Medjugorje News

Vidjelica otkriva: Gospa je rekla da će neke duše ostati...

Katekizam Katoličke crkve u vezi čistilištu vrlo je jasan: „Oni koji umiru u milosti i prijateljstvu Božjem, ali nisu savršeno pročišćeni, i

Mi znamo da mrtvi ne znaju ništa. Tako piše u Božjoj riječi - Bibliji!

Tko se očisti za života Čist je, tko ne, ne može mrtav.

Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa. Nestaje i dobrote i zlobe njihove - svaka pomisao nestaje u grobu.

https://www.bitno.net/vijesti/svijet/trecina-katolickih-svecenika-u-engleskoj-zaredenih-nakon-1992-su-bivsi-anglikanski-svecenici/?fbclid=IwY2xjawONyhJleHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEeHlpCbx7ya4sx9f4PI0sL0TC_72H31eQrxGVaoEXrkPuJGAbeWZeJQ0VB7OM_aem_Bt-st3FqXfsaHaXbdANhPw

Vatikansko povjerenstvo glasalo protiv đakonica

VISOKO vatikansko povjerenstvo glasalo je protiv toga da se katolkinjama dopusti da budu đakonice, zadržavajući praksu Katoličke Crkve da svećenici mogu biti samo muškarci, prema izvješću predanom papi Lavu, koje je objavljeno danas.

Povjerenstvo je sa sedam glasova "za" i jednim "protiv" zaključilo da povijesna i teološka istraživanja "isključuju mogućnost" da se ženama dopusti da služe kao đakonice u ovom trenutku, ali je preporučilo da se to pitanje detaljnije prouči.

Bez definitivnog zaključka"

Prema izvješću, ocjena povjerenstva o tom pitanju temelji se na snažnom uvjerenju, ali "ne dopušta da se u ovom trenutku donese definitivan zaključak".

Pokojni papa Franjo osnovao je dva povjerenstva da prouče mogućnost da žene služe kao đakonice. Đakoni, za razliku od svećenika, ne mogu služiti misu.

Povjerenstva su zasjedala u tajnosti. Izvješće objavljeno u četvrtak prvi je put da su rezultati te rasprave objavljeni javnosti.

Pavao u pismu spominje đakonice

Papa Ivan Pavao II. zabranio je ženama da budu svećenice 1994., ali nije riješio pitanje đakonica.

Zagovornici te ideje ističu kao dokaz da su žene bile đakonice u ranim stoljećima Crkve. Jedna od njih, Feba, spominje se kao đakonica u pismu apostola Pavla.

https://www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/vatikansko-povjerenstvo-glasalo-protiv-djakonica/2737119.aspx?index_ref=naslovnica_najnovije_m

To je klizav teren za njih. Jer su svećenstvu pripisali određene atribute koji su toliko posebni, da im je sad teško žene ugurati u tu priču...

Papa govorio o transhumanizmu: Može li život bez umiranja uopće biti sretan?

Prenosimo opću audijenciju pape Lava XIV. od 10. prosinca.

Draga braćo i sestre, dobar dan! Dobro došli svi!

Otajstvo smrti oduvijek je u ljudskom biću pobuđivalo duboka pitanja. Ona se naime pokazuje kao najprirodniji, a istodobno i najneprirodniji događaj koji postoji. Prirodna je jer svako živo biće na zemlji umire. Neprirodna je jer želja za životom i vječnošću koju osjećamo za sebe i za osobe koje volimo čini da smrt vidimo kao osudu, kao „besmisao“.

Mnogi su drevni narodi razvili obrede i običaje povezane s kultom mrtvih, kako bi pratili i upamtili one koji su koračali prema vrhovnom otajstvu. Danas se, međutim, uočava drukčiji trend. Smrt se čini kao neka vrsta tabua, događaj koji treba držati podalje; nešto o čemu se govori tihim glasom, kako bismo izbjegli uznemiriti vlastitu osjetljivost i spokoj. Nerijetko se stoga izbjegava i posjet grobljima, gdje oni koji su nas pretekli počivaju čekajući uskrsnuće.

Što je dakle smrt? Je li ona doista posljednja riječ o našem životu? Samo si ljudsko biće postavlja to pitanje, jer jedino ono zna da mora umrijeti. Ali sama svijest o tome ne spašava ga od smrti; naprotiv, na neki ga način „opterećuje“ više nego sva druga živa stvorenja. Životinje pate, naravno, i shvaćaju da je smrt blizu, ali ne znaju da je smrt dio njihova određenja. Ne pitaju se o smislu, o svrsi, o ishodu života.

