Leaderboard

Spasenje nije nagrada za ljudski trud, nego Božji dar u Kristu. Kada bi spasenje ovisilo o našim djelima, tada bi nam se sudilo po djelima – a to ne bi izdržao nitko. Upravo zato Evanđelje milosti naviješta da je čovjek opravdan po vjeri, a ne po djelima (Ef 2,8–9; Rim 4,5). To ne znači da su dobra djela loša ili nepotrebna, nego da nisu temelj spasenja. Miješati ta dva znači umanjiti Kristovo dovršeno djelo. Razdvajanje spasenja i posvećenja nije bijeg od ljubavi, nego zaštita Evanđelja. Spasenje je jednokratan čin Božje milosti, dok je posvećenje proces rasta koji slijedi nakon spasenja. Dobra djela ne spašavaju, ali spašeni čovjek jest pozvan hodati u dobrim djelima (Ef 2,10). No ta djela nikada ne postaju valuta kojom kupujemo nebo, niti dokaz kojim se opravdavamo pred Bogom. Primjeri poput Majke Terezije ili Damjana de Veustera ne osporavaju ovu istinu. Njihova djela, ma koliko bila plemenita, ne mogu biti osnova opravdanja. Ako je netko spašen, spašen je jer se pouzdao u Krista i Njegovo Evanđelje, a ne zato što je učinio više dobra od drugih. U protivnom, Kristov križ postaje nedostatan, a milost prestaje biti milost. Isusove zapovijedi o ljubavi, žrtvi i nadilaženju zakonskih zahtjeva pokazuju Božji savršeni standard i čovjekovu potrebu za Spasiteljem. One nisu dane da bi čovjek njima zaslužio spasenje, nego da bi se razotkrila nemoć tijela i potreba za milošću. Ljubav prema bližnjem jest plod vjere, ali nije temelj opravdanja. Po vjeri u Evanđelje milosti (1 Kor 15,1–4) čovjek prima novi identitet, a iz tog identiteta tek tada može slobodno i nesebično ljubiti. Milost, dakle, ne opravdava sebičnost niti potiče lijenost. Ona oslobađa čovjeka od straha i prisile, kako bi dobra djela bila plod zahvalnosti, a ne pokušaj samospasenja. Spasenje ostaje u potpunosti Božje djelo, a sav naš hod s Bogom počinje tek nakon što smo spašeni – ne da bismo to postali.

Evanđelja ne sadrže kršćanstvo. Ovo može biti šokantno, ali je istinito. U evanđeljima ne postoji niti jedna riječ kršćanstva. Evanđelja su sva židovska. Oni sadrže samo judaizam – židovsku teologiju. Okolina Evanđelja je Mojsijev zakon. Isus je služio pod Mojsijevim zakonom kao i Dvanaestorica ( Matej 22.34-40 ; Marko 10.2-9 ; 17-22 ; Luka 5.12-14 , 17.11-14 , 18.18-22 ). Pavao je, međutim, napisao da kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom; mi smo pod upravom Milosti ( Rimljanima 6,14 ). To su dva izrazito različita radna okruženja. 3 Isus je služio samo Židovima. 4 Isus je također naredio svojim učenicima da ne idu k poganima, nego da idu sami k Židovima ( Matej 10,5-6 ). U kršćanstvu, Pavao je otišao među pogane kao apostol pogana ( Rimljanima 11,13 ; 1. Timoteju 2,7 ; 2. Timoteju 1,11 ). Crkva, tijelo Kristovo, je entitet u kojem su Židovi i pogani jednaki u Kristu. Nema dokaza o jednakosti Židova i pogana u službi Isusa ili Dvanaestorice. Tijelo Kristovo bilo je novo otkrivenje koje je uzašli (za razliku od zemaljskog) Gospodin objavio apostolu Pavlu ( Efežanima 2.11-22 , 3.1-7 ). Isus nije otkrio ovu istinu u svojoj zemaljskoj službi. Pavao je jedini pisao o Crkvi, tijelu Kristovu; Pavao je jedini pisao poganima. Nitko nije bio poznat kao kršćanin unutar granica Izraela za vrijeme Isusove službe ili prije Pavlovog spasenja. Oni koji su vjerovali u evanđelje o kraljevstvu, da je Isus Mesija, Sin Božji, bili su poznati kao sljedbenici Puta ( Djela 9,2 , 19,9 , 23 , 22,4 , 24,14 , 22 ). Oni nisu bili kršćani. Kršćanstvo nije započelo unutar granica Izraela; počelo je izvan njenih granica. Pavao je spašen izvan Izraela na putu za Damask ( Dj 9,3-6 ). Vjernici su prvi put postali poznati kao kršćani u Antiohiji, a ne u Jeruzalemu ( Djela 11.25-26 ). Pavao je izjavio da je utemeljitelj kršćanstva ( 1. Korinćanima 3,10-11 ; 1. Timoteju 1,15-16 ). Izjavio je da je doktrine kršćanstva primio od Uzašlog, proslavljenog Gospodina. 5 Pavao je ove doktrine nazvao "tajnama" jer su bile neotkrivene u Gospodinovoj zemaljskoj službi i nepoznate Dvanaestorici. Dvanaestorica su za njih saznala kasnije od Pavla, ali su nastavili svoju službu ograničiti na Židove ( Galaćanima 2,7-9 ). Ne postoji biblijski zapis o tome da je itko od Dvanaestorice služio poganima. Evanđelja su starozavjetna. Zakače se za Malachija lako kao dvije lego kocke. Nakon 400 godina šutnje, Bog se iznenada i čudesno preselio rođenjem Ivana, rođenjem Isusa i navještajem dugo očekivanog kraljevstva Božjeg. Doista, čak i nakon 2000 godina, Židovi shvaćaju da Ilija mora doći prije Mesije. Zbog toga ostavljaju praznu stolicu za njega kada slave svoj Pashalni Seder. Uputa 2 Tim 2:15 Sve dok ne shvatite da se u Bibliji sve ne odnosi za nas danas bit ce 40000tis denominacija i zbrka ..i ono sto je zidovsko i njihova prorocanstva ce se pripisivati krscanskim crkvama.

