Prvo Pavao: koliko se sjećam iz nekih spisa, vjeruje se da je imao blaži oblik epilepsije. Njemu je Isus barem otvoreno rekao - mislim, na taj način i nama - da molimo, ali hoće li nam Isus uslišati molitvu za TU našu nakanu, ipak ne ovisi o nama.
A sad molitva. Ni jedna naša molitva ne iostaje neuslišana.
1. Molitva je razgovor s Bogom, stoga moramo
2. vjerovati toliko da znamo kako nas Bog čuje
3. biti sabran i svjestan da nas Bog voli, ljubi, da Mu je stalo do nas
4. biti uporan, ne moliti nekoliko dana i odustati je "Bog ne mari za mene" - TO nije vjera, molitva još manje.
5. Ne se pogađati s Bogom. Biti svjestan da On zna kad je vrijeme za bilo što, pa i kad će nam uslišati naše molitve.
Pročitani primjer:
"Moleći za moje zdravlje, da me barem manje boli, nakon više od godinu dana dolazi mi brat, koji je nakon krizme "raskrstio" s Crkvom i pita gdje mi je Evanđelje?
Molim dalje...mjesec dva, a brat odjednom počeo ići redovno u crkvu.
Kasnije saznajem da je on počeo moliti za moje zdravlje.
Epilog: Kad Bog nešto čini, On "jednim udarcem ubija barem dvije muhe" :)
Obratio mi je brata, a konačno i mene ozdravio".
Jesmo li shvatili?
NEMA neuslišanih molitvi !