Promatrajući taj aspekt, trebalo bi onda pomisliti da smo paradoksalna stvorenja, nesretna ne samo zato što umiremo, nego i zato što imamo sigurnost da će se taj događaj dogoditi, premda ne znamo kako ni kada. Otkrivamo se svjesnima i istodobno nemoćnima. Vjerojatno odatle proizlaze česta potiskivanja, egzistencijalna bježanja pred pitanjem smrti.

Sveti Alfonz Marija de’ Liguori, u svom slavnom spisu pod naslovom Priprava za smrt, razmatra o odgojnoj vrijednosti smrti, ističući kako je ona velika učiteljica života. Znati da postoji, a osobito o njoj razmišljati, uči nas izabrati što zaista učiniti sa svojim životom. Moliti da bismo razumjeli ono što koristi za kraljevstvo nebesko i ostaviti po strani suvišno što nas veže uz prolazne stvari – to je tajna kako živjeti autentično, u svijesti da nas zemaljski hod pripravlja za vječnost.

Ipak, mnoge suvremene antropološke vizije obećavaju imanentne besmrtnosti; teoretiziraju produljenje zemaljskog života kroz tehnologiju. To je scenarij transhumanizma koji se probija u horizont izazova našega vremena. Može li znanost doista pobijediti smrt? No potom, može li sama znanost jamčiti da bi život bez umiranja ujedno bio i sretan život?

Kristovo uskrsnuće otkriva nam da smrt nije suprotstavljena životu, nego je njegov sastavni dio kao prijelaz u vječni život. Isusova Pasha omogućuje nam da već ovdje, u vremenu još uvijek punom patnji i kušnji, predokusimo puninu onoga što će se dogoditi nakon smrti.

Evanđelist Luka kao da nazire taj nagovještaj svjetla u tami kada, na kraju onoga popodneva u kojem je tama obavila Kalvariju, piše: » Bijaše dan Priprave; subota je svitala.« (Lk 23,54). To svjetlo, koje unaprijed nagovješćuje uskrsno jutro, već sjaji u mraku neba koje se još uvijek čini zatvorenim i nijemim. Svjetla subote, prvi i jedini put, najavljuju zoru dana nakon subote: novo svjetlo Uskrsnuća. Samo je taj događaj kadar potpuno osvijetliti otajstvo smrti. U tom svjetlu, i samo u njemu, postaje istinito ono što naše srce želi i nada se: da smrt nije kraj, nego prijelaz u punu svjetlost, u sretnu vječnost.

Uskrsli nas je pretekao u velikoj kušnji smrti, izišavši iz nje kao pobjednik zahvaljujući snazi božanske Ljubavi. Tako nam je pripravio mjesto vječnog odmora, dom u kojemu nas se očekuje; darovao nam je puninu života u kojem više nema sjena ni proturječja.

Zahvaljujući Njemu, koji je iz ljubavi umro i uskrsnuo, s Pobjednikom nad smrću – sa svetim Franjom – možemo smrt nazivati „sestricom“. Očekivati je, s čvrstom nadom Uskrsnuća, štiti nas od straha da ćemo zauvijek nestati i pripravlja nas za radost života bez kraja.

* * *

Pozdravi

Srdačno pozdravljam osobe francuskoga govornog područja, osobito hodočasnike koji dolaze iz Francuske, a posebno iz biskupije Rennes, zajedno s biskupom mons. Pierreom d’Ornellasom. Braćo i sestre, u ovom vremenu došašća molimo Uskrsloga da od nas učini one koji bdiju, koji pripravljaju i ubrzavaju konačni trijumf njegova Kraljevstva, Kraljevstva Ljubavi. Neka vas Bog blagoslovi!

Upućujem srdačan pozdrav svim hodočasnicima i posjetiteljima engleskoga govornog područja koji danas sudjeluju na ovoj audijenciji, osobito onima koji dolaze iz Engleske, Walesa, Malte, Ugande, Australije, Japana, Malezije, Singapura i Sjedinjenih Američkih Država. Molim da svatko od vas i vaše obitelji proživite blagoslovljeno došašće, pripremajući se za dolazak novorođenoga Isusa, Sina Božjega i Spasitelja svijeta. Bog vas sve blagoslovio!

