avalon

Pitanje koje se postavlja, koja je svrha trećeg Hrama? Je li Bog zapovijedio gradnju istog, ili to Židovi hoće sami od sebe, svojom snagom izgraditi? Što će se raditi u tom Hramu, ko će biti velikosvećenik i mnoga druga pitanja? Pa eto, ako nekog od kršćana vjeruje da je to od Boga, neka da valjane argumente za tu tvrdnju.

Prvi Novi Svjetski Poredak se spominje na početku Biblije. Nimrod, moćni lovac pred Bogom. Bolje je prevesti protiv Boga. On je okupio stanovništvo u gradove i gradio poznatu babilonsku kulu. Htio je stanovništvo držati pod svojom kontrolom. Alexander Hislop u svojoj knjizi "Dva Babilona" opisuje više o ovom slučaju. Veli da je Nimrod okupio mlade, jake ljude i čeličio ih svakodnevnim treningom gdje su učili borilačke vještine, bildali snagu. Tako su lako mogli osvajati okolne gradove. Nije ni čudo da masoni Nimroda svojataju kao prvog slobodnog zidara - zar nije gradio babilonsku kulu. Na svu sreću ovaj poredak nije uspio jer se umjiješao Bog i poremetio mu planove.

Biblija ne zabranjuje konzumaciju alkohola, ali upozorava na pijanstvo i potencijalne opasnosti povezane sa zlouporabom alkohola. Umjereno pijenje alkohola, bez pijanstva, ne smatra se grešnim. Stih: „Kad je gospodar gozbe okusio vodu koja je postala vino, a nije znao odakle dolazi (ali su sluge koje su zahvatile vodu znale), gospodar gozbe dozva mladoženje i reče mu: “Svaki čovjek najprije ponudi dobro vino, a kad se gosti napiju, onda loše. Ti si dobro vino sačuvao do sada!” (Ivan 2:9-10 NKJV) Objašnjenje: Moramo shvatiti da grčka riječ za „vino“ može značiti bilo koji proizvod od grožđa, od novoproizvedenog soka od grožđa do alkoholnog vina. Isus je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino – i ne samo vino, već „dobro vino“. Neki su sugerirali da se radilo o „novom vinu“, soku od grožđa od svježe prešanog grožđa, ali to se ne može zaključiti iz korištene riječi ili konteksta priče. Vino se koristilo u Gospodnjoj večeri. Stih: „Na isti način uze i čašu nakon večere govoreći: ‘Ova čaša je novi savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god je pijete, meni na spomen.’“ (1. Korinćanima 11:25) Objašnjenje: Iako se u ovom stihu ili sličnim stihovima u Evanđeljima ne govori ništa o tome što je u čaši, gotovo se općenito pretpostavlja da je čaša sadržavala vino. Bila je to jedna čaša iz koje je svaki apostol pio. Vino se koristilo kao lijek. Stih: „Ne pijte više samo vodu, nego koristite malo vina zbog želuca i čestih slabosti.“ (1. Timoteju 5:23 NKJV) Objašnjenje: Pavao je preporučio Timoteju da koristi malo vina u ljekovite svrhe. Voda je u davna vremena često bila nečista i mogla je uzrokovati bolest, pa je dodavanje malo vina u vodu moglo pomoći u njezinom pročišćavanju ili olakšati probavni sustav. Vino se također koristilo za pomoć probavi i liječenje raznih bolesti, uključujući želučane probleme i druge zdravstvene probleme. Međutim, Pavlov savjet da se "koristi malo vina" sugerira umjerenost, implicirajući da vino treba konzumirati u malim količinama zbog njegovih zdravstvenih koristi, a ne u rekreativne svrhe. Biblija osuđuje pijanstvo jer vodi do lošeg rasuđivanja, sramote i grešnih aktivnosti. Stih: "Vino je podsmjehivač, žestoko piće je svađalica, i tko se njime zavede, nije mudar." (Mudre izreke 20:1) Objašnjenje: Priče o Noi (Postanak 9:20-21) i Lotu (Postanak 19:30-38) pokazuju kako pijanstvo može dovesti do sramotnih djela. Biblija osuđuje pijanstvo kao tjelesno. Stih: „I ne opijajte se vinom, u kojem je razuzdanost, nego se punite Duhom.“ (Efežanima 5:18) Objašnjenje: Pavao suprotstavlja ispunjenost Duhom (vođen i osnažen Njim) s vođenjem alkoholom. „Rasprjesnost“ je nepromišljeno ponašanje koje pokazuje nedostatak razmišljanja ili brige za posljedice nekog djela. Riječ se koristi za rasipnog sina koji je živio nepromišljeno dok mu nije ponestalo novca (Luka 15:13). Biblija osuđuje pijenje alkohola kada stvara negativan utjecaj na druge. Stih: „Dobro je ne jesti mesa ni ne piti vina ni činiti ništa što bi moglo natjerati brata tvog da se spotakne, sablazni ili oslabi.“ (Rimljanima 14:21) Objašnjenje: Iako pijenje alkohola nije samo po sebi grešno, vjernici bi trebali razmotriti utjecaj svojih djela na vlastito duhovno blagostanje i na one oko sebe, posebno one koji su tek spašeni ili se bore u svom kršćanskom životu. Biblija osuđuje svako djelovanje koje je usmjereno na osobno uživanje, a ne na slavu Božju. Stih: „Dakle, jedete li, pijete li, što god činite, sve činite na slavu Božju.“ (1. Korinćanima 10:31) Objašnjenje: Slavljenje Boga uključuje utjelovljenje Njegovih atributa, poput ljubavi, pravde, milosrđa i svetosti. Od kršćana se očekuje da se ponašaju na način koji odražava Božju prirodu u svakoj okolnosti. To se odnosi na vođenje života vođenog nečim drugim osim sobom ili materijalnim postignućima. Ako je piće sredstvo za dobivanje "oduševljenja", za bolji osjećaj ili za uklapanje u grupu prijatelja ili društveno okruženje, onda stavljamo sebe ispred Boga. Želja da častimo Boga i predstavljamo Njegove ideale trebala bi biti pokretačka snaga svake akcije, izbora i izjave. To obuhvaća rutinske zadatke, uključujući jedenje, rad i druženje. Činiti sve za slavu Božju podrazumijeva stavljanje Njegove volje ispred vlastite. To zahtijeva traženje Božjeg vodstva i usmjeravanje našeg ponašanja prema Njegovim ciljevima, čak i kada je to teško ili kontrakulturno. Biblija oštro osuđuje pijanstvo, povezujući ga s nedostatkom samokontrole, moralnim propadanjem i duhovnom opasnošću. Iako umjerena konzumacija alkohola nije zabranjena, vjernici su pozvani prakticirati samokontrolu, izbjegavati pretjeravanje i biti svjesni svog utjecaj na druge. U Novom zavjetu vjernici su imali malo izbora pića. Danas imamo više mogućnosti, od kojih mnoge ne donose nikakve opasnosti alkohola.

