je razlika u jednom slovu od יהוה, a drugciji izgovor. Hebrejska rijec “Hegeh” (#1897), nalazi se u Jobu Job 27:4, Psalmu 37:30 i 7 drugih stihova, u Qal nesavršenom 3 licu muškog roda jednine i pise se יהגה, dok izgovara “Yehgeh.” Ponovo vidimo samojedno slovo razlike a drugciji izgovor. Hebrejske rijeci s razlicitim znacenjem a pisu se na isti nacin Rijec שאול, izgovara se “Shaul” (Kralj Salamun), pise se isto kao שאול, izgovara se “Sheol.” (Grob).Salamun znaci željeni ili pozeljni.Ako שאול (Salamun), je napisano kao שאול (grob), mada imaju razlicite samoglasnike.Da li to treba znaciti automatski da יהוה mora imati iste samoglasnike kao יהודה ? Ako predpostavimo da “Yahu” u rijeci “Yahu-dah” oznacava “slavite Yahweh”, to bi bilo komponovanje s rijeciju “Yahu”, sto asocira na Yahueh/Yahweh, i “dah” dolazi iz druge rijeci podpuno.Ovo je vise kombiniranje, a ne neki stvarni dokaz.Zelim napomenuti, da istoriski zapis od zidovskog istoricara Josephus koji je izjavio: “”U kojem je ugravirano sveto ime koje sadrzi četiri samoglasnika. ” Nesto slicno na grckom “ιάοΰε”, a oni su: “ee-ah-oo-eh” (Židovski ratovi, poglavlje V).Hebrejski yod i waw, su suglasnici, kad se oni prepisuju u grčkom postaju samoglasnici.Najveci svjetski ucenjaci za hebrejski i grcki slazu se da izgovor Bozijeg imena mora biti: Yahuweh ili Yahweh.Ako glas na kraju od rijeci Yahuweh zamjenimo s “ah”, dobijemo izgovor “Yahuwah”.Tako ispade da ova kombinacija ima temelj u istoriji. Ja licno ne sumnjam da Isus nije koristio Bozije ime YHWH.On je sigurno poucio svoje ucenike ispravnom izgovoru.Tako krscani su prenosili s generacije na generaciju taj izgovor.A Josephus je bio ucenjak i strucnjak za hebrejski i grcki jezik.Tako je moguce da taj izgovor je doista pouzdan.Mada nisam 100% siguran, jer jedino Bog zna istinu ! Sto je s izgovorem Yahweh ? U hebrejskom oblik glagola odlucije, kako samoglasnici zvuce ? U hebrejskom odredena slova su dodata i zvuk samoglasnika se mjenja zavisno od: prvog, drugog, treceg ili ako je muski ili zenski rod, takode zavisno da li je riječ intenzivna ili uzročna.Sam Bog u Postanku 3:14 objasnjava smisao njegovog imena. Izlazak 3,13 Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: `Bog otaca vaših poslao me k vama`, i oni me zapitaju: `Kako mu je ime?` – što ću im odgovoriti? Izlazak 3,14 “Ja sam koji jesam”, (אהיה אשׁר אהיה ‘ehyeh asher ehyeh’) reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam`(אהיה ‘ehyeh’) posla me k vama. Yahweh daje upustva da kaze narodu Izraela njegovo ime “Ja sam koji jesam” ili “Ehyeh asher ehyeh.” Mi znamo da “ehyeh” se izgovara kao “Hayah” (sto znaci, “Biti ili Postojati) .Zasto Yahweh govori Mojsiju u sledecem stihu da zove njega יהוה ‘Yahweh’ a ne ‘Ehyeh’ ? Izlazak 3,15 Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: `Yahweh (יהוה), Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.Da uprostimo, izraz “Yahweh” je treće lice imperfekta od glagola “Hayah.” (Jeste ili biti).On izjavljuje u Postanku 3:14, tko je On u govoru “Ja sam” (ehyeh”).Ali kad mi se obracamo njemu, mi kazemo, “On je’ ili On uzrokuje da postaje (יהוה), sto je trece lice, Uzročnik.Ovo mozemo dokazati iz sledeceg stiha. Ezekiel 37,6 Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Yahweh!` Da li su Izraelci vec odavno poznavali tko je Yahweh ? O cemu se ovde radi ? Ako razumojemo da יהוה je treci oblik lica (uzrocnik necega) “hayah”.Zidovi bi svatili da On kad stavi dah zivota u njih, oni su zivi, i tako bi oni znali da je on (Ja sam), Onaj koji uzrokuje da nesto postaje.Autor Biblije zeli da mi svatimo, tko stoji iza svega sto postoji ? Postoji 73 stiha, gde Yahweh izjavljuje: “vi ili oni će znati da sam ja Yahweh. “On zeli od nas da svatimo da On postoji, i On ce uzrokovati da mi svatimo smisao njegovog imena i sta On cini ? Obratite paznju kako Bog se najavljuje u sledecem stihu.Hebrejima 11,6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. Neki tvrde da neka hebrejska imena ne slijede glagolski obrazac, tako da ime Bozije nebi trebalo takode.Mada je cinjenica da “Ehyeh” slijedi ispravno (1 lice), gramatički glagol uzorak.Logicno je ocekivati da יהוה takode slijedi ispravni glagolski obrazac.Jedini izraz da gramaticki ima smisla i cak ima znacenje u hebrejskom je oblik “Yahweh”.

