pints

Nedavno sam odlučio pročitati bibliju od korica do korica, kao jednu priče. Do sada sam je uvijek čitao na preskoke, u molitvi ili meditaciji. Sada je čitam baš kao povijesni tekst i najveću priču ljudskog roda. Uz bibliju imam laptop i koristim AI (konkretno Gemini) za pitanja. Ta kombinacija je fantastična, daje mi sasvim novu dimenziju. Kao da uz mene sjedi jedan sjajan bibličar i povjesničar. Koju god rečenicu, ili čak samo riječ, izvučem i tražim objašnjenje, dobijem pregled kako su to tumačili crkveni oci tokom stoljeća, kako na to gledaju Židovi, koja je etimologija, povjesni izvori, komparacija sa drugim spisima ili nalazištima, kako gledati na pojedine događaje iz perspektive vremena u kojem su se događali.... Odjednom mi se otvorio cijeli svemir podataka i pregleda stoljeća i stoljeća izučavanja biblijskih tekstova. Doslovno ne postoji jedna riječ oko koje se nisu ukrstili teološki mačevi i koja se nije pretresla iz svih kuteva. Ako netko odluči čitati bibliju kao povijesni tekst, stvarno preporučujem da u to uključi neki od AI servisa. Naravno, to nikako nije zamjena za čitanje biblije kroz meditaciju gdje Bog direktno meni progovara kroz biblijske tekstove.

Ček se i hebrejska riječ, koja se koristi u originalnom tekstu, može prevesti na različite načine, pa i kao neodređeni period. Dva su stilski prilično različita teksta o stvaranju, jedan je kaotično poetski i vjerojatno stariji, drugi je uredno strukturiran i smatra se da ga je pisalo svećenstvo negdje petsto godina p.n.e. Oba su zapravo htjela prenijeti tu vrlo bombastičnu poruku koju druge religije nisu imale: Bog je našu stvarnost stvorio iz ničega! Nije oblikovao kaos, nije pretakao iz šupljeg u prazno, već je Riječ stvorila prostor-vrijeme i sve u njemu, i to je bio proces koji se odvijao u nekim fazama. Zapravo se takav tekst, kada ga se prevede iz te poetsko-mistične forme u današnju formu, može poprilično usporediti sa znanstvenom teorijom nastanka svemira iz točke singulariteta.

Imam problem sa takvom interpretacijom. Ne misliš li da je pogrešno Boga stavljati u našu prilično ograničenu antropocentričnu percepciju? Bog jest stvorio Zemlju i čovjeka, ali stvorio je i cijeli svemir, cijelu ovu stvarnost u kojoj živimo, prostor-vrijeme sa svim karakteristikama koje znanost polako otkriva, možda i druga bića u nekom zakutku svemira. Koncept dan-noć, kao razdoblje izlaska i zalaska našeg Sunca (dan od 24h), nema nikakvog smisla u tom kontekstu. Naravno, može se koristiti kao alegorija, poetsko-simbolički prikaz čina stvaranja koji nije opterećen vremenskim slijedom i znanstvenom preciznošću, već suštinskom porukom da je naša stvarnost stvorena. Ta je iznimno bitna poruka postala temelj svega drugog. A što se same teme tiče, kršćani zaista imaju odmak od Starog zavjeta u štovanju posebnog dana. Razlog je taj što je uskrsnuće i čin otkupljenja vrhunac povijesti spasenja, i nekako je red da se mi kršćani toga stalno iznova prisjećamo. Cijela biblijska priča, od Postanka, preko Abrahama i tisuća godina povijesti, doživljava klimaks upravo u činu gdje se Bog žrtvuje za spas Čovjeka. Važna je spoznaja da smo stvoreni, ali uskrsnuće je najvažniji događaj u povijesti ljudskog roda. Blagovanjem u nedjelju uvijek iznova imamo priliku toga se sjetiti, zahvaliti našem Bogu i kroz misni obred suobličiti sa Kristom.

Jučer je umrla. Tugujemo zbog fizičkog odlaska i radujemo se zbog njenog rođenja za nebo!

Što je to sedmi dan iz Božje perspektive? Ili ljudske, u kontekstu Postanka, kako definiraš taj pojam "dan"?

I to znači da je forsiranje ove teme glupo prepucavanje i ništa više.

Amen! Sve se na kraju svodi na odnos sa Bogom (i odnos sa ljudima). Zakon ljubavi. Odnos. Moram priznati da mi je dugo trebalo da dođem do toga. Potrošio sam veliki dio života uludo tražeći što to moram RADITI da zaslužim spasenje. Bio sam budala, istina je puno jednostavnija. Treba ući u odnos sa živim Bogom. U tom kontekstu, moj trenutak "obraćenja" je bio u jednoj površnoj molitvi kada su usta govorila jedno a srce drugo. Samo za trenutak mi je palo na pamet što Bog čuje u ovom trenutku od mene? Ja riječima govorim o Ocu kojem dajem slavu i hvalu i prizivam Njegovo kraljevstvo, a Bog od mene može čuti samo "ravnodušan sam, svejedno mi je, izgovaram riječi ne znam ni sam zašto". Kao da me struja udarila. Riječi nisu ni potrebne Bogu, one su tu zbog nas. Kako je rekao jedan od svetaca, ne sjećam se koji, "uvijek treba moliti, a ponekad i riječima". Kada bi ljudi svojim dijelima i molitvama morali zaslužiti spasenje, raj bi bio prazan.

