Naravno da jesmo to i je bit. Ovo je sve samo recimo parafrazirano i odgovor je dan iz drugog kuta simbolika riječi rekao bih. Uostalom Biblija i Krist naglašavaju slobodu kao i slobodnu volju koja je već godinama unazad diskutabilna tema u teologiji pogotovo među filozofima. ☺️

A ja uvijek mislim da smo samo u Kristu slobodni.Da je to jedina prava sloboda. Mozda smo slobodni robovi ?

To je jako dobro napisano i točno. Amen

Zato jer u te dvije zapovijedi i jest sav zakon i proroci ,kad ljubis Boga iznad svega i nemas druge bogove (idole ) i kad ljubiš drugog kao samog sebe. Tada neces ni lagati ,ni ubiti niti klanjati se pred idolima ....za to trebaš biti nanovo rođen ,ne živis više ti nego Krist u tebi . Po duhu Svetom imaš snagu ne činiti sto je zlo . Zakon je dan da bi čovjek uopce moga spoznati sto je grijeh. Vecjna ljudi ni ne zna sto sve je grijeh. A to ne činimo radi spasenja jer smo spaseni miloscu po vjeri ,to činimo jer ljubimo Boga i ta ljubav u nama radi promjenu . To radi Bog u nama.

Tko? Šta? i Gdje? je bio Bog prije nego li su stvoreni nebo i zemlja? (slika 1.) Ovo je ilustracija onoga što je on stvorio, unutar ove prve mračne linije iznutra (gledaj sliku) upravo tu se nalazi prostor i vrijeme i sve u njemu laički rečeno - 3 d dimenzija ona u kojoj trenutačno boravimo i živimo. Druga linija iz vana "space" je zapravo svemir a izvan svemira je vječnost. Izvan svemira nema vremena ni prostora, vrijeme ili prostor je ono što je unutar svemira. Dakle, prije nego što je sve bilo uopće napravljeno, odnosno prije vremena i prostora, prije materije, prije neba, prije zemlje, prije nego što je sve stvoreno dobili ste nevidljivog Boga. Zašto on treba tijelo? Uopće ga nitko i ništa ne može opaziti, kakva je potreba za oblikom u vječnosti gdje nema prostora i vremena? To se može smatrati superpozicijom. Sve mogućnosti a ipak nitko nije realiziran, da se tako izrazim. Vidite, izvan stvaranja, ne postoji "kada?" niti "gdje?" - to je drugačije. Bog je odlučio da želi stvoriti nebo i zemlju i sve na njoj, kada je to odlučio? Ovo će imati savršen logičan smisao, ovdje nema Boga praznina, postoji Bog svega što postoji. Nema kada - to je uvijek bio plan, to je glava Boga, um Boga. Uvijek su mislili stvoriti nebo i zemlju i sve što u njoj ili na njoj, koliko dugo je to mislio? Koliko dugo postoji Bog? Ne postoji mjerenje ili duljina vremena za primjernu istoga jer u vječnosti vrijeme ne postoji. Vrijeme i prostor su svemir, odgovor je uvijek u svakom smjeru, vrijeme se ne primjenjuje. Imamo temeljni primjer toga u fizici gdje fotoni nemaju masu jer se smatraju česticama bez mase prema sadašnjim fizičkim shvaćanjima, Fotoni su čestice koje čine svjetlost, na temelju teorije relativnosti putuju brzinom svjetlosti (300.00km/h = 186.000 mph) što znači da je njihova masa mirovanja ravna nuli (0.), Dok nose energiju i zamah, ta energija se ne prepisuje masi nego njihovo kretanje brzinom svjetlosti. I što to znači? Fotoni vrijeme uopće ne doživljavaju kao fenomen ali čak i ako je foton svjetlosti putovao 13 milijardi godina diljem svemira od svoje izvorne točke (negdje od singulariteta i početka svemira aka velikog praska) u naše oko točnije u mrežicu oka dok gledamo noćno nebo nije koliko je trajalo prema fotonu. Prema fotonu, nije bilo vremena za putovanje, između izvorne točke i naše mrežnice u oku sve oko sebe doživljava kao sada (tog trenutka). Istina je autoritet a ime istine je Isus Krist. Sada, Biblija govori neke vrlo konkretne stvari koje možete ako želite provjeriti sami, prije njega je postojao samo jedan Bog a poslije njega nije nastao nijedan drugi Bog, te se nikada neće stvoriti drugi Bog. On je jedini Bog koji je stvoren, on je samo Bog, Bog ima samo jedan oblik u kojima Biblija jasno navodi točnije u Kološanima 1, Ivanu 1, Hebrejima 1, Filipljanima 