Paladin

U dubokim šumama skrivenim od očiju svijeta, tamo gdje sunčeva svjetlost jedva probija krošnje stoljetnih drveća, krije se jedan čarobni svijet. To je svijet ljekovitih gljiva, prirodnih čuvara zdravlja i blagostanja. Upravo tamo, pod gustim slojevima mahovine i zemlje, nalazi se riznica prirodnih ljekovitosti. Jedna od najpoznatijih gljiva u tom svijetu je Reishi (Ganoderma lucidum). Ova gljiva, poznata i kao "gljiva besmrtnosti", već stoljećima se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini. Smatra se da Reishi jača imunološki sustav, smanjuje stres i potiče opću dobrobit organizma. Druga gljiva koja svojom iznimnom ljekovitošću osvaja srca mnogih jest Chaga (Inonotus obliquus). Ova gljiva raste na kori stabala, a bogata je antioksidansima i spojevima koji jačaju imunološki sustav. Chaga se često koristi za podršku probavnom sustavu, energetski poticaj i zaštiti tijela od štetnih slobodnih radikala. Naravno, ne možemo zaboraviti ni Cordyceps (Cordyceps sinensis), izuzetno vrijednu i rijetku gljivu koja se često naziva "gljiva života". Cordyceps se tradicionalno koristi za povećanje izdržljivosti, poboljšanje rada pluća i podršku reproduktivnom zdravlju. Smatra se da Cordyceps ima i antioksidativna svojstva te pomaže u održavanju ravnoteže energije u tijelu. Jedna od najslađih i najukusnijih gljiva na ovom popisu je Lion's Mane (Hericium erinaceus). Ova gljiva izgleda poput prekrasne lavlje grive, a njena jedinstvena svojstva čine je popularnom među ljubiteljima prirodnih dodataka. Za Lion's Mane se vjeruje da potiče zdrav mozak, poboljšava koncentraciju i pamćenje te pomaže u smanjenju upala. Ovaj čarobni svijet ljekovitih gljiva donosi nam nevjerojatne darove prirode. Sve više ljudi prepoznaje njihovu važnost za očuvanje zdravlja i postizanje ravnoteže u svakodnevnom životu. Pa zašto ne zaroniti u šumu gljiva, istražiti njihove "čarobne moći" i iskoristiti blagodati koje nam pružaju?

Jako dobra gljiva. Nažalost kod nas još nedovoljno prepoznata. U Japanu i Kini ima široku upotrebu, dok kod nas hobisti i pojedini proizvođači prirodnih proizvoda koriste je kao "dodatak prehrani". Dobro ju je kombinirati sa Lavljom grivom i još nekim gljivama, mada je sama po sebi dovoljno potentna i ima dosta benefita. Tko nema priliku brati je, može nabaviti na netu kapsule koje sadrže prah te gljive, mada je svakako bolje nabaviti od onih koji idu po šumi i traže gljive. Također, kod nekih se može naći i u varijanti tinkture.

