tjepanovo vjerno svjedočanstvo do smrti slijedilo je pak svjedočanstvo mnogih drugih koji su također bili vjerni do smrti i baštinici kruna života prema obećanju. Dobrotvorni utjecaji Kristova evanđelja od Stjepanovih su dana tako proželi civilizirani svijet i tako utjecali na njega, da sljedbenici Krista trenutno nisu u opasnosti da budu kamenovani do smrti zbog propovijedanja njegova evanđelja. Unatoč tome, riječi Apostola i dalje vrijede: "Svi koji žele živjeti pobožno u Kristu Isusu, trpjet će progonstvo." Još uvijek je potrebno trpjeti s Kristom, ako želimo biti proslavljeni s njim i sudjelovati u njegovom dolazećem Kraljevstvu. Ali današnja su progonstva profinjenija nego u bilo kojem prethodnom razdoblju. Vjerni danas nisu kamenovani doslovnim kamenjem ili ustrijeljeni doslovnim strijelama ili doslovno obezglavljeni, ali još uvijek je istina da zli odapinju strijele na pravedne, "i to gorke riječi," i mnogi su zbog vjernosti ukoreni, oklevetani i odsječeni od zajedništva — obezglavljeni zbog svjedočanstva Isusova. (Otkr. 20:4.) Neka svi takvi oponašaju Stjepana, prvog kršćanskog mučenika. Neka njihova svjedočanstva budu dana blistavih lica poput njegova. Neka njihove oči vjere vide Isusa zdesna veličanstvu na visini kao njihovog Zagovornika i Izbavitelja. Neka njihove riječi budu umjerene kao što su bile Stjepanove, i neka za njih bude istina, kao što je za njega zapisano, "pun milosti i snage" i "ispunjen svetim duhom." R2109

Njegova iskrenost kao štovatelja pravog Boga očitovala se u njegovoj želji da spozna volju Gospodnju, što je pokazivalo njegovo istraživanje Pisma. Gospodin prilazi i otkriva se upravo takvima: ne tako da mu šapne razumijevanje dotičnog odlomka, već slanjem Filipa da mu protumači Pisma; baš kao što je u slučaju Kornelija, Petar bio poslan da mu kaže riječi spasenja koje trebaju donijeti spasenje njemu i njegovom kućanstvu. Filip je očito bio revni sluga Gospodnji, pa ga je stoga Gospodin upotrijebio na poseban način zabilježen u ovoj lekciji; čini se da Gospodin traži one koji su spremna uma, ispražnjeni od vlastitog "ja", ispunjeni njegovim duhom i revni, da ih upotrijebi kao oruđe u svojoj ruci, a takvi su njegovi posebni sluge. Budimo svi mi sve više ispražnjene posude, pripremljene za Učiteljevu upotrebu.

Filipovo pitanje—"Razumiješ li što čitaš?"—bilo je vrlo prikladno; pitanje koje bi se danas moglo primijeniti na mnoge kršćane koji bi, kad bi iskreno odgovorili, priznali da je veći dio Pisma za njih "kao zapečaćena knjiga"—neki tvrde da je zapečaćeno, drugi tvrde da su neuki i stoga ga nisu u stanju tumačiti. (Iza. 29:11-14.) Kamo sreće da više ljudi ima duh eunuha—želju da razumiju Pisma i da prihvate takve ponizne instrumente koje bi im Gospodin po svojoj volji mogao poslati kao pomoć.

Nije zabilježeno kako je Gospodin privukao pažnju eunuha na određeni odlomak Pisma koji ga je zbunjivao; ali nijedan bolji nije se mogao naći kao tekst iz kojeg bi se propovijedao Krista raspetoga, žrtvu za grijeh, nositelja grijeha, otkupninu za sve. I Filip je iskoristio priliku da propovijeda Isusa kao ispunjenje ovog proročanstva, pomirnicu za naše grijehe, čijim smo ranama izliječeni. Tko god pročita najave govora za pomodne crkve u gotovo svakom velikom gradu, zapanjit će ga različitost tema o kojima se raspravlja u odnosu na one o kojima su Filip i apostoli govorili s toliko snage i s tako velikim rezultatima prije osamnaest stoljeća. I tko će reći da to nema nikakve veze s općepriznatom hladnoćom i mrtvilom u nominalnoj crkvi? Evanđelje koje je sila Božja na spasenje nije evanđelje politike, ni društvene reforme, ni umjerenosti, itd., već evanđelje spasenja od grijeha i smrti po Spasitelju koji nas je kupio svojom dragocjenom krvlju.

