Jump to content
View in the app

A better way to browse. Learn more.

KršćanskiChat

A full-screen app on your home screen with push notifications, badges and more.

To install this app on iOS and iPadOS
  1. Tap the Share icon in Safari
  2. Scroll the menu and tap Add to Home Screen.
  3. Tap Add in the top-right corner.
To install this app on Android
  1. Tap the 3-dot menu (⋮) in the top-right corner of the browser.
  2. Tap Add to Home screen or Install app.
  3. Confirm by tapping Install.

Biblija vs. Tradicija 2 members have voted

  1. 1. Je li za tumačnje biblijskih doktrina potrebna samo Biblija, ili trebamo koristiti tradiciju

    • Samo Biblija/Sveto Pismo
    • Tradicija/Crkveno učiteljstvo
      0

Please sign in or register to vote in this poll.

Featured Replies

  • Spirit Junkie

Znamo da protestanti temelje svoje učenje na Sola Scripturi i u međusobnim raspravama koriste samo Bibliju. Za katolike i pravoslavce to nije dostatno te se oslanjaju još na Tradiciju ili Sveto Predanje i Magisterij ili Crkveno Učiteljstvo. Baš imamo slučaj gdje Maki brani učenje "Molitva anđelima" uz pomoć apokrifa i svetitelja, tj. tradicija isto predstvlja učenja kšćanskih i crkvenih otaca. Što vi mislite po ovom pitanju?

585883753_122112741279039006_7851631421495497630_n.jpg

Padanje je iskustvo. Borba je karakter. Ne predati se je život!

Naravno da je potrebno imati Sveto Predanje. Sveto Pismo nam samo za sebe kaže da je ponekad teško razumljivo i podložno iskrivljavanjima koja vode u propast:

"16. Kao što govori o ovome i u svima svojim Poslanicama, u kojima su neka mjesta teško razumljiva. koja neuki i neutvrđeni izvrću, kao i ostala Pisma na svoju sopstvenu propast." (2 Petrova 3:16).

Dakle potreban nam je pouzdan tumač. Protestanti se vole pozivati na to da Biblija tumači samu sebe, ali vidimo da to u praksi samo dovodi do milion tumačenja koja se pozivaju na taj princip. Pa ispada da Biblija tumači samu sebe i kaže da je Isus Bog, ali i da tumači samu sebe i kaže da je Isus stvoreno biće. Kako je to moguće? Vrlo jednostavno. Taj princip da Biblija tumači samu sebe ustvari znači da onaj ko tumači tumači po svom nahođenju, a to pripisuje Bibliji.

Sv. Justin Ćelijski lijepo piše:

"Neki smatraju da rukovođom u tumačenju Svetoga Pisma može biti samo Sveto Pismo. Ali i ovo shvatanje je bremenito pagubnim posledicama. Jer Sveto Pismo nije živo biće da bi moglo čuti naša pitanja, naše nedoumice, i odgovarati na njih. Ono je prosto — nemo slovo, nema bukva. Uzimati njega za rukovođa u tumačenju njega samog, u samoj stvari znači — posredno uzeti za rukovođa svoj sopstveni razum, kojim čovek po svome nahođenju vezuje, spaja jedna mesta Svetoga Pisma sa drugima, i tako ih objašnjava. No pri takvom rukovodnom nečelu u tumačenju Svetoga Pisma, na kraju krajeva izlazi da tumačenja svetoga Pisma ima onoliko koliko i ljudi koji ga tumače. Ovaj metod kontekstualnog tumačenja Svetoga Pisma može biti veoma koristan, ali ne u njegovom racionalističkom izdanju, već pod rukovodstvom Crkve, kao nepogrešnog vođa kroz sve dubine i visine večnih božanskih istina Svetoga Pisma. Bez blagodatnog rukovodstva Crkve, ništa nije lakše čoveku nego zalutati u dušegubne zablude pri tumačenju bezdanih istina Svetog Otkrivenja Božjeg. To se vidi na svi­ma jereticima, jer uzimajući sebe za vođa kroz ponorne tajne božanskih istina svetoga Pisma, oni padaju u ponor svojih maštanja i ginu u svojim truležnim mislima. Nije dosta pozivati se na sveto Pismo, već se treba pozivati na njega kroz Crkvu i Crkvom."

