Leaderboard

Čovjek je biće vjere, ali na samoj vjeri ne možemo se zaustaviti jer je čovjeku važno uvjerljivo spoznavanje Boga, spoznavanje i umom i čulima. Svakom čovjeku, umnom biću koje je stvoreno „na Božju sliku i priliku“ omogućeno je dakako individualna mogućnost spoznavanje svojih grijeha, čišćenje istih nakon čega slijedi duhovno buđenje, posvećenje i živa spoznaja Boga. No taj samotnjački duhovni put je težak a oni koji se nude kao realizirani duhovni učitelji u velikom broju su sami prevareni i tu prevaru prenose na svoje naivne učenike. Ovdje neću govoriti o tome nego o onome što nudi Bog u obliku buđenja kolektiviteta ljudi i naroda u Posljednje vrijeme ljudske povijesti. U toj Božjoj ponudi nudi se narodima blagoslovna ponuda na više razina. Prva ponuda je posrednik Krist ili židovski rečeno Mesija. Bog se skromno unižava kroz Ješua (Isusa) ili Sina čovječjega koji prikriveno nosi svojstvo JHVH. Druga razina posredništva je odabrani Božji narod sa Božjom zemljom Izrael preko kojeg primamo Božje blagoslove ili Božje prokletstvo zavisno o tome kako se odnosimo prema Židovima i Izraelu kao kolektivitetu i kao pojedincima. I kad kažem „i kao pojedincima“ mislim na situaciju poniznog prihvaćanja onih Židove koji će se nametnuti kao duhovni učitelji novog svijeta u razvoju, svijeta koji će dočekati milenijsko vrijeme Mesijine vladavine iz Jeruzalema. Ta pozicija Židova je razumljiva jer određena grupa istih prvi ulaze u svetost, bezgriješnost ili duhovnu čistoću. To je proročka informacija. Kao takvi ti židovski prvaci postaju duhovni učitelji svijeta. To je u skladu i sa Isusovom najavom: „Spasenje dolazi od Židova“. Tada preživjeli iz Crkve ili današnjih kršćana ulaze u nužno shvaćanje te stvarnosti, unizuju se da bi postali učenici.To je u skladu sa Isusovim savjetom „Tko se ponizuje uzvisit će se“. Izrael je budući duhovni i proročki orijentir i blagoslov cijelom svijetu. Čudne i moćne stvari počet će se događati u Izraelu. Zasad je Izrael samo proročki orijentir. U duhovnom smislu nazire se Izraelovo svjetlo. U njemu se budi mesijanstvo ili prihvatanje Ješue Mesije, nama poznatog kao Isusa nazarećanina, kojeg su dali razapeti na križu u davnom vremenu 1. stoljeća. Taj mesijanski pokret koji je podupren nezavisnim kršćanskim misliocima zapadnog svijeta trenutno prolazi kroz zanimljivu fazu otkrivanja izvornijih evanđeoskih hebrejskih spisa sa ostalom povijesnom i arheološkom pozadinom. Proroštva o prvenstvu Izraela mogu se otkrivati od Mojsijevih prorokovanja, prorokovanja psalama te starozavjetnih „velikih“ i „malih“ proroka sve do proročkih ukaza Isusa i apostola. Drugo razdoblje je poslije Isusa, u vremenima crkve kada se razvija duhovna degradacija kroz teologija zamjene koja poluistinama i lažima tumači Bibliju poradi odbacivanja doslovnog Izraela i zamjenjuju ga „duhovnim Izraelom“. Dobra stvar je da biblijska proroštva govore i o Posljednjem vremenu gdje se u vrhuncu „harmagedonskih“ događanja ista skoncentrirano sagledavaju u Izraelu i oko Izraela gdje Krist ili Mesija uništava „sve vojske svijeta“ (biblijskog svijeta ili naroda oko Izraela), pa prema tome Harmagedon nema univerzalna svjetska svojstva ili svojstva proširenog „duhovnog Izraela“, jer se harmagedonske bitke precizno opisuju oko Jeruzalema, u Izraelskim planinama i u Jošefatskoj dolini. U bit po cijelom području današnjeg Izraela. I kad se proročki opisuju razlozi dolaska i intervencije Mesije onda se navodi njegovo spašavanje svog naroda Izraela i uništavanje onih koji su napali Izrael i imali namjeru podjeliti njegovu zemlju Izrael. Dakle radi se o spašavanju doslovnog Izraelskog naroda i doslovne zemlje Izrael. Zlonamjerna teologija zamjene može čak i ovdje uvoditi ideje „duhovnog“ Izraela i „duhovne“ Izraelske zemlje, kao i „duhovni“ Jeruzalem koji silazi sa Neba sa ciljem da podrži posljednji otpor teologije zamjene. Ali pečat prorokovanja koji se suprostavlja teologiji zamjene, uništava i takve ideje proročkom preciznošću da će se u Izraelu uz jugoistočno Mrtvo more pokapati šest mjeseci harmagedonske „vojske svijeta“. Dakle harmagedon je u Izraelu a ne cijelom svijetu. Proroštvo kaže da će i cijeli svijet imati svoje strašne ratove koji dakako nisu izraelsko-harmagedonski, te se napominje da poslije tih ratova neće imati tko pokapati mrtve. Dakle bit će i težih ratova po svijetu ali ta događanja za proroke nisu bitna. Izrael je bitan. I zadnje najvažnije proročke činjenice protiv tzv. „duhovnog Izraela“ i teologije zamjene su proroštva koja naširoko opisuju situaciju oko Izraela poslije harmagedonske bitke , tj. u početak Milenijskog vremena. I tu je doslovni Izrael a ne „duhovni Izrael“ u centru svijeta jer se opisuju obvezna hodočašća preživjelih naroda svijeta u Izrael i Jeruzalem jer će doslovni narodi svijeta za rukav hvatati doslovnog Židova i moliti ga da bude vodič u hodočasnički odlazak u Jeruzalem. Ta proroštva su „torta“ prorokovanje protiv teoretičara teologije zamjene o „duhovnom“ Izraelu i „duhovnom“ Židovu, a „šlag na torti“ su proroštva koja govore da će narodi svijeta dolaziti u Jeruzalem između ostalog i da se /bolje/ upoznaju sa Božjim naukom i zakonom. U samom Jeruzalemu ih čekaju sveci Izraelovi puni mudrosti i znanja o Bogu. Da su kojim slučajem kršćanske pristalice „teologije zamjene“ u pravu i da je kod njih centar kršćanske mudrosti onda kršćani ne bi trebali „hvatati Židova za rukav“ da ih vodi u Jeruzalem čuti novi Božji nauk jer je, prema njima taj nauk već danas kod njih. Dakako oni se i jesu nametnuli kao širitelji takozvanih novozavjetnih evanđelja apostola, ali koliko su u tome precizni i uspješni to je drugo pitanje. Isus je za svoju evangelizaciju rekao „Imao bih vam puno toga reći ali niste spremni da nosite“ što ukazuje na djelomičnu snagu „novog zavjeta“ jer zapravo prava je činjenica da je novi zavjet sa Isusom na „posljednjoj večeri“ tek započet sa Židovima, a sa njegovim drugim dolaskom on će biti učvršćen novim, produbljenim Isusovim učenjem i buđenjem, posvećenjem jeruzalemskih Židova kao matice širenja stvarnog i potpunog Evanđelja po svijetu. Sve ovo iz uvoda biti će i dokazano u narednim tekstovima. U tom smislu mogu reći „žalim slučaj gospodo iz vatikanske „svete stolice“ i drugih „stolica“ i njihovih „mudraca“ i rukovoditelja raznih kršćanskih konfesija jer pravu će sreću imati oni koji će se imati prilike poniziti pred Mesijom i Ješuom , kraljem Izraelovim u Jeruzalemu, i pred 14400 Izraelovih svetaca ili kraljeva, sudaca Izraelovih plemena, učitelja svijeta koji će „prvi ući u spasenje“ i svetost kao što o tome piše apostol Pavao. Da bi ušli u tu sreću danas trebamo osim razvijanja vrlina i mudrosti probuditi i uvide oko važnosti Izraela i njegove nadolazeće uloge u budućnosti. I ako kršćani zazivaju prema Otkrivenju „Dođi Gospodine Isuse…“ onda će uskoro morati imati još jasniji zaziv „…u svoju zemlju Izrael i spasi svoj narod“ jer je i naše spasenje navezano na njihovo spasenje. Bog je nežidovima naredio da tješe Izrael i da se mole za Izrael i po toj osnovi poziv „Dođi Isuse“ vezan je uz Isusovo spašavanje Izraela. Trebamo znati što proroštvo govori o tome – zašto Mesija dolazi drugi put. Teoretičari teologije zamjene znadu se ponekad pohvaliti da oni ne moraju ništa svojega izmišljati jer „Biblija tumači sama sebe“ višebrojnim unutarnjim dokazivanjem. Kako onda nisu vidjeli gomilu proročkih ukaza o događanjima u Izraelu na Kraju vremena i početka Milenijuma gdje je doslovni Židov i doslovni Izrael i doslovni Jeruzalem u centru svijeta? Za taj isti Jeruzalem u kojem je Isus Nazarećanin završio prvi dio spasiteljske misije, Jehova predskazuje „Opet ću tebe izabrati Jeruzaleme“. Poštovati i uvažavati Božje proroštvo prije svega znači sagledati i uvažiti Božji plan o ulozi Izraela u posljednjem vremenu. Smicanje Izraela i Židova iz centra je podržavanje ideje Izraelovog prokletstva od strane Boga. A Bog na to kaže „Tko proklinje Izrael i ja ću njega prokleti“. Mnoge kršćanske vjerske zajednice ili denominacije izgradile su neke duhovne vrijednosti i vrline ali bi mogle zbog Izraela da im Bog odbaci te vrijednosti. Bit će im oduzeto „i ono što imaju“, jer će im Isus uz obezvređivanje onog što su postigli reći „Ne poznajem vas“. __________________ javi se ...

