(8) Sjeti se da svetkuješ dan subotni. (9) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (10) A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. (11) Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izl 20:8-11) Kome je Bog izgovorio ove riječi? Iz konteksta se jasno vidi da Bog govori Izraelcima, kao što čitamo i u sljedećem tekstu: (12) Jahve opet reče Mojsiju: (13) "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (14) Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (15) Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (16) Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. (17) Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izl 31:12-17) Tekst nam jasno kaže da je subota objavljena Izraelu, kao znak između Boga i njih. Oni je moraju držati, za njih je sveta. Držati je trebaju Izraelci i svi koji borave u Izraelu (Izl 20:10). Jasno je da mi nismo Izraelci niti boravimo u Izraelu. Po čemu bismo onda mi trebali držati subotu? Po kojem osnovu? Po kojem zakonu? Postoje samo dva zakona po kojima mi možemo držati subotu: (1) da boravimo u Izraelu i (2) da postanemo Izraelci. A budući da nismo ni jedno ni drugo, ne postoji nikakva osnova za subotu. Kada bi svi narodi morali držati subotu, onda ono što je rečeno u tekstu ne bi imali nikakvog smisla, subota ne bi bila znak između Boga i Izraela. Bog po Ezekielu ovako kaže: (9) Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – (10) izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; (11) i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; (12) dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. (Ezek 20:9-12) Tekst veoma jasno govori o Božijim zakonima koje svako mora vršiti da bi živio, i o subotama koje su znak između Boga i Izraela (i koje ne treba vršiti svako). Teško da može biti jasnije. Tako, oni koji naučavaju da mi moramo držati subotu, naučavaju neku čudnu teologiju koja nema veze s Biblijom. Eto, nismo ni pogledali Novi zavjet a već smo utvrdili da subota nije za nas. Zar je to toliko teško shvatiti? 2. Prigovori Bog je Izraelcima dao i druge zapovijedi, znači li to da ni njih nismo dužni vršiti? Ima onih koji tvrde da nismo, ali to je potpuno krivo i nije biblijski. Biblija sasvim jasno uči da su svi narodi krivi ako ne vrše moralni Božiji zakon. Ceremonijalni zakon, u koji spada i subota, važi isključivo za Izraelce. Neki tvrde da je moralni zakon sadržan u Deset zapovijedi. To je – kažu – zakon koji je Bog zapisao svojim prstom. On je stavljen u kovčeg saveza. Ostali zakon je ceremonijalni. On je stavljen pored kovčega. Kakve besmislene tvrdnje. Deset zapovijedi su srž čitavog zakona, moralnog i ceremonijalnog. Ostali zakon jeste tumačenje i razrada deset zapovijedi. Veliki dio tog ostalog zakona sadrži moralne zapovijedi. Ne znam da li to treba d(8) Sjeti se da svetkuješ dan subotni. (9) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (10) A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. (11) Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izl 20:8-11) Kome je Bog izgovorio ove riječi? Iz konteksta se jasno vidi da Bog govori Izraelcima, kao što čitamo i u sljedećem tekstu: (12) Jahve opet reče Mojsiju: (13) "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (14) Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (15) Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (16) Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. (17) Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izl 31:12-17) Tekst nam jasno kaže da je subota objavljena Izraelu, kao znak između Boga i njih. Oni je moraju držati, za njih je sveta. Držati je trebaju Izraelci i svi koji borave u Izraelu (Izl 20:10). Jasno je da mi nismo Izraelci niti boravimo u Izraelu. Po čemu bismo onda mi trebali držati subotu? Po kojem osnovu? Po kojem zakonu? Postoje samo dva zakona po kojima mi možemo držati subotu: (1) da boravimo u Izraelu i (2) da postanemo Izraelci. A budući da nismo ni jedno ni drugo, ne postoji nikakva osnova za subotu. Kada bi svi narodi morali držati subotu, onda ono što je rečeno u tekstu ne bi imali nikakvog smisla, subota ne bi bila znak između Boga i Izraela. Bog po Ezekielu ovako kaže: (9) Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – (10) izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; (11) i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; (12) dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. (Ezek 20:9-12) Tekst veoma jasno govori o Božijim zakonima koje svako mora vršiti da bi živio, i o subotama koje su znak između Boga i Izraela (i koje ne treba vršiti svako). Teško da može biti jasnije. Tako, oni koji naučavaju da mi moramo držati subotu, naučavaju neku čudnu teologiju koja nema veze s Biblijom. Eto, nismo ni pogledali Novi zavjet a već smo utvrdili da subota nije za nas. Zar je to toliko teško shvatiti? 