Upućujem srdačan pozdrav hodočasnicima njemačkoga govornog područja, osobito sudionicima konferencije „Opraštamo i molimo za oprost“, koja se održava u povezanosti s izložbom „Pomirenje za Europu“. Zahvaljujem za ovaj značajan događaj i ohrabrujem sve ljude dobre volje da se zauzimaju za pomirenje i mir među narodima.

Srdačno pozdravljam hodočasnike španjolskoga jezika. Molimo Gospodina da nas nauči živjeti svaki dan u svjetlu vazmenoga otajstva, koračajući s nadom prema konačnom susretu s Njim. Neka vas Bog blagoslovi. Puno vam hvala.

Upućujem iskren pozdrav govornicima kineskoga jezika. Draga braćo i sestre, otvorite svoja srca milosti koju Bog tijekom povijesti neprestano obilno dariva ljudima. Svima donosim svoj blagoslov!

Srdačan pozdrav vjernicima portugalskoga govornog područja, osobito skupini izviđača iz Montija! Za one koji vjeruju u Kristovo uskrsnuće, smrt nije kraj, nego početak vječnosti. Kao hodočasnici nade u ovom životu, hodimo prema njegovoj punini u Očevoj kući! Bog vas blagoslovio!

Pozdravljam vjernike arapskoga govornog područja. Pozivam vas da s nadom razmatrate otajstvo smrti i života, u svijesti da nas je uskrsli Krist pretekao u kušnji smrti, da ju je pobijedio i otvorio nam vrata vječnoga života. Gospodin vas sve blagoslovio i uvijek vas čuvao od svakoga zla!

Srdačno pozdravljam Poljake! Osobito organizatore i sudionike konferencije posvećene poruci pomirenja koju su poljski biskupi prije šezdeset godina uputili njemačkim biskupima, a koja je promijenila povijest Europe. Neka riječi toga dokumenta – „Opraštamo i molimo za oprost“ – budu današnjim zavađenim narodima svjedočanstvo da su pomirenje i oproštenje mogući kada se rađaju iz obostrane želje za mirom i zajedničkim djelovanjem, u istini, za dobro čovječanstva. Sve vas blagoslivljam!

APEL

Duboko sam ražalošćen viješću o ponovnom izbijanju sukoba duž granice između Tajlanda i Kambodže; bilo je žrtava i među civilima te su tisuće ljudi morale napustiti svoje domove. Izražavam svoju blizinu u molitvi tim dragim narodima i pozivam strane da odmah prekinu vatru i ponovno započnu dijalog.

Upućujem srdačnu dobrodošlicu vjernicima talijanskoga jezika. Osobito pozdravljam članove karizmatske kamilijanske obitelji, Odjel Zrakoplovstva Kopnene vojske iz Viterba, Skupinu mladih Federmanager, Zakladu „Villaggio dei ragazzi“ iz Maddalonija, D’Annunzijevu klasičnu gimnaziju iz Pescare i Institut „Fermi“ iz Leccea.

Pozdravljam, na koncu, mlade, bolesne osobe i novovjenčane parove. Danas slavimo spomen Blažene Djevice Marije Loretske. Dragi mladi, u Marijinoj školi učite ljubiti i nadati se; dragi bolesnici, neka vam sveta Djevica bude družica i utjeha u trpljenju; a vi, dragi novovjenčani parovi, povjerite Majci Isusovoj svoj bračni put.

Svima vam podjeljujem svoj blagoslov!

Preuzeto sa https://www.bitno.net/vijesti/papa-govorio-o-transhumanizmu-moze-li-zivot-bez-umiranja-uopce-biti-sretan/?fbclid=IwY2xjawOmxnBleHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEePRKYEDPKsEkfAQ45NwahdaLfi-1MfrWdj93c3dBrHN0LvEOjkRoSZx3QLWc_aem_g9rKzPaJN3MXKwYPA33MgA

Papa Lav smijenio kardinala koji je Charlieja Kirka nazvao "suvremenim svetim Pavlom"

PAPA Lav smijenio je kardinala Timothyja Dolana s čela Katoličke Crkve u New Yorku, objavio je Vatikan. Papa Lav, prvi američki papa, imenovao je na tu dužnost relativno nepoznatog svećenika iz Illinoisa, biskupa Ronalda Hicksa, koji će tako ubuduće voditi drugu najveću katoličku biskupiju u zemlji s gotovo 2,8 milijuna vjernika.