Sveti Oci su prilično ujednačeni u shvatanju da se tu radi o Kainovoj sestri. To pišu i sv. Jovan Zlatousti i blaženi Teodorit Kirski i blaženi Avgustin.

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla. Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?” Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta. Što Isus kaže o sebi?Isus je rekao: “Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25) “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12) Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak. Zašto je baš Isus jedini put?Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31). Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka. Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu. Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21) Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom. No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom. https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

Nemam nikakav problem sa bilo kojim crkvenim učenjem dokle god je ono u skladu sa učenjem proroka, apostola i Gospoda Isusa Hrista. Čitam tumačenja svetih otaca kao i mišljenja današnjih teologa, i prihvatam sve za šta sam osvedočen da je u skladu sa Biblijom. Naravno postavlja se logično pitanje ko sam ja da prosuđujem reči svetih ljudi koji su možda život dali kao mučenici, ili mišljenja teologa koji decenijama istražuju pitanja vere?! Koliko god to nekome zastrašujuće izgledalo, Bog je na svakog od nas stavio odgovornost da mislimo svojom glavom, da imamo svoju veru i svoja ubeđenja, umesto da slepo prihvatamo mišljenja verskih autoriteta. Sam apostol Pavle - veći i važniji tumač vere od svih nakon njega - pohvalio je i nazvao plemenitim one koji su proveravali ono što ih je učio (Dela 17:11). Što se tiče mojih ličnih verovanja, verovatno su bliža onome što piše u pravoslavnom ketehizisu od onoga što se trenutno uči na Bogoslovskom fakultetu recimo, gde uče da je Potop legenda, da je evolucija istinita i slično... Ako se osećaš pozvanim da ispravljaš krivoverja, eto posla koliko ti drago.

Ima tu još nekih sporednih dokaza, recimo, ovo : A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reče, Bog dade drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin. 3. I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po obličju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit. 4. A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, rađajući sinove i kćeri; A Sit poživje sto i pet godina, i rodi Enosa; Sa kojom ženom je Sit rodio Enosa ako je Sit bio navodno drugi sin po redu Adama i Evi posle Avelja kojega ubi Kain, i još ako je Kain otišo u izbeglištvo, i još ako nisu rođene neke Sitove sestre dok se on nije rodio jer ne piše da je rođena neka sestra dok Sit nije rođen. Gde je onda Sit mogao da nađe ženu među tim navodnim nekim drugim narodima koji su živeli u nekim dalekim tim izbegličkim zemljama u koje je proteran i Kain, i ne piše da je uopšte negde i tražio ženu ili da je živeo u nekoj drugoj zemlji u kojoj se i rodio. Ali, pošto piše da je Sit rodio svog sina Enosa tek u svojoj 105. godini, i da piše da je Adam posle rođenja Sita rodio još sinova i kćerke, onda je sasvim očekivano da je Sit uzeo sebi za ženu neku od svojih sestara koje su rođene i porasle za tih 105.godina kada je Sit dobio svog sina. Ako je tako bilo kod Sita i njegove žene onda je sasvim očekivano da je i Kain morao da uzme za ženu neku od svojih sestara, i tu se vidi ono da su Avelj i Kain imali svoje sestre bliznakinje. Ima još sporednih dokaza, posle u drugoj poruci.

To ti govori da nije dovoljno samo vjerovati u Isusa Hrista kao Spasitelja, već se to mora činiti na ispravan način.

Sveto Pismo se gleda kao integralna cjelina. Ne gleda se nijedan spis sam za sebe. Zašto ne bi bilo? Objesio se o drvo, grana je pukla i on je obješen pao na glavu i raspukao se od siline udarca. Šta je tu tačno nevjerovatno? Bog je jedan, ali je i trojičan. Sveto Pismo na više mjesta ukazuje na to da Bog nije monada. U prvim stihovima Pisma Bog kaže za čovjeka "hajde da ga načinimo po NAŠEM obličju". Dakle tu već vidimo da Bog nije monada već da postoji dijalog između Lica Svete Trojice. A evo ti jasan dokaz za to da Pismo kaže da Bog nije monada: "Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja," (1 Mojsijeva 19:24). Dakle vidimo da piše da Gospod pušta oganj od Gospoda sa neba. Dakle imamo dva Gospoda, ali kao što i sam kažeš Pismo je jasno da je Bog jedan. Jedini logičan zaključak je taj da je Bog Jedan, ali nije monada, već je Trojičan. I drugi stihovi ukazuju na tu realnost. Da, to je sve prorokovano u Isaija 53 sa velikom preciznošću. Vrlo je nepošteno pozivati se samo na tu Hristovu molitvu u Getsimaniji, a ignorisati niz Njegovih izjava o tome da On mora postradati i da je na to spreman. Cjepkate Bibliju kako vam se ćefne. Da, to pokazuje Božiju ljubav prema ljudskom rodu. Bog NIJE MORAO da spasi čovjeka na taj način, nije morao spasiti čovjeka uopšte, ali je odlučio da se to tako dogodi kako bi ukazao koliko je grijeh opasan i poguban kada je za čišćenje istog postradao Sin Božiji, a isto kako bi pokazao ljubav prema ljudima. Isus Hristos kaže: "13. Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje. 14. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam." (Jovan 15:13-14). Isus Hristos je na krstu pokazao najveću moguću ljubav Boga prema ljudima jer je Svoj život položio za ljudski rod. Gdje ćeš veće ljubavi od toga? Hrišćani su jedina grupa koja obožava Boga koji je prošao sve što prolaze ljudi i koji zna kako je to biti čovjek i kako je to biti iskušavan, kako je to biti gladan, žedan, kako je to patiti. I upravo zbog toga samo taj i takav Bog može suditi ljudima, Bog koji zna ljudska iskušenja i koji je porazio ta iskušenja dajući i drugim ljudima putokaz kako se to može učiniti. Samo pred takvim Bogom ljudi neće imati opravdanja za svoje grijehe i svoje padove jer samo takvog Boga ljudi neće moći upitati: "kako ti Bože možeš očekivati od ljudi da odolijevaju iskušenjima i patnjama kada ti u Svojoj svemoći ne znaš koliki je to izazov i koliko je to teško?". Isus Hristos je jedini Bog koji od ljudi ne traži ništa što On sam nije pretrpio. Kur'anski bog nije bog kojeg vrijedi slijediti. Bog koji služi za ispunjavanje Muhamedovih želja, koji Muhamedu daje djevojčice za žene, koji mu daje bogatstvo, privilegije, to nije bog. Muhamed nije čovjek kojeg vrijedi slijediti. Ubica, mučitelj, silovatelj, lažov, prevarant, pun mržnje, osvetoljubiv, to nije Božiji prorok. Na svojoj samrti Muhamed je proklinjao Jevreje i hrišćane (Bukhari 3453), kakav je to Božiji prorok koji na samrti izbacuje kletve. Isus Hristos Se na krstu MOLIO ZA ONE KOJI SU GA RAZAPELI. Muhamed proklinje svoje teološke protivnike, iako mu oni nisu ništa uradili.

I kako je to kontradikcija? Juda se objesio o drvo i grana na kojoj je bio je pukla i Juda je pao i utroba mu se prosula od siline pada.

Bre te žene su imale svoja imena i bile su važne u duhovnom i verskom smislu za Jevreje, Kainova žena je bila kao "obična" žena, drugo, ako Sveto Pismo na početku jasno i nedvosmisleno piše da je stvoren samo jedan prvi par onda u suštini to je zatvorena priča i više nema potrebe da se to dokazuje na nekim drugim mestima i zato i nema nekog posebnog pomena ko je Kainova žena, zato i samo rodoslova i rođenje po muškarcima. itd.

Sasvim si u krivu, da si zbilja cijelu Bibliju proučio, znao bi da po redu ide ovako, Otac postoji oduvijek, a Sin je prvi rođen u našem svijetu (ne stvoren, nije to isto), a Duh Sveti nastaje od Sina (i Oca, jer smo svi u Ocu), eto ukratko.

