Voleo bih da diskutujemo o razumevanju Zakona kao sile greha. Pokušao sam na jednoj FB grupi, pa sam na kraju morao sve sam da odgovorim u vezi mog shvatanja. Nadam se da ovde ima više razmišljanja i inventivnosti.

Zakon kao sila grijeha, mogao si dati malo veći uvod. Što Dekalog ima sa našim grijesima. Jednostavno on je ogledao. Kad si prljav vidiš se u ogledalu i onda trebaš vodu da opereš lice. Tako u Zakonu vidiš da si sagriješio, i onda trebaš Kristovu krv da te očisti od grijeha

8 minutes ago, Bezuslovni said:

Voleo bih da diskutujemo o razumevanju Zakona kao sile greha. Pokušao sam na jednoj FB grupi, pa sam na kraju morao sve sam da odgovorim u vezi mog shvatanja. Nadam se da ovde ima više razmišljanja i inventivnosti.

Pavao je izgleda glavni kršćanski filozof oko te teme koja je doista dosta teška jer ima dosta stvarnih ili prividnih proturječnosti. Naprimjer Pavao kaže da onaj koji ne poznaje zakon da ga taj zakon grijehom teško niti ne opterećuje (možda čak nikako) dok sa druge strane kaže da taj zakon imaju u svom srcu oni koji ne poznaju zakon, i po njemu /srcu/ će im biti suđeno. No i "srce" je varljivo kaže Pismo. Isto tako me zanima što znači biti "slobodan od zakona". Mnogo godina se nisam mozgao oko ove teme koja dopušta svakakve intepretacije.

Edited December 31, 2025Dec 31 by Slap

1 minute ago, Slap said:

Pavao je izgleda glavni kršćanski filozof oko te teme koja je doista dosta teška jer ima dosta stvarnih ili prividnih proturječnosti. Naprimjer Pavao kaže da onaj koji ne poznaje zakon da ga taj zakon grijehom teško niti ne opterećuje (možda čak nikako) dok sa druge strane kaže da taj zakon imaju u svom srcu i po njemu će im biti suđeno. Isto tako me zanima što znači biti "slobodan od zakona". Mnogo godina se nisam mozgao oko ove teme koja dopušta svakakve intepretacije.

Koliko ja shvatam, biti slobodan od zakona znači biti slobodan od osude zakona, od nadležnosti zakona tj. njegove jurisdikcije. Biti pod blagodaću znati biti slobodan od te nadležnosti i osude.

naravno, ne u smislu dozvole za namerno grešenje, već dozvole da grešimo iz slabosti i nenamernoi dok kroz procers preobražaja Bog postepeno čini da sila greha u našem grešnom, telu bude stavljana pod kontrolu.

misli, sad imaju i metodisti, ti veslijanski pravci gde su i nazareni i adventisti koji insisitiraju d aBog može da pobedu trenutno, i to jeste, ali ima bar 3 razloga zašto to ultra retko radi. To je sad druga tema.

hajde sad da zbog vremen odgovorim na moje pitanje o zakonu kao sili greha, pa postavljajte pitanja ili kritikujte. Rado bih išao postepeno, ali mnogo obaveza...

ZAKON JE SILA GREHA:

Glavni razlog zašto je zakon sila greha je zato što kroz pritisak krivice i sramote koju greh izaziva (s obzirom da ne može svojom silom savršeno držati, ispunjavati zakon) čovek upada u začaranu spiralu sve većeg greha, sumnje, neverstva, krivice i sramote, pobune... i tone sve dublje. Jedini izlaz je blagodat tj. nezausluživa milost, naklonost, dobrota, kao i praštanje koje skida krivicu i sramotu. Čovek oslobođen tog pritiska, siguran u bezuslovnu ljubav i prihvatanje njega samog kao osobe, može da se grehu suprotstavi ne svojom silom nego verom u Hristovu pomiriteljsku žrtvu.

Krivica i sramota su mehanizam preko koga neprijatelj putem greha drži osobu u stanju ropstva.
Zato oslobođenje od ropstva počinje oslobođenjem od krivce i sramote (a na kraju će se prilikom vaskresenja ili preobražaja završiti oslobođenjem od grešnog tela).

To je "psihološki i duhovni mehanizam" koji Zakon pokreće, a koji se u teologiji često naziva teror savesti.