2. Prije nego što je bilo stvoreno bilo je stvoreno prije neba i zemlje, vremena i prostora u vječnosti prije nego što je bilo ičega. Bog sebi je rodio oblik i sliku, jedan oblik Boga, jedna slika Božanstva je Isus Krist koji je prije svega, po njemu se sve sastoji trenutak u trenutak. Isus drži nebo i zemlju u svojim rukama od vječnosti. Rođen prije svih stvorenja, rođen prije nego što je stvoren svemir. Bog je po njemu sve stvorio, po njemu i za njega i to je njegov um. A Isus je jedinorođeni oblik i slika nevidljivog Boga, koji ne treba sliku i oblik. Osim što će sve stvoriti kroz, po i za njega za sebe. Isus je božansko ja prije njega nije bilo stvorenog boga niti će za njim ikada biti stvoren novi bog - on je samo Bog. Ako si stao pred prijestoljem Božjim i Anđeo je rekao: “Pokažite onoga što vidite”, samo je jedan Bog stvoren, on je sve stvorio i za sebe. Isus je prvi rođen od svih stvorenja, on je prije svega i po njemu se sve sastoji, on je stvorio nebu i zemlju i sve što je u njima bilo da su prijestolja i moći ili kneževina ili dominije. Svi su stvoreni od njega i za njega. U početku je Bog stvorio nebo te je u početku Isus stvorio nebo uključujući i prijestolje Božje i anđele i sve sinove Božje, jutarnje zvijezde koje su gledali i pjevali hvale i vikali od radosti kada je stvorio zemlju i podijelio je vode na zemlji od voda koje su na nebu te stvorio nebo. On je stavio sunce i zvijezde u ono što nazivamo svemirom - mjesec je na nebu. I onda je pripremio pakao za sotonu i njegove anđele, nakon što je stvorio život na zemlji kao što je imao na nebu. On je pripremio pakao za sotonu i njegove anđele, pakao je crna rupa, jama bez dna u središtu zemlje. I sva stvarnost su ugniježđeni toroidi. (Slika 1.) Svaka je razina samo bijedi odraz one koja je bila prije te razine iz vana prema unutra. Možete na to gledati kao na ljestvicu poput istine do taštine. Postoji jedan Bog koji je nastao u vječnosti prije nego što su stvoreni nebo i zemlja. Kada su nebo i zemlja stvoreni sjedio je na prijestolju svoje slave znajući da svi anđeli u Raju ga mogu vidjeti i znati tko je on. Ne možemo ga vidjeti sa zemlje, jer gledajući sliku nebo nam je na putu zaklanja a nakon neba je svemir koji isto zaklanja pogled - postoje 3 razine do neba: nebo, svemir i Raj gdje je Božje kraljevstvo i prijestolje. Moći ćemo vidjeti puno više nego što smo ikada prije mogli. Za cijelu ljudsku povijest, nitko sa zemlje ne može vidjeti Boga na nebu, Raj je u potpunosti skriven od naše točke gledišta. “Ono što kažete je tamna tvar i tamna energija. Rekao si da ga ne možemo vidjeti niti izmjeriti ili znati ili reći što je to? Ali možemo reći da je tu jer su to sile koje djeluju na prirodni poredak stvari? Ne kažete da je Raj prekriven iz našeg pogleda ali to ima veze s kontrolom cijele naše stvarnosti s neba?” Da, dio koji ne možete vidjeti zapravo 95 % jednadžbi je nebo nebesa gdje Bog sjedi na svom prijestolju a ljudi ga ne mogu vidjeti. Biblija izričito kaže u Filipljanima 2 Isus bijući u obliku Boga on je onaj koji govori kroz usta svoga proroka Izaije, kad on kaže znajte i vjerujte da sam ja Bog prije mene nije bilo oblika Boga niti će biti nakon mene jer ja sam on, osim mene nema Spasitelja. On govori sve kroz Izaiju, ja sam sveti Izraelov, Spasitelj tvoj, osim mene nema Boga. Petar nam u Djelima poglavlju 2 govori Sveti Izraelov je tijelo Isusa Krista, a Filipljani 2 nam govore da jedan Bog koji je sve stvorio - Isus bijući u obliku Boga. Riječ je bila s Bogom, i riječ je bila Bog koja je bila ponižena. Nema ugleda, na sebe je uzeo oblik sluge jedan Bog je nastao tko je stvorio nebo i zemlju i sve što je u i na njima koji je na sebe uzeo oblik sluge i bio stvoren sličan čovjeku. Jedan Bog koji je sve stvorio, sjedeći na prijestolju svoje slave, ponizio se i načinio oblik čovjeka. Izravni