Kalu

Naravno da jesmo to i je bit. Ovo je sve samo recimo parafrazirano i odgovor je dan iz drugog kuta simbolika riječi rekao bih. Uostalom Biblija i Krist naglašavaju slobodu kao i slobodnu volju koja je već godinama unazad diskutabilna tema u teologiji pogotovo među filozofima. ☺️

A ja uvijek mislim da smo samo u Kristu slobodni.Da je to jedina prava sloboda. Mozda smo slobodni robovi ?

Kršćani po deklaraciji ili onaj mali postotak vjernih?

To je jako dobro napisano i točno. Amen

Hajde da pričamo o ropstvu u Bibliji. Dobio sam poruku od jednog ogorčenog ateista koji mi je rekao: „Kako možeš vjerovati u Boga koji odobrava ropstvo?“ U Starom Zavjetu, rekao je, kao da on zapravo odobrava ropstvo. Pa sam pomislio, u redu, možda je ovo iskreno pitanje, i zapravo ono objašnjava cijelu spasenje, pa ću biti sretan da odgovorim na ovo pitanje. Zapravo je to jako lijepo pitanje s jako lijepim odgovorom. Ali kad sam ponovno pročitao pitanje, mogao sam osjetiti aroganciju i ton, pa sam pomislio da ovo možda nije iskreno pitanje, ali ipak sam odlučio odgovoriti jer je još uvijek dobro pitanje. Kroz cijelu Bibliju vidimo iste teme i iste priče, a ropstvo je jako prisutna tema kroz Bibliju. Odmah nakon što Jakov odjene odjeću svog brata Ezava i prevari svog oca Izaka da mu da blagoslov, Jakov prima blagoslov. Kasnije otkrivaju da je lagao, ali on ipak dobije blagoslov.
Nakon toga ulazi u ropstvo s Labanom. Istu šablonu vidimo i kasnije s Kanaancima, koji nose poderanu odjeću da prevarom uvjere Jošuu da im da građanstvo u Izraelu. Jošua otkrije da su lagali, ali i dalje im daje obećanje, ali onda ih čini svojim robovima. Zatim imamo Rutu i Boaza, gdje Naomi i Ruta smišljaju kako da Boaz oženi Rutu, te ona odlazi i radi ono što joj je rekla i leži pod Boazovim nogama. On je pokriva svojim plaštom i ona ulazi u brak, koji je također oblik ropstva – služenje. Vidimo također da Adam i Eva, kad su sagriješili, oblače odjeću i tada postaju robovi Zemlji. Oni su doslovno zatočeni, kao što izraste trnje na zemlji, što je poput organskog bodljikavog žice, i moraju obavljati težak rad. Ovaj obrazac ponavlja se kroz cijelu Bibliju, u pričama, svim pričama. Onda u Novom Zavjetu vidimo da smo mi robovi Bogu, robovi pravednosti, robovi Kristu. Mi smo ambasadori u lancima. Biblija puno govori o tome kako smo robovi na Božjoj plantaži spasenja. Mi čekamo pred vratima da se naš Gospodin vrati, dok beremo plodove na polju.

