U bibliji postoji dve vrste zakona - deset zapovesti koje pretstavljaju moralne kodekse ponasanja, a koji je bio stavljen u kovceg zaveta u svetinji nad svetinjama u koju niko nije smeo da udje osim prvosvestenika jednom godisnje na praznik dan ociscenja. Drugi set zakona je obredni zakon, i u ovaj obredni zakon spadaju svi drugi zakoni kojih ima cetiri a to su 1. ZRTVENI ZAKONI 2. PRAZNICNI ZAKONI, 3. GRADJANSKI ZAKONI 4. ZDRAVSTVENI ZAKONI.
Ovi zakoni su dati Izrailjskom narodu u odredjenim okolnostima i vremeu odredjenom kao vreme koje prethodi dolasku Mesije, oni ukazuju na dolazak Mesije i na odredjene dogadjaje koji ce se dogoditi a koji ukazuju na identitet i licnost Mesije i na ono sto ce se dogoditi nakon njega. Tu spadaju odredjeni praznici koji simbolicno ukazuju na ove realnosti.
Takodje, odredjeni zakoni su dati u vremenu kada je Izrailj ziveo u velikoj svetlosti koju mu je Bog dao, takoreci u teokratskom drustvu u prisutnosti samoga Boga i njegove slave. Tu spadaju gradjanski zakoni. Dolaskom Isusa ovi zakoni su uklonjeni, jer ono na sta su oni ukazivali a to je vreme pojave Mesije se ispunilo.
Sto se tice zdravstvenih zakona, savremena medicina danas otkriva mnogo toga a sto biblija govori o ishrani i odnosu prema sopstvenom zdravlju, tako da ove zakone treba apsolutno usvojiti. Moralni zakon je vecan i nepromenjiv, i on ne ukazuje na buduce dogadjaje, vec je to temelj Bozje vladavine, i kodeks ponasanja izmedju stvorenih bica.