Magdalena

Umro je za sve ljude ,a ti ljudi moraju vjerovati da je Krist žrtva zavrsena da je Umro za njih i Uskrsnuo . Bez te vjere nema Spasenja= "Milošću po vjeri ". U Raj možemo samo vjerujući u Kristovu Žrtvu na križu i nikako drukčije. Nista čime bi se hvalili da smo mi postigli ili zasluzili jer sve dobro sto činimo i vjeru koju imamo dobili smo od Boga. To Bog u nama stvara. A ne mi sami. Ne hvali se nego zahvaljuj i slavi Boga jer nas je otkupio od grijeha.

Amen! Sve se na kraju svodi na odnos sa Bogom (i odnos sa ljudima). Zakon ljubavi. Odnos. Moram priznati da mi je dugo trebalo da dođem do toga. Potrošio sam veliki dio života uludo tražeći što to moram RADITI da zaslužim spasenje. Bio sam budala, istina je puno jednostavnija. Treba ući u odnos sa živim Bogom.
U tom kontekstu, moj trenutak "obraćenja" je bio u jednoj površnoj molitvi kada su usta govorila jedno a srce drugo. Samo za trenutak mi je palo na pamet što Bog čuje u ovom trenutku od mene? Ja riječima govorim o Ocu kojem dajem slavu i hvalu i prizivam Njegovo kraljevstvo, a Bog od mene može čuti samo "ravnodušan sam, svejedno mi je, izgovaram riječi ne znam ni sam zašto". Kao da me struja udarila. Riječi nisu ni potrebne Bogu, one su tu zbog nas. Kako je rekao jedan od svetaca, ne sjećam se koji, "uvijek treba moliti, a ponekad i riječima".
Kada bi ljudi svojim dijelima i molitvama morali zaslužiti spasenje, raj bi bio prazan.

Djela 5:3 "Lagao si Duhu Svetom"
Djela 5:4 "Lagao si Bogu"

DAKLE DUH SVETI JE NAZVAN BOGOM

Sv. Jovan Bogoslov je bio U DUHU kada je vidio Oca i Jagnje tj. Sina. Eto gdje je bio Sveti Duh.
Ne treba zanemarivati stihove gdje se Otac, Sin i Duh Sveti zajedno pominju:
"19. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga duha." (Matej 28:19).
"13. Blagodat Gospoda Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha sa svima vama. Amin." (2 Korinćanima 13:13).
Osvrnuo bih se nakratko i na navode koje se odnose na 1 Jovanovu. Apostol Jovan zaista piše da je zajednica hrišćana sa Ocem i Isusom Hristom, ali isto tako navodi da je takva zajednica moguća jedino Duhom Svetim:
"13. Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega." (1 Jovanova 4:13).
To je odgovor na pitanje gdje je Duh Sveti. Ne može se biti jedno sa Ocem i Sinom, osim preko Duha Svetog. U zajednici sa Ocem i Sinom se "krije" Duh Sveti.

Isus Hristos je JEDINORODNI Sin Božiji, ne metaforički, ne simbolični. On je zaista, po Svojoj prirodi, Sin Božiji. I Hristos je to Sam nebrojeno puta isticao nazivajući Sebe Sinom koji je postojao oduvijek.

"4. I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni.
5. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin.
6. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.
7. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.
8. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega.
9. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje." (Jevrejima 1:4-9).
Iz ovih stihova sv. ap. Pavla vidimo da Hristovo Sinovstvo nije simbolična titula za pravednu osobu jer se izričito navodi da je Sin tj. Hristos VEĆI OD ANĐELA upravo zato što je Sin. Nijedan pravednik, ma koliko puta nazvan sinom Božijim u simboličnom smislu, nije veći od anđela niti mu se anđeli poklanjaju. Kasnije Se Sin eksplicitno naziva Bogom kad se kaže "za Sina pak: prijesto je tvoj, BOŽE". Moraju se razlikovati stvari. Postoji simbolična titula sina Božijeg koja pripada pravednicima i kojoj svi hrišćani teže, apostol Pavle kaže da trebamo postati djeca Božija i sanasljednici Hristovi, a postoji i status Jedinorodnog Sina Božijeg koji ukazuju na Isusa Hrista i Njegove prirode. To je nešto što ljudi ne mogu postići jer mi nikako ne možemo postati bogovi po prirodi, već bogovi po blagodati.

