Obični prdac

Koje su ovo bedastoće, za ne povjerovati. Ovo je pitanje politike a ne vjere. Razlika između pravoslavne i katoličke vjere je u trivijalnim detaljima. Pa da se i nikada ne nađemo skupa u tim detaljima, temelji su nam doslovno identični. I sada će netko dovoditi u pitanje kršćanski smjer jednih ili drugih?!? Pa i trećih, jer koliko god se protestanti razlikuju u sakramentima, u svojoj vjeri slijede Isusa Krista i nazivati ih nekršćanima je sotonsko nagnuće. Neki ljudi jednostavno imaju potrebu za elitizmom, pa makar i vjerskim.

Evo kako lakše čitati Pravoslavno Sveto pismo - hronološko posloženim kanonom:

I. PRAISTORIJA I PATRIJARSI
1. Postanje (Prva Mojsijeva)
2. Jov

II. MOJSIJE I IZLAZAK
3. Izlazak (Druga Mojsijeva)
4. Levitska (Treća Mojsijeva)
5. Brojevi (Četvrta Mojsijeva)
6. Ponovljeni zakoni (Peta Mojsijeva)

III. OSVAJANJE I SUDIJE
7. Isus Navin
8. Sudije
9. Ruta

IV. CARSTVA I DAVIDOVO DOBA
10. Prva knjiga o Samuilu
11. Druga knjiga o Samuilu
(Psalmi – paralelno, naročito Davidovi)

V. SOLOMON I PODELJENO CARSTVO
12. Treća knjiga o Carevima
13. Četvrta knjiga o Carevima
Paralelno:
- Priče Solomonove
- Propovednik
- Pesma nad pesmama

VI. PROROCI PRE I TOKOM PROGONSTVA
14. Avdija
15. Joil
16. Jona
17. Amos
18. Osija
19. Isaija
20. Mihej
21. Naum
22. Sofonija
23. Jeremija
24. Plač Jeremijin
25. Varuh

VII. VAVILONSKO PROGONSTVO
26. Jezekilj
27. Danilo (sa dodacima: Suzana, Bel i aždaja)

VIII. POVRATAK IZ PROGONSTVA
28. Prva knjiga Jezdrina (Jezdra)
29. Druga knjiga Jezdrina (Nemija)
Proroci tog doba:
30. Agej
31. Zaharija
32. Malahija
33. Tovit
34. Judit
35. Prva Makavejska
36. Druga Makavejska
37. Treća Makavejska

IX. MUDROSNE KNJIGE (čitati paralelno kad želiš)
- Psalmi
- Priče Solomonove
- Propovednik
- Pesma nad pesmama
- Premudrost Solomonova
- Premudrost Isusa, sina Sirahova

NOVI ZAVET –
HRONOLOŠKI TOK

X. JEVANĐELJA (redosled po vremenu nastanka)
38. Jevanđelje po Luki
39. Jevanđelje po Marku
40. Jevanđelje po Mateju
41. Jevanđelje po Jovanu

XI. APOSTOLSKA ISTORIJA I POSLANICE
42. Dela apostolska

Pavlove poslanice – istorijskim redom:
43. Prva Solunjanima
44. Druga Solunjanima
45. Galatima
46. Prva Korinćanima
47. Druga Korinćanima
48. Rimljanima
49. Kološanima
50. Filimonu
51. Efescima
52. Filipljanima
53. Prva Timoteju
54. Titu
55. Druga Timoteju

Ostale apostolske poslanice:
56. Jakovljeva
57. Prva Petrova
58. Druga Petrova
59. Judina
60. Prva Jovanova
61. Druga Jovanova
62. Treća Jovanova
63. Jevrejima

XII. ZAVRŠETAK
64. Otkrivenje (Apokalipsa) Svetog Jovana Bogoslova

Jes. Živa istina. Svjetovnjaci čitaju obično 1 katizmu dnevno. Psaltir je podijeljen na 20 katizmi. Čita se i za pokojnike.

Isus je rekao ne ponavljajte isto. No, kad nešto molim, molim ustrajno dok ne dobijem odgovor.
Smatram da je tak sa većinom.

Bog ne kažnjava nikog, poštuje slobodu izbora.
Ako se netko otvori đavolskim silama, bio on u crkvi ili izašao iz nje, totalno svejedno...
Što se tiče "finog načina" da se prijeti, to je samo potreba za kontrolom masa... kontrola kroz strah... što je suprotno onoj da savršena ljubav izgoni svaki strah.

Ovo baš dobro sjeda u ovu temu: https://web.facebook.com/share/r/1CLEYpHGgg/

Ne vjerujem baš u crnu magiju, ne na način da mislim kako tog nema i danas... već, da se različite okolnosti puno bolje mogu objasniti na druge načine.

