Čitajući Evanđelja i Djela apostolska, svjedoci smo mnogih čudesa koja su učinili Isus, njegovi učenici i sljedbenici. Nisam nešto posebno čitao o čudima u crkvi prvih par stoljeća. U srednjem vijeku rijetko nalazimo neke spise da govore o tom pitanju. Danas imamo crkve čija je primarna zadaća da samo liječe. E sada, druga je tema jesu li ta čuda od Boga ili nisu. Da li ste vi bili svjedoci nekog čuda? Našao sam na facebooku jedan članak što je poznati teolog Augustin mislio o istima.

Jeste li znali da je Augustin iz Hipona postavio temelje za pomak Crkve udaljavanjem od očekivanja nadnaravne Božje sile, ali je kasnije sam povukao svoja ranija uvjerenja nakon što je osobno svjedočio obnovi čudesa, ozdravljenjima bolesnih i oslobođenjima od demona?

U razdoblju od 380. do 400. godine, Augustin je na čudesa gledao prvenstveno kao na temeljne znakove te je upozoravao na pretjeranu ovisnost o vidljivim čudesima. Smatrao je da su čudesni znakovi dani ponajprije radi potvrde vjere u začetku Crkve, te da se nakon što je vjera uspostavljena, više ne trebaju očekivati u redovitom životu Crkve.

U Traktatima o Evanđelju po Ivanu (24,1), Augustin objašnjava da su čudesa imala određenu svrhu, pišući:

„Jer ta su čudesa bila učinjena da potvrde vjeru; a kada je vjera potvrđena, prestala su.“

Zatim upozorava da vjera ne smije ostati vezana uz vanjske znakove:

„Duša se ne smije uvijek baviti vidljivim stvarima; jer navikavanjem na njih hladi se i gubi žar koji je nekoć zapalila novost.“

Njegova je briga bila da stalna ovisnost o vidljivim znakovima može umanjiti duhovni žar.

Takve su pretpostavke snažno oblikovale crkvenu kulturu, odvodeći je od očekivanja krštenja u Duhu Svetom, darova Duha i redovitih očitovanja nadnaravne sile. Ovaj okvir utjecao je i na kasnije teologe poput Tome Akvinskog (1225.–1274.), koji je doduše priznavao da Bog i dalje čini čudesa, ali je učio da su znakovni darovi uglavnom bili namijenjeni utemeljenju Crkve, a ne kao norma za svakodnevni crkveni život. Jean Calvin (1509.–1564.) razvio je slično razmišljanje, snažno promičući oblik cezacionizma koji je postao utjecajan unutar reformirane teologije i ostao takav do danas.

No nešto se promijenilo u Augustinovim kasnijim godinama.

Oko 412. godine, izvještaji o ozdravljenjima počeli su se širiti u Hiponu. Isprva oprezan, Augustin je neke tvrdnje smatrao pretjeranima. Međutim, ubrzo su se ozdravljenja počela događati javno, u lokalnim crkvama, među običnim vjernicima.

Kako je razgovarao s onima koji su bili ozdravljeni i kako je osobno svjedočio čudesima tijekom bogoslužja, Augustin je bio prisiljen na teološko preispitivanje.

U djelu O Državi Božjoj, knjiga 22, poglavlje 8, Augustin dokumentira više od sedamdeset provjerenih čudesa, te priznaje da ih ima mnogo više. Bilježi otvaranje slijepih očiju, ozdravljenje uzetih, izlječenje kroničnih bolesti, nestanak tumora, oslobođenja od demona, pa čak i uskrsnuća od mrtvih po molitvama Crkve.

Osvrćući se na svoja ranija stajališta, kasnije piše:

„To sam rekao jer u to vrijeme još nisam znao da se i danas čudesa čine u ime Kristovo“

(Retractationes 1,13).

Zatim potvrđuje očekivanje Božje sile, pitajući:

„Koje čudo On neće učiniti, On koji je stvorio svijet? Zašto ne bismo i danas očekivali takva djela od Njega?“ (Enarrationes in Psalmos 65,4).