Duh je taj koji te vodi ,podučava i jača.
Ivan 3,1 Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov.
Ivan 3,2 On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.
Ivan 3,3 Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!
Ivan 3,4 Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?
Ivan 3,5 Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
Ivan 3,6 Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.
Ivan 3,7 Ne čudi se što ti rekoh: `Treba da se rodite nanovo, odozgor.`Ivan 3,14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji
Ivan 3,15 da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni.
Jeli ista sto sam napisala nije u skladu sa ovim? Spasenje se dobiva vjerom ,a vjerom se dobiva i Duh Sveti . Sad ti vidi vjerujes li u ovog Isusa Krista?

I jednom kad si primio oproštenje ,oprošteno ti je po Isusu Kristu. Djelo Isusa Krista nas opravda jednom za svagda.

Neka vam je stoga znano, ljudi i braćo, da vam se po tome čovjeku [Kristu] propovijeda oproštenje grijehâ; i po njemu se svi koji vjeruju opravdavaju od svega od čega se niste mogli opravdati po Mojsijevu zakonu. /Djela 13,38-39
Prekinuli ste s Kristom koji god od vas se Zakonom opravdavate, od milosti ste otpali. /Galaćanima 5,4
Dakle, subota je ispunjena u Isusu Kristu. Isto kao i svi blagdani i mlađaci koje je Bog zapovjedio Izraelu da ih obilježava. Izađite iz Zakona u Kristovu milost; iz ropstva religije u Duh slobode; iz legalizma u ljubav Božju.
Ali sada se izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, i to pravednost Božja po vjeri Isusa Krista prema svima i na svima koji vjeruju; jer nema razlike: jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave, a opravdani su besplatno njegovom milošću, putem otkupljenja koje je u Kristu Isusu. /Rimljanima 3,21-24

Čovjek u punoj formi ima barem jedan grijeh . Nije bezgrešan . PO KRISTU POSTAJEMO BEZGREŠNI. ON KOJI JE BEZ GRIJEHA ,JANJE BEZ MANE PREDAO SE NA ŽRTVU OKAJNICU. I BOG OTAC GA JE USKRNUO. TAKO I TEBE S NJIM ,AKO VJERUJEŠ DA JE TO KRIST UČINIO. "VJERA TE TVOJA SPASILA" VJEROM SVOJOM POTVRĐUJEŠ KRISTOVO SVETO MILOSNO DJELO. Ne mozes se spasiti drzanjem subote to je ritual , nego vjerom u Krista .Onog Krista iz Svetog Pisma. Zato citaj riječ Bozju jer to ti je duhovna hrana i pice ..Kad povjerujes da te je Krist Isus spasio mjenjas se u potpunosti ,ne svojom,snagom nego snagom Duha Svetoga jer samo te On moze voditi ispravnim putem. Moras biti rođen ponovno.
Na temu subote ja sam zavrsila.

A tko ti daje vjeru i povjerenje u Krista?

Ljudi koji nas citaju jasno vide dali sam te demantirao ili nisam...
...nazalost cini se da ti vise nisi u stanju da primetis sta ti se desilo i s kojim argumentima stoga nasa dalja rasprava postaje bezpredmetna,uzaludna...

Procitaj jos jednom sta si tvrdila i sta sam ti na to odgovorio i argumentirao HRISTOVIM RECIMA i ako i dalje ne vidis realnost onda je to to,ne mogu ti pomoci jer ti sebi ne dozvoljavas nikakvu pomoc !!!

Bog je po svojoj Volji stvorio sve. I da nad stvorenim bude Njegova Sveta Volja.
Odmetnik ,pali anđeo sotona provodi svoju volju. Nije se pokorio Stvoritelju nego sebi jer je sebe zavolio više nego Stvoritelja ,Boga. Bit cete kao bogovi . To je rekao Evi i ona se ulovila. Isto gordost je upropastila.

Gordost označava izraženu oholost, nadmenost, sujetu i pretjerano samoljublje, gdje osoba sebe smatra superiornijom, nepogrešivom i važniji od drugih u ovom slucaju gord si u odnosu s Bogom.

Vidimo da su znali značaj IMENA Božijeg.

Da, vidimo po tome što su imali odnose samo sa ljudskim ženama.

Bukvalno je moguće jer je subota obznanjena na Sinaju, a ne ranije. Sveto Pismo je tu prilično jasno. Očito da za praoce subota nije bila neophodna za priznavanje Boga kao Stvoritelja.

Sotona nije Božije Ime držao za svetinju i ukazivao mu poštovanje kao što su to činili praoci.