primjer ovo je poput suspendiranja Vašeg ljudskog oblika da biste postali Marijo kako bi mogli biti kralj Koopa i spasiti princezu - to je Evanđelje u obliku video igara. Cooper je bio kralj demona, Marijo se spustio u pakao kroz cijevi koje vode u kanalizaciju da bi se suprotstavili. Postoji samo jedna priča koja se može iznova i iznova pričati bez obzira na to kako su ju izvrnuli, sama stvarnost, sama povijest sve u njemu svaka priča ispričana, svaka poduzeta akcija to su samo ugniježđeni toroidi. Jedna se priča ponavlja od makronaredbe pa sve do mikronaredba. Velika je tajna pobožnosti, dopustite mi da kažem bez kontroverzi Bog se očituje u tijelu baš kao i Vi kako se pojavljujete u Battle Royaleu u svojoj Fortnite skinu. Vi niste dvodimenzionalni entitet, ali možete se pojaviti u drugoj dimenziji kao jedan ne možete li ili? Bog se manifestira u tijelu da napravi put ljudima na zemlji da idu sve do Raja gdje je on umjesto da idu u pakao koji je pripremljen za sotonu. Postao je čovjek i spustio se da bude razapet, otišao je u pakao, Uskrsnuo od mrtvih, uzeo onaj oblik sluge s neba i biva vrata ljudima da se približe Bogu kao u Mateju 25 ovce i koze, on je vrata ovaca i vraća se na zemlju kao stari dani s planom pomirenja neba i zemlje za vječnost dovodeći koncept vremena i prostora u vječnu ravnotežu. Svjetlost se zauvijek odvojila od tame. Postoji samo jedan Bog on je sve stvorio i sve pomiruje sa sobom njegovo ime je Isus Krist.

Deset zapovijedi sadrže i zakon i milost u isto vrijeme, ovisno o tome kako na to reagirate. Kada je Bog dao Izraelcima Deset zapovijedi, htjeli su ih učiniti preciznijima pa su tražili od Mojsija da ih pretvori u 613 zakona. Međutim, u Novom zavjetu Isus uzima tih istih Deset zapovijedi i, umjesto da ih proširi kako bi bile složenije, on ih rastavlja kako bi bile jednostavnije. On kaže da postoje samo dvije zapovijedi: voli Boga i voli svoga bližnjega. Kasnije u Svetom pismu, sve se svodi na samo jednu zapovijed: voljeti. Deset zapovijedi su: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene., Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud., Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji., Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji., Ne ubij., Ne sagriješi bludno., Ne ukradi., Ne reci lažna svjedočanstva., Ne poželi tuđeg ženidbenog druga., Ne poželi nikakve tuđe stvari. Kada to pretvorimo u 613 zakona, broj jedan počinje prilično prepoznatljiv. Prvo kaže da moraš vjerovati u postojanje Boga, da nema drugih bogova. To je točno u skladu s Deset zapovijedi: voljeti Boga, bojati se Boga, svetiti njegovo ime i ne oskvrnjivati njegovo ime. No, kako idemo niže niz popis od 613 zakona, možete vidjeti koliko se oni udaljavaju od Deset zapovijedi. Na primjer, zakon broj 31 i 32 i dalje imaju smisla prema Deset zapovijedima: ne prave bogove od srebra ili zlata i ne okreću druge ljude na preljub. No zakon broj 34 kaže da ne smiješ ponovno graditi grad, ili ne smiješ zadržati nikakvu korist od tog grada, a zakon broj 90 kaže da trebaš ostati blizu svoje kuće unutar granica grada na subotu. Vidimo kako su Židovi pokušavali zaobići zakone. Na primjer, hodali bi deset koraka i govorili da je to njihov dom, spuštali štap u zemlju i time su smatrali da su unutar zakona koji im zabranjuje da se udalje više od deset koraka od svoje kuće subotom. To su samo legalistički pokušaji zaobilaženja zakona Bog je bio nezadovoljan njihovim pridržavanjem ovih pravila jer nisu stvarno poštovali zakon u svom srcu. Intelektualno i tehnički su se pridržavali tih zakona, a zatim su sebe smatrali dobrim ljudima jer su ih slijedili. Ako mislite da živite u skladu sa zakonom, jeste li palili tamjan za Boga svaki dan? Jeste li palili vatru na svom oltaru svaki dan? Jeste li prinijeli dva janjeta svaki dan? Ako mislite da ste spašeni