simply

Što je vjera? Obično se na ovo pitanje odgovara biblijskim stihom koji je zapisan u Poslanici Hebrejima 11,1 gdje piše: ”Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.” Ali ovaj biblijski stih ne daje definiciju vjere, već nam kaže čemu vjera služi (koja je njena svrha) – a to je da bude jamstvo onoga čemu se nadamo. Kao i da bude dokaz da postoji stvarnost koju mi ne vidimo, ali u nju vjerujemo zato što nam je Bog daj jamstvo da postoji ta nevidljiva stvarnost. Iako u Bibliji nemamo gotovu definiciju vjere, mi ju možemo formulirati. Kao temelj vjere, Biblija postavlja samu sebe (Božju riječ) – i Isusa Krista kao utjelovljenu Riječ. Dakle, temelj vjere jest Božja istina. Nažalost, mnogi ljudi ne znaju što piše u Bibliji, niti što ona poučava. Tako da mnogi ljudi koji sebe smatraju vjernicima, odmah su u startu zakinuti za pravi temelj vjere – a to je biblijska istina. Evo glavnih biblijskih istina na kojima počiva prava vjera: Bog je ljubav, Isus je Bog koji se utjelovio i postao čovjekom radi našeg spasenja, Isus je umro na križu Golgote kao Spasitelj grešnog čovječanstva, svi mi smo rođeni kao grešni, ako Isusa prihvatimo vjerom kao svog Spasitelja od grijeha – mi bivamo spašeni za vječni život. Evo to su tek neke od biblijskih istina koje čine temelj prave vjere. Mnogi ljudi, ako su i čuli za ove biblijske istine, nisu svoju vjeru izgradili na tome, nego na tradiciji i ljudskoj predaji. A to nije isto. Drugi korak prave vjere je prihvatiti ove biblijske istine. Dakle, nakon što smo upoznali biblijsku istinu – na nama je sada ODLUKA da to prihvatimo. A nećemo to prihvatiti ukoliko se u nama ne razvije povjerenje u Boga. Drugi korak vjeri je (dakle) POVERENJE u Boga koji nam je otkrio divne biblijske isitne. Tu sada ulazimo u osobni odnos s Bogom. Ja Njemu vjerujem, ja sam stekao povjerenje u Njega! To je stvar odnosa. Iz tog odnosa koji se rodio, nastaje treći korak vjere, a to je PREDANJE života Bogu. Tek tada je vjera kompletna. Tek kada na osnovu biblijskih istina steknemo povjerenje u Boga i predamo Mu svoj život da ga On oblikuje po svojoj volji – tek tada je naša vjera izgrađena u skladu sa biblijskom slikom vjere. Dakle, na početno pitanje ”što je vjera?” možemo sa sigurnošću odgovoriti da je vjera povjerenje u Boga koje smo razvili na osnovu biblijskih istina, a čiji vrhunac je vidljiv u potpunom predanju života Bogu.

Vjera je priznanje nemoći ”Abraham, protiv svake nade, oslonjen na Nadu, povjerova” (Rimljanima 4,18) Abraham je silno želi imati sina sa svojim ženom Sarom. Ali njima je to bilo nemoguće. Nije bilo nade za to. No tada, Abraham se oslonio na Božje obećanje (”na Nadu”) da će to ipak biti, iako je njima nemoguće. Abraham je tada priznao svoju nemoć, ali i priznao Božju moć da bude tako. To je vjera. Kao posljedicu vjere vidimo da su Abraham i Sara dobili sina, Izaka. Vjera je priznanje naše nemoći! Po pitanju spasenja od grijeha, vjera je priznanje naše nemoći da sami sebe spasimo od naših grijeha. Vjera je, također, priznanje naše ovisnosti o Bogu da nas On spasi od naših grijeha. Koji je rezultat vjere? Priznavši Bogu da smo nemoćni sami sebe spasiti, i prihvativši spasenje koje nam je On ponudio u Isusu Kristu kao Spasitelju grešnika – mi bivamo spašeni Isusovim djelom spasenja koje On čini za nas i čini u nama! Čim smo Bogu pristupili u molitvi i traženju Njegove pomoći, bez oslanjanja na naše zasluge, mi smo Mu pristupili vjerom! Priznavši vjerom svoju nemoć, mi smo Bogu ”u ruke” predali naše spasenje! Zato se spasenje vjerom razlikuje od spasenja djelima. Nažalost, mnogi ljudi tvrde da su vjernici, ali Bogu ne pristupaju vjerom (priznajući svoju nemoć da se sami spase), nego su pogrešno naučeni da svojim pobožnim djelima pokušavaju postići spasenje od svojih grijeha. To nije vjera! To je pogrešno nazvano vjerom. To je nevjera, jer ne priznaje vlastitu nemoć. Molitve takvih ljudi Bog ne prihvaća, niti se na njih osvrće, jer su one izraz potrebe da čovjek pred Boga donese svoje vlastite zasluge i svoju ”dobrotu”. Farizeji su najbolji biblijski primjer za to. Oni su bili uvjereni kako svojim pobožnim djelima ostvaruju svoje spasenje, da su sami zaslužni za ostvarenje vječnog života i spasenja, pa su to svima javno i jasno pokazivali. Ali, Isus ih radi toga opominje i prekorava, jer to nije vjera! ”Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu.” (Hebrejima 11,6). Bog neće spasiti niti jednog čovjeka koji je uvjeren u vlastitu moć postizanja spasenja, ali će spasiti svakoga onoga tko prizna svoju nemoć – pa prihvati spasenje koje nam je svima ponuđeno u Isusu Kristu. To je vjera! Vjera je ljudsko priznanje nemoći da sam sebe spasi od svojih grijeha, te prihvaćanje spasenja koje nam je svima ponuđeno u Isusu Kristu.