Ako pokušamo pobjeći, Gospodin će ostaviti ostalih 99 i doći po nas. To govori o ropstvu – mi smo robovi. Kršćani smo robovi. Kupljeni smo i plaćeni po cijeni i više ne pripadamo sebi. Što to zvuči? Zvuči kao da smo robovi. Kada vidimo primjere ropstva u Starom Zavjetu, to nije nešto prljavo jer su ljudi tada bili zli. Tako kao što je Mojsije dopuštao da se ljudi razvedu zbog okorjelih srca, ropstvo je dopušteno u Božjoj dopuštajućoj volji, a ne u Njegovoj prvobitnoj namjeri. Međutim, to je još uvijek oblik spasenja. Nismo svoji, kupljeni smo i plaćeni po cijeni – robovi smo Božji. Svi počinjemo kao robovi grijeha, što znači da smo izgubljeni. Osoba koja je poslala ovu poruku vjerojatno je još uvijek rob svojem grijehu. Bog nas oslobađa od toga, ali ne da bismo bili slobodni, nego da bismo postali robovi Njemu – robovi spasenja, robovi pravednosti, robovi Kristu.
Tako kroz Novi Zavjet vidimo da smo kupljeni i plaćeni po cijeni. U Starom Zavjetu imamo fizičke primjere toga, dok u Novom Zavjetu imamo duhovne primjere. Kršćanin prelazi iz ropstva grijeha u ropstvo pravednosti, u službu Kristu. To je kao voda koju Isus pretvara u vino jer postajemo Njegovi prijatelji, a vino je ono što se daje prijateljima na svadbenoj gozbi. Onda postajemo nasljednici kraljevstva. To znači da prelazimo iz ropstva grijeha u ropstvo Kristu, u prijatelje, u obitelj. To je put kršćanskog putovanja. Naslijeđujemo Božje kraljevstvo. Ovi drugi ljudi ostaju robovi grijeha i na kraju idu u pakao, gdje su robovi grijeha zauvijek. Dakle, kad vidite ropstvo u Starom Zavjetu, to je predivan odraz Novozavjetnog spasenja po milosti. Jer sve u Starom Zavjetu priprema nas za Novozavjetnu spasenje. I završio bih s jednim primjerom. Imamo Noe, koji je u Starom Zavjetu bio jedan čovjek, stolar, koji koristi čavle u rukama da izgradi ploveći zaklon za jednu obitelj kako bi se podigla iznad Božjeg gnjeva, iako je i dalje bila podvrgnuta valovima toga gnjeva. To je posvećenje.
Tako u Starom Zavjetu fizičko odražava duhovno u Novom Zavjetu. Dakle, kad vidite ropstvo u Starom Zavjetu, pogledajte Novozavjetno spasenje i vidjet ćete kako funkcionira, a onda ćete shvatiti da ste vi robovi pravednosti, ambasadori u lancima, robovi plaćeni po cijeni, više ne pripadate sebi. Čekate pred vratima za povratak Gospodara. Ako pokušate otići, Gospodar će ostaviti ostalih 99 i doći po vas dok berete polja. A sve starozavjetno ropstvo je samo predivno ogledalo toga. Dakle, odgovor na pitanje je da ovo arogantno pitanje pokušava opravdati vaš život u grijehu i postavljati pitanje svemogućem svetom Bogu. Možda biste trebali zapravo pokušati razumjeti što Biblija znači, a ne samo znati što kaže.

Postoje četiri osnovna glasa koja morate naučiti pravilno razdvojiti, podijeliti i razlučiti u svojoj glavi. To su svijet, tijelo, đavao (tri neprijatelja s kojima se borimo) te Duh Sveti. S vremenom postaje lakše razlučiti što je što i tko je tko. Želim vam dati brzi vodič koji vam može pomoći da shvatite što se događa u vašoj glavi. Tijelo je poput dosadnog, glupog, kroničnog, poput ogre, stalnog, neprestano zahtijevajućeg stvorenja. To je poput stalnog, tupog bola koji vas iscrpljuje svojim dosljednim zahtjevima, ali je glupo, nije oštro, nije intelektualno, nije brzo. Nije ništa od toga. Demoni su suprotnost tome. Oni su intruzivni, vrlo oštri i rezni, akutni, vrlo brzi. To je poput pozivnog centra gdje zaposlenik zna svoj scenarij i samo vas zatrpava sa svim argumentima, još prije nego što završite svoju misao. Osjećate se kao da ste pod napadom, kao da ste pod opsadom. To su demoni. Svijet je više poput tuge, promašenosti, kao da nešto propuštate, osjećaj promašenog života, "FOMO" (strah od propuštanja nečega).
Osjećate kao da je to ono što ste propustili, kao da nikada niste ostvarili svoj puni potencijal, da ste mogli ostaviti naslijeđe, napraviti sve te stvari. To je ta osjećajnost koju daje svijet. I onda imate Duha Svetoga, koji je Bog. Karakter Duha Svetoga je takav da, prvo, rijetko čujete Duha Svetoga. On ne govori puno. Obično spava u posudi, kao što se kaže, učitelj ne govori za vrijeme testa. Ljudi koji misle da stalno razgovaraju s Isusom, da imaju stalni tok misli u glavi, možda to i doživljavaju, ali u mom iskustvu i prema Božjoj riječi, Bog govori i očekuje da napravite ono što vam je rekao. Nije to stalni dijalog u glavi. Ljudi koji stalno govore o tome obično su zbrkani. Zovu ih "kršćanima koji stalno otvore pekaru za kolačiće", uvijek govore o nečemu novom, sutra idu na drugo mjesto, a nikada ne dovrše što su započeli. To je haotično, kao da ih stalno nose valovi.

