Istraživač Biblije

DOBA (VJEKOVI)
Plan spasenja, obuhvaćen u tri svijeta, progresivan je po svom karakteru i zahtijeva doba (vjekove) za svoj razvoj. Čini se da je postojalo samo jedno doba jasno označeno u svijetu prije potopa, ali ovaj sadašnji svijet podijeljen je na tri doba. Prvo, Patrijarhalno doba ili doba jednog čovjeka, u kojem je samo jedan čovjek istovremeno predstavljao Gospodina kao vladara obitelji; (u tome je bilo slično dobu prije potopa). Drugo, Židovsko doba, ili razdoblje dvanaest plemena, jer su u njemu, odnosno od smrti Jakova, posljednjeg patrijarha, pa do Kristove smrti, plemena Izraela predstavljala Gospodinovu stvar i smatrana su Njegovim narodom. Treće, koje počinje Kristovim uskrsnućem i proteže se do Njegovog drugog dolaska, obično poznato kao Evanđeosko doba, tijekom kojeg se Gospodin okreće poganima kako bi izdvojio narod za Svoje ime, to jest Nevjestu, Janjetovu ženu, Crkvu.
To nas dovodi do početka budućeg svijeta, koji je, prema Božjem naumu, podložen Nevjesti koja je pripravljena i proslavljena zajedno s Kristom; i on je također podijeljen na doba, od kojih prvo može biti tisućugodišnja vladavina (Otk 20), ili ta vladavina može uključivati više od jedne uprave (dispenzacije). Ne bismo govorili o redoslijedu budućih događaja s tolikim pouzdanjem kao o prošlosti, ali je očito da razdoblje nakon Gospodinovog dolaska i uzvisivanja Nevjeste nije, kao što neki kažu, "jedno vječno doba", jer Pavao, govoreći o tom uzvisivanju i njegovoj svrsi, kaže: "Da u vjekovima (aionios) koji dolaze pokaže izobilno bogatstvo milosti svoje." (Ef 2:7). U svjetovima i dobima tako imamo nacrt plana, ptičju perspektivu njegova razvoja i uvid u slavni ishod. Tako možemo biti pripravni za detaljnije proučavanje djela različitih doba i sposobniji razumjeti progresivni karakter objave.
Svako doba je korak u planu, i svaki je korak viši od prethodnog. "Naprijed i naviše" je moto utemeljen na duhu Božjeg plana. Svako doba je vremensko razdoblje, i svako razdoblje ima svoju posebnu upravu ili Božje djelo. Cilj Gospodina, kroz razne uprave mudrosti, moći i ljubavi, jest otkriti Sebe i tako spasiti čovječanstvo. Bog postupa s ljudskom rasom u nekim pogledima kao s pojedincem, prilagođavajući Svoju istinu kapacitetu shvaćanja, kao u djetinjstvu, mladosti i zrelosti, što objašnjava zašto su neke stvari iznesene onako kako moraju izgledati čovjeku, radije nego kao apsolutna istina koju može primiti samo um koji je postao savršen. Tako se za sunce kaže da izlazi i zalazi; a za nepromjenjivog Boga kaže se da se kaje što je stvorio čovjeka, kao da se djelo beskrajne mudrosti pokazalo neuspjehom.
Gospodin je govorio čovjeku kao što su roditelji prisiljeni razgovarati sa svojom djecom, spuštajući se na razinu njihova shvaćanja.
Neki misle da je to obmana ili laž, ali mi na to gledamo drugačije. To je stvaranje nejasnog dojma radije nego nikakvog. Recite malenom djetetu da sunce stoji mirno, a zemlja se kreće, i ono će biti zbunjeno, jer će vjerovati vlastitim osjetilima ili onome što izgleda istinito njegovim očima, radije nego onome što mu je rečeno.
Objava nije osmišljena da poučava znanost astronomije, ili bilo što drugo što čovjek može sam otkriti upotrebom svojih prirodnih moći. Bog nam pomaže samo kada si sami ne možemo pomoći.