Zlatousti se ne bi složio s tvojom eisegezom:
"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih; jer vam kažem da anđeli njihovi uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima .
On naziva malenima ne one koji su zaista mali, već one koje mnoštvo toliko cijeni, siromašne , predmete prezira, nepoznate (jer kako bi mogao biti malen onaj koji je jednak vrijednosti cijelom svijetu; kako bi mogao biti malen onaj koji je drag Bogu?); već one koji su u mašti mnoštva toliko cijenjeni.
I ne govori samo o mnogima, nego čak i o jednome, čak i time odvraćajući štetu mnogih prijestupa. Jer kao što izbjegavati zle , tako i častiti dobre , ima vrlo veliku dobit i bilo bi dvostruko osiguranje onome tko pazi, jedno iskorjenjivanjem prijateljstava s onima koji vrijeđaju, a drugo od poštovanja i časti prema tim svecima .
Zatim ih i na drugi način čini predmetima poštovanja, govoreći: " Da njihovi anđeli uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima ." https://www.newadvent.org/fathers/200159.htm

Aha, lagano umotavanje u bogatiji celofan, ne pomaže ni to 😆.
Sve što si naveo govori o vrijednosti djece, njihovom dostojanstvu i Božjem odnosu prema njima. Nijedan od tih tekstova ne govori o krštenju, niti ijedan povezuje dijete s činom krštenja.
Iz opisa kako Isus blagoslivlja, prima i štiti djecu ne proizlazi sakrament. Inače bi iz istih tekstova morali izvoditi i euharistiju, rukopolaganje ili druge obrede.
Opet se miješa kategorija odnosa s Bogom sa sakramentalnim uvjetima. To nije biblijski zaključak, čist je teološki prijelaz koji tekst sam ne pravi. Ili što bi mi rekli na forumu: učitavanje vlastitih misli u tekst...

Upravo si rekao ključnu stvar: dijete ne može svjesno povjerovati. A u Pismu je krštenje uvijek povezano sa osobnom vjerom onoga koji se krsti, ne s vjerom nekog drugog u njegovo ime.
Tekst nigdje ne poznaje zamjensku vjeru. Roditelji mogu poučavati dijete, ali ne mogu vjerovati umjesto njega. To nije isključenje djece iz Božje ljubavi, jednostavno je poštovanje značenja riječi vjera i krštenje kako ih Novi zavjet koristi.
Ako se jednom prihvati da netko drugi može vjerovati umjesto mene, onda krštenje više nije odgovor vjere, nego obred bez osobnog pristanka. Istu težinu ima i mormonska praksa krštenja mrtvih...

Znam ja jako dobro povijest, ne brini...
Za tebe svakako nema težinu, ti birkaš, što ti odgovara to proglašavaš "težinom", što ti ne odgovara, to mršneš od sebe... praksa klanjanja idolima je kroz čitavu povijest, pa gle čuda, to za tebe nema "težinu"...

Tekst sam objašnjava sebe: obećanje vrijedi za sve koje Gospodin pozove, a poziv u istom govoru ide na obraćenje i vjeru. Djeca se u tom odlomku ne krste bez obraćenja, nego su uključena u obećanje kad i sama budu pozvana.

Irelevantno.

Da se tako razmišlja, onda bi svaka opća rečenica morala nabrajati iznimke. Pismo koristi sažet jezik, a kriterij krštenja ne određuje izraz „svi“, samo ono što tekst stalno ponavlja: vjera. I to je poprilično jednostavno...

U istom odlomku jasno piše da su se krstili oni koji su prigrlili riječ, a obećanje je za djecu koju Gospodin pozove, ne automatski za svu djecu. Tekst ne govori o krštenju beba, nego o pozivu na obraćenje i vjeru.

Goebbelsova metoda :-).
Opet se zamjenjuje značenje riječi: „sav dom“ je opis događaja, ne zapovijed niti definicija tko se krsti. Pismo nigdje ne uči da se vjera roditelja prenosi na dijete krštenjem, dok izričito uči da se s Kristom umire i uskrsava po osobnoj vjeri.

To je kao da ja kažem da su svi u gradu postali učenici jer je evanđelje ondje propovijedano. Spominjanje cjeline ne znači da se svaki pojedinac automatski uključuje, posebno kad Pismo krštenje veže uz vjeru. Pogotovo kad uzmemo u obzir kako izgleda njihovo krštenje u odnosu na današnje prskanje kod nekih ili djelomično umakanje kao da je u adrenalinskom parku...

Tekst ne kaže „krstite pa učinite učenike“, nego „učinite učenike krsteći i učeći“, što znači da krštenje pripada onima koji postaju učenici. Učenje jest proces, ali početak tog procesa u Novom zavjetu uvijek je odgovor vjere, ne sam čin krštenja.

