Obični prdac

Tekst ne kaže „krstite pa učinite učenike“, nego „učinite učenike krsteći i učeći“, što znači da krštenje pripada onima koji postaju učenici. Učenje jest proces, ali početak tog procesa u Novom zavjetu uvijek je odgovor vjere, ne sam čin krštenja.

Opet se zamjenjuje tema, jer pitanje nije tko koliko razumije, nego što Pismo postavlja kao obrazac. Novi zavjet ne traži savršeno znanje, traži svjestan odgovor vjere, a bez tog odgovora krštenje nema biblijski temelj.

Rekoh, zašto to Makiju pišeš pa da pogledam. Drugi su doslovno branili da djeca dođu Isusu, a Isus je rekao pustite djecu. I sad je po ovom Maki napravio doktrinu, da su ta djeca navodno krštena ili se moraju krstiti da bi došla Isusu. Slab argument Maki, slab, kao što sam rekao isto prije nekoliko dana na drugoj temi.

Slični stavovi se reprodukuju i u nekim kasnijim djelima svetitelja, ali sam htio citirati sv. Ipolita jer je on živio u prvim vijekovima hrišćanstva.

Među evangelističkim protestantima često je prisutno mišljenje da je dužnost hrišćana da podržavaju modernu državu Izrael, naročito u njihovim neprestanim ratovima sa okolnim arapskim zemljama. Često se evangelisti pozivaju na Bibliju kako bi opravdali ova svoja stanovišta, međutim moje pitanje je koliko je to stanovište opravdano imajući u vidu neprijateljski stav koji judaizam ima prema hrišćanstvu, a koji je prisutan i u današnjem Izraelu.
Rabinski judaizam, najrasprostranjenija grana modernog judaizma, je potekao od farisejstva. Nakon što su Rimljani uništili jerusalimski hram 70. godine naše ere, sadukeji su nestali i fariseji su ostali kao dominantna grupa u judaizmu. Farisejski učenik Johanan ben Zakai je pobjegao prije pada Jerusalima i u Javniji osnovao farisejsku školu iz koje se kasnije izrodio rabinski judaizam. Poznato je protivljenje fariseja Gospodu Isusu Hristu i njihove spletke protiv Njega, pa ne čudi da je i rabinski judaizam duboko antihrišćanski. U Talmudu, centralnom tekstu rabinskog judaizma, pišu razne gadosti o Gospodu Isusu Hristu poput grozota da je Njegova Majka, Prečista Vladičica naša Bogorodica i Uvijekdjeva Marija, zapravo spavala sa rimskim vojnikom i rodila Hrista, optužbi da je Hristos bio mađioničar i varalica itd.
Svako malo se pojave izvještaji o napadima na hrišćane u Izraelu, na hrišćane pljuju u Izraelu, izraelski ministar Ben Gvir je rekao da je pljuvanje hrišćana (fizičko pljuvanje da budem jasan) jevrejska tradicija, izraelska policija redovno maltretira hrišćanske hodočasnike u Jerusalimu i drugim mjestima, jevrejski radikali napadaju hrišćane, a nekada ih i ubiju kao u slučaju sv. novomučenika Filumena koji je skončao ubijen od strane jevrejskih ekstremista.
Izraelski zločini po Gazi su uništili crkvu sv. Porfirija Gaskog. Moderna država Izrael je sekularna na papiru, ali je utemeljena na rabinsko-talmudskim osnovima u pogledu odnosa prema vjerskim manjinama, naročito prema hrišćanima.
Ako nešto ujedinjuje judaizam i islam, to je mržnja prema hrišćanstvu. Prema visokim autoriteta judaizma, kao što je Mojsije Majmonid, hrišćanstvo je idolopoklonička religija, dok islam nije.
Imajući u vidu navedeno, mogu li hrišćani biti cionisti?

To mi je mazohistički pristup. Ti isti evangelisti će prvi upirati prstom u islamski ekstremizam, a jevrejski prešućuju.

U ovom trenutku mislim da je simbolično.
Zamisli samo da uz svu današnju tehnologiju ekipa se okuplja na jednoj lokaciji i krenu se rokat kao da su zapeli u srednjem vijeku... a i tad bi to bilo nategnuto...

Ako Duh Sveti svjedoči ljudima bez obzira u kojoj su crkvi, onda je na na Njemu da im svjedoči o istini njihove pozicije... ako toga nema, onda je manje bitan fokus na instituciju, a više na duhovno stanje pojedinca...
Po meni nema jedna prava, a sve krive u smislu institucija... ima prava kao Kristovo tijelo na Zemlji... i to je duhovna crkva... njih ima posvuda...

I da dodam, kad vidim ovako nešto, kažem, to je osoba negdje na mojoj liniji razmišljanja iako se ne slažem oko nekih teoloških pitanja, što je u konačnici irelevantno: https://www.facebook.com/share/r/1DYVZKurkt/

U tekstu snažno osobno religijsko iskustvo nazivaš „znanjem“ i „dokazom“, ali ipak, intenzitet uvjerenja nije isto što i objektivno osvjedočenje ili dokaz istine. Ponekad i ljudi ostave toliko snažan dojam na nekog da se druga strana u potpunosti zakači za određenu informaciju koju primi duboko...