Dolan, nadbiskup New Yorka od 2009. i bivši predsjednik Američke biskupske konferencije, ponudio je u veljači ostavku jer je napunio 75 godina, kako propisuje kanonsko pravo. Kardinali često služe do dobi od 80 godina, što je obvezna dob za umirovljenje.

"Hicks predstavlja ne samo novo poglavlje za New York nego za cijelu Crkvu u Americi", rekao je David Gibson, američki stručnjak za Crkvu.

Hicks (58) je od 2020. vodio katolike u Jolietu, sjedištu okruga Will u Illinoisu. Prije je, za vrijeme čikaškog kardinala Blasea Cupicha, bio pomoćni biskup.

Njegova biografija u nekoliko je elemenata slična onoj pape Lava. Obojica su podrijetlom iz južnih predgrađa Chicaga i proveli su godine kao misionari u Latinskoj Americi - Lav u Peruu, a Hicks u Salvadoru. Hicks će dužnost preuzeti 6. veljače, priopćila je njujorška nadbiskupija.

Nagodbe sa žrtvama zlostavljanja

Smjena dolazi u trenutku kada njujorška nadbiskupija nastoji prikupiti više od 300 milijuna američkih dolara za očekivane nagodbe sa žrtvama svećeničkog zlostavljanja.

Nadbiskupija je ušla u medijaciju s gotovo 1300 navodnih žrtava, a Dolan je 8. prosinca objavio da će nadbiskupija smanjiti operativni proračun za 10 posto, otpustiti zaposlenike i prodati imovinu kako bi prikupila potrebni novac.

Gibson je rekao da Hicks podržava reformističku agendu pokojnog pape Franje, koji je nastojao Crkvu učiniti inkluzivnijom, te da ga poštuju mnogi koji pripadaju suprotstavljenim stranama u polariziranoj Crkvi.

Dolana se smatra vodećim konzervativcem među američkim biskupima, koji su zadnjih godina postali sve više podijeljeni u svjetlu produbljivanja političke polarizacije u zemlji. 

On je izrekao jedan od zaziva na Trumpovoj drugoj inauguraciji. Također je pohvalio desničarskog političkog aktivista Charlieja Kirka kao "suvremenog svetog Pavla", što je izazvalo mnogobrojne kritike katolika na internetu. Dolan, koji je inače poznat kao jako društven čovjek, čest je gost u konzervativnoj emisiji Fox & Friends te vodi vlastitu tjednu emisiju na radijskoj postaji The Catholic Channel radijske mreže Sirius XM.

Preuzeto sa https://www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/papa-lav-smijenio-njujorskog-kardinala/2742005.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_ostalo_m

Ljubljanski nadbiskup: ‘Situacija je strašna. Sva zvona u Sloveniji trebala bi početi zvoniti. Ako se ovako nastavi, nestat ćemo‘

"Gubimo ljude, i to takvom brzinom da uopće ne shvaćamo", rekao je nadbiskup Stanislav Zore

Imamo više sprovoda svećenika nego mladih misa. Omjeri su strašni, rekao je ljubljanski nadbiskup Stanislav Zore (67) u večernjem dnevniku RTV Slovenije.

Franjevac, pjesnik i prevoditelj, koji je za ljubljanskog nadbiskupa imenovan 2014., rekao je da se slovenska Katolička crkva suočava s velikim problemima te da će se u Ljubljanskoj nadbiskupiji početkom nove godine zatvoriti čak 12 manjih župa. Točnije, spojit će se sa susjednim župama, a glavni razlog je demografija, odnosno manjak i vjernika i svećenika.

- To je problem o kojem uglavnom ne govorimo dovoljno. Ne samo u Crkvi u Sloveniji, nego u Sloveniji kao takvoj. Gubimo ljude, i to takvom brzinom da bi, kada bismo to počeli shvaćati, po mom mišljenju zazvonila sva zvona i svi alarmi - rekao je Zore.

Odluku o ukidanju 12 župa donio je nakon konzultacija s dekanima i drugim nadležnim tijelima. Ističe da se pastoralna skrb mora urediti na način da je moguće što više zbrinuti sve.