Upravo na tom načelu prilagodbe Bog poučava simbolima, likovima, tipovima i sjenama, predstavljajući stvarnu ili duhovnu istinu prirodnim objektima. Istina je u nekim aspektima skrivena da bi mogla biti otkrivena, koliko god to na prvu pomisao izgledalo kontradiktorno. Skrivena je na neko vrijeme i razjašnjena u pravo vrijeme. Govorio je u zagonetkama i prispodobama, povremeno dajući ključ koji bi ih otključao kada se primijeni. Kroz dimljeno staklo, koje zamračuje svjetlost, možemo vidjeti sunce bolje nego golim okom. Boga se u Kristu može spoznati, ali bez posrednika On je neistraživ.
Prije Židovskog doba Gospodin se pojavio kao čovjek; zakon je bio po odredbi anđela; ali "u ove posljednje dane, progovorio nam je po svome Sinu." Kada se shvati da je utjelovljenje, ili "Bog očitovan u tijelu", bilo vrhunac istog načela poučavanja duhovnih stvari kroz prirodne, kakvo je Bog koristio od početka, jedinstvo Biblije bit će opravdano, a povjerenje u nju kao božansku objavu utvrđeno.
Koliko god struja istine može biti uprljana rukovanjem, to samo pokazuje prirodu tla kroz koje je tekla, dok blistavi dragulji koje ona sadrži otkrivaju njezino nebesko podrijetlo.
Istina se otkriva na progresivan način, prema planu doba. Uzmimo jednu liniju misli za primjer: kada je po jednom čovjeku ušao grijeh, i sve njegove mračne posljedice pale na čovječanstvo, prva zraka svjetla i nade svanula je našoj rasi u obliku prijetnje Iskušavatelju – "Njezino sjeme satrt će ti glavu, itd." Ovdje je, prema općem priznanju, cijeli plan u orahovoj ljusci. Osvajač, borba, otpor i konačna pobjeda. Upotrijebljena slika znači smrt Zmiji, a u svom izvršenju ne može značiti ništa manje od istrebljenja svega što to gnjusno čudovište predstavlja. To ukazuje na čist svemir, kada grijeha i smrti više neće biti. Ali što je Eva mogla znati o tome? To nije bilo upućeno njoj, već Iskušavatelju. Bila je to prijetnja, a ne obećanje; iako je sadržavala, kao u klici, cijeli plan spasenja.
Prigušenost tog svjetla bila je karakteristika cijelog doba. Slijedimo svjetlo i promatrajmo njegov razvoj. Prolaze dvije tisuće godina prije nego što pronađemo obećanje: "U tvom sjemenu bit će blagoslovljena sva plemena zemlje." Ovo je isti veliki plan. Ono je bilo kletva, ovo je blagoslov; ali kletva Zmiji znači blagoslov narodima. Ovo je povećanje svjetla o istoj temi, a ipak, kako prigušeno. Mi, živeći u ovaj kasni dan, znamo da je to sjeme bio Krist (Gal 3:16). Ovo je definicija obećanja po Svetom Duhu. Ali tekst obećanja upućivao je na to da se odnosi na Izaka, ili drugim riječima, na "sjeme po tijelu". Može se reći da je obećanje imalo dvostruko značenje – prirodno i duhovno. Istina, ali prirodno je bilo sve što se pošteno moglo izvući iz riječi, a duhovno je držano izvan vidokruga dok nije došlo pravo sjeme. Izak i Krist odnose se jedan prema drugom kao prirodno i duhovno. Ovdje, kao i svugdje, redoslijed vrijedi: prvo prirodno, a zatim duhovno. Prirodno je temelj, budući da je prvo; Krist je došao kroz Izaka. Veće u ovom smislu proizlazi iz manjega. "Stariji će služiti mlađem." Od nižeg prema višem Božji je poredak, i sve ove činjenice dokazuju progresivni karakter Božjeg plana.
Duh također otkriva činjenicu da "Sjeme" obuhvaća ne samo jednu osobu, već mnoge osobe sjedinjene u jedno. Neka se posebna misao posveti ovoj činjenici. Ona je vrlo zanemarena. Istine od velike vrijednosti ostaju nejasne zbog tog zanemarivanja.
