Mnogi kršćani tekst - „U prvi dan sedmice kad se sastadosmo da lomimo kruh…“ (Djela apostolska 20,7-12) navode kao glavni „dokaz“ da su kršćani toga vremena imali redovita bogoslužja nedjeljom i da su slavili nedjelju kao dan odmora.
Međutim, iz navedenog teksta ništa se od toga ne može iščitati. U tom tekstu ne piše: „U prvi dan sedmice, kojega mi kršćani slavimo kao dan odmora, za razliku od Židova koji slave subotu, sastadosmo se na redovitom bogoslužju, jer mi kršćani u čast Kristova uskrsnuća poštujemo prvi dan tjedna umjesto sedmog dana“. Da je u Djelima apostolskim napisan ovakav ili sličan tekst s jasnim naznakama za promjenu dana odmora i bogoslužja - od subote na nedjelju - onda bi tu bilo dovoljno razloga da se pitamo što je izazvalo jednu takvu promjenu. Dakle, u navedenom tekstu nema takvih ili sličnih naznaka za promjenu dana odmora i bogoslužja, nego samo konstatacija da je bio jedan sastanak prije Pavlova odlaska.
Djela apostolska 20,7-12 - „U prvi dan sedmice kad se sastadosmo da lomimo kruh, Pavao je govorio prisutnima. Kako je kanio sutradan otići, produži govor do ponoći… opet se pope, razlomi i blagova kruh te proslijedi s propovijedanjem dugo - sve do zore.“
Ovo je bio izvanredni (oproštajni) sastanak. Razlog sastanka bio je Pavlov odlazak: „Kako je kanio sutradan otići“, a razlog toga sastanka nije bilo redovito bogoslužje. Zašto bi se glavni dio bogoslužja „lomljenje kruha“ obavljao poslije ponoći - Djela 20,11?
Luka koristi židovsko računanje vremena - od zalaska do zalaska Sunca - kao u Luka 23,54; a u Djelima apostolskim: 12,4 i 20,6 koristi židovski kalendar; a ne rimsko računanje vremena, od ponoći do ponoći, niti rimski kalendar?
Vjerojatno prije podne u subotu Pavao je održao redovno bogoslužje s vjernicima, a uvečer nakon zalaska Sunca, po židovskom računanju vremena, počela je nedjelja, i tada je bilo izvanredno zajedničko okupljanje - zajednička večera u čast Pavlova odlaska. Pavao nije htio putovati subotom, pa je bilo zajedničko društveno okupljanje pred odlazak, po završetku subote – navečer.
A „lomljenje kruha“ ovdje vjerojatno označava početak jedenja - zajedničkog objeda. Slično i u Djela 2,46 „Svaki dan postojano po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu“. Slično je i u Lukinu evanđelju 24,35 „… kako su ga (Isusa) prepoznali u lomljenju kruha“, neposredno prije večere. Inače „lomljenje kruha“ može značiti i večeru Gospodnju - 1. Korinćanima 10,16: „Zar nije posvećeni kalež… kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim“? Čak da je u navedenom tekstu: „U prvi dan sedmice kad se sastadosmo da lomimo kruh“, riječ o Večeri Gospodnjoj pri bogoslužju, a ne samo o društvenom okupljanju - zajedničkoj večeri u čast Pavlova odlaska, opet ovaj tekst ne može dati dokaze da su kršćani toga vremena imali redovita bogoslužja nedjeljom i da su slavili nedjelju kao dan odmora.
Ako je to i bilo jedno večernje bogoslužje, a ne društveno okupljanje – zajednička večera, to je bilo izvanredno, a ne redovito bogoslužje. Ako je to i bilo jedno večernje bogoslužje u nedjelju to dalje ne znači da je redovito, tjedno – svakog sedmog dana, svetkovanje subote – kao dana odmora, prebačeno na nedjelju.
Da je redovito bogoslužje bilo nedjeljom, bilo bi rasprave, ili bar neko objašnjenje zašto bogoslužje nedjeljom, a ne subotom. To što nema rasprave ili objašnjenja govori da su redovita bogoslužja bila subotom. A tek da je tjedni dan odmora – subota zamijenjena nedjeljom koliko bi još više bilo rasprave i protivljenja židovskih kršćana. Oko manjeg problema – obrezanja - bila je žestoka rasprava, a kamoli ne bi zbog subote. Djela 15,1-5 „Farizeji - kršćani zahtijevali obrezanje“, a ne zahtijevaju držanje subote - jer su subotu od prije svi poštovali kao dan odmora.