Kada se župe spajaju, to ne znači ukidanje pričesti i ukidanje misa, ako je moguće. Ali ako imate situaciju da jedan svećenik mora pokriti onoliko koliko su nekad pokrivala dva, tri ili više, onda je jasno da se stvari moraju prilagoditi tako da budu održive. Nije lako ni njima ni nama. Puno sam puta rekao da bih bio sretan da imam po jednog svećenika za svaku župu, jednog kapelana za sve župe preko tisuću, a deset svećenika u rezervi. Ali to nije moguće ni u snovima - objasnio je Zore.

Istaknuo je da će "obitelj, društvo i Crkva koja ne rađa, nažalost, nestati".

- Nažalost, tako je, i moramo se početi vraćati temeljnom problemu, a to je demografija, odnos prema životu i radost života. To je uvjet da bismo mogli govoriti o životu, a ne o smrti - podvukao je ljubljanski nadbiskup Zore.

Preuzeto sa https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ljubljanski-nadbiskup-situacija-je-strasna-sva-zvona-u-sloveniji-trebala-bi-poceti-zvoniti-ako-se-ovako-nastavi-nestat-cemo-15653765

Opća audijencija, 07.01.2026.

Jutros se u 10:00 sati u dvorani Pavla VI. održala opća audijencija, gdje se Sveti Otac Lav XIV. susreo sa skupinama hodočasnika i vjernika iz Italije i cijelog svijeta.

U svom govoru na talijanskom jeziku, Papa je svoju katehezu usmjerio na temu „Drugi vatikanski koncil kroz njegove dokumente“ (Čitanje Heb 13,7.9).

Nakon što je sažeo svoju katehezu na raznim jezicima, Sveti Otac uputio je posebne pozdrave prisutnim vjernicima.

Opća audijencija završila je izgovaranjem hvalospjeva Očenaš i apostolskim blagoslovom.

Kateheza: Drugi vatikanski koncil kroz njegove dokumente. Uvodna kateheza

Braćo i sestre, dobro jutro i dobrodošli!

Nakon Jubilarne godine, tijekom koje smo se usredotočili na otajstva Isusova života, započet ćemo novi ciklus kateheza koje će biti posvećene Drugom vatikanskom koncilu i ponovnom čitanju njegovih dokumenata. To je vrijedna prilika da ponovno otkrijemo ljepotu i važnost ovog crkvenog događaja. Sveti Ivan Pavao II., na kraju Jubileja 2000., izjavio je: „Osjećam se više nego ikad dužnim ukazati na Sabor kao na veliku milost darovanu Crkvi u dvadesetom stoljeću“ (Apostolsko pismo Novo millennio ineunte, 57).

Zajedno s obljetnicom Nicejskog sabora, 2025. godine prisjetili smo se sedamdesete obljetnice Drugog vatikanskog sabora. Iako vrijeme koje nas dijeli od ovog događaja nije tako dugo, jednako je istina da generacija biskupa, teologa i vjernika Drugog vatikanskog sabora više nije s nama. Stoga, dok čujemo poziv da ne dopustimo da njegovo proročanstvo izblijedi i da nastavimo tražiti načine i sredstva za provedbu njegovih uvida, bit će važno ponovno ga izbliza upoznati, i to ne putem „rekla-kazala“ ili danih tumačenja, već ponovnim čitanjem njegovih dokumenata i razmišljanjem o njihovom sadržaju. Doista, upravo je Učiteljstvo ono što i danas predstavlja zvijezdu vodilju na putu Crkve. Kao što je Benedikt XVI. učio, „kako su godine prolazile, koncilski dokumenti nisu izgubili ništa od svoje aktualnosti; štoviše, njihova učenja pokazuju se posebno relevantnima za novu situaciju Crkve i sadašnje globalizirano društvo“ (Prva poruka na kraju euharistijske koncelebracije s članovima Kardinalskog zbora, 20. travnja 2005.).