Nalazimo se na pragu najveće promjene društveno-ekonomske paradigme u povijesti čovječanstva, cijeli segmenti društva će po svoj prilici biti zbrisani, na rubu smo trećeg svjetskog rata, svijet grca u grijehu i svake godine majke u svojim utrobama pobiju plodova koliko je ukupno bilo žrtava oba prethodna svjetska rata, dramatično raste broj eutaniziranih staraca, po mnogočemu se vraćamu u vrijednosti predkršćanskih vremena kada su se ljudi klanjali demonima a ne priznavali jedinog Boga... Ali kršćani i dalje raspravljaju o raspodjeli moći i ne mogu vidjeti jedni druge, da ne kažem kako ih sveukupno samo šačica doista i živi svoju vjeru. Debelo sam zašao u peto desetljeće života i nikada, niti jedan jedini put nisam čuo da katolici raspravljaju o ovoj temi. Doslovno nikada. Tu i tamo oni revniji pročitaju tumačenja apologeta, vjerojatno više ne razumiju nego razumiju, spreme u neki zakutak memorije i voze dalje. Pogotovo kada uz tumačenje vide da je taj institut korišten jednom, zbog jedne dogme. Ponekad se pitam kako Bog mora vidjeti sve nas koji kažemo da ga slijedimo i vjerujemo u Providnost. Smije li se ili čudi ili Mu se plače od muke? Ovo je naravno samo antropomorfno retoričko pitanje.

Koje su ovo bedastoće, za ne povjerovati. Ovo je pitanje politike a ne vjere. Razlika između pravoslavne i katoličke vjere je u trivijalnim detaljima. Pa da se i nikada ne nađemo skupa u tim detaljima, temelji su nam doslovno identični. I sada će netko dovoditi u pitanje kršćanski smjer jednih ili drugih?!? Pa i trećih, jer koliko god se protestanti razlikuju u sakramentima, u svojoj vjeri slijede Isusa Krista i nazivati ih nekršćanima je sotonsko nagnuće. Neki ljudi jednostavno imaju potrebu za elitizmom, pa makar i vjerskim.

Baš molim za jednu prijateljicu koja je blizu odlaska Gospodinu, rak ju je "pojeo". Po ljudskom mjerilima prerano. To mi se zadnjih godina ponavlja, ja molim i postim, ali kao da nema odgovora. Nedavno je jedan katolički portal prenio tekst pravoslavnog novinara, pogodio me u samu srž. Danima već vrtim taj tekst kroz glavu, kao da me rastavlja na dijelove. Govori upravo o ovome što ti pišeš, iz pozicije pravoslavlja, ali naravno da je u potpunosti identično za katolike. Velike misli, snažan tekst, trebao mi je ko budali šamar! ❤️ https://vjerujem.vecernji.hr/vijesti/skrivena-bozja-logika-zasto-bog-ne-igra-po-nasim-pravilima-i-nasoj-logici-i-ne-odgovara-na-nase-ispravno-formulirane-molitve/

Katolička crkva. Jedino svećenik pije iz kaleža, svi ostali isključivo uzimaju hostiju umočenu u vino. A najčešće se samo uzima hostija.

Pa je li to bitno? Kakve su to teme?!? Je li Zemlja okrugla, vrti li se, je li vino bilo alkoholno, je li bilo bolova... ?!? Počinjem shvaćati sve one ateiste i agnostike koji s gađenjem bježe od ovakve vjere i vjernika. Padne li vam ikada na pamet da tako tjerate ljude od Krista? Mislim da ću se polako povući, dosta sam pročitao na ovom forumu i moram priznati da imam jedan bljutavi ukus. ☹️

Ma takve stvari zaista jednostavno možete saznati preko tražilice da sada ne izmišljam toplu vodu. Iz katoličke perspektive ima utočište u egzegezi i povijesti i učiteljstvu. Je li bila nužno potrebna? Očito ne kada se samo jednom koristila. Zapadna crkva je u drugačijoj situaciji, jedinstvena je globalna institucija strogo hijerarhijske strukture, dok su na Istoku autokefalne crkve pa je logicno da idu više na kompromis.

Još jedna kulturološka razlika Zapada i Istoka. Zapad je praktično htio imati jednu instancu konačne odluke dok Istok traži konsenzus. Obje imaju teološko obrazloženje u očuvanju jedinstva Crkve. KC kaže da da u takvim odlukama kroz papu djeluje Duh. Premda izgleda da to papi daje neviđenu moć, činjenica je da je korištena jedan jedini put od ustanovljenja.

Kao što pravoslavlje tvrdi da ima kontinuitet pravovjerja, tako katolicizam tvrdi da ima jedinstvo sa Petrovim nasljednikom. A Petrov nasljednik nije bilo tko! 😃 Puno je tu ega i duhovne oholosti na obje strane. Lijepo je da se radi na ponovnom ujedinjenju, ali prije toga će morati reterirati i jedni i drugi. Bolje da to učinimo sami nego da nas Krist mora povući za uho i pitati jesmo li normalni!?!?