Jedan Bog u tri, ili tri Boga u jednom. Kako razumijevate Trojstvo - kako neko veli da je to veliku misteriju?

Pokret duhovne formacije danas je vrlo popularan. Međutim, na mnogo se načina udaljava od istine Božje Riječi u smjeru mističnog oblika kršćanstva, a u određenoj se mjeri infiltrirao u gotovo sve evanđeoske denominacije. Ova ideja duhovne formacije temelji se na pretpostavci da ako provodimo određene prakse, možemo postati više nalik Isusu. Zagovornici duhovne formacije pogrešno uče da svatko može prakticirati ove mistične rituale i pronaći u sebi Boga. Pristalice trenutnog pokreta duhovne formacije obično vjeruju da duhovne discipline preobražavaju tragaoca ulaskom u izmijenjeno stanje svijesti. Pokret duhovne formacije karakteriziraju kontemplativna molitva, kontemplativna duhovnost i kršćanski misticizam. Prava biblijska duhovna formacija, odnosno duhovna preobrazba, započinje razumijevanjem da smo grešnici koji žive odvojeno od Boga. Naše su sposobnosti oštećene grijehom, tako da ne možemo ugoditi Bogu. Prava duhovna preobrazba nastaje kada se predamo Bogu koji nas može preobraziti pod vodstvom i silom Duha Svetoga. Najmanje polovica svake novozavjetne poslanice usmjerena je na to kako živjeti na način koji ugađa Bogu – kroz poslušnost i podložnost Duhu Svetome u svemu. Biblija nas naziva otkupljenima, spašenima, svecima, ovcama, vojnicima i slugama, ali nas također uči da jedino silom Duha možemo ispuniti značenje tih naziva. Sljedeći stihovi ukazuju na razne aspekte duhovne formacije, Božje djelo u životu vjernika: „Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni liku Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom“ (Rimljanima 8,29 VB). Ovdje je cilj preobrazbe: da možemo biti poput Krista. „A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha“ (2. Korinćanima 3,18 VB). To je dio odlomka koji uči da se mijenjamo na sliku Krista ne tako što slijedimo pravila i zakone, već vodstvo Duha po vjeri. „Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, zabludjeli, robujući različitim požudama i užitcima, živeći u zloći i zavisti, odurni, mrzismo jedni druge. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi, ne po djelima koja mi u pravednosti učinismo, nego po svojemu milosrđu — kupelji ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetome, kojega izobilno izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću, po nadi, budemo baštinici života vječnoga“ (Titu 3,3-7 VB). Ovdje nas Pavao podsjeća na naš život prije i poslije. Odgovorili smo na „dobrostivost i čovjekoljublje“ koju nam je Bog pokazao kroz Kristovu smrt za naše grijehe. Pokajali smo se za svoje grijehe i sada odgovaramo na stalni poticaj i silu Duha da kao djeca Božja živimo drugačije. Kao posljedica toga, preobražavamo se po „kupelji ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetome“ (s. 5). To je, dakle, prava duhovna formacija – reformiranje našeg duha od strane Njegovog Duha na Kristovu sliku. Preuzeto sa https://www.gotquestions.org/Hrvatski/duhovna-formacija.html

Nema tog kršćanina koji je imao pitanje - zašto neke molitve ostaju neuslišene. Što mislite vi zašto je tako? Npr. apostol Pavle se molio da od njega odstupi "trn u tijelu". Kaže se da je imao neku bolest, ali Bog mu rekao: "Dosta ti je moja milost".