Začarani krug krivice - Zakon gura u taj krug jer stalno podseća čoveka na njegov neuspeh. Taj pritisak rađa očaj, a očajan čovek gubi snagu za borbu i, paradoksalno, ponovo beži u greh kao vrstu lažne utehe ili zbog osećaja da je „ionako sve izgubljeno“. To je ta spirala.

Sila sramote - sramota izoluje čoveka od Boga i drugih ljudi. Dok zakon kaže „kriv si“, on podiže zid. Sila greha se hrani tom izolacijom.

Blagodat kao oslobađanje od pritiska - blagodat (nezasluživa milost, naklonost, dobrota, praštanje) jedina ima moć da prekine taj krug. Kada čovek shvati da je prihvaćen i voljen pre nego što se popravio, pritisak krivice nestaje.

Tek u tom stanju slobode i sigurnosti (unutrašnjeg mira), čovek veruje i sposoban je da dozvoli Bogu da ga promeni.

Hristova žrtva kao temelj - vera u to da je kazna već plaćena i da je pomirenje sa Bogom završena činjenica (Hristovo „Svršeno je“), oduzima zakonu njegovu „silu“ kroz greh nametnute krivce, sramote, sumnje, neverstva, pobune... da nas pritiska i blokira sa svim tim.

To je zapravo suština Pavlove teologije: Zakon nas dovodi do očaja, kako bismo prestali da se uzdamo u sebe i putem vere prihvatili blagodat koja jedina spasava.

U svojim poslanicama, naročito Poslanici Galatima i Poslanici Rimljanima, on postavlja temelje učenja da hrišćanin više nije pod zakonom (osudom, nadležnošću, jurisdikcijom... zakona), već pod blagodaću (Rimljanima 6,14).

JOŠ JEDNOM:

1. zakon (zahtev za savršenstvom) stvara pobunu i očaj, dok jedino „jednosmerna ljubav“ od Boga ka čoveku tj. blagodat donosi slobodu.

Pavle tvrdi da zakon uvek optužuje, a blagodat uvek oslobađa.

2. Hrišćanin, opravdan verom, više nije vezan zakonom kao sredstvom, načinom za postizanje Božje naklonosti, čime se ukida, otklanja, neutrališe pritisak krivice i sramote. Sramota i krivica parališu, a blagodat pokreće čoveka.

Prethodno objašnjeno je suština duhovne borbe koju većina religijskih sistema previđa, fokusirajući se samo na moralisanje, spoljašnje držanje zakona i spoljašnju svetost.

Većina religijskih sistema ide na ruku neprijatelju stvarajući svojim plitkim, uskogrudim, cepidlačećim, farisejskim objašnjenjem duhovnih stvarnosti svojevrsan duhovni zatvor.

U tom duhovnom zatvoru neprijatelj kao oružje protiv čoveka ne koristi samo greh, zakon i krivicu i sramotu kao urođeni odgovor na greh, već ih kroz ta nametnuta pogrešna objašnjenja duhovnih stvarnosti pojačava do stanja potpunog beznađa, očaja i ropstva.

Evo kako su taj mehanizam ropstva koji funkcioniše kroz krivicu i sramotu U PRAKSI opisali protestantski teolozi:

1. Krivica kao pravni pritisak: Krivica je usmerena na ono što smo uradili. Neprijatelj (Biblija ga naziva tužitelj, opadač) koristi zakon da bi stalno podsećao čoveka na prestup. Taj pritisak stvara strah od kazne, a strah parališe ljubav. Čovek koji se plaši Boga ne može da ga voli; on samo pokušava da ga „umilostivi“, što je opet oblik trgovine i ropstva.

2. Sramota kao ontološki pritisak: Sramota je mnogo dublja i opasnija – ona je usmerena na ono što jesmo. Dok krivica kaže „pogrešio si“, sramota kaže „ti si greška“. Sramota tera čoveka da se krije (kao Adam u vrtu). Kada se čovek krije od Boga, on prekida jedini dotok sile koja može da ga promeni.

3. Mehanizam ropstva: Neprijatelj zna da čovek koji se oseća prljavo i bezvredno nema hrabrosti da pristupi prestolu blagodati. On koristi sramotu da ubedi osobu da je „previše duboko pala“ ili da je „licemerno“ ponovo tražiti oproštaj. Tako osoba ostaje u grehu ne zato što ga nužno voli, već zato što POGREŠNO oseća da nema gde drugde da ode. Greh postaje tamnica, a sramota su rešetke.