time što ste bezgrešni ili obilujete djelima, stavljate se pod zakon. A Biblija kaže da ako se stavite pod jedan od tih zakona, stavljate se pod sve njih. Bog nije dao Deset zapovijedi da bismo ih mogli pretvoriti u 613 zakona koje treba slijediti. Smisao zakona bio je da ga destiliramo na dvije zapovijedi: ljubiti Boga i ljubiti bližnjega, a zatim ga smirimo čak i na jednu: voljeti jedni druge. Moj najdraži zakon je broj 6, koji govori o pripremi zahoda izvan logora. To je iz Ponovljenog zakona 23:13, ali ako odete na taj stih, pun zakon kaže: označite područje izvan logora gdje možete obaviti nuždu, zajedno sa svojim oružjem. Nakon što se olakšate, iskopajte rupu štapom i pokrijte svoj izmet. Bog, vaš Bog, šeta vašim kampom. On je prisutan da vas izbavi i da vam donese pobjedu nad vašim neprijateljima. Držite svoj kamp svetim i ne dopuštajte ništa nepristojno ili uvredljivo u Božjim očima, posebno govoreći o tome kao što je kakanje. U Mateju 22:36-40 Isus objašnjava da postoje samo dvije zapovijedi u zakonu. On im kaže: "Ljubite Gospodina, svoga Boga, svim srcem, svom dušom i svim umom. Ovo je velika i prva zapovijed, a druga je slična: ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe." Te dvije zapovijedi ovise o svemu zakonu i prorocima. Zanimljivo je kako Isus pretvara Deset zapovijedi u samo dvije zapovijedi, dok su Izraelci stekli krivi dojam da su se stavili pod zakon i proširili zakon na popis pravila koje moraju slijediti. Zatim, Pavao kaže u Galaćanima 5:14 "Cijeli zakon ispunjen je u jednoj riječi: Ljubit ćeš bližnjega svoga kao samoga sebe." Budući da je Isus ispunio taj zakon, zakon se svodi na ljubav. Mi više nismo pod zakonom. Stavljeni smo u poziciju gdje smo dužni voljeti jedni druge, a Isus to rješava u Ivanu 13:34-35. "Novu zapovijed vam dajem: ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas." Tako je stari zakon prošao, a Isus nam daje novi zakon. A taj novi zakon je da volimo jedni druge, kao što nas je On prvi ljubio, što nije ista stvar. Tvrdio bih da je nova zapovijed viši poziv, jer nas Krist ljubi savršenom ljubavlju i mi moramo biti savršeni u našoj ljubavi jedni prema drugima. Dakle, ako pokušavate živjeti pod Deset zapovijedi, idući putem zakona kao što su to činili Izraelci i proširujući zakon na hrpu pravila kojih morate slijediti u svakodnevnom životu, stavljate se pod zakon. No Isus uzima Deset zapovijedi i pojednostavljuje ih u milosti na samo dvije zapovijedi: ljubi Boga i ljubi svoga bližnjega, a sve se svodi na ljubav jedni prema drugima, kao što nas je Krist prvi ljubio.

Ako okrenete ljudski živčani sustav naglavačke, izgledat će kao stablo koje raste iz sjemena koje nosi plod srca. To, sumnjivo, izgleda kao komad voća koji visi na drvetu. To drvo koje raste iz sjemena također podržava plod duha. A ciklus sjemena sumnjivo nalikuje prispodobi o sijaču. 12 pari kranijalnih živaca za izgradnju tijela koje kontrolira um. 12 učenika poslanih u parovima da pograde tijelo kojim upravlja glava. 12 učenika s jednim uklonjenim. Dvanaest plemena s jednim uklonjenim. Isusu je proboden bok kako bi crkva oživjela. Počinješ li to uviđati? Često viđamo evanđelje u anatomiji i fiziologiji naših tijela, i sve počinje imati smisla. Dopustite da elaboriram. Ako je muž glava, a žena tijelo, onda je muž mozak, a žena srce. I tako je muž odgovoran za mišljenje, okus, dodir, vid, miris i sluh, a žena je odgovorna za osjećanje, praćenje mozga i djelovanje. Dovoljno je proučiti središnji i periferni živčani sustav, zatim somatski i autonomni živčani sustav, i znat ćete točno kakav bi trebao biti vaš brak. Strukturirano. I zašto se vi ne možete slagati ni za živu glavu? Srce se svađa s umom. Rod se svađa s osobljem. Zakon se svađa s milošću. Krvožilni sustav se svađa sa živčanim sustavom. Je li moguće da smo komplementarni