Ovaj je ocito u kontradikciji sa svim drugim zidovskim rabinima koji tvrde suprotno Jehova ne znaci nista na hebrejskom jeziku. Vodje Kule Strazare sami priznaju, da to ime je kombinacija dva razlicita imena, i pored svih dokaza oni ustraju u svojoj gluposti i obozavaju izmisljenog boga Jehovu.Ako se kombinuje dva razlicite imena, sasvim sigurno dobijes trece ime koje je cisti hibrid.Jehovini svjedoci pocnite se buditi iz vase duhovne pospanosti ! Da li biblijski učenjaci priznaju izgovor Jehova ? Kula Strazara je potvrdila izgovor Jehova je netočan !!! Watchtower Society navodi: “Iako moderni izgovor Jehova ne može biti točan izgovor kako se orginalno izgovaralo, to ni na koji način ne umanjuje važnost imenaDok mnogi prevoditelji favoriziraju izgovor Yahweh, Novi svijet prijevod, a i mnogi drugi i dalje koriste oblik Jehova jer je ljudima bliži već stoljećima. (The Divine Name Brochure p.10) “Yahweh je najvjerovatnije tacan izgovor ” od hebrejski slova YHWH.” ( Aid to Bible Understanding, strana 885 izdanje 1971) (The Kingdom Interlinear Translation of the Greek Scriptures page 23), “While inclining to view the pronunciation ‘Yahweh’ as the more correct way, we have retained the form ‘Jehovah’ because of people’s familiarity with it since the 14th century. “Dok iniciranje i za pregled izgovor ‘Yahweh’, kao više ispravan način, mi zadrzavamo oblik ‘Jehova’ zato sto su ljudi blisko upoznati s time od 14 vijeka.” ((The Kingdom Interlinear Translation of the Greek Scriptures page 23) The Codex Leningrad B 19A, of the 11th century C.E., vowel points the Tetragrammaton to read Yehwah′, Yehwih′, and Yeho·wah′. Ginsburg’s edition of the Masoretic text vowel points the divine name to read Yeho·wah′. (Ge 3:14, ftn) Hebrew scholars generally favor “Yahweh” as the most likely pronunciation. They point out that the abbreviated form of the name is Yah (Jah in the Latinized form), as at Psalm 89:8 and in the expression Ha·lelu-Yah′ (meaning “Praise Jah, you people!”). (Ps 104:35; 150:1, 6) Also, the forms Yehoh′, Yoh, Yah, and Ya′hu, found in the Hebrew spelling of the names Jehoshaphat, Joshaphat, Shephatiah, and others, can all be derived from Yahweh. Greek transliterations of the name by early Christian writers point in a somewhat similar direction with spellings such as I·a·be′ and I·a·ou·e′, which, as pronounced in Greek, resemble Yahweh. Still, there is by no means unanimity among scholars on the subject, some favoring yet other pronunciations, such as “Yahuwa,” “Yahuah,” or “Yehuah.”(Insight, Volume 2 it-2 pp. 5-20 Kodeks Leningrad B 19A, od 11. stoljeća , interpukcija samoglasnika od Tetragramaton da se cita kao: Yehwah′, Yehwih′, i Yeho·wah′.Ginsburgovo izdanje Masoretic teksta, interpukcija samoglasnika ukazuje da se Bozansko ime treba citati Yeho·wah′. (Postanak 3:14, ftn).Hebrejski učenjaci uglavnom preferiraju “Yahweh” kao najvjerojatnije izgovor. Oni ističu da je skraćeni oblik Yah (Jah je Latinski oblik), u Psalmu 89:8, i izraz Ha · Lelu-Yah ‘(znaci “Slavite Yah vi ljudi !”). (Psalm 104:35; 150:1-6).Takode, oblici Yehoh′, Yoh, Yah, i Ya′hu, nalaze se u pisanju hebrejski imena: Jošafat, Joshaphat, Shephatiah, i drugim, svi ti oblici može se izvesti iz Yahweh.Grcki prevodi ranih krscanski pisaca ukazuju na nešto slično kako su pisali :I·a·be′ i I·a·ou·e′, sto se izgovara na grckom i liči na Yahweh.