Ponekad im je bolje ispitati duhove, kao što piše u 1. Ivanovoj 4. glavi. Ako glas u vašoj glavi kaže nešto, pitajte ga: "Potvrđuješ li da je Isus Krist došao u tijelu?" Ako odgovori pogrešno ili nije odgovoreno, znajte da nije od Duha Svetoga. Tako možete razlučiti glase. Svijet je taj koji vas nagovara da želite više, postignuća, bolji izgled, veći dom. Tijelo je ono koje vas napastuje sa željama, poput hrane i požuda. Demoni su agresivni, oštri i brzo djeluju. A Duh Sveti, kada govori, vodi vas s ljubavlju, ne forsira vas. On vas privlači prema sebi, vodi vas prema spasenju i posvećenju, poput pastira koji koristi štap za vođenje ovaca. I na kraju, važno je razumjeti karakter Boga i njegove zapovijedi. Bog daje velike zapovijedi i očekuje da ih slijedimo, ali ne iscrpljuje nas sitnim, ritualnim pravilima. Zli će, međutim, pokušati umoriti dušu kroz legalizam, stvarajući osjećaj da morate stalno ispunjavati male zahtjeve. Na kraju dana, važno je naučiti razlučiti ove glasove i njihov karakter. To će vam pomoći u boljoj duhovnoj disciplini i pomoći da prestanete biti povučeni u haos. Uz povećano razumijevanje, bit ćete u mogućnosti prepoznati i odbiti napade neprijatelja i imati veću kontrolu nad svojim životom.

Zato jer u te dvije zapovijedi i jest sav zakon i proroci ,kad ljubis Boga iznad svega i nemas druge bogove (idole ) i kad ljubiš drugog kao samog sebe. Tada neces ni lagati ,ni ubiti niti klanjati se pred idolima ....za to trebaš biti nanovo rođen ,ne živis više ti nego Krist u tebi . Po duhu Svetom imaš snagu ne činiti sto je zlo . Zakon je dan da bi čovjek uopce moga spoznati sto je grijeh. Vecjna ljudi ni ne zna sto sve je grijeh. A to ne činimo radi spasenja jer smo spaseni miloscu po vjeri ,to činimo jer ljubimo Boga i ta ljubav u nama radi promjenu . To radi Bog u nama.

Deset zapovijedi sadrže i zakon i milost u isto vrijeme, ovisno o tome kako na to reagirate. Kada je Bog dao Izraelcima Deset zapovijedi, htjeli su ih učiniti preciznijima pa su tražili od Mojsija da ih pretvori u 613 zakona. Međutim, u Novom zavjetu Isus uzima tih istih Deset zapovijedi i, umjesto da ih proširi kako bi bile složenije, on ih rastavlja kako bi bile jednostavnije. On kaže da postoje samo dvije zapovijedi: voli Boga i voli svoga bližnjega. Kasnije u Svetom pismu, sve se svodi na samo jednu zapovijed: voljeti.
Deset zapovijedi su:
Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.,
Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.,
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.,
Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.,
Ne ubij.,
Ne sagriješi bludno.,
Ne ukradi.,
Ne reci lažna svjedočanstva.,
Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.,
Ne poželi nikakve tuđe stvari.