Filipova izravnost u razgovoru vrijedna je spomena. Nije se vozio u eunuhovoj pratnji izbjegavajući glavnu temu, raspitujući se o Etiopiji, stanju usjeva, poslovnim prognozama, itd., već je, imajući poseban zadatak kao sluga Gospodnji, odmah počeo propovijedati. No, eunuh je bio pažljivi pitalac. Kao Židov, čekao je, nadao se i molio za Mesiju i njegovo Kraljevstvo. Znao je za određene odlomke Pisma koji su veličali slavu tog Kraljevstva i blagoslove koji će iz njega proizaći: druge odlomke, koji su se činili donekle proturječnima, nije razumio, a sada mu je ponuđeno objašnjenje koje je u svakom smislu riječi odgovaralo proročanskoj tvrdnji i pomirilo sve proturječnosti. Što je drugo on ili bilo koji pošten čovjek mogao učiniti nego prihvatiti činjenice? Dapače, sasvim je moguće da je već čuo za Isusa, i možda je čuo da se baš ovo Pismo navodi kao ispunjeno u njemu.

Sada kad mu je sve bilo jasno predočeno—što to znači i kako se ispunilo—nije gubio vrijeme u priznavanju Isusa za Mesiju; odmah je upitao sprječava li ga što da prigrli djelo Nazarećanina i da krštenjem bude priznat kao jedan od njegovih učenika? Trebamo također primijetiti izravnost Filipovog odgovora. Nije rekao: "Morat ćeš ići na klupu za pokajnike i da se neko vrijeme moli za tebe, prije nego te Bog prihvati"; niti je rekao: "Ispravna stvar koju trebaš učiniti jest pridružiti se ovoj ili onoj denominaciji nakon što proučiš njen katekizam i ispovjediš njezino dugačko, ljudskom rukom sastavljeno vjerovanje ili savez." Naprotiv, rekao je: "Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš prikladno izvršiti ovaj simbol sjedinjenja s Kristom, ukop u njegovu smrt."

Dobro je također primijetiti da Filip nije rekao eunuhu: "Dovoljno je ako imaš pravo krštenje, pravo posvećenje svog života Gospodinu, ukop svoje volje u Gospodnju volju, i ne trebaš izvršiti vanjski simbol u vodi." Filip nije rekao ništa takvo; niti je on ili itko drugi imao ovlast da tako obezvrijedi riječ Gospodnju i apostola, koja upućuje sve vjernike da tako simboliziraju svoju vjeru i posvećenje. Također je vrijedno spomena da Filip nije rekao eunuhu: "Otići ću ondje i donijeti malo vode u dlanu, pa ti poškropiti čelo;" već zapis kaže da "siđoše obojica u vodu" i "iziđoše iz vode". (2111)

On 16. 03. 2024. at 16:48, Istraživač Biblije said:

Dani stvaranja bili su dugi vremenski periodi

nije istina - TO naučavaju evolucionisti - a oni su kontra biblije
a time - kontra su Boga Jedinoga Oca YHVH !!!

daj 2-3 stiha gdje TO tvoje piše????
nema !!!
1.000 GODINA KAO 1 DAN ???
=========
2. PETROVA 3,8

Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma:

JEDAN JE DAN KOD GOSPODINA KAO TISUĆU GODINA,

A TISUĆU GODINA KAO JEDAN DAN.

..............
Nikad ne čitaj samo jedan stih
nego pročitaj i okolinu datog stiha.
ČITAJ!
_________

2. PETROVA 3,7

A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena za oganj

i ČUVAJU SE ZA DAN SUDA i propasti bezbožnih ljudi.