Izlaz:

Samo nezasluživa milost tj. blagodat razbija ovaj mehanizam jer ona udara u koren:

1. Rešava krivicu: Hristova žrtva je zakonski dovoljna; Tužitelj više nema dokazni materijal.

2. Uklanja sramotu: Bog prihvata osobu i „oblači je“ u Hristovu pravdu. Čovek više nije „prljav“, već je prihvaćen u Božiju porodicu kao „sin/ćerka“.

Znači:

Kada taj pritisak nestane, nestaje i „sila greha“. Čovek više ne beži od Boga, već ka Bogu, čak i kada padne. To je jedina sloboda koja suštinski menja ljudsko srce, a ne samo spoljašnje ponašanje, s obzirom da je svaki pokušaj da se sramota pobedi sopstvenom svetošću zapravo „farisejska zamka“ koja samo pojačava ropstvo.

Hvala i slava Bogu na ovom mehanizmu spasenja, ovoj radosnoj vesti!

12 minutes ago, καιnos said:

Zakon kao sila grijeha, mogao si dati malo veći uvod. Što Dekalog ima sa našim grijesima. Jednostavno on je ogledao. Kad si prljav vidiš se u ogledalu i onda trebaš vodu da opereš lice. Tako u Zakonu vidiš da si sagriješio, i onda trebaš Kristovu krv da te očisti od grijeha

Verovatno si video i na fb grupi Evađelje da su mi odgovorili kao ti, pa da sam ih podsticao da misle i više od toga... i ništa. Zato sam ovde koknuo ceo odgovor, pre svega sa duhovno-psihološkom pozadinom, razlozima, pa sada hajmo na diskusiju... kad stignem... rekoh ti da radim sređivanje one knjige o verskom zlostavljanju i da mi je to prioritet. Ovde kad stignem, za sada...

11 hours ago, Bezuslovni said:

ZAKON JE SILA GREHA:

Glavni razlog zašto je zakon sila greha je zato što kroz pritisak krivice i sramote koju greh izaziva (s obzirom da ne može svojom silom savršeno držati, ispunjavati zakon) čovek upada u začaranu spiralu sve većeg greha, sumnje, neverstva, krivice i sramote, pobune... i tone sve dublje.

Loša ideja. Zakon je dobar jer ukazuje što je grijeh a što je vrlina. Kad doznaš što je grijeh onda to nije opterećenje već kreneš u sebe, analiziraš, ravnaš te stavke grijeha sa svojom nutrinom ili savješću te nakon toga si na čistom. Ako dalje griješiš sam sebe osuđuješ i treba da osuđuješ jer je to proces popravljanja. Nekad si mogao po noći doći pod susjedovu jabuku i trgati grane,brati sve, a kad se malo popraviš dogodi se da u prolazu ubereš jednu jabuku sa grane ili na zemlji i kažeš "nisam trebao, i to je grijeh koliko god malen bio". I ta je osuda sebe dobra i važna jer ćeš uskoro vidjeti susjeda koji se nešto muči, pomoći mu i zamoliti ga koju jabuku sa zemlje. I dobro ćeš proći. Uskoro ćeš mu moći priznati za svoje velike noćne krađe njegovih jabuka i tražiti ga da primi tvoju nadoknadu za to...jer svoje grijehe nije samo važno priznati Bogu i čovjeku, valja i ispravljati i nadoknađivati što si namjerno napravio. Naprimjer biblijska sedma godina oprosta duga je loša ako i nakon 20 godina ne stekneš bogatstvo pa kažeš susjedu-niusam ti mogoa vratiti onaj dug kroz sedam godina ili pak priznati-bio sam zao i čekao sam da prođe sedam godina pa da mi moraš oprostiti. I nakon 77 godina ima da iz svog bogatstva vratiš susjedu ili njegovom sinu ono što si bio dužan a nisi na vrijeme mogao vratiti. Ima da svoje obveze vraćanja susjedu duga nametneš i na svoju djecu do 3-4 koljena, da ih odgojiš dobro i da na miru umreš u vjeri da će oni ispraviti tvoje grijehe dugovan ja.