Kada to pretvorimo u 613 zakona, broj jedan počinje prilično prepoznatljiv. Prvo kaže da moraš vjerovati u postojanje Boga, da nema drugih bogova. To je točno u skladu s Deset zapovijedi: voljeti Boga, bojati se Boga, svetiti njegovo ime i ne oskvrnjivati njegovo ime. No, kako idemo niže niz popis od 613 zakona, možete vidjeti koliko se oni udaljavaju od Deset zapovijedi. Na primjer, zakon broj 31 i 32 i dalje imaju smisla prema Deset zapovijedima: ne prave bogove od srebra ili zlata i ne okreću druge ljude na preljub. No zakon broj 34 kaže da ne smiješ ponovno graditi grad, ili ne smiješ zadržati nikakvu korist od tog grada, a zakon broj 90 kaže da trebaš ostati blizu svoje kuće unutar granica grada na subotu. Vidimo kako su Židovi pokušavali zaobići zakone. Na primjer, hodali bi deset koraka i govorili da je to njihov dom, spuštali štap u zemlju i time su smatrali da su unutar zakona koji im zabranjuje da se udalje više od deset koraka od svoje kuće subotom. To su samo legalistički pokušaji zaobilaženja zakona
Bog je bio nezadovoljan njihovim pridržavanjem ovih pravila jer nisu stvarno poštovali zakon u svom srcu. Intelektualno i tehnički su se pridržavali tih zakona, a zatim su sebe smatrali dobrim ljudima jer su ih slijedili. Ako mislite da živite u skladu sa zakonom, jeste li palili tamjan za Boga svaki dan? Jeste li palili vatru na svom oltaru svaki dan? Jeste li prinijeli dva janjeta svaki dan? Ako mislite da ste spašeni time što ste bezgrešni ili obilujete djelima, stavljate se pod zakon.
A Biblija kaže da ako se stavite pod jedan od tih zakona, stavljate se pod sve njih. Bog nije dao Deset zapovijedi da bismo ih mogli pretvoriti u 613 zakona koje treba slijediti. Smisao zakona bio je da ga destiliramo na dvije zapovijedi: ljubiti Boga i ljubiti bližnjega, a zatim ga smirimo čak i na jednu: voljeti jedni druge. Moj najdraži zakon je broj 6, koji govori o pripremi zahoda izvan logora. To je iz Ponovljenog zakona 23:13, ali ako odete na taj stih, pun zakon kaže: označite područje izvan logora gdje možete obaviti nuždu, zajedno sa svojim oružjem. Nakon što se olakšate, iskopajte rupu štapom i pokrijte svoj izmet. Bog, vaš Bog, šeta vašim kampom. On je prisutan da vas izbavi i da vam donese pobjedu nad vašim neprijateljima. Držite svoj kamp svetim i ne dopuštajte ništa nepristojno ili uvredljivo u Božjim očima, posebno govoreći o tome kao što je kakanje. U Mateju 22:36-40 Isus objašnjava da postoje samo dvije zapovijedi u zakonu.
On im kaže: "Ljubite Gospodina, svoga Boga, svim srcem, svom dušom i svim umom. Ovo je velika i prva zapovijed, a druga je slična: ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe." Te dvije zapovijedi ovise o svemu zakonu i prorocima. Zanimljivo je kako Isus pretvara Deset zapovijedi u samo dvije zapovijedi, dok su Izraelci stekli krivi dojam da su se stavili pod zakon i proširili zakon na popis pravila koje moraju slijediti. Zatim, Pavao kaže u Galaćanima 5:14 "Cijeli zakon ispunjen je u jednoj riječi: Ljubit ćeš bližnjega svoga kao samoga sebe."
Budući da je Isus ispunio taj zakon, zakon se svodi na ljubav. Mi više nismo pod zakonom. Stavljeni smo u poziciju gdje smo dužni voljeti jedni druge, a Isus to rješava u Ivanu 13:34-35. "Novu zapovijed vam dajem: ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas." Tako je stari zakon prošao, a Isus nam daje novi zakon. A taj novi zakon je da volimo jedni druge, kao što nas je On prvi ljubio, što nije ista stvar. Tvrdio bih da je nova zapovijed viši poziv, jer nas Krist ljubi savršenom ljubavlju i mi moramo biti savršeni u našoj ljubavi jedni prema drugima. Dakle, ako pokušavate živjeti pod Deset zapovijedi, idući putem zakona kao što su to činili Izraelci i proširujući zakon na hrpu pravila kojih morate slijediti u svakodnevnom životu, stavljate se pod zakon. No Isus uzima Deset zapovijedi i pojednostavljuje ih u milosti na samo dvije zapovijedi: ljubi Boga i ljubi svoga bližnjega, a sve se svodi na ljubav jedni prema drugima, kao što nas je Krist prvi ljubio.