Čovjek i nečovjek... U selu se znalo: niko nije imao šljivu kao Dragan. Njegov voćnjak, smešten na osunčanoj padini brda, bio je njegovo životno delo. Dragan je bio miran, vredan čovek koji je razgovarao sa svojim drvećem, orezivao svaku granu s ljubavlju i čije je voće uvek bilo najslađe i najskuplje na pijaci. Taj uspeh je bio trn u oku njegovom prvom komšiji, Milanu. Milan je bio čovek koga je životna sreća zaobilazila, uglavnom zato što je on zaobilazio rad. Njegova zemlja je bila zapuštena, puna korova, a on je dane provodio na ogradi, gledajući u Draganovo bogatstvo sa crnom zavišću koja mu je jela džigericu. “Lako je njemu,” mrmljao bi Milan, pljujući u prašinu. “Njemu i zemlja pomaže, a mene i bog zaboravio.” Nije video Draganove žuljeve, video je samo njegov pun ambar. Te jeseni, rod je bio nezapamćen. Draganove šljive su se plavile, grane su se savijale do zemlje. Milan je gledao to obilje i nešto je u njemu puklo. Nije mogao da podnese još jednu godinu u kojoj će Dragan slaviti, a on gledati. Noć je bila mračna, bez mesečine, savršena za zločin. Dok je selo spavalo, Milan je uzeo oštru testeru i preskočio ogradu. Ušao je u Draganov voćnjak kao lopov, ali nije došao da krade. Došao je da ubija. Sistematski, vođen slepom mržnjom, Milan je sekao. Jedno po jedno stablo. Zvuk testere je bio prigušen vetrom. Obarao je stabla stara dvadeset godina, ona koja su hranila Draganovu porodicu. Kada je završio pred zoru, voćnjak je izgledao kao bojno polje. Desetine stabala ležalo je na zemlji, sa zrelim plodovima koji su se gnječili u blatu. Milan se vratio kući, znojav i zadovoljan. “Sad smo jednaki,” pomislio je. Jutro je otkrilo užas. Dragan je izašao sa korpom da bere, ali se zaledio na kućnom pragu. Korpa mu je ispala iz ruke. Njegov ponos, njegov trud, sve je ležalo posečeno. Dragan je ušao u voćnjak, hodajući kao u snu između palih divova. Dodirivao je posečena debla, kao da opipava puls mrtvom prijatelju. Video je tragove čizama u blatu. Vodili su pravo ka Milanovoj ogradi. Nije bilo sumnje ko je to uradio. Bes mu je prostrujao venama. Hteo je da uzme sekiru. Hteo je da ode kod Milana i da mu naplati svaku šljivu krvlju. Krenuo je ka kapiji, stisnutih pesnica, spreman na osvetu. Ali onda je zastao. Pogledao je u Milanovu kuću. Video je Milanovu decu kako se igraju u dvorištu, u staroj, iscepanoj odeći. Znao je da Milan nema ništa. Ako ga prijavi policiji, Milan ide u zatvor, a ta deca ostaju na ulici. Ako ga napadne, niko neće dobiti ništa osim nesreće. Dragan je stajao dugo, boreći se sa sobom. A onda je pogledao u svoje oboreno drveće. Plodovi su i dalje bili tu. Bili su na zemlji, ali su bili zdravi, zreli i slatki. Dragan je obrisao suze, vratio se u kuću, ali nije uzeo oružje. Uzeo je gajbe. Prazne gajbe. I počeo je da skuplja šljive sa zemlje, jednu po jednu. Dragan je ceo dan proveo na kolenima u blatu. Nije zvao policiju, nije zvao rođake. Sam, u tišini, skupljao je hiljade šljiva sa palih grana. Ruke su mu bile izgrebane, leđa su ga bolela, ali nije stao dok i poslednji plod nije bio u gajbama. Milan je sve to posmatrao iza svoje zavese, srce mu je tuklo kao ludo. Čekao je policiju. Čekao je da Dragan dođe sa puškom. Ali Dragan je samo radio, pognute glave. “Šta to radi?” pitao se Milan, znojeći se od nervoze. “Sigurno skuplja dokaze.” Noć je ponovo pala. Milan nije mogao da spava. Griža savesti, pomešana sa strahom, pretvorila se u mučninu. U zoru, Milana je probudio zvuk. Nešto je tupo udarilo o njegov prag. Zatim još jednom. I još jednom. Skočio je iz kreveta, ubeđen da je Dragan došao da mu zapali kuću. Prišao je vratima drhteći, uzeo kuhinjski nož za svaki slučaj i naglo otvorio vrata. Nož mu je ispao iz ruke. Na njegovom pragu nije bilo vatre. Nije bilo policije. Tamo su stajale gajbe. Deset velikih, drvenih gajbi, napunjenih do vrha najlepšim, modrim, zrelim šljivama. Mirisale su na jesen i slatkoću. A na vrhu prve gajbe, zakačen za ekser, stajao je papir. Milan je pogledao niz put. Video je Dragana kako polako, umornim korakom, odlazi ka svojoj kući. Dragan se nije okrenuo. Milan je kleknuo i uzeo papir. Draganov rukopis bio je krup i jasan. „Komšija, Noćas je vetar bio jak, pa je oborio moje voće. Ja sam sam, ne mogu sve ovo da pojedem, a šteta je da trune. Znam da tvoja deca vole pekmez. Uzmi ovo. Neka im je na zdravlje. I ne brini za stabla. Koren je ostao. Izrašće nova, jača. A ti… ti zasadi svoja, da ne moraš da gledaš u tuđa. Ja ću ti dati sadnice na proleće.“ Milan je čitao poruku, a slova su počela da se mute. Suze, vrele i teške, kapale su na gajbu sa šljivama. Nije bilo optužbe. Nije bilo pretnje. Čovek kome je uništio život, čovek kome je isekao hleb, doneo mu je taj isti hleb na prag da nahrani njegovu decu. Milan je potrčao za Draganom. Stigao ga je na kapiji. Pao je na kolena u prašinu, hvatajući Draganove ruke, one iste ruke koje su juče sakupljale plodove njegove mržnje. “Ubij me, Dragane!” jecao je Milan. “Ubij me, to sam zaslužio! Ja sam posekao! Ja sam zver!” Dragan ga je podigao sa zemlje. Nije ga zagrlio, ali ga nije ni odgurnuo. Pogledao ga je u oči, mirno i duboko. “Znam da jesi, Milane,” rekao je tiho. “Ali ako ja tebi vratim zlom, ko će onda ostati da nam čuva decu? Zlo se zlom ne gasi, već se rasplamsava. Idi kući. Ispeci taj pekmez.” Tog dana, Milan je plakao dok je ložio vatru ispod kazana za pekmez. Njegova deca su jela slatko, ne znajući cenu. Ali Milan je znao. Od tog dana, Milan je postao Draganova senka. On je bio taj koji je prvi došao da pomogne Draganu da posadi nova stabla. On je bio taj koji je čuvao Draganovu kuću kad ovaj nije bio tu. Komšija mu je iz zavisti posekao voćnjak, misleći da će ga uništiti. Ali Dragan mu je uzvratio nečim što je oštrije od svake testere – dobrotom. I tom dobrotom nije spasio samo svoj voćnjak koji je ponovo izrastao, već je isčupao korov zavisti iz srca jednog čoveka i posadio seme prijateljstva koje je trajalo do kraja života. Preuzeto sa facebooka (Preuzeto od Željko Đaković)

Kad se bovori o vječnoj smrti misli se na one osobe koje koje se nisu obratile ili pokajale... e da

Na ovoj zemlji, ne na nebu i novom svijetu.