Kada je papa Ivan XXIII. otvorio Sabor 11. listopada 1962., govorio je o njemu kao o zori dana svjetla za cijelu Crkvu. Rad brojnih otaca okupljenih iz Crkava svih kontinenata doista je utro put novom crkvenom razdoblju. Nakon bogatog biblijskog, teološkog i liturgijskog promišljanja koje je obuhvaćalo dvadeseto stoljeće, Drugi vatikanski sabor ponovno je otkrio lice Boga kao Oca koji nas u Kristu poziva da budemo njegova djeca; gledao je na Crkvu u svjetlu Krista, svjetla naroda, kao na otajstvo zajedništva i sakrament jedinstva između Boga i njegova naroda; Pokrenula je važnu liturgijsku reformu, stavljajući u središte otajstvo spasenja i aktivno i svjesno sudjelovanje cijelog Božjeg naroda. Istovremeno, pomogla nam je da se otvorimo svijetu i prihvatimo promjene i izazove modernog doba u dijalogu i suodgovornosti, kao Crkva koja želi otvoriti svoje ruke čovječanstvu, odražavati nade i tjeskobe naroda te surađivati u izgradnji pravednijeg i bratskijeg društva.

Zahvaljujući Drugom vatikanskom saboru, Crkva „ima što reći, poruku dati, komunikaciju ostvariti“ (sveti Pavao VI., Enciklika Ecclesiam suam, 65), nastojeći tražiti istinu putem ekumenizma, međureligijskog dijaloga i dijaloga s ljudima dobre volje.

Taj duh, to unutarnje raspoloženje, mora karakterizirati naš duhovni život i pastoralno djelovanje Crkve, jer još uvijek nismo u potpunosti ostvarili crkvenu reformu u službenom smislu i, suočeni s današnjim izazovima, pozvani smo i dalje biti budni tumači znakova vremena, radosni navjestitelji Evanđelja, hrabri svjedoci pravde i mira. Na početku Sabora, monsinjor Albino Luciani, budući papa Ivan Pavao I., kao biskup Vittoria Veneta, proročki je napisao: „Kao i uvijek, potrebno je postići ne toliko organizacije ili metode ili strukture, koliko dublju i rašireniju svetost. ... Moguće je da će se izvrsni i obilni plodovi Sabora vidjeti nakon stoljeća i da će sazrijeti mukotrpnim prevladavanjem sukoba i nepovoljnih situacija“.[1] Ponovno otkrivanje Koncila, dakle, kako je primijetio papa Franjo, pomaže nam da „vratimo primat Bogu, onome što je bitno: Crkvi ludo zaljubljenoj u svog Gospodina i u sve muškarce i žene koje on ljubi“ (Homilija na šezdesetu obljetnicu početka Drugog vatikanskog koncila, 11. listopada 2022.).

Braćo i sestre, riječi svetog Pavla VI. koncilskim ocima na kraju njegova rada ostaju nam i danas vodilja. Potvrdio je da je došlo vrijeme da napusti saborsku skupštinu i krene prema čovječanstvu kako bi mu donijeli dobru vijest Evanđelja, svjesni da su iskusili vrijeme milosti u kojem su se saželi prošlost, sadašnjost i budućnost: „Prošlost: jer ovdje, okupljeni na ovom mjestu, imamo Crkvu Kristovu s njezinom tradicijom, njezinom poviješću, njezinim koncilima, njezinim naučiteljima, njezinim svecima; sadašnjost, jer se opraštamo jedni od drugih kako bismo krenuli prema današnjem svijetu s njegovim bijedama, njegovim patnjama, njegovim grijesima, ali i s njegovim čudesnim postignućima, njegovim vrijednostima, njegovim vrlinama; i konačno, budućnost je ovdje u hitnom apelu naroda svijeta za više pravde, u njihovoj želji za mirom, u njihovoj svjesnoj ili nesvjesnoj žeđi za višim životom, onim životom koji im Crkva Kristova može i želi dati“ (Sveti Pavao VI., Poruka koncilskim ocima, 8. prosinca 1965.).

To vrijedi i za nas. Dok se približavamo dokumentima Drugog vatikanskog koncila i ponovno otkrivamo njihovu proročku i suvremenu relevantnost, pozdravljamo bogatu tradiciju života Crkve i istovremeno se preispitujemo o sadašnjosti i obnavljamo svoju radost trčeći prema svijetu kako bismo mu donijeli Evanđelje kraljevstva Božjega, kraljevstva ljubavi, pravde i mira.

[1] A. Luciani – Ivan Pavao I., Note sul Concilio, u Opera omnia, sv. II, Vittorio Veneto 1959.-1962. Discorsi, scritti, articoli, Padova 1988., 451-453.

https://press.vatican.va/content/salastampa/en/bollettino/pubblico/2026/01/07/260107d.html