Jedino Pravoslavna Crkva, koja je Sveto Pismo i sastavila i za koju apostol Pavle kaže da je stub i tvrđava istine, može biti pouzdani i ispravni tumač istina Svetoga Pisma. Sveto Pismo samo po sebi jeste samo zapisani dio šireg Svetog Predanja i kao takvo nije ništa autoritativnije od nepisanog dijela.

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

Ne razumem čemu opiranje principu da „Biblija tumači samu sebe“, njega nisu izmislili protestanti, on je poznat u svim hrišć. tradicijama i u sva vremena. On prosto znači da je najbolji vodič za razumevanje biblijskog teksta nije spoljni izvor, nego drugi biblijski tekstovi i unutrašnja logika biblijskog teksta. Ovaj princip podrazumeva da je Biblija celina, da su različite knjige Biblije, iako nastajale u različito vreme i od različitih autora, u unutrašnjoj teološkoj harmoniji. Biblija ima vlastitu teološku logiku, ona se ne tumači primarno filozofijom, tradicijom ili subjektivnim mišljenjem, nego u skladu s celinom biblijske poruke.

Ovaj princip su shvatali i (više ili manje) poštovali i takozvani crkveni oci i učitelji crkve, pa zbog toga mi njihovo mišljenje i uvažavamo, a koriste ga naravno i današnji teolozi. Dakle, princip „Biblija tumači samu sebe“ polazi od uverenja da Pismo poseduje unutrašnju logiku i autoritet. Crkveni autoriteti na čija tumačenja se pravoslavni oslanjaju su takođe koristili ovaj princip, bili su odlični poznavaoci Biblije, povezivali su tekst sa tekstom, jedan razumevali u svetlosti drugih. Ali pritom nisu bili nepogrešivi tumači, o čemu svedoči prosta činjenica da se među sobom nisu u potpunosti slagali po mnogim pitanjima, a još više činjenica da je na neka njihova teološka shvatanja očigledno više uticala npr. grčka filozofija i kultura u kojoj su se obrazovali i oblikovali, nego Biblija.

nadam se da sam bar malo doprineo ovoj temi.

Meni je cela ova stvar oko razumevanja i tumečenja Biblije bitna ne da bi bio pametan u diskusijama, već da bi bolje razumeo šta mi Bog govori, da bi mogao bolje da mu služim. Još kratko sam na ovoj zemlji, najbitnije mi je da jednog dana Bog izgovori kako je zadovoljan mojim pokušajem da mu ugodim.

Razumijevanje da Biblija ima internu koherentnost i jedinstvenu poruku i postojanje potrebe da se biblijski stihovi shvataju u kontekstu nije isto što i princip da Biblija tumači samu sebe. Takav princip ima za cilj da odstrani potrebu za vanjskim tumačem tj. Crkvom. Ali takvo tumačenje je neophodno kako bi se ustanovila jednoobraznost u shvatanju Pisma. Sveti Oci međusobno imaju određenih razmimoilaženja, svakako, ali to je daleko daleko manje nego razlike između protestantskih denominacija koje se ne mogu dogovoriti oko osnovnih stvari kao npr. da li je Isus Bog ili nije.

Sv. Vikentije Lerinski jako lijepo to izlaže:

"Ako je pisana reč Božja sveta, savršena i potpuno razumljiva pri dovođenju u vezu jednih mesta sa drugima, kakva je potreba dodavati tome još i autoritet crkvenog razumevanja Svetoga Pisma. Ta potreba se sastoji u tome, što Sveto Pismo, zbog same njegove uzvišenosti, ne shvataju svi u jednom istom smislu, nego jedan tumači njegove reči ovako, drugi onako, tako da se iz njega, kako izgleda, može izvući skoro onoliko smisala, koliko ima lju­di. Sveto Pismo po svome nahođenju objašnjava Novacijan, po svome Savelije, po svome Donat, Arije, Evnomije, Makedonije, po svome Fotin, Apolinarije, Priskilijan, Jovinijan, Pelagije, Celestin, po svome najzad Nestorije. Zbog toga je, pri ovakvom mnoštvu raznovrsnih zabluda, bezuslovno neophodno upravljati tok tumačenja proročkih i apostolskih Pisama po normi crkvenog i vaseljenskog poimanja njihovog (secun­dum ecclesiastici et catholici sensus normam)"

Crkva je napisala i sastavila Sveto Pismo, ona ga i tumači. U pravnom poretku najjače tumačenje zakona je tumačenje samog zakonodavca tj. autentično tumačenje. Tako je i sa Biblijom.