Isus je rekao ne ponavljajte isto. No, kad nešto molim, molim ustrajno dok ne dobijem odgovor.
Smatram da je tak sa većinom.

Da, vidim kakve biblijske dokaze daješ. I nimalo nisam impresioniran iznijetim. Tvrdiš da su praoci u Knjizi Postanja svetkovali subotu, IAKO SE TO NIGDJE NE POMINJE. Ti onda kažeš "pa sigurno su znali da je Bog stvorio svijet". Jesu. I? To ne znači da su svetkovali subotu.

I eto vidimo koliko ti zapravo čitaš šta ja pišem. Ja sam rekao da su praoci znali značaj IMENA Božijeg, a ne samo da su znali Boga u nekom generičnom smislu glagola "znati". Konkretno praoci u Knjizi Postanja Imenu Božijem pristupaju sa velikim strahopoštovanjem i uzimaju ga u usta samo u veoma značajnim situacijama, kao što su davanje zakletvi i sl.

"Otac" protestantizma, Martin Luter, je prema onima koji su bili protiv kršatavanje dece izraženo negativan i neprijateljski stav.
Luter je one koji se zalažu za "drugo krštenje" (anabaptiste) smatrao teološki zabludelima.
Za njega su oni bili Schwärmer („zanesenjaci“, „fanatici“) — ljudi koji se, po njegovom mišljenju, oslanjaju na lična otkrivenja i unutrašnji duh, a ne na Pismo pravilno tumačeno.
Luter je branio krštenje dece kao čin Božje milosti, a ne ljudske odluke.
Anabaptisti su tražili svesno, odraslo krštenje.
Luter je to video kao:
potkopavanje učenja o opravdanju verom,
pretvaranje krštenja u „delo čoveka“.

Dobro je da je i ovo dete Božije počelo čitati svetog Jovana Zlatoustog.

Zlatousti se ne bi složio s tvojom eisegezom:
"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih; jer vam kažem da anđeli njihovi uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima .
On naziva malenima ne one koji su zaista mali, već one koje mnoštvo toliko cijeni, siromašne , predmete prezira, nepoznate (jer kako bi mogao biti malen onaj koji je jednak vrijednosti cijelom svijetu; kako bi mogao biti malen onaj koji je drag Bogu?); već one koji su u mašti mnoštva toliko cijenjeni.
I ne govori samo o mnogima, nego čak i o jednome, čak i time odvraćajući štetu mnogih prijestupa. Jer kao što izbjegavati zle , tako i častiti dobre , ima vrlo veliku dobit i bilo bi dvostruko osiguranje onome tko pazi, jedno iskorjenjivanjem prijateljstava s onima koji vrijeđaju, a drugo od poštovanja i časti prema tim svecima .
Zatim ih i na drugi način čini predmetima poštovanja, govoreći: " Da njihovi anđeli uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima ." https://www.newadvent.org/fathers/200159.htm

Zašto za Boga deca imaju povlašteni položaj?

„A ko sablazni jednoga od ovih malih koji veruju u Mene, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen…”
Ovo pokazuje:
-          deca mogu da veruju
-          njihova vera je stvarna i zaštićena
-          Bog ih posebno brani
Nisu „vera u nastajanju”, nego vera koja se računa pred Bogom.

Hristos Isus zapoveda svetom Jovanu Krstitelju da Ga krsti,
premda obojica znaju da Sinu Božijem nije potrebno krštenje
za oproštenje grehova - pošto Bezgrešni greha nema.

Kud i kamo više deci spiranje grešnosti ( = krštenje) treba.

Sveti Mateja piše šta je video i čuo:
"A prvosveštenici i književnici videvši čuda koja učini i decu kako viču u hramu: "Osana sinu Davidovu", rasrdiše se, i rekoše Mu: "Čuješ li šta ovi govore?"
A Isus im reče: "Da; zar nikada niste čitali: "Iz usta dece i odojčadi spremio si sebi hvalu"?"
Bebino gugutanje mi čujemo na jedan način, ali Bog to čuje kao proslavljanje Njega. Mislim da Bog bolje čuje od mene, i molim Mu se da mi milostivo podari to, Njegovo čulo "sluha" (koje dolazi od Svetoga Duha)!