Molitva prema Isusovim učenjima: Unutarnja povezanost umjesto rituala Molitva kao duhovna praksa ima duboke korijene u vjerskim tradicijama. U Starom zavjetu nema detaljnih uputa kako se točno moliti, što sugerira da je molitva više bila izraz unutarnjeg srca nego ritualni obred. U Novom zavjetu, posebno u Matejevom Evandelju, Isus daje "Očenaš" kao primjer molitve. Razlog tome je transformacija korupcija molitve u formalan obred, s obzirom na to da su Židovi toga vremena prakticirali mnoge ponavljajuće molitve. "A kad molite, ne budite kao licemjeri: vole moliti stojeći u sinagogama na raskrščima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju nagradu. Ti kad moliš, udi u svoju sobu, zatvori vrata pomoli se Ocu svome, koji je u tajnosti; iOtac tvoj, koji vidi u tajnosti, nadoknadit ce ti" (Matej 6, 5-6)"I kad se molite, ne blebećite kao pogani; oni misle da ce s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih! Ta zna vaš Otac što vam je potrebno prije nego ga zaištete." (Matej 6, 7-8) Isusova pouka o molitvi u Novom zavjetu može se shvatiti kao poziv na intimniji, osobniji pristup molitvi. Njegove riječi ukazuju na važnost srčane iskrenosti i povezanosti s Bogom, a ne samo na ponavljanje riječi kao obrednog čina. Na taj način, Isusov pristup molitvi bio je osloboden rituala fokusiran na unutarnji duhovni odnos pojedinca S Božjom prisutnošću. Razvoj religijskih praksi često dovodi do ritualizacije molitve, gdje su ljudi skloni ponavljanju formuliranih riječi bez dubokog razumijevanja njihova značenja. Ovakav pristup može biti lišen stvarne duhovne povezanosti s božanskim. Unatoč važnosti redovitog molitvenog života, istinska vrijednost molitve proizlazi iz iskrenosti srca svjesnosti, a ne samo iz obreda ili formulacija riječi. Molitva kao osobna komunikacija s božanskim može biti snažan alat za duhovni rast, ojačavanje unutarnje snage pronalaženje smjernica u životu. Bitno je shvatiti da nema univerzalnog pravila za molitvu; svatko ima svoj jedinstveni pristup potrebu za duhovnim povezivanjem. Molitva bi trebala biti iskrena, od srca, te usmjerena na dublje razumijevanje vlastitih slabosti potreba, a li i na zahvalnost ljubav prema duhovnom. U konačnici, molitva je unutarnji proces, put prema vlastitom duhovnom razvoju, a ne samo formalan čin ili ritual koji se mehanički ponavlja. https://purifikacija-duha.com/2024/01/08/molitva-prema-isusovim-ucenjima-unutarnja-povezanost-umjesto-rituala/

Nadam se konkretnim odgovorima - ne onima poput: to Bog može... Ovako, zanima me nekoliko stvari: Prvo, zastupnici vjerovanja u besmrtnost duše vole naglašavati kako je nužno da "duša" nastavlja živjeti i nakon čovjekove fizičke smrti, upravo to osigurava da čovjek ostane ta individua sa svim svojim osobinama... jer, da nije tako, navodno po njima, prilikom novog stvaranja Bog bi stvarao klona, a ne tu osobu... Prvi izazov je problem svijesti. Kako to duša kao nematerijalna supstanca čuva individualni identitet bez fizičkih karakteristika? Odnosno, što je mozak duše? Ili da kažem, je li duša ta koja generira svijest ili naš mozak? Ako je mozak, a znamo da jest, kako to duša radi bez njega? Onda se postavlja realno pitanje: bez mozga duša je u stanju nesvijesti? E sad, ovo treba začiniti s par citata iz Sz: Prop 3:19,20 - " Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju." Prop 9:4-6...9. - "Još ima nade za svakog tko je među živima, jer je bolji živ pas nego mrtav lav.Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, i više nemaju nagrade jer se spomen na njih zaboravlja. I ljubav njihova, i mržnja njihova, i revnost njihova već su propali, i više nemaju udjela ni u čemu što se pod suncem događa. ...Sve što ti dođe pod ruku da učiniš, čini svom snagom svojom, jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u Podzemlju, kamo ideš." Vidi ga, citira Sz, naravno, tipično sektaški - druže, što ne citiraš malo Nz... Citiram jer je bitno - ali i Nz obiluje citatima: Mt 24,9; Iv 11:11-14; Dj 7:59,60; 1. Sol 4:13-17; 1. Kor 15:17,18, itd. Znam, znam, sve vi to možete objašnjavati, nije mi to cilj, nego da spriječim pokušaje distrakcije... Da se vratimo još malo na Sz: Ps 146:4 - "Kad izdahne, vraća se u prah svoj, i toga dana propadaju sve misli njegove. Prije nego krenete s klasičnim argumentima poput: to je perspektiva iz Sz, nakon Kristove smrti nešto je drugo... to se samo odnosi na ovozemaljske pomisli itd. - ali, to ne piše u tekstu, to je učitavanje vlastitih teologija... no, ne želim se oko toga natezati u ovoj temi, nego bi volio da mi odgovorite: Ako nema svijesti u obliku sjećanja ili misli kao što je imala dok je bila u tijelu, na koji bi se način ta duša mogla smatrati osobom koja je živjela? Ako nema svijesti u obliku sjećanja ili misli kao što je imala dok je bila u tijelu, na koji bi se način ta duša mogla smatrati osobom koja je živjela? Ako pak ima, odvodi li Propovjednik svoje čitaoce u zabludu kada kaže da propadaju sve misli? Drugi problem - volio bih da mi odgovorite jednostavno pitanje: Je li duša materijalna ili nematerijalna? Ako jest, što radi u čovjeku, odnosno što je drži? U tom slučaju, očito je da ima određene karakteristike koje joj omogućavaju da uđe i izađe - čudno malo za nešto što nije materijalno? Ako li je duša čovjek kao takav kakvog mi poznamo, onda nema problema... I ništa manje bitno, postavlja se pitanje, kako nešto nematerijalno u nama, utječe na materiju?, odnosno, kako se odvija taj vid interakcije između fizičke i te duhovne supstance?