Da treba znati isfiltrirati informacije koje dolaze. Previse informacija a malo istinskog znanja vodi u tjeskobu . Nezgoda je sto je covjek brzloplet...

Kod nas se ne oprašta da je netko drugačiji, još kad dodaš puste etikete iz svijeta religije, postane jasno zašto toliko prijepora.
Za iskrene i normalne, mislim da je dovoljno da kroz životnu patnju upoznaju Boga i vide koliko su sve te predrasude nevažne... jer na kraju pamtiš tko ti je pomogao, tko je bio bližnji, ne tko je "iz tvog plemena"... to lijepo ilustrira priča o Samaritancu...

Kada bismo se vi i ja sastali u nedelju ujutru u Teheranu, u Iranu, kao jedini „hrišćani“ u tom neprijateljskom muslimanskom gradu, da li bismo bili toliko izbirljivi oko definicija šta je hrišćanin zapravo ili bismo mogli da sednemo i zajedno proučavamo Bibliju i družimo se i uživamo u našem zajedničkom nasleđu tog nedeljnog jutra i našoj zajedničkoj veri u Isusa Hrista?
Dok ja i drugi sveci poslednjih dana slušamo na hrišćanskom radiju ljude poput Džejmsa Dobsona ili DŽ. Vernana Mekgija, Čaka Svindala, Džona Mekartura itd., otkrivam da na 98% onoga što čujem mogu da kažem srdačan „amin“ i da me to hrani. Da li vas to iznenađuje? Zar nije istina da obojica verujemo u Božanstvo koje se sastoji od tri osobe; Oca, Sina i Svetog Duha? Pročitajte naše Članke vere, koje svaki mladi svetac poslednjih dana mora da nauči napamet da bi završio osnovnu školu i vidite na koliko toga možete da kažete „amin“. (videti Dodatak 5)
Naravno, postoje neki „kutovi“ teologije u svakoj veri oko kojih se, siguran sam, nećemo složiti, ali to je takođe istina i među članovima naših vera. Jedan od mojih baptističkih prijatelja mi je jednom rekao da ako okupite tri baptista, imaćete najmanje pet doktrinarnih mišljenja!
Ali koji su suštinski elementi verovanja koji čine svakodnevni život i praksu sledbenika svake religije? Da li to čini ono što čini hrišćanina? Ako imamo različita shvatanja o tome šta su te tri ličnosti Božanstva, možda bismo mogli da naučimo od onoga što je rekao Rič Bojler, ličnost na najvećoj hrišćanskoj radio stanici u SAD - „Oklevam da nazovem osobu nehrišćaninom samo zato što se njegovo nejasno razumevanje trojstva razlikuje od mog nejasnog razumevanja istog.“
Ranjen sam u duši kad god neko one moje vere naziva članovima „nehrišćanskog kulta“. Pitam se u sebi, šta je to u njihovim glavama što čini hrišćanina?
Svakako bih se složio da bi osoba bila hrišćanin mora verovati da je Isus Hrist bukvalni Sin Božji i da je On zaista ovaploćeni Bog i da je umro za naše grehe i da je to jedino sredstvo kojim možemo biti spaseni. Mislim da bi osoba koja je hrišćanin morala da veruje da je Biblija, onako kako je preneta i pravilno prevedena, bukvalno Božja reč.
 Ali postoje oni koji izgleda postavljaju druge zahteve za to da bi neko bio hrišćanin, pa pitam, na primer, da bih bio hrišćanin, da li moram da verujem u Uznesenje pre, usred ili posle Velikih nevolja?
 Da li moram da budem u stanju da čitam Bibliju na grčkom i hebrejskom? Da li uopšte moram da budem u stanju da čitam da bih bio hrišćanin?
 Da li sam morao da izađem na poziv kod oltara i potpišem odluku da budem hrišćanin?
 Da li mogu biti hrišćanin, a da ne verujem da je svaka reč Biblije u bilo kom prevodu tačno onakva kakva je izašla iz Božjih usta?
Mogu li biti hrišćanin, a da ne budem siguran da je cela Biblija Božja reč ili da je Biblija cela Božja reč? Mogu li biti hrišćanin, a da ne nosim krst ili da nemam ribu na zadnjem delu auta? Mogu li biti hrišćanin, a da ne slušam hrišćanski radio ili televiziju? Mogu li biti hrišćanin, a da ne budem baptista?
 Mogu li biti hrišćanin, a da ne budem katolik?
 Mogu li biti hrišćanin, a da ne budem fundamentalista ili evangelista?
Mogu li biti hrišćanin, a da ne govorim jezicima?
Mogu li biti hrišćanin, a da ne znam četiri duhovna zakona?
Mogu li biti hrišćanin, a da ne verujem da sam, jednom spasen, zauvek spasen?
Drugim rečima, čija je definicija onoga što je potrebno da bi se postalo hrišćanin, po kojoj moram da živim, ili treba samo da radim ono što je sam Isus Hrist rekao i da ga sledim? Ako pokušam da ga sledim, zar nisam hrišćanin?