Aha, lagano umotavanje u bogatiji celofan, ne pomaže ni to 😆.
Sve što si naveo govori o vrijednosti djece, njihovom dostojanstvu i Božjem odnosu prema njima. Nijedan od tih tekstova ne govori o krštenju, niti ijedan povezuje dijete s činom krštenja.
Iz opisa kako Isus blagoslivlja, prima i štiti djecu ne proizlazi sakrament. Inače bi iz istih tekstova morali izvoditi i euharistiju, rukopolaganje ili druge obrede.
Opet se miješa kategorija odnosa s Bogom sa sakramentalnim uvjetima. To nije biblijski zaključak, čist je teološki prijelaz koji tekst sam ne pravi. Ili što bi mi rekli na forumu: učitavanje vlastitih misli u tekst...

U Svetom Pismu Novog Zaveta postoji više vrlo jasnih mesta gde se vidi da deca (παιδία, νήπια) imaju poseban, povlašten i teološki značajan status. Ne radi se samo o emocionalnoj naklonosti prema deci, nego o eshatološkoj i soteriološkoj poruci.
 1. Deca kao prirodni pripadnici Carstva Božijeg
Po Mateju 19,14 (par. Marko 10,14; Luka 18,16)
„Pustite decu i ne branite im da dolaze k meni,
jer takvih je Carstvo nebesko.”
Ovo je najvažniji tekst. Gospod Isus ne kaže:
„biće njihovo”
„postaće njihovo”
„ako se promene”
nego: „takvih JE Carstvo”.
= Deca nisu samo simbol, nego stvarni nosioci Carstva.
 2. Gospod Isus se poistovećuje sa decom
Po Mateji 18,5 (par. Marko 9,37; Luka 9,48)
„I koji primi jedno ovakvo dete u Moje Ime, Mene prima.”
Ovo je novo otkrivenje:
-          odnos prema detetu = odnos prema Hristu
-          dete postaje mesto Hristovog prisustva
-          U antičkom svetu (gde dete nema pravni status!) ovo je revolucionarno.
 3. Upozorenje protiv sablažnjavanja dece
Po Mateji 18,6 (par. Marko 9,42; Luka 17,2)
„A ko sablazni jednoga od ovih malih koji veruju u Mene, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen…”
Ovo pokazuje:
-          deca mogu da veruju
-          njihova vera je stvarna i zaštićena
-          Bog ih posebno brani
Nisu „vera u nastajanju”, nego vera koja se računa pred Bogom.
 4. Deca kao merilo za ulazak u Carstvo
Po Mateji 18,3
„Ako se ne obratite i ne budete kao deca, nećete ući u Carstvo nebesko.”
Ovde se ne kaže:
„deca treba da postanu kao odrasli”
nego obrnuto:
odrasli treba da postanu kao deca
To znači:
Poniznost, poverenje, otvorenost za dar
 5. Bog se otkriva deci (a ne „mudrima”)
Po Mateji 11,25 (par. Luka 10,21)
„Skrivao si ovo od mudrih i razumnih, a otkrio si malima.”
Reč „mali” (νήπιοι) bukvalno znači:
oni koji još „ne govore”, deca
Poruka:
Deca nisu epistemološki hendikepirana pred Bogom, nego povlašćena.
 6. Deca u hramu – i Bog to prihvata
Po Matej 21,15–16
Deca u hramu viču:
„Osana Sinu Davidovu!”
A Gospod Isus odgovara:
„Zar niste nikada čitali: Iz usta dece i odojčadi učinio si sebi hvalu?”
Ovo je citat Psalma 8, ali sada:
-          primenjen direktno na Hrista
-          deca postaju autentični bogoslovci
 7. Deca su „sveta” u zajednici Crkve
1. Korinćanima 7,14
„Inače bi vaša deca bila nečista, a sada su sveta.”
Ovde apostol Pavle:
-          ne govori metaforički
-          ne govori o budućnosti
-          nego o stvarnom statusu dece u Crkvi
To je ključni tekst za kasniju teologiju krštenja dece.
 8. Gospod Isus prima decu polaganjem ruku i blagoslovom
Po Marko 10,16
„I grleći ih, polagao je ruke na njih i blagosiljao ih.”
Blagoslov:
-          nije pedagogija
-          nije sentimentalnost
-          nego prenos Božije blagodati
 Zaključak (u jednoj misli)
U Novom Zavetu deca:
-          pripadaju Carstvu Božijem
-          mogu da veruju
-          primaju otkrivenje
-          nose svetost
-          i stoje pod posebnom Božijom zaštitom
Zato u patristici krštenje dece nije strano Evanđelju, nego prirodan nastavak Hristovog odnosa prema njima.