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

Nemam nikakav problem sa bilo kojim crkvenim učenjem dokle god je ono u skladu sa učenjem proroka, apostola i Gospoda Isusa Hrista. Čitam tumačenja svetih otaca kao i mišljenja današnjih teologa, i prihvatam sve za šta sam osvedočen da je u skladu sa Biblijom. Naravno postavlja se logično pitanje ko sam ja da prosuđujem reči svetih ljudi koji su možda život dali kao mučenici, ili mišljenja teologa koji decenijama istražuju pitanja vere?! Koliko god to nekome zastrašujuće izgledalo, Bog je na svakog od nas stavio odgovornost da mislimo svojom glavom, da imamo svoju veru i svoja ubeđenja, umesto da slepo prihvatamo mišljenja verskih autoriteta. Sam apostol Pavle - veći i važniji tumač vere od svih nakon njega - pohvalio je i nazvao plemenitim one koji su proveravali ono što ih je učio (Dela 17:11).

Što se tiče mojih ličnih verovanja, verovatno su bliža onome što piše u pravoslavnom ketehizisu od onoga što se trenutno uči na Bogoslovskom fakultetu recimo, gde uče da je Potop legenda, da je evolucija istinita i slično... Ako se osećaš pozvanim da ispravljaš krivoverja, eto posla koliko ti drago.

On 30. 11. 2025. at 21:40, Maki said:

Naravno da je potrebno imati Sveto Predanje. Sveto Pismo nam samo za sebe kaže da je ponekad teško razumljivo i podložno iskrivljavanjima koja vode u propast:

"16. Kao što govori o ovome i u svima svojim Poslanicama, u kojima su neka mjesta teško razumljiva. koja neuki i neutvrđeni izvrću, kao i ostala Pisma na svoju sopstvenu propast." (2 Petrova 3:16).

Dakle potreban nam je pouzdan tumač. Protestanti se vole pozivati na to da Biblija tumači samu sebe, ali vidimo da to u praksi samo dovodi do milion tumačenja koja se pozivaju na taj princip. Pa ispada da Biblija tumači samu sebe i kaže da je Isus Bog, ali i da tumači samu sebe i kaže da je Isus stvoreno biće. Kako je to moguće? Vrlo jednostavno. Taj princip da Biblija tumači samu sebe ustvari znači da onaj ko tumači tumači po svom nahođenju, a to pripisuje Bibliji.

Sv. Justin Ćelijski lijepo piše:

"Neki smatraju da rukovođom u tumačenju Svetoga Pisma može biti samo Sveto Pismo. Ali i ovo shvatanje je bremenito pagubnim posledicama. Jer Sveto Pismo nije živo biće da bi moglo čuti naša pitanja, naše nedoumice, i odgovarati na njih. Ono je prosto — nemo slovo, nema bukva. Uzimati njega za rukovođa u tumačenju njega samog, u samoj stvari znači — posredno uzeti za rukovođa svoj sopstveni razum, kojim čovek po svome nahođenju vezuje, spaja jedna mesta Svetoga Pisma sa drugima, i tako ih objašnjava. No pri takvom rukovodnom nečelu u tumačenju Svetoga Pisma, na kraju krajeva izlazi da tumačenja svetoga Pisma ima onoliko koliko i ljudi koji ga tumače. Ovaj metod kontekstualnog tumačenja Svetoga Pisma može biti veoma koristan, ali ne u njegovom racionalističkom izdanju, već pod rukovodstvom Crkve, kao nepogrešnog vođa kroz sve dubine i visine večnih božanskih istina Svetoga Pisma. Bez blagodatnog rukovodstva Crkve, ništa nije lakše čoveku nego zalutati u dušegubne zablude pri tumačenju bezdanih istina Svetog Otkrivenja Božjeg. To se vidi na svi­ma jereticima, jer uzimajući sebe za vođa kroz ponorne tajne božanskih istina svetoga Pisma, oni padaju u ponor svojih maštanja i ginu u svojim truležnim mislima. Nije dosta pozivati se na sveto Pismo, već se treba pozivati na njega kroz Crkvu i Crkvom."