Svi imaju nekakav oblik tradicije...
Da svi mi dobijemo kolektivnu amneziju, da ne postoji nikakvo učiteljstvo, nikakva dodatna literatura, komentari itd., i da nas je pustit da samo čitamo Bibliju, bilo bi tu svakakvih zaključaka...

Nekima je udaranje EGW hrana za dušu, a neki koji su se razočarali, postali su njeni "najljući protivnici". Ali, da bi se u nekog razočarali, prvo moramo biti očarani.

Nekima je udaranje EGW hrana za dušu, a neki koji su se razočarali, postali su njeni "najljući protivnici". Ali, da bi se u nekog razočarali, prvo moramo biti očarani.

Pogledaj video, sve ima, kad je Bog rekao da će se objaviti ljudima, kad dođe jedan zakon koji se spominje i u Bibliji

Enciklika Redemptoris missio sv. Ivana Pavla II je lijepo to obasnila:

I Katekizam progovara isto u članku 847:

Za tri jevanđelja nema naznaka da su pisana na hebrejskom. Jedino se pisalo za Matejevo jevanđelje da je pisano na hebrejskom, ali mišljenja sam da je to hebrejsko jevanđelje inkorporisano u jevanđelje koje je na grčkom, a da to grčko jevanđelje mi imamo danas.

Smiri se malo.
Ja tako nešto ni ne tvrdim.
Istina je da većina crkvenih otaca nije učila da mrtvi spavaju i to je neosporna činjenica. Naravno da uvijek ima i onih koji se ne slažu, ali ne mislim za svaku izjavu s kojom se slažem ili se ne slažem, širiti temu...

Rim. 1,
Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio.
Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora.
Rim. 2,
Jer Bog ne gleda, tko je tko.
Koji god bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti, i kojigod sagriješiše pod zakonom, po zakonu će se suditi.
Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji slušaju zakon, nego će se oni proglasiti pravedni, koji vrše zakon.
Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine ono, što je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon.
Oni dokazuju, da je ono, što zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoči im, i misli, koje se među sobom tuže ili i brane,
Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanđelju mojemu po Isusu Kristu.
I onaj koji je od roda neobrezan i vrši zakon, osudit će tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.

Trebalo bi da je jasno.
Taj baš porodični čovek, poštenje, pravednost, milosrdnost, ljubav, samo još bar malo nešto biti zainteresovan za neke božanske i duhovne stvari, iako, Božija milost i promisao su velike baš za svakog čoveka, ima tu raznih mogućnosti, čak i za tebe Obični. 😎

Baš taj primjer bogataša i Lazara ti jasno ilustrira da pakao nije mjesto (prostor) :-).

1 Pt 4:6 govori o ljudima koji su sada mrtvi, a evanđelje im je naviješteno dok su bili živi. Silazak u 1 Pt 3:19 koristi drugi glagol i ne govori o evanđelju...

Kršćani po deklaraciji ili onaj mali postotak vjernih?

Vaseljenski sabor u Firenci održao se u periodu 1431-1435. Na njemu su sudjelovali oko 300injak biskupa (ako nisu bili osobno pristuni poslali bi svoje legate da ih predstavljaju) te je po broju sudionika bio veći čak i od Nicejskog sabora.

Tema ovog sabora između ostalog su bili filioque i ponovo ujedinjenje. Većina pristunih su glasali u oba ova pitanja pozitivno. "Pravoslavna" crkva se time sama ukinula a dokaz tomu je da su posljedni bizantski carevi bili katolici.

Kako su Turci osvojili Carigrad oni su maknuli "unioniste" sa eparhijskih pozicija te zamijenili ih pristalice protiv unije. Time su Turci paradoksalno.u biti ponovo uspostavili "pravoslavnu" religiju.

Pokušavao sam naći koji su kriteriji u "Pravoslavlju" kako bi neki Sabor doista bio ekumenski. Ne postoji nigdje službeno ali svi izvori identificiraju neke površne kriterije: kao da svih 5 patrijarha moraju biti pristutni, onda da rimski car mora sazvati. Međutim problem za "pravoslavce" što Firenca ispunjava sva ta kriterija.

Odogovore koje predviđam u narednim upisima
- Marko Efeški je bio protiv unije
- Eparsi sa Istoka su bili prisiljeni da izglasuju uniju

"Istinu" ne nalazim u emotivnim amaterskim snimkama, samo u provjerljivim znanstvenim dokazima koje uporno izbjegavaš ponuditi...
Imaš na tom istom yt snimaka gdje se vidi jasna zakrivljenost, ali vjerojatno ti to ne priznaš, ili tumačiš u skladu sa svojim RZ filterima... samo odmahneš i idemo dalje... slobodno ponudi nekakav dokaz da je Zemlja ravna, tu sam i slušam. Nisam ja ravnozemljaš da odbijam sve što nije po mom ukusu...