Jahve ili Jehova Židovi su imenima pridavali veliku važnost, jer su ona u sebi nosila značenja koja su na neki način opisivala osobu koja ga nosi. Tako na primjer Debora (Post 35,8) znači pčela, Rahela (Post 29,17) znači ovca (Rahela je bila stasita i lijepa, a ovca je Židovima bila najmilija životinja), Kefa (Petar) znači stijena (Iv 1,42), Emanuel (Mt 1,23) znači Bog je s nama, Isus (na hebrejskom Ješua) znači Jahve je pravda (vidi Jer 23,6), Krist znači pomazanik i tako dalje. Bog je pak svoje ime objavio Mojsiju, a na brdu Horebu: "Nato Mojsije reče Bogu: 'Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: Bog otaca vaših poslao me k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime? – što ću im odgovoriti?' 'Ja sam koji jesam', reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: 'Ovako kaži Izraelcima: "Ja jesam" posla me k vama.' Dalje je Bog Mojsiju rekao: 'Kaži Izraelcima ovako: Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama. To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.'" (Izl 3,13-15). Bog ponavlja svoje ime tri puta: prvi put kao prvo lice imperfekta od hebrejskog glagola "biti", što bismo na hrvatski preveli kao "jesam"; drugi put Bog izgovara isti oblik glagola: - "jesam"; dok na kraju, treći put (prema klasičnoj egzegezi), Bog uzima treće lice imperfekta – "jest" (Onaj koji jest, Bog vaših otaca… poslao me k vama). Od ovog trećeg oblika, u Starom su se zavjetu sačuvali samo suglasnici JHVH (takozvani tetragram), jer se u starom (biblijskom) hebrejskom samoglasnici i nisu pisali. Samoglasnici 'a' i 'e' dodani su kasnije, pa je tako nastao Jahveh. Iako su Izraelci u ranoj povijesti slobodno (iako ne i uzalud) izgovarali Božje ime, u Isusovo su doba Židovi (a napose farizeji) u štovanju Zakona - koji kaže da se Božje ime ne izgovara uzalud (Izl 20,7; Pnz 5,11) - postali tako skrupulozni da su potpuno zabranili izgovaranje Svetog imena, osim samo jednom godišnje kad je o blagdanu svećenik samo jednom intonirao riječ 'Jahve'. To je, dakako, stvorilo teškoće pri čitanju Starog zavjeta, no kako se JHVH radi te zabrane nije smio izgovarati, JHVH su počeli čitati kao "Adonaj", što na hebrejskom znači "Gospodin". (Na grčkom je to Kyrios). Iako se prema patrističkoj predaji i židovskim učenjacima Božje ime ispravno izgovara kao "Jahve", za neke je neupućene ono postalo "Jehova". U tome se napose ističu Jehovini svjedoci, koji su iz tog pogrešnog imena izveli i vlastito. "Jehova" se, međutim, prvi put pojavljuje tek 1270. u knjizi Pugeo fidei dominikanca Rajmonda Martinija, koji je između suglasnika JHVH ("jest") ubacio samoglasnike a-o-a iz riječi "Adonaj", te tako dobio "Jahovah", što zapravo ne znači ništa. Taj se Jahovah kasnije iskrivilo u Jehova. U Novom se zavjetu JHVH ne spominje niti jednom, već nalazimo riječ Kyrios (Gospodin) koja se odnosi na obojicu, to jest i na Oca i na Sina (Isusa). Gdje god se taj Kyrios odnosio na Boga Oca, Jehovini su ga svjedoci preveli s "Jehova", a gdje se odnosio na Isusa s "Gospodin". Jehovini svjedoci inače optužuju Katoličku crkvu da je iz Novog zavjeta uklonila Božje ime, pa su, da poprave to navodno nevaljalstvo, u tekst na 237 mjesta ubacili ime Jehovino. Pritom su, međutim, učinili i nekoliko katastrofalnih pogrešaka. Kao prvo, oskrnavili su Sveto pismo jer su ubacili riječi kojih u izvorniku nema. Sačuvale su se doslovce na tisuće starih prijepisa Novog zavjeta, no niti u jednom od njih ne nalazimo tetragram (JHVH), a još manje "Jehovu". Njihova teza da su prvi prepisivači Svetog pisma (tko opet nego katolici) iz Novog zavjeta izbacili tetragram, potpuno je neodrživa. Da