Pa kako je dokaz da nije falsifikat to što si ga ti tri puta pročitao. Niko od nas nije eminentni stručnjak iz oblasti analize ranih rukopisa. Аli lako je pokazati da je to navodno jevanđelje falsifikat, a to je da mi imamo autentični spis od apostola Varnave: Varnavinu poslanicu. Varnavina poslanica je od strane stručnjaka ocijenjena kao dokument iz 1. vijeka, dakle iz apostolskih vremena. "The Epistle of Barnabas (Ancient Greek: Βαρναβᾶ Ἐπιστολή) is an early Christian Greek epistle written between AD 70 and AD 135. The complete text is preserved in the 4th-century Codex Sinaiticus, where it appears at the end of the New Testament, following the Book of Revelation and before the Shepherd of Hermas." https://en.wikipedia.org/wiki/Epistle_of_Barnabas Apostol Varnava u svojoj poslanici piše sljedeće: "1. Jer je Gospod radi toga pristao da preda telo (Svoje) na stradanje, da bismo se (mi) oproštenjem grehova očistili, to jest kropljenjem krvi Njegove.2. Jer je pisano ο Njemu — nešto Izrailju, a nešto nama — i to veli ovako: „Bi ranjen za bezakonja naša i mučen za grehe naše; ranom Njegovom mi se iscelismo. Kao ovca na zaklanje bi vođen, i kao jagnje nemo pred onim koji ga striže”. 3. Dužni smo, stoga, da vrlo mnogo zahvaljujemo Gospodu što nam je i ο prošlosti otkrio, i ο sadašnjosti nas umudrio, i ο budućnosti nismo nerazumni. 4. Pismo veli: „He razapinju se uzalud zamke pticama”. Time (hoće da) kaže: da s pravom propada čovek koji zna za put pravde, a sebe odvodi na put mraka. 5. Α još i ovo, braćo moja. Ako je Gospod pristao da postrada za dušu našu, On koji je Gospod celoga sveta, Kojemu je Bog (Otac) rekao pri stvaranju sveta: „Da stvorimo čoveka po slici i prilici našoj”, kako dakle On pristade da postrada od ruke ljudske? — Evo, doznajte to. 6. Proroci, koji od Njega imađahu blagodat, prorokovahu ο Njemu, a On sam postrada zato da uništi smrt i pokaže vaskrsenje iz mrtvih, jer je trebalo da se On javi u telu, 7. da bi i ocima ispunio obećanje, i da bi Sam, pripremajući Sebi narod novi, pokazao budući (= živeći) na zemlji da će, pošto izvrši vaskrsenje, On i suditi." https://promisao.com/varnavina-poslanica/ Dakle apostol Varnava jasno u 1. vijeku piše da je Isus postradao za ljudski rod kako bi se kropljenjem Njegove Krvi očistili ljudski grijesi i uništila smrt. Potpuno je besmisleno tvrditi da je isti apostol pisao da je Isus zapravo spašen i da nije razapet. Ne spominje ni jedno ni drugo. Unaprijed znam šta ćeš reći. Dolina Baka nije Meka, to je dolina na putu do Jerusalima. Kako ću znati kada je to besmislica? Meka se ne pominje u Bibliji uopšte, Meka se nigdje ni ne pominje prije 8. vijeka. Jedino ako misliš na one stihove gdje se kaže da će doći lažni proroci. Da, inače je poznato da Isus nikada nije koristio simboliku i priče tokom Svog djelovanja. O da, sad sam se sjetio, radio je to stalno. Tako je i sa smokvom. Onda ne spominjite nijednog po imenu ili ih obuhvatite zbirnim terminom "proroci". Sama činjenica da je Muhamed izdvojen pokazuje da je on ipak iznad svih ostalih u islamu. A to i islamski izvori potvrđuju kada pišu da je Muhamed najveći prorok. Naravno nameće se pitanje zašto je Muhamed kao najveći prorok rođen normalnim putem, a Isus rođen bez biološkog oca, ali pobogu niko nije tvrdio da je islam smislen. I sad si i sam potvrdio da je Muhamed poseban u islamu iznad ostalih. Pa zašto mu ne bismo vjerovali? Ti nisi svjestan da je apostol Pavle svoje riječi potkrijepio DJELIMA. On je izgubio glavu zbog vjere u Hrista, a materijalno nije dobio ništa. Dobijao je progone, batine, izgnanstva, zatvaranja u tamnice, suđenja. Zašto bi neki lažov i licemjer pristao na sve to? Koji je motiv? Vaš prorok je imao očiti motiv da sve izmisli jer je od "Allaha" dobio moć, vlast, strahopoštovanje svih oko sebe, žene, seksualne robinje, posebne privilegije, bogatstvo. Šta god je poželio, "Allah" mu je odobrio. Dokaz: "O Vjerovjesniče, Mi smo ti dopustili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu. – A Allah prašta i samilostan je." (el-Ahzab 50). Sa druge strane kada je sv. ap. Pavle molio Boga da ga iscijeli od neke bolesti od koje je bolovao: "7. I da se ne bih pogordio zbog mnoštva otkrivenja, dade mi se žalac u tijelo, anđeo satanin, da mi pakosti, da se ne ponosim. 8. Za njega triput Gospoda molih, da odstupi od mene; 9. I reče mi: Dosta ti je blagodat moja; jer se sila moja u nemoći pokazuje savršena. Zato ću se najradije hvaliti svojim nemoćima, da se useli u mene sila Hristova." (2 Korinćanima 12:7-9). To je razlika između Pavla i Muhameda i generalno između Muhameda i svih biblijskih proroka. Biti prorok Božiji nikada nije bilo lako, uvijek je to išlo sa iskušenjima i patnjama, ne sa privilegijama. Pavle nije imao nikakve privilegije, nikakve posebne pogodnosti, imao je samo svoju čvrstu vjeru u Boga i Isusa Hrista i ta vjera ga je držala u životu, ta vjera ga je hranila. To pokazuje da je on zaista čvrsto i istinski vjerovao u hrišćanstvo i nije imao nikakvog motiva da sve izmisli. Ama baš nikakvog. Hristos SE ODREKAO zaštite anđela. Već sam naveo stihove. Morao je postradati i svojevoljno je na to pristao. Jesi čuo možda za nešto što se zove vaskrsenje Hristovo? Hristos nije mrtav već nekih 2000 godina. Ustao je iz mrtvih. Isus kaže da će Sin Čovječiji biti razapet, umrijeće i U TREĆI DAN USTATI IZ MRTVIH. Jel to znači da je po islamu Juda ustao iz mrtvih treći dan? Naravno da ima kada pročitaš čitav Psalam 22 od početka do kraja. Psalam 22 govori o PRAVEDNIKU (Juda to nije bio) koji je pao u ruke Svojih neprijatelja koji su MU PROBILI RUKE I NOGE (krst) i razdijelili Njegovu odjeću među sobom, pravednik Se osjeća odbačenim od Boga, ali se psalam završava proslavom tog Pravednika i Njegovom hvalom Bogu koji je učinio veliko čudo (vaskrsenje). Nema šanse da se govori o Judi. Uostalom, ako vjeruješ da je osoba na krstu povikala "Bože moj zašto si Me ostavio", a što piše u jevanđeljima, logično je da vjeruješ da je ta ista osoba rekla i ovo: "26. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje, reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina! 27. Potom reče učeniku: Evo ti majke! I od onoga časa uze je učenik k sebi." Juda po vama ispada veliki pozitivac, on se čak stara o Isusovoj majci dok je razapet na krstu. Ili je možda osoba na krstu bio Isus. Takođe osoba na krstu je rekla: "Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju." (Luka 23:43). Jel Juda po tebi otišao u raj? Pa kako onda govori nekome da će ta druga biti sa njim u raju? Nisi svjestan da mi znamo kako je Juda umro. "3. Tada vidjevši Juda, izdajnik njegov, da ga osudiše, raskaja se, i vrati trideset srebrnika prvosveštenicima i starješinama 4. Govoreći: Sagriješih što izdadoh krv nevinu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš vidjeti. 5. I bacivši srebrnike u hramu, iziđe, i otide te se objesi." (Matej 27:3-5). Dakle nema teorijske šanse da je Juda mogao biti na krstu JER JE JUDA VEĆ BIO MRTAV.

Bog Otac ,pomazao je Sina Isusa Krista jer je Krist na zemlji čovjek pa krstio ga je Ivan Krstitelj nije zato sto je veci od Njega nego zato jer je Krist došao kao čovjek na zemlju. Krist je radio sve sto bi jedan covjek treba raditi da bi se svidio Bogu. Zato je između ostalog i Učitelj. Pokazao nam je Put i Istinu i Život. Sin od Boga ne moze biti samo čovjek. Niti bi samo čovjek Isus Krist rekao sotoni "Ne iskušavaj Boga svojega" . Zasto je to Isus Krist rekao ?

Odakle ti ideja da svi hrišćani podrzavaju Izrael. Evo clanak gdje jerusalimski patrijarh poziva na podršku Gazi: Gaza is bleeding under weight of a ‘merciless assault,’ s...Gaza is “a land pierced by the wounds of war, where the innocent bleed beneath the weight of a merciless assault,” Theophilos III, Jerusalem’s Greek Orthodox patriarch, has told a joint press conferen

A tko je taj Bog Otac iz kojeg je Sin čovječji emanirao kao Bog ? Ajde sijeda glavo daj mi Izaijin citat o tom Ocu ; 9 : 6 !!!

I Sin je Bog, i on je "u svemu" prisutan i "sve u njemu ima svoje postojanje", kaže Pavao. Sveprisutnost je Božije svojstvo ili Božija koža. Što sad ? Kažeš Otac nešto posebno. A Je li Izaija pričao gluposti kad kaže za Sina "Bog silni, Otac vječni" ? Kad bi znao razliku naprimjer između Sina Božijeg i Sina Čovječjeg, gdje jedan ima prijestolje a gdje će drugi imati prijestolje vječno (oho što je sad ovo) ...onda bi nešto znao.

Kad se u neznanju postavi jedna idejna greška ili besmislica ona kroz sebe izlaže daljnje greške i daljnja bezvezna pitanja kao što je gore tvoje prvo pitanje koje prividno ima neku ozbiljnost ali nema utemeljenost u Istini. Slično pitanje u neznanju može se i ovako postaviti; ako je nebesko prijestolje simbol boštva i bogovlasti onda bi uz Oca i Sina tamo trebao biti viđen i Duh Sveti ako je Bog? Ali ga vidioci ne primjećuju. Pitanje izvrsno ali iza njega stoji neznanje i zabluda.

To nisi kroz prethodnu rečenicu dokazao. No ja kao najpametniji teolog na svijetu o tome nešto znam više i dokazujem da ni katolici ni pravoslavci diskutiraju o nečemu što ne razumiju jasno. Duh ne samo da iz Oca i Sina izlazi nego u njih obojicu i ulazi. To ne znadu za Oca. Pa pomoću Duha Svetog kao ulazne akcije u njih obojicu Oni i imaju svojstvo sveviđenja i sveznanja, svemoći i posredne sveprisutnosti....jer samo je Bog Duh Sveti neposredno sveprisutan.

Pitanje kako izgleda odnos između dvoje nakon smrti možda je još dublje od pitanja što se uopće događa sa sviješću. Ovdje, dok smo u tijelu, sve veze prolaze kroz posrednike: vidimo lice, čujemo glas, tumačimo govor tijela, osjećamo nečiju energiju, slušamo riječi i pokušavamo razumjeti što se krije iza njih. Nikada zapravo ne dodirujemo drugu osobu izravno, uvijek dodirujemo njezino tijelo. Nikada ne „vidimo“ tuđu svijest, nego samo njezine izraze. Zato su odnosi nerijetko iskrivljeni, nespretni, puni nesporazuma i obrambenih mehanizama. Ako tijelo više nije tu, taj cijeli sloj signala i šuma otpada. Nakon smrti odnos se ne događa preko očiju, ušiju i mimike, nego izravno između dviju svjesnih osoba. Nema pogrešnog čitanja izraza lica, nema skrivanja iza uloga, nema „nisam to tako mislio“. Druga osoba ti nije ispred, nego ti je prisutna. Ne gledaš više lice, nego vidiš nju. Nema gubitka informacije putem, nema pola izgovorenog, pola prešućenog, pola krivo shvaćenog. Ono što jesi postaje vidljivo, i ono što jest postaje ti jasno. Najbliže što ovdje znamo je ljubav. Kad nekoga stvarno voliš, ima trenutaka kad ne trebaš riječi: znaš što je ta osoba htjela reći prije nego je išta izgovorila, osjetiš da joj je teško i kad se smije, znaš da je „tu“ i kad je daleko. To je sićušni trag onoga što se događa kad više nema tijela. Razlika je u intenzitetu: ono što je sada deset posto iskustva, tamo postaje sto posto. Čisto prepoznavanje identiteta bez maske. Zato ljubav nakon smrti više nije emocija koja prolazi kroz hormone i živčani sustav, ona je stanje svijesti. Ne voliš „na daljinu“; po samom identitetu si povezan s drugim. Ljubav nije kemijski val; to je jedinstvo u kojem drugi istinski jest dobro koje želiš. Nije „osjećam ljubav“ (što i dalje zvuči kao nešto što se događa u tijelu). Umjesto toga, ti „jesi u ljubavi“, a drugi to odmah doživljava. Ljubav postaje prirodni jezik bića, a ne samo povremeni nalet osjećaja. Isto vrijedi i za komunikaciju. Ovdje koristimo riječi, ton glasa, metafore, šutnju… pola toga se izgubi, pola krivo razumije, pola nikad ne izađe na vidjelo. Tamo više nema „slanja poruke“. Umjesto toga postoji neposredno očitovanje istine: drugi zna tvoju namjeru, tvoju stvarnu misao, ono što jesi u dubini, bez namještanja, glume i obrambenih konstrukcija. To nije nasilni upad, jer ego više ne služi kao oklop koji treba čuvati; upravo odsutnost maske doživljava se kao sloboda, a ne kao prijetnja. Koga brine hoće li se sve to „raspršiti“, hoćeš li bez tijela postati neka bezlična para koja se sipa u sve strane. To ne slijedi. Para i magla se raspršuju jer su fizičke, jer su sastavljene od čestica u prostoru. Svijest nije takva. Svijest je centar iskustva, jedinstvena perspektiva, „ja“ koje zna da jest. Ne možeš se raspasti na komadiće jer nisi sastavljen od komadića. Ne možeš nestati kao oblik u prostoru jer tvoj identitet nije geometrija, već osobnost. Ovdje odnos ide preko tijela, signala i jezika; tamo ide preko istine i identiteta. Ovdje vidiš tijelo druge osobe; tamo nju. Ovdje je ljubav emocija koja dolazi i odlazi; tamo je stanje bića. Ovdje je komunikacija posredna i ranjiva na nesporazume; tamo je potpuno transparentna. Ovdje nas prostor razdvaja; tamo nema razdvajanja u takvom kontekstu. Ovdje ego skriva; tamo se identitet otkriva. Nije maglovito, nije prazno, nije dosadno. To je najintenzivniji mogući oblik odnosa, prvi put bez buke, bez maske i bez onoga „šteta što se nismo bolje razumjeli dok smo bili živi“. 1.Iv 4:16 - "I mi upoznasmo i vjerovasmo ljubav, koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav, i koji ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu."