sustavi, svaki sa svojim lijepim, potrebnim i različitim ulogama? Bog nam je već dao sve odgovore. Samo smo slijepi da sve stvoreno svjedoči. Glava ima svih pet osjetila. Muž je središnji živčani sustav, a žena tijelo ili periferni živčani sustav. Zbog toga su žene emotivnije, a muškarci logičniji. To je razlog zašto žena iz Mudrih izreka 31 ne radi stvari poput tijela, dok je muž na gradskim vratima sa starješinama, dobiva više osjetilnih informacija kako bi mogao reći tijelu što treba učiniti A budući da je ovo zrcalo Isusa na crkvi, u svemu što kažete da se žena ne bi trebala pokoravati mužu, vi stoga zaključujete da se crkva ne mora pokoravati Kristu u toj istoj stvari. Stoga budite vrlo oprezni sa svojim feminističkim otporom, barem ako tvrdite da ste kršćanka. A što se tiče muškaraca, shvatite da je razlog zašto vam se ona ne podlaže taj što se vi ne podređujete Kristu. Popravi svoj odnos s Isusom, i on će popraviti tvoj odnos s tvojom ženom. Biblija kaže da se žene pokoravaju svojim muževima u svemu. Baš kao što se tijelo u svemu podređuje mozgu. A prokletstvo Postanka 3 je u biti da će srce zamjeriti umu i pokušati postati um, razmišljajući svojim srcem. Donošenje emocionalnih odluka prerušenih u logične. Ne zvuči li to kao svaki brak koji ste ikada vidjeli? Jednake i suprotne funkcije simpatičkog odjela naspram parasimpatičkog odjela autonomnog živčanog sustava govore nam mnogo. I što dublje ulazim u ovu podjelu između glave i tijela, to ima više smisla. Sve do akcijskih potencijala živčanog sustava, kompetitivne enzimske inhibicije, kataboličkih biokemijskih puteva, središnje dogme sinteze proteina i sve ostalo što možete zamisliti. oslovno, sve stvoreno svjedoči. Zapravo, ako pogledate ljudsko tijelo, noge izgledaju kao korijenje, baza izgleda kao deblo, ruke izgledaju kao grane. I imamo ovaj plod znanja na vrhu, s plodom života, našim srcem, u sredini. Ovo bi čak moglo objasniti Trojstvo. Da je Duh Sveti Božje srce, a Krist Božji um. A Bog Otac je cijelo tijelo. Ili je možda Krist srce, a Duh Sveti um? Što ti misliš? Što bi moglo objasniti našu metafizičku anatomiju tijela, duše i duha? Biblija kaže da je um kojim upravlja tijelo smrt, ali um kojim upravlja duh je život i mir. Um kojim upravlja tijelo neprijateljski je raspoložen prema Bogu. Ne pokorava se Božjem zakonu. 2/2 To je i ono što Bog osjeća prema ženi koja se ne želi pokoriti svom mužu. Ili muž koji si dopušta da se podredi svojoj ženi. To je tijelo koje vodi do glave. Ili srce nadmašuje um.

Postoje četiri osnovna glasa koja morate naučiti pravilno razdvojiti, podijeliti i razlučiti u svojoj glavi. To su svijet, tijelo, đavao (tri neprijatelja s kojima se borimo) te Duh Sveti. S vremenom postaje lakše razlučiti što je što i tko je tko. Želim vam dati brzi vodič koji vam može pomoći da shvatite što se događa u vašoj glavi. Tijelo je poput dosadnog, glupog, kroničnog, poput ogre, stalnog, neprestano zahtijevajućeg stvorenja. To je poput stalnog, tupog bola koji vas iscrpljuje svojim dosljednim zahtjevima, ali je glupo, nije oštro, nije intelektualno, nije brzo. Nije ništa od toga. Demoni su suprotnost tome. Oni su intruzivni, vrlo oštri i rezni, akutni, vrlo brzi. To je poput pozivnog centra gdje zaposlenik zna svoj scenarij i samo vas zatrpava sa svim argumentima, još prije nego što završite svoju misao. Osjećate se kao da ste pod napadom, kao da ste pod opsadom. To su demoni. Svijet je više poput tuge, promašenosti, kao da nešto propuštate, osjećaj promašenog života, "FOMO" (strah od propuštanja nečega). Osjećate kao da je to ono što ste propustili, kao da nikada niste ostvarili svoj puni potencijal, da ste mogli ostaviti naslijeđe, napraviti sve te stvari. To je ta osjećajnost koju daje svijet. I onda imate Duha Svetoga, koji je Bog. Karakter Duha Svetoga je takav da, prvo, rijetko čujete