 2. PETROVA 3,8

Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma:

JEDAN JE DAN KOD GOSPODINA KAO TISUĆU GODINA,

A TISUĆU GODINA KAO JEDAN DAN.

 2. PETROVA 3,9

NE KASNI GOSPODIN ISPUNITI OBEĆANJE,

KAKO GA NEKI SPORIM SMATRAJU,

nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne,

nego hoće da svi prispiju k obraćenju.

 2. PETROVA 3,10

KAO TAT ĆE DOĆI DAN GOSPODNJI u koji će nebesa trijeskom uminuti,

počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Da li se tu govori o STVARANJU?
NEEEEEEEE!
Ne govori se o stvaranju,
nego se TO odnosi na DOLAZAK i DAN SUDA

ISČEKIVANJE TOGA događaja -

 A NE NA STVARANJE!

 -----------------------
Bog Otac Jedini JHVH je sve stvarao po nekim principima.

A u te principe spada i ZAKONITOST stvorenoga.

 Svaki dan u Postanku 1 je doslovno 1 dan od 24 sata.

 Svaki dan je stvaran tako da je svaki sljedeći dan - nasljeditelj prijašnjeg dana.

 ----------------

npr

– prvo svjetlo – pa biljke - jer biljke ne mogu funkcionirati bez svjetla.

- prvo biljke – jer su hrana životinjama.

Nije prvo stvorio životinje pa onda biljke!

----------------------------------------------------------------

 A sada – najvažnije!

------------

 Da jedan dan nije točno 24 sata,

A to je vrijeme kada se Zemlja okrene oko svoje osi,

Da je taj period i malo duži -

ŠTO BI SE NA ZEMLJI DESILO?

 ------------------

 PRVO -

Na sunčanoj strani povečala bi se temperatura do - PLUS 500“C,

A na mračnoj strani, temperatura bi pala na – MINUS 200“C.

 Jel ti jasno što bi TO impliciralo?

 Na niti jednoj strani život ne bi bio moguć!

-----------------

 Na sunčanoj strani – da dan traje 1.000 godina,

NE BI BILO VODE!

---------------

 Jel ti jasno koliko ti je dogma – NELOGIČNA?
________

1 dan = 24 sata

IVAN 11,9    
Odgovori Isus: "NEMA LI DAN DVANAEST SATI?
Hodi li tko DANJU, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

PROBLEM CRKVENOG JEDINSTVA.

—————

Pod ovim naslovom Christian Statesman kaže:

"Ono što mi tvrdimo nije puka spekulativna teorija, gore u eklezijastičkim oblacima, i nemoguća za ostvarenje u ovom stvarnom svijetu. Naprotiv, to je jednostavno, praktično, biblijsko pravilo po kojem je Crkva Kristova, prema svojoj božanski uređenoj prirodi, dužna urediti svoj zemaljski život... Vjerujemo da se crkva ne može učinkovito suočiti s koncentriranim neprijateljstvom u svom sadašnjem podijeljenom stanju, sa svojim odvojenim denominacijama koje često ne uspijevaju surađivati i nerijetko rade jedna protiv druge. Nadalje vjerujemo da će u bliskoj budućnosti biti prisiljena tražiti istinsko rješenje problema svog imperativno potrebnog organskog jedinstva. Stoga smo prisiljeni istaknuti ono za što smo potpuno uvjereni da je lijek koji se uskoro mora primijeniti za iscjeljenje njezinih sektaških podjela... Crkva je, poput države, društveno biće sastavljeno od pojedinačnih članova. Svako od tih kolektivnih bića, po božanskom uređenju, odjeveno je vlašću u svojoj odgovarajućoj sferi djelovanja. I u svakom od tih kolektivnih ili društvenih bića nalaze se podanici vlasti. Krist je Suvereni Gospodin i Kralj i nad crkvom i nad državom. Njegova Riječ, dana u svetim Pismima, sadrži vrhovni zakon za svako od tih društvenih tijela u njegovoj posebnoj sferi.