Jedino Pravoslavna Crkva, koja je Sveto Pismo i sastavila i za koju apostol Pavle kaže da je stub i tvrđava istine, može biti pouzdani i ispravni tumač istina Svetoga Pisma. Sveto Pismo samo po sebi jeste samo zapisani dio šireg Svetog Predanja i kao takvo nije ništa autoritativnije od nepisanog dijela.

Ima jedna narodna, kaže: "Svaki cigo svoga konja hvali.", tako nekako i ovo... jedino mi, nitko drugi... i tako svi redom...

On 01. 12. 2025. at 16:09, Maki said:

Crkva je napisala i sastavila Sveto Pismo, ona ga i tumači. U pravnom poretku najjače tumačenje zakona je tumačenje samog zakonodavca tj. autentično tumačenje

Nije Crkva zakonodavac nego Bog. Bibliju i ne mozes razumjeti bez Duha Svetoga. Apostoli i proroci kad su zapisivali nisu se savjetovali sa starješinama ili sa zajednicom nego su po Duhu Svetom pisali ,ili im je direktno Krist govorio da zapišu. Sam Isus Krist govori i pokazuje :"Pisano je." A kako koja zajednica ,tumaci vidimo danas po denominacijama

Edited by Magdalena

7 hours ago, Dragan said:

Koliko god to nekome zastrašujuće izgledalo, Bog je na svakog od nas stavio odgovornost da mislimo svojom glavom, da imamo svoju veru i svoja ubeđenja, umesto da slepo prihvatamo mišljenja verskih autoriteta. Sam apostol Pavle - veći i važniji tumač vere od svih nakon njega - pohvalio je i nazvao plemenitim one koji su proveravali ono što ih je učio (Dela 17:11

Tako je Bog nam je dao razum da Ga spoznamo i svoju rijec u Bibliji da nam ne nedostaje nista potrebno za nasu vjeru i spasenje.Isus Krist je najbolji učitelj .

19 hours ago, Obični prdac said:

Ima jedna narodna, kaže: "Svaki cigo svoga konja hvali.", tako nekako i ovo... jedino mi, nitko drugi... i tako svi redom...

Ali nije svaki "cigo" sastavio Bibliju. Šta misliš ko je tačno odredio da u Bibliju ulaze spisi koji danas ulaze, a ne neki drugi poput apokrifnih jevanđelja po Tomi, Judi, Petru, Mariji? Nije se dogodila neka direktna objava gdje je Bog pobrojao te spise svim ljudima, već su taj posao kodifikovanja teksta Pisma i prepoznavanja autentičnih apostolskih tekstova obavili Sveti Oci Crkve vođeni Duhom Svetim. Sa tim u vidu, logično je da ga isti ti Sveti Oci mogu pravilno i rastumačiti.

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

14 hours ago, Magdalena said:

Nije Crkva zakonodavac nego Bog. Bibliju i ne mozes razumjeti bez Duha Svetoga. Apostoli i proroci kad su zapisivali nisu se savjetovali sa starješinama ili sa zajednicom nego su po Duhu Svetom pisali ,ili im je direktno Krist govorio da zapišu. Sam Isus Krist govori i pokazuje :"Pisano je." A kako koja zajednica ,tumaci vidimo danas po denominacijama

Vidimo posljedice tog pristupa da navodno svako može tumačiti Bibliju. Doveo je do toga da postoji trilion protestantskih denominacija koje radikalno drugačije shvataju jedne te iste stihove. Očito je potreban pouzdan i jasno utemeljen tumač koji se neće zasnivati na nečijim subjektivnim osjećajima "prisustva Duha Svetoga".