Duha Svetoga. On ne govori puno. Obično spava u posudi, kao što se kaže, učitelj ne govori za vrijeme testa. Ljudi koji misle da stalno razgovaraju s Isusom, da imaju stalni tok misli u glavi, možda to i doživljavaju, ali u mom iskustvu i prema Božjoj riječi, Bog govori i očekuje da napravite ono što vam je rekao. Nije to stalni dijalog u glavi. Ljudi koji stalno govore o tome obično su zbrkani. Zovu ih "kršćanima koji stalno otvore pekaru za kolačiće", uvijek govore o nečemu novom, sutra idu na drugo mjesto, a nikada ne dovrše što su započeli. To je haotično, kao da ih stalno nose valovi. Ponekad im je bolje ispitati duhove, kao što piše u 1. Ivanovoj 4. glavi. Ako glas u vašoj glavi kaže nešto, pitajte ga: "Potvrđuješ li da je Isus Krist došao u tijelu?" Ako odgovori pogrešno ili nije odgovoreno, znajte da nije od Duha Svetoga. Tako možete razlučiti glase. Svijet je taj koji vas nagovara da želite više, postignuća, bolji izgled, veći dom. Tijelo je ono koje vas napastuje sa željama, poput hrane i požuda. Demoni su agresivni, oštri i brzo djeluju. A Duh Sveti, kada govori, vodi vas s ljubavlju, ne forsira vas. On vas privlači prema sebi, vodi vas prema spasenju i posvećenju, poput pastira koji koristi štap za vođenje ovaca. I na kraju, važno je razumjeti karakter Boga i njegove zapovijedi. Bog daje velike zapovijedi i očekuje da ih slijedimo, ali ne iscrpljuje nas sitnim, ritualnim pravilima. Zli će, međutim, pokušati umoriti dušu kroz legalizam, stvarajući osjećaj da morate stalno ispunjavati male zahtjeve. Na kraju dana, važno je naučiti razlučiti ove glasove i njihov karakter. To će vam pomoći u boljoj duhovnoj disciplini i pomoći da prestanete biti povučeni u haos. Uz povećano razumijevanje, bit ćete u mogućnosti prepoznati i odbiti napade neprijatelja i imati veću kontrolu nad svojim životom.

Hajde da pričamo o ropstvu u Bibliji. Dobio sam poruku od jednog ogorčenog ateista koji mi je rekao: „Kako možeš vjerovati u Boga koji odobrava ropstvo?“ U Starom Zavjetu, rekao je, kao da on zapravo odobrava ropstvo. Pa sam pomislio, u redu, možda je ovo iskreno pitanje, i zapravo ono objašnjava cijelu spasenje, pa ću biti sretan da odgovorim na ovo pitanje. Zapravo je to jako lijepo pitanje s jako lijepim odgovorom. Ali kad sam ponovno pročitao pitanje, mogao sam osjetiti aroganciju i ton, pa sam pomislio da ovo možda nije iskreno pitanje, ali ipak sam odlučio odgovoriti jer je još uvijek dobro pitanje. Kroz cijelu Bibliju vidimo iste teme i iste priče, a ropstvo je jako prisutna tema kroz Bibliju. Odmah nakon što Jakov odjene odjeću svog brata Ezava i prevari svog oca Izaka da mu da blagoslov, Jakov prima blagoslov. Kasnije otkrivaju da je lagao, ali on ipak dobije blagoslov. Nakon toga ulazi u ropstvo s Labanom. Istu šablonu vidimo i kasnije s Kanaancima, koji nose poderanu odjeću da prevarom uvjere Jošuu da im da građanstvo u Izraelu. Jošua otkrije da su lagali, ali i dalje im daje obećanje, ali onda ih čini svojim robovima. Zatim imamo Rutu i Boaza, gdje Naomi i Ruta smišljaju kako da Boaz oženi Rutu, te ona odlazi i radi ono što joj je rekla i leži pod Boazovim nogama. On je pokriva svojim plaštom i ona ulazi u brak, koji je također oblik ropstva – služenje. Vidimo također da Adam i Eva, kad su sagriješili, oblače odjeću i tada postaju robovi Zemlji. Oni su doslovno zatočeni, kao što izraste trnje na zemlji, što je poput organskog bodljikavog žice, i moraju obavljati težak rad. Ovaj obrazac ponavlja se kroz cijelu Bibliju, u pričama, svim pričama. Onda u Novom Zavjetu vidimo da smo mi robovi Bogu, robovi pravednosti, robovi Kristu. Mi smo ambasadori u lancima. Biblija puno govori o tome kako smo robovi na Božjoj plantaži spasenja. Mi čekamo pred vratima da se naš Gospodin vrati, dok beremo plodove na polju. Ako pokušamo pobjeći, Gospodin će ostaviti ostalih 