Sve Novo Tvorim

Ovo su Isusove riječi iz Mateja 7:13. Okreni se oko sebe. Ima li puno onih koji su sa tobom na tom putu kojim ideš??? Imaš puno braće i sestara u tvom gradu, u tvojoj zemlji, milijuni u čitavom svijetu??? E, pa onda ideš pogrešnim putem, puno suputnika a i put je širok. Tako kaže Isus, pravi vodič. Potraži pravi, uzmi Bibliju i traži. Iako si sam, nisi, samo ti se to čini. Zamoli Boga i nećeš biti sam. On je sa tobom, njegov Sin je sa tobom. "Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se." Isus reče, naći ćeš i otvoriće nam. A kad nadješ pravi put, ipak neće biti puno mjesta oko tebe, iako nema puno onih koji sa tobom idu. To je zbog toga što je put uzak i opasan, pun zamki, svaki dan. Pun opasnih životinja koji reže i napadaju, pun lažnih uzputnih vodiča, koji će ti nuditi da te oni povedu jer oni taj put bolje poznaju nego ti... Vidjećes posvuda raskršća, lijevo i desno široki putovi. I uvijek možeš skrenuti na jedan od tih širih putova. I uvijek iskušenje, oni su lakši i udobniji. Neki će skrenuti sa širokog na uski, poneko će pak sa uskog skrenuti na široki... Zato nam treba mapa, takoreći navigacioni uredjaj. Božija riječ, jer kroz nju govori naš pravi vodič, naš učitelj. I iskrena molitva. Bez toga nema nam niti puta, niti cilja. Tad ćeš čuti njegov glas. "Uši će tvoje razabrati povik iza tebe: "To je put, idite njim!", ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo."(Izaija 30:31)

Isus reče: "A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni" (Ivan 4:14)

David, koji je zaista bio istinski sluga Božiji, je počinio grijeh. Bio je toliko ponesen ljepotom jedne žene, tudje žene, da nije niti bio svjestan što čini. Počinjava preljubu sa njom, zatim pokušava da to sakrije, a onda, kada mu to ne uspijeva, dovodi do ubistva njenog muža. Nakon što mu je prorok Natan ukazao što je uradio, David je uvidio svoju grešku i za razliku od Adama i Eve koji su svoje gríjehe pripisali drugima, David je odmah priznao svoj grijeh: "Sagriješih Gospodu." David je bio ponizan i iskrena srca i Bog mu je oprostio. „Natan odgovori Davidu: "I Gospod je tebi oprostio grijeh tvoj. Nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom bio povodom spoticanja neprijateljima Gospodnjim, umrijet će sin, koji ti se rodio."(2.Samuelova 12:1-14). Jedan drugi prijevod kaže: „Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio.“ Očito su to sve promatrali neki drugi, koji su iskoristili priliku da napadnu Boga. Biblija kaže: „ Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule...“ Tko su ti „neprijatelji Gospodnji“? Biblija to otkriva na drugom mjestu. U priči Joba. Tamo se desilo nesto slično. "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla" rekao je Bog (Job 1:8) Sotona odgovori Gospodu: "Je li možda Job uzalud se tako Boga bojao? Ne ograđuješ li njega i kuću njegovu i sve, što mu pripada? Djelo ruku njegovih blagoslivljaš, i njegov se posjed proširuje dalje u zemlji. Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se imanja njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!" (Job 1:9-11) Sotona je htio reći da Bog ljubav svoje djece kupuje kroz sve dobro koje nam poklanja. Job je dokazao da to nije tako. Ipak nas Sotona i njegovi demoni optužuju pred Bogom, pogotovo kada se trudimo da budemo vjerni Bogu i živimo po njegovim uputama. Kada smo poslušni raduje se nas nebeski Otac, raduje se Sin i svi andjeli zajedno. Kada griješimo onda se raduje Sotona, i njegovi demoni. Raduje se zbog našeg grijeha i boli koju nanosimo našem nebeskom Ocu, jer on mrzi Boga i mrzi ljude. Dobro je da to imamo svagda na umu. Grijeh koji namjerno činimo ne znači samo našu smrt nego i daje priliku Božijim neprijateljima da likuju i prkose Bogu. Slika dole: King David Playing the Harp (1622) by Gerard van Honthorst (public domain)

Isus je rekao: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge„ (Ivan 13:35) A što je sa drugima? Onima koji nisu njegovi učenici, onima koji možda uopće ne vjeruju u Isusa? Kako se sa njima ophoditi? Odbijati ih, nazivati ih „nevjernicima“, nemati ljubav za njih, ne pomagati im, okretati glavu kad su u nevolji? Cesto čitam kako se neki koji sebe smatraju kršćanima, redovito se mole Bogu i često spominju Isusov ponovni dolazak i čekaju ga, ti isti ljudi ponizavaju ljude druge vjere ili čak druge kršćane koji ne pripadaju istoj vjerskoj grupi. Je li ispravno da se arogantno odnosimo ili da arogantno pišemo po drustvenim mrežama osudjujući ljude drugih religija, muslimane, zidove, budiste? Kako bi se Isus ponašao prema takvima? Kako se on ponašao prema takvim osobama za vrijeme njegova boravka ovdje na zemlji? Jeste li znali da je jedan od najdužih dijaloga koje je Isus vodio sa nekim na zemlji, bio njegov razgovor sa jednom ženom. Ženom koja nije bila niti židovka niti kršćanka, ona je bila samarićanka i pripadala je narodu kojeg su židovi tog doba prezirali. Izuzev svojih direktnih učenika jedino njoj je otvoreno rekao da je on Mesija. (Ivan 4:5-42) Ovaj video objašnjava pozadinu i kako je tekao razgovor izmedju Božijeg Sina i te žene: https://www.youtube.com/watch?v=MV-rMaFiZ9M