Kada su se Izrailjci vratili iz Vavilona, značenje Svetog Pisma su im tumačile starješine, a ne svi pojedinačno:

"A Isus i Vanije i Serevija, Jamin, Akuv, Savetaj, Odija, Masija, Kelita, Azarija, Jozavad, Anan, Felaja i drugi Leviti poučavahu narod zakonu, i narod stajaše na mjestu.

I čitahu knjigu, zakon Božji, razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaše što se čitaše." (Nemijina 8:7-8).

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

18 hours ago, Maki said:

Ali nije svaki "cigo" sastavio Bibliju. Šta misliš ko je tačno odredio da u Bibliju ulaze spisi koji danas ulaze, a ne neki drugi poput apokrifnih jevanđelja po Tomi, Judi, Petru, Mariji? Nije se dogodila neka direktna objava gdje je Bog pobrojao te spise svim ljudima, već su taj posao kodifikovanja teksta Pisma i prepoznavanja autentičnih apostolskih tekstova obavili Sveti Oci Crkve vođeni Duhom Svetim. Sa tim u vidu, logično je da ga isti ti Sveti Oci mogu pravilno i rastumačiti.

Ima više njih koji kažu da su baš oni...

1 hour ago, Obični prdac said:

Ima više njih koji kažu da su baš oni...

Ali nemaju svi istorijske dokaze da to potkrijepe.

„Proces kanonizacije bio je relativno dug i izrazito fleksibilan i odvojen; razne knjige u upotrebi prepoznate su kao nadahnute, ali crkveni oci su bez srama ili kritike primijetili kako su neki smatrali određene knjige kanonskim, a druge ne. Novo kršćanstvo pretpostavilo je da je kroz Duha odabir kanonskih knjiga dovoljno „siguran“ za potrebe crkve. Nadahnuće, treba naglasiti, nije bilo ni razdorno ni odlučujuće mjerilo. Tek kada je kanon postao samorazumljiv, tvrdilo se da se nadahnuće i kanoničnost podudaraju, a ta podudarnost postala je pretpostavka protestantske ortodoksije (npr. autoritet Biblije kroz nadahnuće Duha Svetoga). (...) Atanazije, aleksandrijski biskup iz 4. stoljeća i značajan teolog, razgraničio je kanon i riješio spor između Istoka i Zapada. Na principu uključivosti prihvaćeni su i Otkrivenje i Poslanica Hebrejima (kao dio Pavlovog korpusa). 27 knjiga Novog zavjeta - i samo one - proglašene su kanonskim. U grčkim crkvama još uvijek je bilo kontroverzi oko Otkrivenja, ali u Latinska Crkva, pod utjecajem Jeronima, prihvatila je Atanazijevu odluku.

"The process of canonization was relatively long and remarkably flexible and detached; various books in use were recognized as inspired, but the Church Fathers noted, without embarrassment or criticism, how some held certain books to be canonical and others did not. Emerging Christianity assumed that through the Spirit the selection of canonical books was “certain” enough for the needs of the church. Inspiration, it is to be stressed, was neither a divisive nor a decisive criterion. Only when the canon had become self-evident was it argued that inspiration and canonicity coincided, and this coincidence became the presupposition of Protestant orthodoxy (e.g., the authority of the Bible through the inspiration of the Holy Spirit). (...) Athanasius, a 4th-century bishop of Alexandria and a significant theologian, delimited the canon and settled the strife between East and West. On a principle of inclusiveness, both Revelation and Hebrews (as part of the Pauline corpus) were accepted. The 27 books of the New Testament—and they only—were declared canonical. In the Greek churches there was still controversy about Revelation, but in the Latin Church, under the influence of Jerome, Athanasius’ decision was accepted."

https://www.britannica.com/topic/biblical-literature/Late-2nd-century-canons

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

25 minutes ago, Maki said:

Ali nemaju svi istorijske dokaze da to potkrijepe.