99 i doći po nas. To govori o ropstvu – mi smo robovi. Kršćani smo robovi. Kupljeni smo i plaćeni po cijeni i više ne pripadamo sebi. Što to zvuči? Zvuči kao da smo robovi. Kada vidimo primjere ropstva u Starom Zavjetu, to nije nešto prljavo jer su ljudi tada bili zli. Tako kao što je Mojsije dopuštao da se ljudi razvedu zbog okorjelih srca, ropstvo je dopušteno u Božjoj dopuštajućoj volji, a ne u Njegovoj prvobitnoj namjeri. Međutim, to je još uvijek oblik spasenja. Nismo svoji, kupljeni smo i plaćeni po cijeni – robovi smo Božji. Svi počinjemo kao robovi grijeha, što znači da smo izgubljeni. Osoba koja je poslala ovu poruku vjerojatno je još uvijek rob svojem grijehu. Bog nas oslobađa od toga, ali ne da bismo bili slobodni, nego da bismo postali robovi Njemu – robovi spasenja, robovi pravednosti, robovi Kristu. Tako kroz Novi Zavjet vidimo da smo kupljeni i plaćeni po cijeni. U Starom Zavjetu imamo fizičke primjere toga, dok u Novom Zavjetu imamo duhovne primjere. Kršćanin prelazi iz ropstva grijeha u ropstvo pravednosti, u službu Kristu. To je kao voda koju Isus pretvara u vino jer postajemo Njegovi prijatelji, a vino je ono što se daje prijateljima na svadbenoj gozbi. Onda postajemo nasljednici kraljevstva. To znači da prelazimo iz ropstva grijeha u ropstvo Kristu, u prijatelje, u obitelj. To je put kršćanskog putovanja. Naslijeđujemo Božje kraljevstvo. Ovi drugi ljudi ostaju robovi grijeha i na kraju idu u pakao, gdje su robovi grijeha zauvijek. Dakle, kad vidite ropstvo u Starom Zavjetu, to je predivan odraz Novozavjetnog spasenja po milosti. Jer sve u Starom Zavjetu priprema nas za Novozavjetnu spasenje. I završio bih s jednim primjerom. Imamo Noe, koji je u Starom Zavjetu bio jedan čovjek, stolar, koji koristi čavle u rukama da izgradi ploveći zaklon za jednu obitelj kako bi se podigla iznad Božjeg gnjeva, iako je i dalje bila podvrgnuta valovima toga gnjeva. To je posvećenje. Tako u Starom Zavjetu fizičko odražava duhovno u Novom Zavjetu. Dakle, kad vidite ropstvo u Starom Zavjetu, pogledajte Novozavjetno spasenje i vidjet ćete kako funkcionira, a onda ćete shvatiti da ste vi robovi pravednosti, ambasadori u lancima, robovi plaćeni po cijeni, više ne pripadate sebi. Čekate pred vratima za povratak Gospodara. Ako pokušate otići, Gospodar će ostaviti ostalih 99 i doći po vas dok berete polja. A sve starozavjetno ropstvo je samo predivno ogledalo toga. Dakle, odgovor na pitanje je da ovo arogantno pitanje pokušava opravdati vaš život u grijehu i postavljati pitanje svemogućem svetom Bogu. Možda biste trebali zapravo pokušati razumjeti što Biblija znači, a ne samo znati što kaže.

Ako uzmete Maslowljevu hijerarhiju potreba i okrenete je na stranu, zapravo je to Egipat, Pustinja, Ob promised land (Obećana zemlja - OZ na slici 2.). Tu su prijelazi kroz Crveno more i rijeku Jordan. Sve što vrijedi znati u životu je biblijska književna plagijacija. A razlog zašto vam je život u rasulu je zato što radite pravu stvar, ali u pogrešnoj sezoni. Pokušavate se boriti protiv divova prije nego što ste čak napustili Egipat, još uvijek držite mentalitet siromaštva iz pustinje iako ste već ušli u Obećanu zemlju. Vaš brak je neravnomjerno utemeljen, gdje ste u Obećanoj zemlji u svom vjerovanju, ali još uvijek u Egiptu kad su u pitanju vaša osjećanja i u pustinji kad je riječ o financijama. I u braku ste s nekim za koga ste mislili da je u financijskoj Obećanoj zemlji, ali sada shvaćate da je ta osoba samo visoko plaćeni robovlasnik u Egiptu. Oni nikada nisu ni otišli. Samo zato što imaju lijepe stvari, ne znači da su u Obećanoj zemlji kad su u pitanju njihovi financijski uvjeti. To je razlika između biti bogat u Egiptu i biti bogat u Obećanoj zemlji. Ne dijelite pravilno Božju riječ prema sezoni u kojoj se nalazite. Biblija kaže da bježite od grijeha dok ste u