Unutar samo dvije godine od bilježenja čudesa, Augustin priznaje da ih više ne može sve zapisati, pišući:

„Toliko sam pritisnut obećanjem da dovršim ovo djelo da ne mogu zapisati sva čudesa koja poznajem“,

te potvrđuje:

„Demoni se izgone i bolesni se ozdravljaju po molitvama svete Crkve“ (O Državi Božjoj 22,8).

Povijest jasno pokazuje da Božja sila dana Crkvi po izlijevanju Duha Svetoga nije prestala. Ono što se često promijenilo bila su ljudska očekivanja; skepticizam je postupno bio zaogrnut teologijom koja ispovijeda vjeru u Boga, ali potajno sumnja u ono što je On još uvijek voljan i sposoban učiniti. - Preuzeto sa facebooka

12 hours ago, καιnos said:

Čitajući Evanđelja i Djela apostolska, svjedoci smo mnogih čudesa koja su učinili Isus, njegovi učenici i sljedbenici. Nisam nešto posebno čitao o čudima u crkvi prvih par stoljeća. U srednjem vijeku rijetko nalazimo neke spise da govore o tom pitanju. Danas imamo crkve čija je primarna zadaća da samo liječe. E sada, druga je tema jesu li ta čuda od Boga ili nisu. Da li ste vi bili svjedoci nekog čuda? Našao sam na facebooku jedan članak što je poznati teolog Augustin mislio o istima.

Jeste li znali da je Augustin iz Hipona postavio temelje za pomak Crkve udaljavanjem od očekivanja nadnaravne Božje sile, ali je kasnije sam povukao svoja ranija uvjerenja nakon što je osobno svjedočio obnovi čudesa, ozdravljenjima bolesnih i oslobođenjima od demona?

U razdoblju od 380. do 400. godine, Augustin je na čudesa gledao prvenstveno kao na temeljne znakove te je upozoravao na pretjeranu ovisnost o vidljivim čudesima. Smatrao je da su čudesni znakovi dani ponajprije radi potvrde vjere u začetku Crkve, te da se nakon što je vjera uspostavljena, više ne trebaju očekivati u redovitom životu Crkve.

U Traktatima o Evanđelju po Ivanu (24,1), Augustin objašnjava da su čudesa imala određenu svrhu, pišući:

„Jer ta su čudesa bila učinjena da potvrde vjeru; a kada je vjera potvrđena, prestala su.“

Zatim upozorava da vjera ne smije ostati vezana uz vanjske znakove:

„Duša se ne smije uvijek baviti vidljivim stvarima; jer navikavanjem na njih hladi se i gubi žar koji je nekoć zapalila novost.“

Njegova je briga bila da stalna ovisnost o vidljivim znakovima može umanjiti duhovni žar.

Takve su pretpostavke snažno oblikovale crkvenu kulturu, odvodeći je od očekivanja krštenja u Duhu Svetom, darova Duha i redovitih očitovanja nadnaravne sile. Ovaj okvir utjecao je i na kasnije teologe poput Tome Akvinskog (1225.–1274.), koji je doduše priznavao da Bog i dalje čini čudesa, ali je učio da su znakovni darovi uglavnom bili namijenjeni utemeljenju Crkve, a ne kao norma za svakodnevni crkveni život. Jean Calvin (1509.–1564.) razvio je slično razmišljanje, snažno promičući oblik cezacionizma koji je postao utjecajan unutar reformirane teologije i ostao takav do danas.

No nešto se promijenilo u Augustinovim kasnijim godinama.

Oko 412. godine, izvještaji o ozdravljenjima počeli su se širiti u Hiponu. Isprva oprezan, Augustin je neke tvrdnje smatrao pretjeranima. Međutim, ubrzo su se ozdravljenja počela događati javno, u lokalnim crkvama, među običnim vjernicima.

Kako je razgovarao s onima koji su bili ozdravljeni i kako je osobno svjedočio čudesima tijekom bogoslužja, Augustin je bio prisiljen na teološko preispitivanje.