Najčešće kažemo da nas nakon smrti čeka „bolje stanje“, bez boli, bez ograničenja, čist odnos s Bogom. I onda se pojavi pitanje: ako je to stvarno tako, zašto nas Bog uopće vraća u tijelo? Zašto ponovno forma, struktura, neka vrsta „granice“, ako je čista svijest toliko uzvišena? Prvi korak je shvatiti da to stanje nakon smrti, koliko god bilo intenzivno i „lakše“ od ovoga što sada živimo, nije kraj priče. To je prijelazna faza. Kao razlika između sna i potpune budnosti, ili trenutka uvida i cijelog života oblikovanog tim uvidom. Svijest bez tijela je stvarna, ali je više potencijal nego punina. Biblija nigdje ne slavi „golu dušu“ kao konačni cilj, već govori o uskrsnuću tijela. Ne da bi nas vratila u slabost, nego da dovrši ono što osoba jest. 2. Kor 5:1-5 - „Jer znamo, da kad se ova zemaljska naša kuća ili šator rastoči, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima. Jer za tim uzdišemo, želeći obući se u svoj nebeski stan; Samo da se nađemo obučeni, a ne goli! Jer dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer nećemo da se svučemo, nego da se na to obučemo, tako da život proguta, što je smrtno. A koji nas za to pripravlja, Bog je, koji nam dade zalog Duha.“ Tu dolazimo do važne točke: tjelesnost nije prokletstvo. Nije kazna za grijeh, to je dio originalnog Božjeg „jako je dobro“. Tijelo nije stvoreno kao zatvor za dušu, već kao način da se ljubav, odnos i identitet izgovore do kraja. Mi se ne spašavamo od tijela, nego s tijelom. Naš cilj nije zauvijek plutati kao neka bezoblična svijest, nego biti potpuno utjelovljeni bez truleži, straha i boli. Rim 8:11 - „A ako li stanuje u vama Duh onoga, koji je uskrsnuo Isusa, onaj, koji je uskrsnuo Isusa Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim, koji stanuje u vama.“ Čista svijest može voljeti, razumjeti i biti prisutna, ali ne može pjevati, plesati, stvarati glazbu, graditi gradove, zagrliti drugoga, naslikati sliku ili oblikovati novi svijet. Za sve to treba forma. Treba neki vid tijela. Zato uskrsnuće nije povratak na staro, nego dolazak do onog oblika tijela koji odgovara pročišćenoj svijesti: nepropadljivo, bez boli, bez starenja, ali ipak stvarno tijelo, sposobno za djelovanje. Ono što je ovdje bilo ideja i čežnja, tamo postaje konkretna stvarnost. U međurazdoblju, nakon smrti, čovjek jest, ali ne čini u fizičkom okviru. Postoji intenzivno, ali ne „radi“ na način na koji sada radimo, stvaramo, mijenjamo svijet. To nije nedostatak, ali nije ni cjelovita stvarnost. Bog nije stvorio čovjeka samo za kontemplaciju, nego za ljubav koja se izražava, za kreativnost koja ostavlja trag, za odnose koji se mogu utjeloviti u gestu, riječ, djelo, zajednicu. Sve to traži neki oblik svijeta i neki oblik tijela. Zato je bitno razlikovati „čisti ja“ i „puni ja“. Svijest bez tijela jest „ja“, ali više kao jezgra, kao srce identiteta. Uskrsnuće dodaje formu, odnos i djelovanje. Osoba je svijest plus identitet plus mogućnost da se taj identitet izrazi u odnosima i konkretnoj stvarnosti. Uskrslo tijelo upravo to omogućuje: ono ne koči, točnije pojačava. Više nema bolesti, deformacija, neuroza, trauma utisnutih u živčani sustav, ali ostaje mogućnost da budeš netko tko s drugima i s Bogom nešto stvarno živi. Konačni cilj zato nije bijeg iz materije, nego njezino preobraženje. Biblija ne kaže: Bog će nas jednom napokon izvući iz ove grozne fizičke stvarnosti i zauvijek ćemo plutati u apstraktnoj svjetlosti. Kaže: nova zemlja, novo nebo, novi Jeruzalem, tijela koja su uskrsla, a ne poništena. Grijeh nije materija, grijeh je poremećen odnos. Bog ne uništava stvarnost, iz nje uklanja trulež, nasilje, laž i smrt. Ako to primijenimo na ljubav, slika postaje još jasnija. U stanju „čiste svijesti“ ljubav je potpuno jasna, čista prisutnost, jedinstvo s Bogom i drugima. U uskrsnuću ljubav dobiva i drugi sloj: može se otpjevati, naslikati, izgraditi, utjeloviti u novi svijet, nove odnose, novu zajednicu. Kao razlika između toga da u sebi čuješ savršenu melodiju i toga da je zaista sviraš pred drugima. Oba su stvarna, ali drugo je punoća. Najkraće rečeno: postmortalno stanje je iskustvo svijesti, uskrsnuće tijela je dovršena osoba. Bog ne spašava apstraktne „duše“, nego konkretne ljude. Ne želi samo da „negdje jesmo“, nego da budemo ono za što smo stvoreni, bića koja u potpunosti vole, poznaju i djeluju, u svijetu koji više ne propada. Zato nas ne ostavlja u čistoj svijesti kao u nekom međuprostoru, već nas vodi prema danu kad će i naša unutarnja i naša vidljiva stvarnost napokon biti jedno. Otk 21:1-5 - „I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica, ukrašena zaručniku svojemu. I začuh glas veliki s prijestolja gdje govori: "Evo šatora Božjega među ljudima, i stanovat će s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit će s njima Bog njihov. I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe." I reče onaj, koji je sjedio na prijestolju: "Evo sve novo činim." I reče mi: "Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite."“

To se zove kulturni senzibilitet. Jevreje je pridobijao govoreći im o njihovim prorocima, dok je Grcima ukazivao da i oni imaju one koji su smatrali da postoji samo jedan Bog. Tu nema ništa sporno. Bitno je da je PORUKA bila ista i Jevrejima i Grcima. Nije Jevreje pozivao da vjeruju u Isusa Hrista na drugačiji način u odnosu na Grke.

I zašto bismo vjerovali da Muhamed, koji je živio 600 godina poslije Isusa, bolje zna o Isusu nego Pavle koji je živio u isto vrijeme i bio prihvaćen od Hristovih učenika kao apostol. Jasno piše da su sv. ap. Jakov i hrišćanske starješine SLAVILI BOGA kada im je sv. ap. Pavle objasnio šta je Bog preko njega učinio neznabošcima tj. koliko ih je prešlo u hrišćanstvo. Oni mu govore da odradi ritualne radnje očišćena koje Jevreji traže ne jer smatraju da Pavle radi i uči nešto pogrešno, već da pobije KLEVETE Jevreja, zato i kažu "svi će doznati, da ono, ŠTO SU ČULI ZA TEBE, ništa nije". d

“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.” (Matej 18,20)? Po mom skromnom misljenju "dva svijedoka" su simbol "malog stada", i to ne masovnih crkvenih denominacija u kojima su vecinom nepreumljeni ljudi na okupu iz pogresnih pobuda, kao da pripadaju nekoj politickoj stranki ,nego se radi o istinskim mirotvorcima koji ce se sinovima Bozim zvati.A takvih ljudi je jako malo.Ti se ne bave puno telogijom ali su postigli nivo preumljenja da mogu istinski ljubiti neprijatelje svoje i moliti za one koji ih progone.