"Dužno poštovanje zakona Kristova u državi osigurava joj ravnotežu političke vlasti i sloboda građanina, i tako uspostavu i očuvanje nacionalnog organskog jedinstva. I na sličan način dužno poštovanje zakona Kristova osigurat će crkvi i svim njezinim pojedinačnim članovima ravnotežu eklezijastičke slobode i zakona i posljedično trajno organsko jedinstvo. Priznate razlike između sfere i funkcija crkve s jedne strane i sfere i funkcija države s druge strane neće utjecati na ovu analogiju. Eklezijastička vlast ne vitla materijalnim mačem. Njezine kazne su duhovne."

Rijetko nalazimo da su zagovornici Crkvene federacije tako otvoreni kao ovaj; ali mi se divimo poštenju i iskrenosti čak i u lošem cilju; – a kao što naši čitatelji dobro znaju, mi smatramo pokret za predloženu organsku uniju crkava, a zatim njihovu kooperativnu uniju s državom, vrlo lošim ciljem; – onim koji je bremenit opasnošću za slobode svih klasa – ali prorečen u Pismima kao povezan s velikom nevoljom s kojom će društveni i eklezijastički poredak ovog Evanđeoskog doba doći do naglog kraja.

Mi poričemo svaku tvrdnju iz citata.

(1) Poričemo da je crkva (kolektivno) "odjevena vlašću". Naprotiv, smatramo da je pojedinačni kršćanin slobodan od vlasti osim one glave istinske Crkve – Krista. Njegovi bližnji ga mogu savjetovati ili se mogu povući iz zajedništva s njim, ali oni nemaju "vlast" nad njim prema Pismima. Budući da nema onih "odjevenih vlašću", ne može biti ni "podanika vlasti". Cilj Sotone, i nesvjesno onih koje on vara, oduvijek je bio lišiti pojedinačnog kršćanina slobode kojom ga je Krist oslobodio, i pod jednom ili drugom izlikom, utopiti pojedinca u masi, pod ljudskim glavama i vlastima. Papinstvo je žalostan primjer Sotoninih uspjeha u tom smjeru u ranim stoljećima ovog doba; a protestantizam šesnaestog stoljeća, koji se nikada nije u potpunosti riješio tog utjecaja, sada biva uvučen u istu zamku.

(2) Nije istina, kao što se navodi, da Božja Riječ dana u "svetim Pismima sadrži vrhovni zakon za svako od tih tijela". Naprotiv, Gospodinove zapovijedi, savjeti i obećanja bili su prvo upućeni samo malom narodu Izraela, i drugo, osobitom narodu, kraljevskom svećenstvu i svetom narodu – Crkvi pozvanoj iz svijeta i začetoj od novog duha kroz tu Riječ. A Gospodinove riječi Crkvi nisu upućene kao organizaciji, nego samo kao pojedincima. "Ako tko [pojedinačno] hoće biti moj učenik, neka se odreče samoga sebe, i uzme svoj križ, i slijedi me. Tko ima uho neka [pojedinačno] čuje."

Daleko od toga da priznaje države, narode, i da im daje zakone, Gospodinova Riječ izjavljuje da su oni svi "kraljevstva ovoga svijeta" i pod "Knezom ovoga svijeta" – Sotonom. I preko proroka on je te poganske vlade ili države prikazao kao divlje zvijeri, i govorio o njihovom potpunom uništenju u vrijeme uspostave njegova Kraljevstva za koje nas je učio moliti: "Dođi Kraljevstvo tvoje!"

(3) Nije istina da "Dužno poštovanje zakona Kristova u državi osigurava joj ravnotežu političke vlasti". Baš naprotiv, ravnoteža u politici često odlazi na stranu korumpiranih i salonskog elementa. Povijest raznih takozvanih kršćanskih država Europe, pisana krvlju, pokazuje da nijedna od njih nikada nije bila upravljana zakonima Kristovim, nego su sve bile prisiljene na suprotne smjerove. Krist nije dao nikakve nacionalne zakone jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. On vlada pojedinačno svakim građaninom svog nebeskog kraljevstva.

