Vaseljenski sabor u Firenci održao se u periodu 1431-1435. Na njemu su sudjelovali oko 300injak biskupa (ako nisu bili osobno pristuni poslali bi svoje legate da ih predstavljaju) te je po broju sudionika bio veći čak i od Nicejskog sabora.
Tema ovog sabora između ostalog su bili filioque i ponovo ujedinjenje. Većina pristunih su glasali u oba ova pitanja pozitivno. "Pravoslavna" crkva se time sama ukinula a dokaz tomu je da su posljedni bizantski carevi bili katolici.
Kako su Turci osvojili Carigrad oni su maknuli "unioniste" sa eparhijskih pozicija te zamijenili ih pristalice protiv unije. Time su Turci paradoksalno.u biti ponovo uspostavili "pravoslavnu" religiju.
Pokušavao sam naći koji su kriteriji u "Pravoslavlju" kako bi neki Sabor doista bio ekumenski. Ne postoji nigdje službeno ali svi izvori identificiraju neke površne kriterije: kao da svih 5 patrijarha moraju biti pristutni, onda da rimski car mora sazvati. Međutim problem za "pravoslavce" što Firenca ispunjava sva ta kriterija.
Odogovore koje predviđam u narednim upisima
- Marko Efeški je bio protiv unije
- Eparsi sa Istoka su bili prisiljeni da izglasuju uniju