Carter Conlon: POBJEDA U TEŠKA VREMENA Biblija upozorava da će u posljednje dane prije Kristova povratka biti neiskazana tama i veliki otpad, ali vjerojatno većina od nas nikada nije razmišljala da će živjeti u vrijeme ovakvoga moralnog rasula. Prije nego je David postao kralj, živio je u razdoblju kad je njegova vlastita nacija bila u strašnom duhovnom nazadovanju. Samovolja i lažna duhovnost pod kraljem Šaulom bili su u punom zamahu, vodeći naciju prema onome što bi neizbježno bio jasan poraz bez božanske intervencije. David je ubrzo otkrio da ga progoni vojska koja se nadala odbaciti sve što je predstavljalo Boga. Dakako, znamo da je David na kraju postao netko tko je promijenio stvari. Što mi trebamo činiti u ove dane? Moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena. "Izbavi me, Gospode, od zla čovjeka, od čovjeka nasilja očuvaj me! Od onih koji smišljaju zlo u srcu" (Ps 140,2-3). U ovom psalmu David misli na one koji su tražili rješenje u ljudskim okvirima. On je slika Krista u onoj generaciji i osjeća da je pozvan za nešto više od jadnoga nasilja i uvreda svoje generacije. I mi moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena: "Gospodine, ne želim biti dio problema, nego dio rješenja. Pomogni mi da mi se misli vrate na duhovne stvari. Odvrati me od medija i svega što bi moglo otrovati moj duh i učiniti da moje riječi izgube snagu i postanu onakve kakve ima ovaj svijet. Daj mi svoga Svetog Duha! Daj mi svoje misli, svoj um, svoje suosjećanje za mnoge. Pomogni mi da ljubim čak i svoje neprijatelje!" U fizičkom svijetu, mi smo na slabijoj strani, ali u duhovnom, mi smo već izvrsni pobjednici. Posjednuti smo s desne strane Boga Svemogućeg, Boga koji je već uništio sile tame i sjedi u svoj moći i vlasti. Imamo izravan pristup do Božjega prijestolja i snagu da potisnemo tamu te vjerujemo da će u danima koji su ispred nas biti pobjeda i veselje!

Charles S. Price: IMAMO LI U SRCU NAZOČNOST? S nama je danas problem što provodimo previše vremena s ovom umjetno stvorenom organizacijom koju svijet naziva crkvom, a ne sa samim Kristom. Kažemo da "crkva" ima stav za ovo i da "crkva" ima stav za ono, ali nas Pismo uči da moramo započeti sa samim Gospodinom Isusom Kristom. Ako imamo Kristov duh, imamo sve, jer imamo samog Krista, ali ako nemamo taj duh, onda nemamo ništa. Čovjek se može pridružiti crkvi, ali ako nema Kristov duh, nije kršćanin. Tako kaže Pavao. Čovjek može biti kršten u vodi, ali ako nema Kristov duh, nije Kristov. Možete sjediti za stolom Večere Gospodnje i s ostalima biti njezin dionik, ali ako nemate Kristov duh, to ne znači ništa više od hrane i pića koje imate kod kuće. U srcu mora boraviti Nazočnost koja će se u životu neophodno očitovati.

Ovo je za plakat . Pa gdje je Bog ikada u Bibliji tako nešto rekao? Kroz nas odnos s mrtvima mi izgrađujemo odnos s Kristom? Ne Maki ,kroz nas odnos s Kristom mi izgrađujemo odnos s Njim. Mi se nemamao šta obraćati mrtvima ,to se Bogu gadi. Piše ti u Bibliji i ti si to sigurno proćitao ,ali zanemario.

Istinsko bogatstvo3 Ako tko uči išta drugo i ne slijedi zdravo učenje našega Gospodina Isusa Krista i naše učenje o ispravnom služenju Bogu, 4 oholi je neznalica. Takav je čovjek bolesno sklon svađi i hvatanju za riječi. To dovodi do zavisti, svađa, klevetanja, sumnjičenja, 5 neprestanih sukoba s ljudima pokvarenog uma, koji više ne znaju što je istina. Oni smatraju da je služenje Bogu način da se obogate. 6 Naravno, služenje Bogu donosi veliko bogatstvo ako je osoba zadovoljna onim što ima. 7 Jer, na svijet ništa nismo donijeli pa tako ne možemo ništa niti odnijeti. 8 Ali ako imamo hranu i odjeću, budimo time zadovoljni. 9 A oni koji se žele obogatiti, upadaju u iskušenje i u mnoge zamke ludih i pogubnih požuda koje vode u propast. 10 Ljubav prema novcu uzrok je svakog zla. Neki su toliko voljeli novac da su skrenuli s puta vjere i nanijeli sebi mnogo boli. 11 Ali ti, Božji čovječe, izbjegavaj sve to. Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, strpljivošću i blagošću. 12 Bori se da očuvaš vjeru! Osvoji vječni život, na koji si pozvan kad si ispred mnogih svjedoka dao lijepo priznanje istine! 13 Zapovijedam ti pred Bogom, koji svemu daje život, i pred Isusom Kristom, koji je svjedočio pred Poncijem Pilatom tu istu istinu: 14 izvršavaj što ti je naređeno da ostaneš čist i besprijekoran dok se naš Gospodin Isus Krist ne vrati. 15 To će u pravo vrijeme ostvariti Bog, blagoslovljeni i jedini Vladar, Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. 16 On je jedini besmrtan i živi u nepristupačnom svjetlu. Njega nitko nikada nije vidio niti ga može vidjeti. Njemu zauvijek pripada sva čast i moć. Amen. 17 Zapovjedi onima koji su bogati stvarima ovoga svijeta da ne budu bahati. Neka ne polažu svoje nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nas bogato opskrbljuje svime da uživamo. 18 Neka čine dobro, da budu bogati dobrim djelima, da budu velikodušni i spremni podijeliti ono što imaju s drugima. 19 Tako će skupljati za sebe nebesko blago, čvrst temelj za budućnost, i uživati u istinskom životu. 20 Timoteju, čuvaj ono što ti je povjereno! Izbjegavaj isprazno svjetovno brbljanje i učenja suprotna istini koja lažno nazivaju »spoznajom«. 21 Neki koji su prihvatili tu »spoznaju« odlutali su od vjere. Božja milost neka bude sa svima vama! https://www.facebook.com/groups/2706982939504431

Molim citat iz Svetog Pisma gdje to piše.

Što je Milenijsko ili Tisućugodišnje kraljevstvo vladavine Isusa Krista na Zemlji? Trebamo li ga shvatiti doslovno? Milenijsko ili Tisućgodišnje kraljevstvo naziv je tisućgodišnje vladavine Isusa Krista na zemlji. Neki tih 1000 godina pokušavaju protumačiti kao alegoriju. Neki smatraju da 1000 godina trebamo shvatiti figurativno da znači „veoma dugo vremensko razdoblje“. Zbog toga, neki ne očekuju doslovnu, fizičku vladavinu Isusa Krista na zemlji. Međutim, šest puta u Otkrivenju 20,2-7 jasno piše da će Milenijsko kraljevstvo trajati 1000 godina. Da je Bog kojim slučajem htio saopćiti da se radi o „dugom vremenskom razdoblju“ , to je mogao vrlo jednostavno i učiniti, bez izričitog i opetovanog ponavljanja točnog vremenskog okvira. Biblija kaže da će Krist, kada se vrati na zemlju, postaviti sebe za Kralja u Jeruzalemu, te će sjediti na Davidovu prijestolju (Luka 1,32-33). Bezuvjetni savezi zahtijevaju doslovni, fizički Kristov povratak da uspostavi kraljevstvo. Abrahamov savez obećao je Izraelu zemlju, potomstvo i vladara, te duhovni blagoslov (Postanak 12,1-3). Palestinski savez obećao je Izraelu obnovu i zauzeće zemlje (Ponovljeni zakon 30,1-10). Davidov savez obećao je Izraelu oproštenje – način na koji će nacija biti blagoslovljena (Jeremija 31,31-34). Prigodom drugoga dolaska, ovi savezi će se ispuniti kada se Izrael ponovno okupi iz naroda (Matej 24,31), obrati (Zaharija 12,10-14) i obnovi u zemlju pod vladavinom Mesije, Isusa Krista. Biblija govori o uvjetima tijekom Milenija kao o fizički i duhovno savršenoj okolini. Bit će to vrijeme mira (Mihej 4,2-4; Izaija 32,17-18); radosti (Izaija 61,7. 10); utjehe (Izaija 40,1-2); te bez siromaštva (Amos 9,13-15) i bolesti (Joel 2,28-29). Biblija nam također kaže da će u Milenijsko kraljevstvo ući samo vjernici. Radi toga, bit će to vrijeme potpune pravednosti (Matej 25,37; Psalmi 24,3-4); poslušnosti (Jeremija 31,33); svetosti (Izaija 35,8); istine (Izaija 65,16); i punine Svetoga Duha (Joel 2,28-29). Krist će vladati kao kralj (Izaija 9,3-7; 11,1-10), s Davidom kao kraljevskim namjesnikom (Jeremija 33,15. 17. 21; Amos 9,11). Plemići i upravitelji će također vladati (Izaija 32,1; Matej 19,28). Jeruzalem će biti „političko“ središte svijeta (Zaharija 8,3). Otkrivenje 20,2-7 jednostavno daje točno vremensko razdoblje Milenijskog kraljevstva. Međutim, čak i bez ovih odlomaka, postoje bezbrojni drugi koji ukazuju na doslovnu vladavinu Mesije na zemlji. Ispunjenje mnogih Božjih saveza i obećanja ovisi o doslovnom, fizičkom, budućem kraljevstvu. Ne postoji nikakva čvrsta osnova za nijekanje doslovnog shvaćanja Milenijskog kraljevstva i njegova tisućgodišnjeg trajanja.

Još kad bi znali sa koliko godina si počeo studirati, mogli bi ti tako izračunati godine 😁

Ne znamo gdje tačno. Šta rade tamo zavisi od toga da li su bili pravedni ili ne, ako su bili onda su u predokušanju vječnih blaženstava. Vaskrsenje je potrebno jer je odvojenost duše od tijela NEPRIRODNA. Duša želi da se vrati u prirodno stanje sjedinjenja sa tijelom. Da bi čovjek primio potpunu nagradu ili potpunu kaznu, potrebno je da bude u tijelu jer je čovjek i tjelesno biće, a ne samo duhovno.