(4) Tvrdnja da takva organizirana i dominantna Eklezijastička Vlast ne bi trebala mač, nego bi samo izvršavala duhovne kazne, varljiva je. To je bila tvrdnja Papinstva u zenitu njegove moći. Na primjer, ono je proklelo Hugenote kao "heretike", govorilo kako će ih Bog mučiti u budućnosti, i izjavilo da "heretici" nemaju nikakva prava koja bi vlade ili narod bili dužni poštovati, i obećalo vječne nagrade svima koji bi im se suprotstavili. A kad ih je francuski kralj, tako potaknut, uhvatio u zamku i masakrirao, Papinstvo je kovalo medalje u njegovu čast i proglasilo ga svecem. Tako su se tumačile duhovne kazne i nagrade ne tako davno. Ne pretpostavljamo da bi protestantska vlast odmah postala tako arogantna, ali u nekom obliku svi disidenti bi se smatrali "hereticima" ili "anarhistima", i bili bi proganjani do mjere koju bi javno mnijenje odobravalo. (w1897 1. Ožujak 66,67 / R2114)

Oni koji iskustva apostola Pavla stavljaju u istu ravan s preobraćenjem grešnika, uvelike griješe. Takvo ponašanje kakvo je ovdje opisano nije ponašanje grešnika, neprijatelja Boga. Izvještaj o prosvjetljenju apostola evanđeljem izvještaj je o najplemenitijem karakteru koji zaslužuje poštovanje svake klase u svako doba. Skloni smo smatrati apostola Pavla u nekom smislu slikom, prilikom ili tipom (predslikom) njegove rase—Izraela—i otvaranje njihovih očiju koje uskoro treba uslijediti. Među Židovima ima mnogo onih koji se čine kao Izraelci uistinu, samo zaslijepljeni, kao što su prorok i apostol opisali. (Rim. 11:7-12.)

Onom narodu čija se sljepoća dogodila petog (tisućljetnog) dana, i koji je bio zaslijepljen tijekom šestog (tisućljetnog dana), oči će se otvoriti trećeg dana, koji će biti sedmi (tisućljetni) dan—Milenijski dan. Izrael je također bio bez hrane i pića duhovne vrste tijekom cijelog ovog vremena. Izrael također treba biti izabrana posuda u Gospodinovoj ruci, kao dio zemaljskih posrednika u nošenju poruke koja će blagosloviti pogane i sve obitelji na zemlji. Blizu smo vremena otvaranja očiju Izraelu. Kada vrijeme u potpunosti dođe, Gospodin će poslati nekog Ananiju čiji će dodir i blagoslov pod božanskom naklonošću donijeti vid. Ime Ananija znači: "Jah je milostiv". (R2118)

13 hours ago, Istraživač Biblije said:

Ime Ananija znači: "Jah je milostiv". (R2118)

HANANIA
=======
SZ
H2608

חֲנַנְיָהוּ    חֲנַנְיָה

chănanyâh    chănanyâhû

khan-an-yaw', khan-an-yaw'-hoo

From H2603 and H3050; Jah has favored; Chananjah, the name of thirteen Israelites: - Hananiah.

/////

Od H2603 i H3050; Jah je favorizirao; Hananja, ime trinaest Izraelaca: - Hananija.
/////

Total KJV occurrences: 29
...........
H2603

חָנַן

chânan

khaw-nan'

A primitive root (compare H2583); properly to bend or stoop in kindness to an inferior; to favor, bestow; causatively to implore (that is, move to favor by petition): - beseech, X fair, (be, find, shew) favour (-able), be (deal, give, grant (gracious (-ly), intreat, (be) merciful, have (shew) mercy (on, upon), have pity upon, pray, make supplication, X very.

/////

Primitivni korijen (usporedi H2583); ispravno se savijati ili pognuti u ljubaznosti prema inferiornijem; favorizirati, darovati; uzročno moliti (tj. prisiliti na favoriziranje molbom): - moliti, X pravedan, (biti, naći, pokazati) favorizirati (-sposoban), biti (učiniti, dati, dodijeliti (-li), zamoliti, (biti) milosrdan, imati (pokazati) milost (na, na), smilovati se, moliti, uputiti molbu, X vrlo.
/////

Total KJV occurrences: 77
...........
H3050

יָהּ

yâhh

yaw

Contracted for H3068, and meaning the same; Jah, the sacred name: - Jah, the Lord, most vehement. Cp. names in “-iah,” “-jah.”