Zašto ne nosiš, da li ti je to gad ili ti se ne sviđa 🙂?

S dozom šale, moram priznati da izgled grafike izgleda prilično dobro. Iako igra može djelovati kao obična zabava, vjerujem da može ponuditi i pouke, posebno za ovu novu generaciju gaming entuzijasta."

To je prava igra za sve Adventiste sedmog dana.

A tko bi te krivio.

Povuci to Testosterone. Sigurno si i ti uživao dobar broj sati kad imaš takvo mišljenje?

Tako nekako, samo što je diplomacija podosta slabija u odnosu na Civ. Pogotovo zna biti problem kada se krenu ponavljati neki obrasci u komunikaciji s drugim carstvima i njihovim zahtjevima... ali, ništa što ne bi sredio jedan dobar uninstal.

Jeste li igrali Rome Total War - neki od nastavaka? Igra ima ono nešto. Doduše, neigriva je bez modova, a i s njima je ograničena i teško pada na "želudac", ali, kao što sam rekao, ima ono nešto... ako ste igrali, onda znate koliko frustrira, i koliko zna biti naporna. A ponekad ugodno i iznenadi, probajte... možete izgubiti samo vrijeme i novac...

Ima tu kolega na forumu. Mogli bi Civ u troje?

"The Shawshank Redemption" (Oslobađanje iz Shawshanka), režiran od strane Franka Darabonta. Film je baziran na priči Stephena Kinga "Rita Hayworth and Shawshank Redemption".

Imao sam ideju da ovdje objavljujemo linkove dobrih filmova i serija. Možemo ih recenzirati, komentirati.

Na ovom forumu se nadam stjecanju novih iskustava i uživanju u konstruktivnim raspravama. No, imajući u vidu prethodna iskustva s drugih foruma, svjestan sam da to može biti izazovno. S ciljem unaprjeđenja kvalitete foruma i samih rasprava, otvaram ovu temu kako bismo zajedno radili na postizanju konstruktivnog okruženja. Proof texting" je praksa argumentacije koja se često koristi u teološkim i religijskim debatama. Uključuje izdvajanje određenih dijelova izvornog teksta iz konteksta kako bi se potkrijepilo vlastito stajalište, umjesto da se sagleda cjelokupni značaj izvornog teksta. Ova metoda se povremeno primjenjuje kako bi se kritizirala ili osporila nečija vjerska uvjerenja ili izjava, no često se kritizira zbog nepoštenosti i nepouzdanosti jer propušta uzeti u obzir širi kontekst i narativni tok sadržan u izvornom tekstu. Primjer "proof texting" argumentacije u biblijskoj raspravi: Biblijski stih: "Ako tko ljubi mene, riječi moje će čuvati; i Otac moj ljubit će njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." (Ivan 14:23) Osoba A: Koristi ovaj stih kako bi podržala svoje stajalište o važnosti poslušnosti Božjoj riječi i ljubavi prema Isusu. Tvrdi da oni koji čuvaju Božje riječi pokazuju ljubav prema Isusu i privlače ljubav Oca. Osoba B: Uzima isti stih iz konteksta te tvrdi da ljubav prema Isusu i poslušnost Božjoj riječi nisu nužne za Božju ljubav. Tvrdi da je Božja ljubav neuvjetna i da svatko, bez obzira na djela, već ima ljubav Oca. U ovom primjeru, osoba B koristi "proof texting" praksu izdvajanjem dijela stiha iz konteksta kako bi podržala svoje stajalište o neuvjetnoj Božjoj ljubavi, zanemarujući širi kontekst ovog i drugih biblijskih stihova koji naglašavaju poslušnost i ljubav prema Isusu.