Ovo "mnogi u jednom" vrijedi za prirodno kao i za duhovno. Židovi su bili prirodno sjeme, i cijelo [Židovsko] doba iskorišteno je za njihov razvoj. Kršćanska crkva je duhovno sjeme i jedno doba se koristi za njihov razvoj. Pavao ih ovako suprotstavlja: "Oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja; nego se djeca obećanja računaju kao sjeme." Rim 9:8. Ne jedno dijete, nego djeca! Tko su oni? Gal 4:28 odgovara: "A mi smo, braćo, kao Izak, djeca obećanja." Tada slijedi da smo "mi braća" to sjeme.
Tijekom Židovskog doba, dok se razvijalo prirodno sjeme, zakon i proroci svjedočili su, i svjetlo se povećavalo, ali samo su oni duhovnog uma mogli razaznati dublju istinu. Mase su vidjele samo prirodno i bile su navedene očekivati zemaljsku slavu; stoga su odbacili svog Mesiju kada je došao. Istina je da je došao u tijelu, kao dio židovskog naroda, i ispunio ona proročanstva koja su se odnosila na Njegove patnje u tijelu, ali ona su bila previđena jer nisu bila u skladu s njihovim željama (vidi Iz 53); i njima je, u njihovoj sljepoći, bilo kao da ih On nije ispunio. Krist je ispunio "Prvo prirodno", i nije u potpunosti ušao u duhovno sve dok nije rođen od mrtvih, "oživljen Duhom", koji je bio u Njemu prije nego što je umro.
Pravo sjeme, predodređeno da "satre glavu Zmiji" i blagoslovi narode, jest i duhovno i besmrtno. Isus je Prvorođenac u to stanje, i postavljen je za Glavu besmrtnog čovječanstva – drugi Adam. (Kao što je ranije prikazano, prirodno je temelj duhovnog, a kako je čovjek izgubio svoj prirodni život, potrebno je da prirodni čovjek bude otkupljen od smrti kako bi se dala prilika za razvoj u viši život. Ovo otkupljenje je pripremna značajka Kristova djela, i u tu svrhu On je dao svoj život kao otkupninu. Tako je Krist obnovitelj stare rase, kao i Glava nove rase.)
Tijekom Evanđeoskog razdoblja i po Kristovom duhu, članovi tijela se pripremaju, i tijekom trubljenja sedme trube svi će oni biti nagrađeni. Otk 11:18.
"Oni koji su Kristovi o njegovoj (parousia) prisutnosti."
Oni, učinjeni jednim s Njim kao što je on jedno sa svojim Ocem (Iv 17:21-22), čine sjeme – "Nebesku pobjedničku vojsku". Otk 19:14. Djelo sjemena mora slijediti potpuni razvoj sjemena. Zanemarivanje te činjenice navelo je tisuće da pretpostave da Božji plan spasenja završava pri drugom Kristovom dolasku. Iz onoga što je napisano, može se vidjeti da Bog ne počinje spašavati svijet (u pravom smislu) sve do tada. Djelo prošlih vjekova bilo je pozivanje nekolicine, pod disciplinom, za visoki položaj. Oh, kakvo odgovorno mjesto zauzimamo mi, do kojih je došlo svjetlo radosne vijesti. Naš položaj u kraljevstvu ovisi o našoj vjernosti. Kruna i vladavina pripadaju onima koji trpe i pobjeđuju.
Ali kakvo ohrabrenje da izdržimo sve – naš je poziv doista visok. Mnogi su naslovi dani Kristovoj crkvi u Riječi, ali nijedan tako mio kao "Nevjesta, Janjetova žena".
Shvatiti slavu i izvrsnost takvog položaja u perspektivi, mora se pokazati kao protuotrov za melankoliju i svjetovnost, i biti najjači motiv za vjernost.
J. H. P.
—————
JEDNA osobna borba i pobjeda nad samim sobom bit će od veće koristi nego slušanje stotinu propovijedi ili pjevanje stotinu himni. Ne koristi nam toliko ono što naučimo, koliko ono što primjenjujemo. (w1879 kolovoz str. 4,5 / R22)