/////

Skraćeno za H3068, a znači isto; Jah, sveto ime: - Jah, Gospodin, najžešći. Usp. imena na “-iah”, “-jah”.
/////

Total KJV occurrences: 49
======
ANANIA
NZ
G367

Ἀνανίας

Ananias

an-an-ee'-as

Of Hebrew origin [H2608]; Ananias, the name of three Israelites: - Ananias.

/////

Hebrejskog podrijetla [H2608]; Ananija, ime trojice Izraelaca: - Ananija.
/////

Total KJV occurrences: 11

Citat: "...nego ako, čineći dobro, trpite i podnosite strpljivo, to je ugodno Bogu. Jer na to ste i pozvani..." (I Petrova 2:20-21)

Komentar: "Jer ovo je pohvalno, ako tko zbog savjesti prema Bogu podnosi žalosti, trpeći nepravedno. Jer kakva je slava ako,

kad griješite i trpite udarce, to strpljivo podnosite? Nego ako, čineći dobro, trpite i podnosite strpljivo, to je ugodno Bogu. Jer

na to ste i pozvani, budući da je i Krist trpio za nas, ostavivši nam primjer da slijedite njegove stope: on grijeha ne

počini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; on, kad su ga vrijeđali, nije uzvraćao uvredom; kad je trpio, nije

prijetio, nego se prepustio onomu koji pravedno sudi." (Iz časopisa The Dawn, siječanj 1954., str. 24)

Ovo usvojeno ime "kršćanin" ukazuje na zdravo stanje Crkve i svjedoči o ispravnoj pouci koju su primili od Pavla i Barnabe. Kada se kasnije jedna druga skupina kršćana počela dijeliti na frakcije, pri čemu su se neki nazivali Petrovim sljedbenicima, neki Pavlovim, neki Apolonovim, Apostol ih je zbog toga ukorio, uvjeravajući ih da je to dokaz da su njihovi pogledi na tu temu općenito tjelesni, svjetovni, a ne duhovni. Rekao im je da je to dokaz da su još uvijek "djeca" u duhovnim stvarima i ukazao im na to da ni Petar, ni Pavao, ni Apolon nisu umrli za njih, te da su oni u najboljem slučaju samo sluge Gospodina Isusa, koji ih je otkupio i koji im je poslao blagoslov istine, koristeći ona oruđa koja su mu se činila dobrima. (1. Kor. 3:3-23). Kakve dokaze imamo svuda oko nas da tjelesni ili svjetovni um danas uvelike prevladava — da su mnogi koji su zazvali ime Kristovo samo "djeca" u duhovnom razumijevanju. Dokazi ovih stanja mogu se naći u činjenici da jedan kaže: "Ja sam od Wesleyja", drugi: "Ja sam od Calvina", treći: "Ja sam od Petra", i da su općenito vjernici Gospodina Isusa podijeljeni u stranke i frakcije — luterane, prezbiterijance, kongregacionaliste, episkopalce, baptiste itd.

Štoviše, nije istina, kao što neki tvrde, da su ta imena samo forme i da ne znače ništa. Ona znače mnogo: ona podrazumijevaju da oni koji se označavaju tim imenima priznaju pravila raznih stranaka i frakcija, i da su svi više ili manje u ropstvu ljudskih sustava i predaja ljudi, te da su u velikoj mjeri propustili ostvariti individualnu "slobodu kojom Krist oslobađa" sve one koji su došli k njemu i koji su sjedinjeni samo s njim. Niti mi, poput mnogih, ne zagovaramo uklanjanje tih razdjelnih ograda ljudskih vjerovanja samo da bi se od njih izgradila "unijska" ograda, dvostruko jača, oko cijele skupine onih koji vjeruju u Krista. Naprotiv, mi poričemo ispravnost bilo kakvih ljudskih ograda i smatramo da svaki pojedini kršćanin treba biti sjedinjen i obvezan samo Gospodinu i njegovim uputama, a ne drugima, bilo malobrojnima ili mnogobrojnima. Svi istinski posvećeni i istinski sjedinjeni s Gospodinom naći će se u zajedništvu sa svima ostalima koji su slično sjedinjeni s njim, a veza između tih različitih udova (veze ljubavi i zajedničke podložnosti jednoj Glavi i svim njezinim aranžmanima) bit će jedina veza potrebna za potpuno djelovanje ovog tijela Kristovog, prema uputama njegove Riječi.