„Proces kanonizacije bio je relativno dug i izrazito fleksibilan i odvojen; razne knjige u upotrebi prepoznate su kao nadahnute, ali crkveni oci su bez srama ili kritike primijetili kako su neki smatrali određene knjige kanonskim, a druge ne. Novo kršćanstvo pretpostavilo je da je kroz Duha odabir kanonskih knjiga dovoljno „siguran“ za potrebe crkve. Nadahnuće, treba naglasiti, nije bilo ni razdorno ni odlučujuće mjerilo. Tek kada je kanon postao samorazumljiv, tvrdilo se da se nadahnuće i kanoničnost podudaraju, a ta podudarnost postala je pretpostavka protestantske ortodoksije (npr. autoritet Biblije kroz nadahnuće Duha Svetoga). (...) Atanazije, aleksandrijski biskup iz 4. stoljeća i značajan teolog, razgraničio je kanon i riješio spor između Istoka i Zapada. Na principu uključivosti prihvaćeni su i Otkrivenje i Poslanica Hebrejima (kao dio Pavlovog korpusa). 27 knjiga Novog zavjeta - i samo one - proglašene su kanonskim. U grčkim crkvama još uvijek je bilo kontroverzi oko Otkrivenja, ali u Latinska Crkva, pod utjecajem Jeronima, prihvatila je Atanazijevu odluku.

"The process of canonization was relatively long and remarkably flexible and detached; various books in use were recognized as inspired, but the Church Fathers noted, without embarrassment or criticism, how some held certain books to be canonical and others did not. Emerging Christianity assumed that through the Spirit the selection of canonical books was “certain” enough for the needs of the church. Inspiration, it is to be stressed, was neither a divisive nor a decisive criterion. Only when the canon had become self-evident was it argued that inspiration and canonicity coincided, and this coincidence became the presupposition of Protestant orthodoxy (e.g., the authority of the Bible through the inspiration of the Holy Spirit). (...) Athanasius, a 4th-century bishop of Alexandria and a significant theologian, delimited the canon and settled the strife between East and West. On a principle of inclusiveness, both Revelation and Hebrews (as part of the Pauline corpus) were accepted. The 27 books of the New Testament—and they only—were declared canonical. In the Greek churches there was still controversy about Revelation, but in the Latin Church, under the influence of Jerome, Athanasius’ decision was accepted."

https://www.britannica.com/topic/biblical-literature/Late-2nd-century-canons

I što si sad dobio s tim silnim tekstom?
Reci to rimokatolicima pa da vidiš... druge nema smisla spominjati...

19 hours ago, Maki said:

Vidimo posljedice tog pristupa da navodno svako može tumačiti Bibliju. Doveo je do toga da postoji trilion protestantskih denominacija koje radikalno drugačije shvataju jedne te iste stihove. Očito je potreban pouzdan i jasno utemeljen tumač koji se neće zasnivati na nečijim subjektivnim osjećajima "prisustva Duha Svetoga".

Kada su se Izrailjci vratili iz Vavilona, značenje Svetog Pisma su im tumačile starješine, a ne svi pojedinačno:

"A Isus i Vanije i Serevija, Jamin, Akuv, Savetaj, Odija, Masija, Kelita, Azarija, Jozavad, Anan, Felaja i drugi Leviti poučavahu narod zakonu, i narod stajaše na mjestu.

I čitahu knjigu, zakon Božji, razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaše što se čitaše." (Nemijina 8:7-8).