U djelu O Državi Božjoj, knjiga 22, poglavlje 8, Augustin dokumentira više od sedamdeset provjerenih čudesa, te priznaje da ih ima mnogo više. Bilježi otvaranje slijepih očiju, ozdravljenje uzetih, izlječenje kroničnih bolesti, nestanak tumora, oslobođenja od demona, pa čak i uskrsnuća od mrtvih po molitvama Crkve.

Osvrćući se na svoja ranija stajališta, kasnije piše:

„To sam rekao jer u to vrijeme još nisam znao da se i danas čudesa čine u ime Kristovo“

(Retractationes 1,13).

Zatim potvrđuje očekivanje Božje sile, pitajući:

„Koje čudo On neće učiniti, On koji je stvorio svijet? Zašto ne bismo i danas očekivali takva djela od Njega?“ (Enarrationes in Psalmos 65,4).

Unutar samo dvije godine od bilježenja čudesa, Augustin priznaje da ih više ne može sve zapisati, pišući:

„Toliko sam pritisnut obećanjem da dovršim ovo djelo da ne mogu zapisati sva čudesa koja poznajem“,

te potvrđuje:

„Demoni se izgone i bolesni se ozdravljaju po molitvama svete Crkve“ (O Državi Božjoj 22,8).

Povijest jasno pokazuje da Božja sila dana Crkvi po izlijevanju Duha Svetoga nije prestala. Ono što se često promijenilo bila su ljudska očekivanja; skepticizam je postupno bio zaogrnut teologijom koja ispovijeda vjeru u Boga, ali potajno sumnja u ono što je On još uvijek voljan i sposoban učiniti. - Preuzeto sa facebooka

ISUS KRIST isti je jučer,danas i sutra. Zauvijek.

Mene osobno Bog je ozdravio prije 30 g. Hvala ti Isuse Kriste Gospodine moj i Bože moj. Znala sam da mi nitko ne moze pomoci nego Bog . Nisam doktorima vjerovala ni mrvu ,cijelo svoje pouzdanje stavila sam u Krista išla kod svecenika po bolesnicko pomazanje (odnijeli su me na moju inicijativu ) i prije nego je svecenik poceo moliti ,a poznavao me je ,dok mi je prilazio ja sam potpuno iscjeljena bila. Vjera je ključ ja to svima i uvijek ponavljam.

Druge su potvrde čuda molitve koje se ostvaruju . Od jednog mog prijatelja kci je dobila mozdani udar dok je dojila dijete ,toliko tezak mozdani da su doktori rekli da su joj šanse nikakve i da ,ako i preživi nece biti sposobna ni za sra jer su jos osteceni svi centri u mozgu ,a to su mi osobno rekli njeni roditelji jer smo se vidjeli kad su dosli iz bolnice. Rekla sam trebate moliti Boga Oca da je ozdravi u Ime Isusa Krista jer On to može, jedini ,nema padanja pred lijecnicima i njihovim dijagnozama ,a ja sam isla kuci i putem do kuce molila i plakala na glas gledajuci u nebesa ,zazivala Boga da je oživi(doslovno ) jer samo On to može . Nisam sumnjala ni malo . Stvarno sam vjerovala da može i da hoće . I znate sto je bilo ? Petra se probudila ,odmah pitala gdje mij je dijete ,donesite mi ga da ga podojim. Ni traga nema od moždanog udara ni dan danas. Vjerujte ljudi .Bog je naš Spasitelj,Liječnik,Učitelj ,Savjetodavac,Životodavac,Svemoguci Gospodin Bog. Amen.

Sve lezi u uvjerenju, tj vjeri. Ako je vjera jaka onda to daje , shodno uvjerenju rezultate..ako nestane vjere povuku se i 'cuda' . I Isus potvdjuje ovo kada veli 'vjera te je izlijecila'.

P.S. I mene je Bog izlijecio od ' neizljecive' bolesti.

Edited December 21, 2025Dec 21 by Bostan