Koji su to Sveti Oci učinili da čovjek bukvalno postaje bog jednak Svetoj Trojici? Oboženje i bliska zajednica sa Bogom su jedno, a ideja da postajemo bogovi po prirodi jednaki Trojici je nešto sasvim drugo.

"Jer nam se rodi Dete, Sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će Mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac večni, Knez mirni." (Isaja 9:6)

Jer u njemu (Kristu) tjelesno prebiva sva punina božanstva... (Kol 2:9). Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva (Heb 1:7-8). Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen (Rim 9:5). U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog (Iv 1:1) Biblija jasno uči da postoji samo jedan Bog, ali da je troosoban: Otac, Sin i Duh Sveti. Sve tri osobe su u potpunosti jednake po božanstvu, slavi i moći. Istaknute su činjenice vezane za Krista: On je Bog On je jednak Bogu Ocu On je uvijek bio, jeste i uvijek će biti Bog.

Ako se vera oblikuje u dobrim delima, kako onda može to biti kriva vera, ako ima dobra dela? Možemo ovde da pišemo svašta i tačno i netačno ali tek kada uzmemo vreme da činimo drugima dobro, tek tada pokazujemo našu veru. A ako samo učimo bilo šta , to su samo reči i nemaju nikakvu vrednost ako se ne sprovedu u delo. Isus je učio: "Po delima njihovim ćete ih prepoznati." jer ako su dela njihova dobra, tada su i oni dobri. Bog kaže da čovek koji je zao ne može činiti ono što je dobro, jer pokuša li to, ili se Bogu pomoli, ne čini to sa pravom namerom, i ne pomaže mu ništa. Jer to mu se, ne računa u pravednost. Ako sada čovek koji je zao prinosi dar, čini to preko volje, radi toga mu se to računa isto kao da nije dao dar. Takođe se čoveku računa za zlo ako se pomoli ali ne sa pravom namerom srca. Da, ne pomaže mu ništa, jer Bog ne prima nikog takvog. Zao čovek ne može da čini ono što je dobro, niti daje dobar dar. Jer gorak izvor ne može davati dobru vodu, niti dobar izvor može davati gorku vodu. Čovek koji je sluga đavolov ne može da sledi Hrista, a ako sledi Hrista ne može biti sluga đavolov. Radi toga, sve što je dobro dolazi od Boga, a ono što je zlo dolazi od đavola, jer đavo je neprijatelj Bogu i bez prestanka vojuje protiv Njega, i poziva i mami na greh i da se neprestano čini ono što je zlo. Ali ono što je od Boga poziva i mami da se neprestano čini dobro. Radi toga poziva i mami da se čini dobro i da se Bog ljubi i da se Njemu služi, zato je to od Boga je nadahnuto. Eto zato sve ono što poziva da se čini dobro i navodi da se veruje u Hrista, objavljuje se moću i darom Hristovim. Tako savršenim znanjem prepoznajemo da je to od Boga. Ali sve ono što navodi čoveka da čini zlo i da ne veruje u Hrista i da ga poriče i Bogu ne služi, savršenim znanjem možete prepoznati da je od đavola. Đavo, naime, deluje na taj način, jer ne navodi nijednog čoveka da čini dobro, ne, nijednog. Niti anđeli njegovi, niti oni koji mu se podlažu. To je jednostavan princip. Ako mi sada neki Duh objavi da je Biblija istinita i bodri me da verujem u Hrista i da mu služim i svima dobro činim, onda to može biti samo od Boga.Ako nas bilo šta uči da odbacimo i oteramo Sotonu, i da volimo, obožavamo i služimo Spasitelju, kako može onda to biti od đavola? Da je tako, bio bi Sotona podeljen u sebi i uništio bi svoje carstvo, a Spasitelj je izjavio da to ne može biti.

Kruh koji se koristi prilikom blagovanja je kruh bez dodataka prije se upotrebljavao i stariji no treba shvatit da taj kruh, lomljenje te izricanja blagoslova prestavalja utjelovljenje Tijela Isusa Krista i treba tog trenutka ne mislit na kruh taj komadić već na trenutak kad nas Bog poziva da blagujemo i da možemo imati priliku biti nanovno rođeni a vino to je voda jer simbolično pokazuje izvor života kada gledamo glavni sastav vina to je voda i ona pokreće sve kao i Krv Kristova i kada držimo tu čašu trebamo itekako biti u mislima a najviše mi se sviđa što ja imam priliku da blagoslovim ali isto tako da podijelim ili lomim taj krv. Za mene u nedelju to itekako ima ogromnu simboliku i najviše se radujem da sam pozvan blagovati i uživati u tim blagoslovima.Blagovanje od sakramenta je za svece posljednjih dana jedan od najsvetijih i najposebnijih trenutaka u tjednu. Dostojni mladići koji obnašaju sveto svećeništvo izgovaraju posebnu molitvu za razlomljen kruh. Blagoslovljeni kruh se poslužuje uokolo u pliticama kako bi svaki član kongregacije imao priliku blagovati od njega. Isti se postupak ponavlja kada se voda blagoslovi i poslužuje.

Luka 4,12 Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega! Ivan 10,17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Ivan 10,18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga. Ivan 10,19 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. Ivan 10,20 Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate? Ivan 10,21 Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti? Ivan 10,22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Ivan 10,23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Ivan 10,24 Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno! Ivan 10,25 Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. Ivan 10,26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ivan 10,27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ivan 10,28 Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Ivan 10,29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ivan 10,30 Ja i Otac jedno smo. Ivan 10,31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Ivan 10,32 Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? Ivan 10,33 Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš. Ivan 10,34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ivan 10,35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - Ivan 10,36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: `Huliš!` - zbog toga što rekoh: `Sin sam Božji!` Ivan 10,37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ivan 10,38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu. Ivan 10,39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. Ivan 10,40 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. Ivan 10,41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome. Ivan 10,42 Mnogi Ivan 10,17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Ivan 10,18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga. Ivan 10,19 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. Ivan 10,20 Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate? Ivan 10,21 Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti? Ivan 10,22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Ivan 10,23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Ivan 10,24 Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno! Ivan 10,25 Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. Ivan 10,26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ivan 10,27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ivan 10,28 Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Ivan 10,29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ivan 10,30 Ja i Otac jedno smo. Ivan 10,31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Ivan 10,32 Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? Ivan 10,33 Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš. Ivan 10,34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ivan 10,35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - Ivan 10,36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: `Huliš!` - zbog toga što rekoh: `Sin sam Božji!` Ivan 10,37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ivan 10,38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu. Ivan 10,39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. Ivan 10,40 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. Ivan 10,41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome. Ivan 10,42 Mnogi Ivan 10,17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Ivan 10,18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga. Ivan 10,19 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. Ivan 10,20 Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate? Ivan 10,21 Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti? Ivan 10,22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Ivan 10,23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Ivan 10,24 Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno! Ivan 10,25 Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. Ivan 10,26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ivan 10,27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ivan 10,28 Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Ivan 10,29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ivan 10,30 Ja i Otac jedno smo. Ivan 10,31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Ivan 10,32 Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? Ivan 10,33 Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš. Ivan 10,34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ivan 10,35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - Ivan 10,36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: `Huliš!` - zbog toga što rekoh: `Sin sam Božji!` Ivan 10,37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ivan 10,38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu. Ivan 10,39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. Ivan 10,40 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. Ivan 10,41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome. Ivan 10,42 Mnogi ondje povjerovaše u njegaondje povjerovaše u njegaondje povjerovaše u njega

dokaži svoju TVRDNJU - sa 2-3 stiha stvaranje je bilo tisuće, bili mili...godina

..."a tu dolaze na red konkretna djela, ne može netko vjerovati u Isusa kao Spasitelja, a onda ubijati i mučiti milijune"... -Bog sudi pravedno, ali spasenje nije po ponašanju. Takav čovjek može biti spašen samo ako je istinski povjerovao u Krista — ali ako jest, Božja milost će djelovati u njemu, i On će ga disciplinirati. Djela se ne miješaju s vjerom kod opravdanja, ali su važna kod Božje pravedne nagrade i suda.

Isus Krist je Bog. Nekoliko puta jasno je rekao ,"Ja jesam" ,"Samo se Bogu klanjaj i njemu jedino služi"to je i sotoni rekao ,U pocetku bijaše Riječ ,i Riječ bijaše u Boga ... Isus Krist je Riječ. Sin od Boga rođen moze biti samo Bog. Sin od kralja je kralj nije podanik ni u zemaljskom . Čovjek koji je novo stvorenje u Kristu ,zna zakon ,čita i sluša Božju riječ jer Duh Sveti djeluje u njemu. Zakon je tu da nas opominje i da znamo sto je tocno sve grijeh. Mozemo pogriješiti slucajno ,ali svjesno činiti grijeh to ne radi vjernik jer u umu zna zakon ,ali ako i pogrijesi imamo Isusa Krista koji nas opravdava u pokajanju. To sve radimo iz ljubavi prema Bogu ,zbog svega sto je učinio za nas ,zbog milosti koju smo primili. Ne sluzimo da bi ispunili zakon nego iz ljubavi koja dolazi iz srca.