Opet se zamjenjuje tema, jer pitanje nije tko koliko razumije, nego što Pismo postavlja kao obrazac. Novi zavjet ne traži savršeno znanje, traži svjestan odgovor vjere, a bez tog odgovora krštenje nema biblijski temelj.

Rekoh, zašto to Makiju pišeš pa da pogledam. Drugi su doslovno branili da djeca dođu Isusu, a Isus je rekao pustite djecu. I sad je po ovom Maki napravio doktrinu, da su ta djeca navodno krštena ili se moraju krstiti da bi došla Isusu. Slab argument Maki, slab, kao što sam rekao isto prije nekoliko dana na drugoj temi.

Slični stavovi se reprodukuju i u nekim kasnijim djelima svetitelja, ali sam htio citirati sv. Ipolita jer je on živio u prvim vijekovima hrišćanstva.

Među evangelističkim protestantima često je prisutno mišljenje da je dužnost hrišćana da podržavaju modernu državu Izrael, naročito u njihovim neprestanim ratovima sa okolnim arapskim zemljama. Često se evangelisti pozivaju na Bibliju kako bi opravdali ova svoja stanovišta, međutim moje pitanje je koliko je to stanovište opravdano imajući u vidu neprijateljski stav koji judaizam ima prema hrišćanstvu, a koji je prisutan i u današnjem Izraelu.
Rabinski judaizam, najrasprostranjenija grana modernog judaizma, je potekao od farisejstva. Nakon što su Rimljani uništili jerusalimski hram 70. godine naše ere, sadukeji su nestali i fariseji su ostali kao dominantna grupa u judaizmu. Farisejski učenik Johanan ben Zakai je pobjegao prije pada Jerusalima i u Javniji osnovao farisejsku školu iz koje se kasnije izrodio rabinski judaizam. Poznato je protivljenje fariseja Gospodu Isusu Hristu i njihove spletke protiv Njega, pa ne čudi da je i rabinski judaizam duboko antihrišćanski. U Talmudu, centralnom tekstu rabinskog judaizma, pišu razne gadosti o Gospodu Isusu Hristu poput grozota da je Njegova Majka, Prečista Vladičica naša Bogorodica i Uvijekdjeva Marija, zapravo spavala sa rimskim vojnikom i rodila Hrista, optužbi da je Hristos bio mađioničar i varalica itd.
Svako malo se pojave izvještaji o napadima na hrišćane u Izraelu, na hrišćane pljuju u Izraelu, izraelski ministar Ben Gvir je rekao da je pljuvanje hrišćana (fizičko pljuvanje da budem jasan) jevrejska tradicija, izraelska policija redovno maltretira hrišćanske hodočasnike u Jerusalimu i drugim mjestima, jevrejski radikali napadaju hrišćane, a nekada ih i ubiju kao u slučaju sv. novomučenika Filumena koji je skončao ubijen od strane jevrejskih ekstremista.
Izraelski zločini po Gazi su uništili crkvu sv. Porfirija Gaskog. Moderna država Izrael je sekularna na papiru, ali je utemeljena na rabinsko-talmudskim osnovima u pogledu odnosa prema vjerskim manjinama, naročito prema hrišćanima.
Ako nešto ujedinjuje judaizam i islam, to je mržnja prema hrišćanstvu. Prema visokim autoriteta judaizma, kao što je Mojsije Majmonid, hrišćanstvo je idolopoklonička religija, dok islam nije.
Imajući u vidu navedeno, mogu li hrišćani biti cionisti?

To mi je mazohistički pristup. Ti isti evangelisti će prvi upirati prstom u islamski ekstremizam, a jevrejski prešućuju.

U ovom trenutku mislim da je simbolično.
Zamisli samo da uz svu današnju tehnologiju ekipa se okuplja na jednoj lokaciji i krenu se rokat kao da su zapeli u srednjem vijeku... a i tad bi to bilo nategnuto...

Ako Duh Sveti svjedoči ljudima bez obzira u kojoj su crkvi, onda je na na Njemu da im svjedoči o istini njihove pozicije... ako toga nema, onda je manje bitan fokus na instituciju, a više na duhovno stanje pojedinca...
Po meni nema jedna prava, a sve krive u smislu institucija... ima prava kao Kristovo tijelo na Zemlji... i to je duhovna crkva... njih ima posvuda...

I da dodam, kad vidim ovako nešto, kažem, to je osoba negdje na mojoj liniji razmišljanja iako se ne slažem oko nekih teoloških pitanja, što je u konačnici irelevantno: https://www.facebook.com/share/r/1DYVZKurkt/