Uzalud je vjera svakog religioznog čovjeka ako vjeruje da se bezbožni ljudi ne mogu opravdati pred Bogom. Naravno, bezbožnost je pogrešna i Bog i ljudi je s pravom osuđuju, ali Bog je osigurao način da opravda bezbožne ljude bez njihovih dobrih djela. Ako vaša vjera ne odgovara ovom priznanju, onda je vaša vjera potpuno neprihvatljiva Bogu i nemate vjere u evanđelje koje spašava. Procijenite sadržaj svoje vjere, možda otkrijete da je to vjera u sebe i svoju pobožnost, umjesto Božje odredbe. Bog može opravdati bezbožnike koji vjeruju u Kristovu krv kao plaću za svoje grijehe. Ako vaša vjera ne uključuje Kristovo uskrsnuće u vaše ime, koje predstavlja dovršeno Kristovo djelo, tada je vaša vjera uzaludna. Međutim, pravednost vam se može pripisati ako vjerujemo u Boga, koji je predao Krista za naše prijestupe i uskrisio ga za naše opravdanje. Mnogi “ljudi vjere” tvrde da ne znaju kako ih Bog spašava, ili da se njihova vjera nalazi u okolnostima, ili “svakodnevna čuda”. Ovo nije vjera koju Bog poštuje. Vjera dolazi od slušanja Božje riječi ( Rim 10,17 ). Čak i tada, kada Biblija kaže da treba imati vjere, moramo se zapitati: "vjera u što?" Nisu svi ljudi u Bibliji vjerovali u istu stvar. Vjera u savez, zakon, dolazak kraljevstva ili čak ime Sina Božjega nije sadržaj današnjeg evanđelja. Vjera u Kristovo djelo u vašu korist je ono što je ponuđeno za vašu vjeru. Nije važna vjera ni u što, nego u pravu stvar: vjera u evanđelje za danas. Bez Kristove smrti i uskrsnuća kršćanska je vjera slijepa, nemoćna da spasi, luda i neprihvatljiva Bogu. To je razlog zašto Pavao stavlja toliki naglasak na propovijedanje križa kao predmeta vašeg vjerovanja.

Pošto djelima ne zaradujemmo spasenje onda ga djelima ni ne gubimo..ono što gubimo su nagrade na kristovom sudu.. Miloscu po veri bez djela kako kaže Pavao u Ef2🎱8 Naše spasenje ovisi samo od Kristovog djela na krizu.. Teologija da djelima održavamo i pokazujemo svoje spasenje nalazi se u rimokatolickoj, pravoslavnoj religiji, nazalost slična šema se pojavljuje i kod mnogih biblijskih kršćana.Ako spasenje ovisi o tebi i tvojima djelima kojima dokazujes nesto za tebe je Krist uzalud umro jer su tvoja djela pred Bogom kao prljave haljine i ne postizes savršen Božji standard -zaključak je da ideš u pakao jer Bog priznaje samo djelo svog Sina . Ironično, ,u mnogim crkvama i religijama uče da što smo bolja osoba i što više dobrih djela činimo, time ćemo ostati spaseni jer inace spasenje mozemo izgubiti. Mi moramo surađivati s Bogom u našem spasenju. . Ipak, poruka ovog vremena od Boga o spasenju ne tiče se naše sposobnosti da činimo dobra djela, već se umjesto toga vrti oko dobrog djela koje je izvršio Krist na Kalvariji i koje je izvršio umjesto nas.Ako ste privrženi nekoj denominaciji ili religiji koja svoja djela hvali kao standardom spasenja, sjetite se da se poslušnost vjere danas pokazuje, a ne djela:"Ali onome koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera računa u pravednost." –Rim4:5