U bibliji postoji dve vrste zakona - deset zapovesti koje pretstavljaju moralne kodekse ponasanja, a koji je bio stavljen u kovceg zaveta u svetinji nad svetinjama u koju niko nije smeo da udje osim prvosvestenika jednom godisnje na praznik dan ociscenja. Drugi set zakona je obredni zakon, i u ovaj obredni zakon spadaju svi drugi zakoni kojih ima cetiri a to su 1. ZRTVENI ZAKONI 2. PRAZNICNI ZAKONI, 3. GRADJANSKI ZAKONI 4. ZDRAVSTVENI ZAKONI. Ovi zakoni su dati Izrailjskom narodu u odredjenim okolnostima i vremeu odredjenom kao vreme koje prethodi dolasku Mesije, oni ukazuju na dolazak Mesije i na odredjene dogadjaje koji ce se dogoditi a koji ukazuju na identitet i licnost Mesije i na ono sto ce se dogoditi nakon njega. Tu spadaju odredjeni praznici koji simbolicno ukazuju na ove realnosti. Takodje, odredjeni zakoni su dati u vremenu kada je Izrailj ziveo u velikoj svetlosti koju mu je Bog dao, takoreci u teokratskom drustvu u prisutnosti samoga Boga i njegove slave. Tu spadaju gradjanski zakoni. Dolaskom Isusa ovi zakoni su uklonjeni, jer ono na sta su oni ukazivali a to je vreme pojave Mesije se ispunilo. Sto se tice zdravstvenih zakona, savremena medicina danas otkriva mnogo toga a sto biblija govori o ishrani i odnosu prema sopstvenom zdravlju, tako da ove zakone treba apsolutno usvojiti. Moralni zakon je vecan i nepromenjiv, i on ne ukazuje na buduce dogadjaje, vec je to temelj Bozje vladavine, i kodeks ponasanja izmedju stvorenih bica.

Imamo u Otkrivenju jedan zanimljiv tekst : Otk 21:4 4 I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih, i smrti više neće biti; ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti — jer prijašnje prođe.« (VB) Sad ovo nisam citirao radi nove zemlje već radi usporedbe “ prijašnje prođe “ Kada je Isus podučavao svoje učenike , njima je objašnjavao šta znači koja priča , i vidiš , čitaju ljudi s objašnjenjima i opet ne razumiju . Ostalima nije objašnjavao , tada nije bilo pisani novi zavjet . Bio je samo stari zavjet . I sad on uči svoje učenike prema : Ivan 13:34-35 34 Zapovijed vam novu dajem: da ljubite jedni druge; kao što ja uzljubih vas, da i vi ljubite jedni druge. 35 Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«(VB) To je bila sporedna zapovjed izvan 10 BZ , ljubi boga svoga svim srcem svojim svom snagom svojom i svim razumom svojim, i bližnjega kao samoga sebe . U raspravi sa farizejima , farizeji kažu da je to iznad 10 BZ , da većih zaposjesti nema . znači kada vam neko nalaže da se držite 10 BZ , on vas vraća na početne postavke . Resetira vas ! Umjesto da ispitujete šta je Bogu ugodno vi se prema zakonu zabavljate s time šta on ne voli , jasno je onda zašto vam je stalno grijeh na pameti . Pavle apostol tako dobro opisuje stvari da ne morate razmišljati , uzmete njegovo gotovo . Pa objašnjavate duhovnost , kao da razumijete . Tako je jedna djevojčica stigla do petog razreda osnovne škole , da nije znala čitati , baka bi joj pročitala štivo i ona bi zapamtila od riječi do riječi , čak i zarez ako bi bio pročitan . Tako vi mislite da vam je Krist otplatio dug , a njegova učenja niti razumijete niti ih Slijedite . Držite moralni zakon, branite ga i kažete da nije zakona , ljudi bi poubijali svoje bližnje , a ljubav iznad zakona , ne dopusti ti ni da pomisliš nešto zlo , utice na tebe da imaš djela ne samo priču . Otvoriš ruku i daš , no nisi glup da te iskorištavaju . Zato izreke 3:27 Kažu : 27 Ne uskrati dobro onima kojima ono pripada, kad je u moći ruke tvoje da tako učiniš. Moraš prepoznati tko je dostojan pomoći. Ali tu je riječ o ljubavi a ne o zakonu ! Jer zakon kaže nemoj , nemoj , i nemoj … navodi te na razmišljanje zašto ne . Već sam pokušavao objasniti kako se zakon može održati ako ga staviš u kovčeg saveza i ne otvaraš kovčeg ! U zakonu je bilo i to , tko otvori kovčeg saveza , mora da umre , samo što su podigli pokrivač , popadali su mrtvi . Zakon ubija a ljubav daje život kroz Krista Isusa Amen ! Jehošua blagoslovljen onaj tko drži zakon ljubavi ! Poslano sa www.hbn.hr

Ako je spasenje miloscu po vjeri bez djela ef2:8 kako onda može bit nespasena ako ne čini djela? spasenje ne ovisi o ljudskim djelima. Djelima ga ne zaradujemo što znači da ga djelima niti gubimo. Zato i je milošću po vjeri bez djela. Nadodas li spasenju bilo što više nije po milosti nego ga ti sam zarađujes odnosno održavaš.Ispadas iz milosti . Kakvim si ti djelima došao Kristu? Tek kad spoznamo tko smo u Kristu tada se naše navike, ponašanje mjenja. Razumijevanje onoga što je Krist učinio na križu za nas je ključ za promjenu naseg života za vječnost! Znači da naš hod i posvećenje je proces koji traje cijeli život. Izgrađuje nas Riječ Božja, mjenja naše navike, mišljenja. , ponašanje. Nekad smo gore nekad dolje , netko je više duhovan , netko manje a netko potpuno tjelesnan ali o tome ne ovisi naše spasenje.

Spasenje ne ovisi o djelima nego o Isusovom dovršenom djelu na križu. Naravni ako samo vjeruješ a ne cinis ništa da će se takva osoba spašeni Ako spasenje ovisi o djelima zanima me koja djela? I koliko? Koji je standard?

To da je za Boga jedan dan = 1000 godina i obrnuto nema veze sa stvaranjem, više za proročanstva. Citiram I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro – dan treći. Znači za svaki dan stvaranja imamo ovaj izraz “bi večer, pa jutro”. Vidite da se radi o danu koji traje 24 sata ili?

Onaj koji govori da vječno Ognjeno Jezero vječne muke - nije vječno, da vječna muka nije vječna, da crv koji ne umire - umire, da ono što jasno piše u Bibliji – „vječno“, - nije vječno nego prolazno - automatski time poništava i vječnost Kraljevstva Nebeskog i samoga Raja. - Na taj način potiče bandu da radi zlo, jer govori bandi da nema adekvatne kazne. Radi što god želiš - samo se jednom živi, a kad umreš - umro si bez vječne muke - ne brini! - Još je u tome nauku zamka jedna. Sve ostale vjere - sem Kršćanstva, imaju isti ili slični nauk - nema kazne. - Znači - naukom - nema vječnosti OJ ide se niz dlaku pagana, znači - TO je još jedna uspjela prevara Oca Laži Sotone.

Nije rekao kada dođeš u svoje kraljevstvo onaj da desna, već ne rekao Isuse sjeti me se kada dođeš kao Kralj! A, to znači na 2. Kristov dolazak , kada “ovce” stavi sebi s desna, a “jarce” s lijeva ! I ovce povede u Raj, a jarce pobije!

ŠTO JE IZRAELOVA "SIGURNOST" DANAS ? „Sigurnost“ današnjeg Izraela se cijeni kroz događanja u prošlosti kada je bilo puno gore. Kad se Izrael vrati kući iz rasejanja proroštvo kaže „Niko vas više nikad neće izbaciti iz Izraela“. Naprimjer slično Izaija 54:14 kaže Židovima koji se vraću „Napustite strah“. Da su Židovi „napustili strah“ jasno je iz silnih povrataka Židova koji se vraću u Izrael u vrijeme njegovih stalnih ratova sa Arapima kao i u današnje vrijeme napetosti. Sigurnost je tamo gdje nema straha. Jasno je da je Jehova Židove nadahnuo hrabrošću. Stih 15 zanimljiv za današnje prilike (zdnjih 80 godina) u Izraelu; „Gle, bit će ih koji će se skupljati na te, ali to neće biti od mene: "Tko napadne na tebe, na tebi će pasti.“ Jehova u ovom stihu opisuje da će se Izrael vojno braniti i on te višebrojne Izraelove ratove ne ukorava. Imamo višebrojna okupljanja na Izrael od strane arapa pa tako bilježimo pet arapsko-izraelskih ratova u kojima Izrael iako slabiji nadmoćno pobjeđuje…jer je Jehova rekao da će ta okupljanja protiv Izraela sva pasti jer „neće biti od njega“ protiv Izraela, jer kad bi bila protiv Izraela Izrael bi pao u poraz i ropstvo kao u mnogim prethodnim povjesnim ratovima Izraela sa susjedima. Za zadnje veliko okupljanje svih vojski cijelog svijeta (drevnog svijeta uz Izrael) protiv Izraela Jehova kaže da će ih on okupljati ali na sud onima koje pozove na Izrael. Zanimljivo je da će tek tada Izrael ući u strah i zazivati Mesijin spas. Kao apostol Isusov kojemu šetanje po vodi nije baš uspjelo zbog straha. Također stihovi daljnji 54:16-17 su zanimljivi: „Gle, ja sam stvorio kovača, koji raspaljuje ugljevlje i pravi oružje po svojoj volji, ja sam stvorio i kvaritelja, da uništava. Nikakvo oružje, što se kuje proti tebi, neće ništa opraviti.“ Jahve zapravo kroz ove stihove govori da će biti neutralan u Izraelskim ratovima ali naglašava da ti ratovi protiv Izraela neće ništa napraviti, neće uništiti Izrael. Pošto i Izrael kuje svoje oružje on time neće ući u prokletstvo jer Jehova jasno kaže da iako nije naredio kovanje oružja neće stvoriti "kvaritelja" koji će uništiti Izrael i njegove obrambene napore. Naravno Izrael je i napadač, ali napada one koji su stvorili otvorene namjere da napadnu Izrael. Ako negdje umišljaju, pretjeraju bit će kažnjeni ali na individualnom nivou jer kolektivni Izrael će preživjeti pa i onda kada će prema proroštvu 2/3 Židova poginuti u ratovima koji im dolaze u „velikim nevoljana“. To će biti probiranje „duhovnih Židova“.