11 hours ago, Bezuslovni said:

Jedini izlaz je blagodat tj. nezausluživa milost, naklonost, dobrota, kao i praštanje koje skida krivicu i sramotu. Čovek oslobođen tog pritiska, siguran u bezuslovnu ljubav i prihvatanje njega samog kao osobe, može da se grehu suprotstavi ne svojom silom nego verom u Hristovu pomiriteljsku žrtvu.

LOŠE TI JE PISANJE MOMAK. Gdje je ovdje rečenica o kajanju, riječ "kajanje" ? Milost dolazi i od Boga i od ljudi (može a i nemora) kad se otvoreno kaješ, ne griješiš više i ispravljaš što se ispraviti može.

Dalje mi se ne dadne čitati tvoj tekst, čitam malo i vidim površnost, nepreciznost i onda tu slijede klasične pričice o Isusovoj milosti praštanja i spašavanja. Ne možeš ti doći susjedu i pričati mu kako si postao kršćanin,došao pod Isusovu milost,praštanje i slobodu od susjeda i cijelog svijet jer si konačno Kristov, te da su tvoji prošli grijesi prema susjedu nevažni. Ima da ti kažeš susjedu-vidim da ti kopaš taj kanal za dovodnu cijev za vodu, ja ću to tebi kopati narednih 5 dana jer sam ti dužan, jer sam bio lopov i nanio ti štete, tako ćeš mi lakše oprostiti a i Bog (Krist) će mi lakše oprostiti. Tvom susjedu ne treba pričica - sad smo svi braća i trebamo sve djeliti, ove godine ćemo ja i ti pojesti tvoje jabuke da ne propadnu.

Slape,

fantastično je koliko si ti u moj tekst učitao ono što hoćeš da vidiš, sva tvoja predubeđenja, predrasude... koliko ustvari nisi ni čitao šta sam napisao već si odgovarao tj. napadao zamišljenog protivnika koji ti je uzdrmao koncept, paradigmu... toga što ti veruješ.

niti sam gde pomenuo da je zakon loš, niti sam se bavio pokajanjem kao promenom stava, odnosa prema grehu, Bogu, drugima, sebi... jer to je druga tema. Sve si ti to učitao i video ono što nisam ni pomislio, a kamoli rekao. I baveći se pokajanjem napao si bez ikakvih valjanih argumenata a i razloga temu koja govori o jednom drugom aspektu cele priče.

prijatelju, ne znam šta bih ti rekao. Odnosno dobro znam, ali je najbolje da sam vidiš. Ako si u stanju... mada gledajući neki tvoj skorašnji post gde sebe hvališ kao najboljeg teologa (u stvari drugi te hvale, ili još preciznije, sebe hvališ tuđim rečima), ne očekujem takvu nemoguću misiju.

2 hours ago, Slap said:

Loša ideja. Zakon je dobar jer ukazuje što je grijeh a što je vrlina. Kad doznaš što je grijeh onda to nije opterećenje već kreneš u sebe, analiziraš, ravnaš te stavke grijeha sa svojom nutrinom ili savješću te nakon toga si na čistom. Ako dalje griješiš sam sebe osuđuješ i treba da osuđuješ jer je to proces popravljanja. Nekad si mogao po noći doći pod susjedovu jabuku i trgati grane,brati sve, a kad se malo popraviš dogodi se da u prolazu ubereš jednu jabuku sa grane ili na zemlji i kažeš "nisam trebao, i to je grijeh koliko god malen bio". I ta je osuda sebe dobra i važna jer ćeš uskoro vidjeti susjeda koji se nešto muči, pomoći mu i zamoliti ga koju jabuku sa zemlje. I dobro ćeš proći. Uskoro ćeš mu moći priznati za svoje velike noćne krađe njegovih jabuka i tražiti ga da primi tvoju nadoknadu za to...jer svoje grijehe nije samo važno priznati Bogu i čovjeku, valja i ispravljati i nadoknađivati što si namjerno napravio. Naprimjer biblijska sedma godina oprosta duga je loša ako i nakon 20 godina ne stekneš bogatstvo pa kažeš susjedu-niusam ti mogoa vratiti onaj dug kroz sedam godina ili pak priznati-bio sam zao i čekao sam da prođe sedam godina pa da mi moraš oprostiti. I nakon 77 godina ima da iz svog bogatstva vratiš susjedu ili njegovom sinu ono što si bio dužan a nisi na vrijeme mogao vratiti. Ima da svoje obveze vraćanja susjedu duga nametneš i na svoju djecu do 3-4 koljena, da ih odgojiš dobro i da na miru umreš u vjeri da će oni ispraviti tvoje grijehe dugovan ja.