Katolici iznova razapinju Isusa Krista pa insinuiraju da križ nije dovoljan. Dat ću Vam tri primjera! Anđeo smrti predstavlja plaću za grijehe u priči o Izlasku razlog zašto te ne može vidjeti unutar kuće tebe koji su griješnik je zato što te blokiraju vrata s krvlju na njima. Kada Isus kaže da je on vrata ne govori samo o vratima kroz koje moraš proći da dođeš do spašenja, on je vrata koji blokira anđela smrti da ne može vidjeti tvoj grijeh i ubiti te radi toga ti si griješnik a plaća za grijeh je smrt. Jedino što te blokira od umiranja zbog tvojih grijeha su vrata koja blokiraju anđelovu mogućnost da te vidi, krv predstavlja Krista, vrata predstavljaju Križ to znači Krist na križu blokira anđela smrti da te vidi. Anđeo smrti dolazi samo jednom zato protestanti kažu da si spašen u samo jednom događaju i da je završeno i da ne možeš izgubiti svoje spasenje jer anđeo smrti ne dolazi po drugi put, govoreći da možeš izgubit svoje spasenje kroz smrtne grijehe i govoreći da su djela dio spašeničke poruke.
Katolici govore da anđeo smrti dolazi po drugi put to znači da krv mora biti stavljena na vrata po drugi put, što znači da moraš ubiti još jednu životinju da dobiješ krv za vrata da se anđeo smrti vrati po drugi put pošto ta životinja predstavlja Isusa moraš ga razapeti dva put da se zaštitiš od anđela smrti koji se vraća ponovno iznova i iznova. Broj puta koji kažete da možete izgubit svoj spas je broj puta vaše tvrdnje da se anđeo smrti vraća i koliko puta trebate ubiti zivotinju i razapeti Krista da se zaštitite od plaće za grijehe. Stoga, razapinješ Krista svaki puta kada kažeš da si izgubio svoje spasenje. Razlog zašto protestanti nose prazan križ jer Isus nije više na križu, uskrsnuo je. Pošto ga ne držimo u stanju vječnog razapinjanja kad pogledate Katolički križ, Isus je uvijek na križu. Jer ne samo da ga razapinju opet nego ga drže u stanju vječnog raspeća.