je kojim slučajem i postojala tako masovna urota, u tisućama prijepisa valjda bi bar ponegdje promakao bar pokoji. Kad bi, međutim, i bila istina da su, od tisuća prepisivača, baš svi do jednog iz svih knjiga Novog zavjeta izbacili JHVH, to bi onda značilo i da do nas nije stigao izvorni tekst, to jest nadahnuta riječ Božja. Da su, naime, prepisivači bili spremni iz Biblije izbaciti tetragram, tu u njoj najsvetiju riječ, onda bi tim više bili spremni iznakaziti i druge njezine dijelove. U kojem bi slučaju Biblija postala knjiga kao i svaka druga, te je ne bismo mogli smatrati nadahnutom Duhom Svetim. Ukratko rečeno, Jehovini svjedoci ne mogu imati i ovce i novce: ili je Biblija stigla do nas neosakaćena, pa je u tom slučaju oni skrnave ubacivanjem riječi koje u njoj ne postoje, ili je pak Biblija do nas stigla osakaćena, u kojem slučaju u nju može svatko ubacivati što ga je volja, jer ionako nije riječ Gospodnja. Druga je pogreška što pripadnici te sljedbe Boga zovu "Jehovom", što zapravo ne znači ništa. Kad bismo sve to, ilustracije radi, preveli na hrvatski, evo što bismo dobili. Između konsonanata NJST "On jest" (JHVH) ubacili bismo vokale o-o-i iz riječi "Gospodin" i tako dobili "Nojosit", dakle potpunu besmislicu. Jehovini su svjedoci tim samo pokazali potpuno nerazumijevanje imena Jahve. Bog je za sebe rekao: "Ja jesam koji jesam", On je "Onaj koji jest". I jedno i drugo su oblici imperfekta od glagola biti, što je u starom hebrejskom imalo dvojako značenje. Kao prvo, to je onaj koji jest sam u sebi, koji neprekidno postoji, stalno i uvijek iznova i bez svršetka (što izražava oblik u imperfektu); On je onaj koji drugima daje postojanje, jer je On sam apsolutna egzistencija. Taj "jest" označava dakle samu suštinu Boga, njegovu najdublju bit. U starom je hebrejskom ovaj glagolski oblik, osim toga, izražavao i aktivnu prisutnost. Dakle, "Onaj koji jest" ili "Jahve" je Božje ime koje označava stalno Božje postojanje i nazočnost. Napokon, i u Otkrivenju nalazimo identičan opis Božje biti: "Ja sam Alfa i Omega, veli 'Gospodin Bog', 'koji jest', koji bijaše i koji će doći, 'Svemogući'" (Otk 1,8). Posljedica je navedenih dviju pogrešaka Jehovinih svjedoka bila i treća. U knjizi Reasoning from the Scriptures [Rasuđivanje iz Pisma] (str. 191-199) oni pišu: "'Jehova' je Božje ime, a 'tkogod zazove ime Jehova, spasit će se' (Rim 10,13)". Kao prvo, Jehova nije Božje ime, a kao drugo u poslanici Rimljanima piše: "Tkogod zazove ime Gospodnje, spasit će se". Već se ni po tome oni ne mogu spasiti, jer ne zazivaju ime Gospodnje. A mi znamo koje je ime Gospodnje: to je ime Isusa Krista, Gospodina našeg i Boga (Iv 20,28).

Tko je prorok Alma? Mozda umjesto da ovako otvaras teme nasumicno, prvo na jednoj temi objasnis osnove odnosno osnovna vjerovanja i stavke svoje vjere Jer ocito mjesas krscanska vjerovanja i vjerovanja necega sto krscani nisu poznavali do pojave tvoje vjere. Pa bi bilo fer i objasniti prvo mozda da bi se moglo koliko toliko nastaviti pratiti

Koja je svrha te 1000 godisnje vladavine? Kako ce milijarde ljudi koji su zivjeli i sada uskrsnuli u tjelesima odnosno citavo covjecanstvo uspjeti stati na zemlju? Hoce li se svi morati naseliti u mjesta gdje su zivjeli prije smrti i hoce li morati raditi? Hoce li zemlja biti unistena nakon toga i te zadnje bitke? Hoce li Krist nakon tih 1000 godina reci da je proslo 1000 godina i vrtiti se u Nebesa ili kako ce to biti? Zasto ce se neki ljudi okrenuti "od nebeskog Oca" ako su vec vidjeli slavu 1000disnjeg kraljevanja Isusa Krista?

Jos kad bi znali je li 2024 bas 2024. Racunajte ponovno za koju godinu