Neka svakome od nas bude najviša ambicija i cilj biti kršćaninom u najpunijem smislu te riječi. Istinski biti kršćanin podrazumijeva sjedinjenje s Kristom; to podrazumijeva podložnost njemu kao našoj Glavi, to podrazumijeva udio s njim u pomazanju svećenstva za djelo žrtvovanja i samoodricanja u ovom sadašnjem vremenu; to također podrazumijeva povezanost s njim u pomazanju kraljeva i subaštinika u dolazećem Kraljevstvu. Uzmimo i zadržimo to sveto ime, i samo njega; i pobrinimo se da to sveto ime ne uzimamo uzalud. (w1897 1. Travanj str. 108/ R2134)

Duhovna pouka ovdje, za sve nas, jest: (1) Da je sam Gospodin na kormilu i upravlja svojim djelom, te da svatko od nas i svi mi trebamo neprestano gledati u njega za vodstvo njegova djela i primjećivati kako on vodi različite udove u tijelu (1. Kor 12:25-31); (2) Lekcija nas uči Gospodinovoj volji u pogledu promicanja evanđelja; jer iako je nažalost odabrani Ključni tekst neizvoran — ne nalazi se u starim rukopisima (Marko 16:9 do kraja, izostavljen u svim starim rukopisima — vidi također Revidiranu verziju) — ipak, ista misao, da je Božja volja da se evanđelje propovijeda posvuda, obilno se naučava na drugim mjestima (Mat 28:19) i potkrepljuje upravo ovom lekcijom koju razmatramo. Iz nje također vidimo da, dok su određeni sluge izabrani i naznačeni od Gospodina za određene posebne službe, drugima je dopušteno služiti kao što je to činio Marko, a treći mogu služiti Crkvi kod kuće, kao što su činili Šimun, Lucije i Manahen, te da su još neki — zapravo cijela Crkva — povlašteni surađivati u pitanju simpatije, ljubavi, molitvi, gostoprimstva i financijskog uzdržavanja (Rim 12:6-13).

Okolnosti su se od tada znatno promijenile i ne moramo se ograničavati na potpuno iste metode postupanja sada kao tada; ali inherentna načela su ista. Niti nosimo istu vrstu odjeće, niti putujemo istom vrstom plovila, niti smo uzdržavani na potpuno isti način. Ali uz sve te razlike, ista služba sada treba biti obavljena: naime, propovijedanje evanđelja svima koji imaju "uši da čuju". S evanđeljem predstavljenim na tiskanoj stranici, te uz sadašnje poštanske i željezničke pogodnosti, mnogo veći broj ljudi može postati javnim misionarima, idući od mjesta do mjesta, držeći visoko svjetiljku života, noseći radosnu vijest od vrata do vrata. Ista ta sredstva omogućuju onima koji moraju ostati kod kuće, a mogu koristiti poštu, da na taj način idu okolo čineći dobro, propovijedajući Krista i njegovo Kraljevstvo i njegovu pravednost. Drugi pak mogu ići okolo propovijedajući usmeno, kao i šireći tiskanu stranicu — "svatko prema svojoj vlastitoj sposobnosti" (Mat 25:15). Mi koji živimo danas imamo posebne prilike i povlastice za služenje istine drugima. Naša je odgovornost razmjerno velika, a naša vjera, ljubav i revnost trebale bi se razmjerno pokazati; jer onaj tko ljubi mnogo i tko ima mnogo prilika, zasigurno će učiniti mnogo za onoga koji nas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo.

(w1897 15. travanj str. 122,123 / R2141)