Treći primjer Otkrivenje 7:16 „Neće više gladovati, ni žeđati više; ni sunce ih neće pržiti,
ni nikakva žega.“ Isus kaže isto kao i ženi kod bunara u Ivanu 4:13-14 BKJ “Isus je odgovorio te joj rekao: “Svaki koji pije od ove vode, opet će ožednjeti, ali onaj koji pije od vode koju ću mu ja dati, neće nikada ožednjeti, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode što teče u život vječni.” Znamo za činjenicu da Isus govori o duhovnoj vodi ne fizičkoj jer mu ona nudi fizičku vodu a on kaže ako piješ fizičku vodu ponovno češ ožednjeti, ako piješ duhovnu vodu koju ti ja dajem živjet češ vječno i više nečeš biti žedan. Žena na bunaru shvaća da govori o duhovnoj vodi jer je bacila sa strane svoju kantu s vodom ostavila je iza sebe i trči u grad i govori svima šta joj je rekao. Isus joj je dao duhovno piće Duh sveti i ona je otišla da ga da drugim ljudima, nije im išla dati fizičku vodu nego im je išla dati duhovnu vodu koju joj je Isus dao. Da je pogrešno shvatila za fizičku vodu odnjela bih kantu s vodom i počela im davati fizičku vodu govoreći im ako pijete ovu fizičku vodu živjet će te vječno ali bih onda ona promašila poantu što joj je Isus govorio. Ivan 6:35 BKJ Isus govori o svom tijelu „A Isus im je rekao: “Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni, nikada neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, nikada neće ožednjeti.“ Opet ista stvar koju vidimo kao u otkrivenju Ivan 4!. Ivan 6:27 BKJ „Radite, ali ne za propadljivu hranu (meso), nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji, jer je njega zapečatio Bog Otac!” Ista stvar koju je rekao kao ženi kod bunara, fizička voda koju pijete ožednit će te opet duhovna voda koju dajem nikad nečeš ožednit. Isus im govori da će im dat duhovnu hranu i oni pitaju šta moramo učinit za to? Ivan 6:29 BKJ „Isus je odgovorio i rekao im: “Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga koga je on poslao.”
Isus dalje pojašnjava: Ivan 6:31 BKJ Na„ši su očevi jeli manu u pustinji, kao što je zapisano: ʻDao im je jesti kruh s neba.ʼ ” govori o fizičkoj hrani. Ivan 6:50 BKJ “Ovo je kruh koji silazi s neba da onaj tko od njega jede ne umre.“ govori o duhovnoj hrani ista stvar kao žena kod bunara. Ivan 6:51 BKJ „Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, zauvijek će živjeti. A kruh koji ću ja dati moje je tijelo, koje ću ja dati za život svijeta.”“ mislili su da govori o fizičkoj hrani. Ivan 6:52 BKJ „Židovi su se tada prepirali među sobom govoreći: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jesti?”“Tada im Isus reće u Ivan 6:53 BKJ Nato im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, ka„žem vam, ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. “mislio je na duhovno tijelo i duhovnu krv jer je rekao ako jedete fizičko umrijet će te. Ivan 6:54 BKJ Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima„život vječni i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. “jer se tijelo računa za ništa, duh daje život. Ivan 6:55 BKJ Jer je tijelo moje istinsko jelo i krv je „ moja istinsko piće. “jer Katolici govore pošto govori moje tijelo je pravo da misli na fizičko ali Biblija opisuje ovaj fizički svijet kao lažan i prolazan, kada kaže stvarno govori o duhovom.