Slažem se. No crkvene dogme su upitne. Jednako i tumači Biblije danas. Tesko je naci Kristocentricno timacenje. Bogu hvala pa imamo načina učiti. Meni je Biblija temelj. Rella sam vec da sam rimokatolik ,ali ja pola od rituala i molitvi ne koristim. Imam svoje molitve ,najcece psalme citiram kad molim . A svecima se ne molim Samo Bogu.Ne plazim oko kipova niti trazim da me kameni kip zagovara kod Živog Boga . Svima nam je bitno da znamo koji su znaci spasenja ,kako ispravno moliti i zahvaljivati Bogu. I ljubiti Boga. Zato je Biblija ključ. Pripadnici razlicitih denominacija ne oslanjaju se na Bozju riječ nego za crkvena pravila i tradiciju. To je kad vidis sto rade da u nesvjest padneš od žalosti. Ja slusam Dereka Princa ,nie vise među nama ,ali imaju videozdpisu njegovi i svaki bi krscanin trebao preslušati sve njegove propovijedi.Nenadmasiv sluga Bozji u novije vrijeme. Pravoslane Antonia sa Litija u Bg i Rafaila Boljevica manastir Podmajne. Njega i osobno poznajem . Ali i i kod njih ima ono sto Bog izricito zabranjuje ,molitve ljudima. Ja kad to čujem molim Isusu Kristu da im oprosti ,usporedo dok oni izgovaraju molitvu nekom čovjeku .Najbolji tumac Biblije danas je pastor Aleksandar Trajkovski . On je baš Kristocentričan, Biblijski. Bivsi je rimokatolik,danas baptist. Svaki dan uz citanje Bibljije odslusam neko od predavanja ,redovito pratim i Tomislava Terzina ,ne slušam potpuno nikoga osim Boga jer po Bibliji imamo mogucnost svakog provjeriti, ali kod svakog predavača se osjeti kojoj denominaciji pripada osim Dereku Princu i Aleksandru Trajkovskom. A njavaznije da ispravno tumače milost ,obracenje i spasenje.

41 minutes ago, Magdalena said:

Slažem se. No crkvene dogme su upitne. Jednako i tumači Biblije danas. Tesko je naci Kristocentricno timacenje. Bogu hvala pa imamo načina učiti. Meni je Biblija temelj. Rella sam vec da sam rimokatolik ,ali ja pola od rituala i molitvi ne koristim. Imam svoje molitve ,najcece psalme citiram kad molim . A svecima se ne molim Samo Bogu.Ne plazim oko kipova niti trazim da me kameni kip zagovara kod Živog Boga . Svima nam je bitno da znamo koji su znaci spasenja ,kako ispravno moliti i zahvaljivati Bogu. I ljubiti Boga. Zato je Biblija ključ. Pripadnici razlicitih denominacija ne oslanjaju se na Bozju riječ nego za crkvena pravila i tradiciju. To je kad vidis sto rade da u nesvjest padneš od žalosti. Ja slusam Dereka Princa ,nie vise među nama ,ali imaju videozdpisu njegovi i svaki bi krscanin trebao preslušati sve njegove propovijedi.Nenadmasiv sluga Bozji u novije vrijeme. Pravoslane Antonia sa Litija u Bg i Rafaila Boljevica manastir Podmajne. Njega i osobno poznajem . Ali i i kod njih ima ono sto Bog izricito zabranjuje ,molitve ljudima. Ja kad to čujem molim Isusu Kristu da im oprosti ,usporedo dok oni izgovaraju molitvu nekom čovjeku .Najbolji tumac Biblije danas je pastor Aleksandar Trajkovski . On je baš Kristocentričan, Biblijski. Bivsi je rimokatolik,danas baptist. Svaki dan uz citanje Bibljije odslusam neko od predavanja ,redovito pratim i Tomislava Terzina ,ne slušam potpuno nikoga osim Boga jer po Bibliji imamo mogucnost svakog provjeriti, ali kod svakog predavača se osjeti kojoj denominaciji pripada osim Dereku Princu i Aleksandru Trajkovskom. A njavaznije da ispravno tumače milost ,obracenje i spasenje.

Pa ne tražiš od neživog kipa da te zastupa pred Bogom, tražiš od živog svetitelja koji je pred Bogom, a koji je naslikan na ikoni da te on zastupa pred Bogom.

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

upravo, Maki said:

Pa ne tražiš od neživog kipa da te zastupa pred Bogom, tražiš od živog svetitelja koji je pred Bogom, a koji je naslikan na ikoni da te on zastupa pred Bogom.

Ne trazim . Tražim od Oca po Isusu Kristu Živom. Isus Krist me voli više nego i jedan čovjek. Oni me i ne poznaju niti znaju sto mi je potrebno. On je moj zastupnik pred Ocem ,Velikosvecenik .Bog.