2. Prigovori Bog je Izraelcima dao i druge zapovijedi, znači li to da ni njih nismo dužni vršiti? Ima onih koji tvrde da nismo, ali to je potpuno krivo i nije biblijski. Biblija sasvim jasno uči da su svi narodi krivi ako ne vrše moralni Božiji zakon. Ceremonijalni zakon, u koji spada i subota, važi isključivo za Izraelce. Neki tvrde da je moralni zakon sadržan u Deset zapovijedi. To je – kažu – zakon koji je Bog zapisao svojim prstom. On je stavljen u kovčeg saveza. Ostali zakon je ceremonijalni. On je stavljen pored kovčega. Kakve besmislene tvrdnje. Deset zapovijedi su srž čitavog zakona, moralnog i ceremonijalnog. Ostali zakon jeste tumačenje i razrada deset zapovijedi. Veliki dio tog ostalog zakona sadrži moralne zapovijedi. Ne znam da li to treba do(8) Sjeti se da svetkuješ dan subotni. (9) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (10) A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. (11) Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izl 20:8-11) Kome je Bog izgovorio ove riječi? Iz konteksta se jasno vidi da Bog govori Izraelcima, kao što čitamo i u sljedećem tekstu: (12) Jahve opet reče Mojsiju: (13) "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (14) Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (15) Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (16) Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. (17) Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izl 31:12-17) Tekst nam jasno kaže da je subota objavljena Izraelu, kao znak između Boga i njih. Oni je moraju držati, za njih je sveta. Držati je trebaju Izraelci i svi koji borave u Izraelu (Izl 20:10). Jasno je da mi nismo Izraelci niti boravimo u Izraelu. Po čemu bismo onda mi trebali držati subotu? Po kojem osnovu? Po kojem zakonu? Postoje samo dva zakona po kojima mi možemo držati subotu: (1) da boravimo u Izraelu i (2) da postanemo Izraelci. A budući da nismo ni jedno ni drugo, ne postoji nikakva osnova za subotu. Kada bi svi narodi morali držati subotu, onda ono što je rečeno u tekstu ne bi imali nikakvog smisla, subota ne bi bila znak između Boga i Izraela. Bog po Ezekielu ovako kaže: (9) Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – (10) izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; (11) i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; (12) dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. (Ezek 20:9-12) Tekst veoma jasno govori o Božijim zakonima koje svako mora vršiti da bi živio, i o subotama koje su znak između Boga i Izraela (i koje ne treba vršiti svako). Teško da može biti jasnije. Tako, oni koji naučavaju da mi moramo držati subotu, naučavaju neku čudnu teologiju koja nema veze s Biblijom. Eto, nismo ni pogledali Novi zavjet a već smo utvrdili da subota nije za nas. Zar je to toliko teško shvatiti? 2. Prigovori Bog je Izraelcima dao i druge zapovijedi, znači li to da ni njih nismo dužni vršiti? Ima onih koji tvrde da nismo, ali to je potpuno krivo i nije biblijski. Biblija sasvim jasno uči da su svi narodi krivi ako ne vrše moralni Božiji zakon. Ceremonijalni zakon, u koji spada i subota, važi isključivo za Izraelce. Neki tvrde da je moralni zakon sadržan u Deset zapovijedi. To je – kažu – zakon koji je Bog zapisao svojim prstom. On je stavljen u kovčeg saveza. Ostali zakon je ceremonijalni. On je stavljen pored kovčega. Kakve besmislene tvrdnje. Deset zapovijedi su srž čitavog zakona, moralnog i ceremonijalnog. Ostali zakon jeste tumačenje i razrada deset zapovijedi. Veliki dio tog ostalog zakona sadrži moralne zapovijedi. Ne znam da li to treba dokazivati ili je to jasno svakom ko je čitao Bibliju?kazivati ili je to jasno svakom ko je čitao Bibliju?okazivati ili je to jasno svakom ko je čitao Bibliju?