Fizički svijet nije pravi, duhovni je. Opet pojašnjava u Ivan 6:58 BKJ Ovo je taj kruh koji je si„šao s neba; ne kao što su vaši očevi jeli manu i pomrli. Tko jede ovaj kruh, zauvijek će živjeti. “”opet su mislili da govori o fizickom tijelu. Ivan 6:60 BKJ Zato su mnogi od njegovih „učenika, kad su to čuli, rekli: “Tvrda je ovo besjeda! Tko to može slušati? “”ovo je dio koji svi preskacu Ivan 6:61 A „ Isus ih je, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju (u prijevodu mislili su da govori o fizičkom tijelu ne o duhovnom), upitao: “Sablažnjava li vas to? “Isus pojašnjava: Ivan 6:62 BKJ A„što ako ćete vidjeti Sina čovječjega kako uzlazi gdje je prije bio? “
Ivan 6:63 BKJ “Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa (kao fiziča voda i hrana). Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“ govoreci o duhovnoj hrani ne fizičkoj. Govoreci da on govori o svom fizickom tijelu bi bilo kao da kažete da govori o fizičkoj vodi koju je žena na bunaru ostavila iza sebe ovo je đavoljeva obmana jer ako misle da jedu fizičko tijelo Isusa ne jedu duhovno. Voda predstavlja Duh Sveti, tijelo predstavlja rijeć Božiju, Isus govori jedi Božiju rijeć i pij Duh Sveti zato stoji pričest. To je ono sto predstavlja kruh i voda u pustinji, Isus je pretvorio vodu u vino. Sad kad uzmemo pričest imamo kruh i vino i to je referenca sve nazad to Exodusa to je fizička reprezentacija duhovne hrane i krvi ne fizičko. Pošto Katolici rade euharistiju u fizičkom tijelu računa se za ništa kao što je Isus rekao ako jedes fizicki umrijet ces ozednjet ces ogladnjet ces, a ako cinis to duhovno nikada neces ozednjeti ogladnjeti i zivjeti ces vjecno. Katolićka euhariatija se računa za ništa prema Isusu zbog toga što to čine tijelo, stoga kako je ovo razapinjanje Isusa iznova? Katolici vjeruju da male hostije koje jedu nedeljom da se pretvaraju u značajno tijelo kad ga jedu.
Ovo ne znači da se pretvara u fizičko tijelo nego da se substance toga mjenjaju u stvarno tijelo i tvrde da postoje euharijstijska čuda tijekom godine značeći u nekim situacijama doslovno se fizički pretvori u tijelo kojeg možeš proučavat. Kad su proučavali to ispod mikroskopa reli su: “Usljedilo je testiranje s rezultatima kako je u domaćin hostiji sadržano prugasto tkivo od ljudskog srca. Ima 3 tipa mišića u ljudskom tijelu: glatki mišić koji oblaže vaše organe kontradikcije su u valnom uzroku zvanom Peristaltika, skeletni mišić i prugasto srćano tkivo. Pruge u mišićavom tkivu identificiraju da je to srce. Drugi nalazi također pokazuju da tkivo pokazuje slične znakove kao i one viđene u tkivu nakon smrtne agonije danas je euharistijsko čudo izloženo u malom svetištu.
Isus je uskrsnuo i na nebu je njegovo srce više ne doživljava agoniju smrti na križu ali kada Katolici tvrde da imaju uzorak Isusovoga srca ono je pod stresom kao da ima srčani udar i umire u tom momentu. Ne tvrde da je ovo staro tkvio od križa nego tvrde da je ovo svježe živo tkivo iz Isusova srca u stvarnom vremenu. Problem je što je Isus uskrsnut i srce više nije pod stresom jer je uzašao i sjedi s desne ocu. Njegovo srce ne stoji vječno oštećeno nakon uskrsnuća. Činjenica koju oni tvrde da je to poremećeno tkivo znači da oni vjeruju da je on još na križu oni vjeruju po vlastitom priznanju da je on vječno raspet da li su oni onda heretici i da li vjeruju da je Isusova žrtva nedovršena i nedovoljna drugim riječima kad Isus kaže završeno je jednom zauvijek oni izgleda ne vjeruju u to. Hebreji 6:6 BKJ ako„će otpasti, ponovo obnoviti na pokajanje kad sami sebi iznova razapinju Sina Božjega i javno ga sramote.

Još jedan član stigao danas, pozdravimo @Kalu2312 ...dobro nam došao