LOŠE TI JE PISANJE MOMAK. Gdje je ovdje rečenica o kajanju, riječ "kajanje" ? Milost dolazi i od Boga i od ljudi (može a i nemora) kad se otvoreno kaješ, ne griješiš više i ispravljaš što se ispraviti može.

Dalje mi se ne dadne čitati tvoj tekst, čitam malo i vidim površnost, nepreciznost i onda tu slijede klasične pričice o Isusovoj milosti praštanja i spašavanja. Ne možeš ti doći susjedu i pričati mu kako si postao kršćanin,došao pod Isusovu milost,praštanje i slobodu od susjeda i cijelog svijet jer si konačno Kristov, te da su tvoji prošli grijesi prema susjedu nevažni. Ima da ti kažeš susjedu-vidim da ti kopaš taj kanal za dovodnu cijev za vodu, ja ću to tebi kopati narednih 5 dana jer sam ti dužan, jer sam bio lopov i nanio ti štete, tako ćeš mi lakše oprostiti a i Bog (Krist) će mi lakše oprostiti. Tvom susjedu ne treba pričica - sad smo svi braća i trebamo sve djeliti, ove godine ćemo ja i ti pojesti tvoje jabuke da ne propadnu.

Ma nije točno. Kad saznas sto je grijeh znas da si kriv i kaješ se ,čim si spoznao svoj grijeh žao ti je ,ali i znaš da te je Krist milošću po vjeri ,oslobodio zauvijek,Kristu dolazis sa grijehom i moliš Njega za oprost (źao ti je ) i znas da ti je oprosteno . Kristu smo duzni pokajanje izreći (priznati grijehe),ljudima ne. Ljudima bezuvjetno moramo oprostiti. Ne trebaju doci pred nas ili mi pred njih.

1 hour ago, Magdalena said:

Kristu smo duzni pokajanje izreći (priznati grijehe),ljudima ne.

Matej 5:23-25 ... Isus upozorava da budemo dužni onom koga smo povrijedili. I žrtva prašta lakše ako smo joj došli izreći priznanje i žal.

8 minutes ago, Slap said:

Matej 5:23-25 ... Isus upozorava da budemo dužni onom koga smo povrijedili. I žrtva prašta lakše ako smo joj došli izreći priznanje i žal.

Da se pomirimo s braćom (vjernicima) o tome govori. Ne da nabrajamo sve sto smo im učinili.

Niti govori da se pomirimo s onima koji nam nisu braća ,nego da im oprostimo.

9 minutes ago, Magdalena said:

Da se pomirimo s braćom (vjernicima) o tome govori. Ne da nabrajamo sve sto smo im učinili.

Niti govori da se pomirimo s onima koji nam nisu braća ,nego da im oprostimo.

Zanemarila si najvažniju rečenicu Isusovu na kraju: "

Matej 5,25

Sporazumi se bez otezanja s protivnikom svojim, dok si još usput s njim

...dakle i sa onima koji nam nisu braća po vjeri...no ni to mi ne možemo znati...sa neznancem se možemo zakačiti a naši putovi se tada još lakše zagube a da nismo sa njim razriješili problem...bez odlaganja trebamo priznati svoje zlo ako smo mu napravili i tražiti oprost, a nevažno je hoće li nam on oprost dati ili neće...važno je da smo zatražili.

34 minutes ago, Slap said:

Zanemarila si najvažniju rečenicu Isusovu na kraju: "

Matej 5,25

Sporazumi se bez otezanja s protivnikom svojim, dok si još usput s njim

...dakle i sa onima koji nam nisu braća po vjeri...no ni to mi ne možemo znati...sa neznancem se možemo zakačiti a naši putovi se tada još lakše zagube a da nismo sa njim razriješili problem...bez odlaganja trebamo priznati svoje zlo ako smo mu napravili i tražiti oprost, a nevažno je hoće li nam on oprost dati ili neće...važno je da smo zatražili.

Naravno da cemo reci oprosti ,onima kojima uspjiemo doći , no neki ljudi ne dozvole da im ista kazes za svoju obranu ,nekomoli ,oprosti.