Edited by Magdalena

1 hour ago, Magdalena said:

Ne trazim . Tražim od Oca po Isusu Kristu Živom. Isus Krist me voli više nego i jedan čovjek. Oni me i ne poznaju niti znaju sto mi je potrebno. On je moj zastupnik pred Ocem ,Velikosvecenik .Bog.

Ne vidim zašto misliš da je to suprotno sa ovim što sam ja napisao.

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

1 hour ago, Maki said:

Ne vidim zašto misliš da je to suprotno sa ovim što sam ja napisao.

Pa u suprotnosti je sa Bozjim Zakonom:Izlazak 23,24 Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj.

Izlazak 23,25 Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa ću blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.

7 minutes ago, Magdalena said:

Pa u suprotnosti je sa Bozjim Zakonom:Izlazak 23,24 Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj.

Izlazak 23,25 Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa ću blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest

Pa nisu ikone paganski idoli niti su na ikonama prikazani paganski bogovi, već hrišćanski svetitelji.

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

2 minutes ago, Maki said:

Pa nisu ikone paganski idoli niti su na ikonama prikazani paganski bogovi, već hrišćanski svetitelji.

Pa kako znas kako je izgledala Djevica Marija? Kao da su je apostoli crtali?

7 minutes ago, Magdalena said:

Pa kako znas kako je izgledala Djevica Marija? Kao da su je apostoli crtali?

Zapravo jesu. Prvu ikonicu Bogorodice sa Hristom je naslikao sv. ap. Luka.

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

1 minute ago, Maki said:

Zapravo jesu. Prvu ikonicu Bogorodice sa Hristom je naslikao sv. ap. Luka.

Jeli kako ga drzi u narucju kao mali bebu?

10 minutes ago, Magdalena said:

Jeli kako ga drzi u narucju kao mali bebu?

Da.

Искони бѣ слово, и слово бѣ у бога, и богъ бѣ слово

On 08. 12. 2025. at 0:49, Obični prdac said:

Ima jedna narodna, kaže: "Svaki cigo svoga konja hvali.", tako nekako i ovo... jedino mi, nitko drugi... i tako svi redom...

 Svi su oni tobože „crkva“ a nije niko. Crkva je skrivena sasvim na drugom mjestu. Da katolici i pravoslavci i svi drugi nisu crkva jasno je iz proroštva o događanjima u posljednjem vremenu;

 Isus utvrđuje novi savez sa prvim  svecima doma Izraelovog početkom Milenijuma.  Jahve kaže za to vrijeme „Sklopit ću savez sa vama kad vas očitim od vaših grijeha“. Dakle trebaš katolike i pravoslavce pitati jesu li njihovi „sveci“ bili bez grijeha.

 I ne samo da se crkva budi tada i tamo, nego se za sve narode svijeta kaže da će imati obavezu hodočastiti Jeruzalem i da će ih u poičetku tamo voditi Židovi koji prežive i zateknu se u našem, nežidovskom svijetu. I što će raditi u Jeruzalemu? Idu se pokloniti Jehošui slušati nauk njegov i njegovih učenika da se upoznaju sa Božjim zakonom. Tog upoznavanja i primanja duhovnih znanje ne bi bilo da današnje crkve imaju  Božji blagoslov, da imaju nasljeđenu ranoapostolsku crkvu i njen nauk.

13 minutes ago, Magdalena said:

Jeli kako ga drzi u narucju kao mali bebu?

Za Krista stoji da se nalazi "u krilu Očevom". Lako je za malu bebu, objasni ti ovo. Imam uvide da to ne razumije niko od teologa svih današnji crkava i njihovih prošlih "svetih očeva". To je samo moje znanje kao trenutno najpametnijeg teologa na svijetu.

Edited by Slap

Gost
Odgovori na temu

Nedavno pregledavanje 0

  • No registered users viewing this page.
Background Picker
Customize Layout

Configure browser push notifications

Chrome (Android)
  1. Tap the lock icon next to the address bar.
  2. Tap Permissions → Notifications.
  3. Adjust your preference.
Chrome (Desktop)
  1. Click the padlock icon in the address bar.
  2. Select Site settings.
  3. Find Notifications and adjust your preference.