Egiptu. Kaže da podnosite grijeh kad ste u pustinji, dok učite hodati sa Duhom, koji je voda iz kamenog izvora u pustinji. Ali onda uzimate mač i borite se protiv divova u Obećanoj zemlji, što znači stavljati na smrt želje tijela. Ako pokušavate boriti se protiv divova dok ste još uvijek u Egiptu, tu je vaš problem. Mnogi od vas pokušavaju odoljeti grijehu, ali još niste pustili okove srama iz Egipta. Morate prvo prihvatiti da nema krivnje i srama u grijehu, jer nema osude za one koji su u Kristu. Sve je sada dopušteno, ali nisu sve stvari korisne. Tamo gdje grijeh raste, milost raste još više. Morate prestati osjećati se loše svaki put kad pogriješite, jer je osjećaj krivnje i srama ono što vas tjeraju da se ponovo vraćate grijehu u potrazi za bijegom od nelagode misli da ste osuđeni, a niste. Kada to potpuno prihvatite, a krivnja i sram neće prijeći kroz Crveno more, tada učite odoljeti grijehu. I kada naučite vjerovati Bogu i odoljeti grijehu, tada dolazi trenutak kad stavljate na smrt želje tijela. Zato ovo za vas ne funkcionira. Radite pravu stvar u pogrešnoj sezoni. Kao što bi Maslow rekao, nećete biti zabrinuti za knjigu koju nikada niste napisali, kada vam osnovne potrebe za sigurnost nisu ni zadovoljene. Ponovno, okrenite to na stranu. Ne možete se fokusirati na borbu protiv divova dok ste još uvijek zaglavljeni u tim ciklusima krivnje i srama. Zatim imate ljude u različitim sezonama koji zovu jedni druge "naslijeđe". Imate Joela Osteena koji kaže da Bog ne želi da patite. Imate kalviniste koji su naučili kako dobro podnositi patnju i govore da Bog ne želi da prosperirate. Oboje ste u pravu. Kada ste u pustinji, naučite dobro podnositi patnju. Kada ste u Obećanoj zemlji, naučite dobro prosperirati. Imate ljude u pustinji koji signaliziraju vlastiti bijeg iz Egipta. Imate druge ljude u istoj pustinji, deprivirane, koji signaliziraju svoju vlastitu zlu prirodu. Imate ljude koji vam govore da će vas, ako padnete u pustinji, anđeo smrti opet doći uzeti. Imate ljude koji misle da su u pustinji govoreći drugima da ne napuštaju Egipat. A taj osjećaj krivnje i srama i osude je zapravo način na koji dolazite do Obećane zemlje. Morate postići bezgriješnost kako biste bili spašeni. Spašen ste od anđela smrti kroz krv na vratima, spašeni milošću, kroz vjeru, za djela. Ali povjerovali ste u laž vraga koji vam kaže da ako ne osjetite krivnju i sram nakon što sagriješite, niste stvarno pokajani. I ne znate razliku između priznanja i pokajanja. Dakle, grijete 5% vremena, a zatim osjećate krivnju i sram 70% vremena, što vam ostavlja 25% za provesti s Isusom. Ali čak i ako vam grijeh poraste na 15%, ali ne gubite vrijeme u tom ciklusu od 70% osjećaja krivnje i srama, imate 85% vremena da zadržite oči na Isusu. A to je ono što vam je Isus rekao da radite. Prestani gledati valove. Drži oči na meni. Ali ne želite da vam omjer grijeha poraste, ne shvaćajući da je krivnja i sram grijeh. Jer time pozivate Kristovu zaštitu nedovoljnom. Sada ste kao Jakov, noseći Esauovu odjeću. I umjesto da se prepoznajete kao onaj tko vas Otac naziva, idete i govorite svima da ste još uvijek Jakov. To je grijeh, brate. Vraga je prevario vas da pratite pogrešnu metriku. Komplicirate svoju posvećenost. U međuvremenu, Bog je rekao da On ne vidi vaše prijestupe. On ih briše zbog svog vlastitog imena. I ne sjeća se vaših grijeha. Jedina metrika koju Bog prati je jeste li ljubazni jedni prema drugima. Ako volite jedni druge, ispunjavate zakon, jer On zna da morate voljeti prvo Njega. (slika 3., slika 4.) A onda vjerujete u svaku pametnu stvar koju ste čuli, kao što je: "Teška vremena stvaraju snažne ljude, snažni ljudi stvaraju dobre dane, dobri dani stvaraju slabe ljude, a slabi ljudi stvaraju teška vremena." No, opet, ako samo okrenete to na stranu, imate Egipat, pustinju, Obećanu zemlju i izgnanstvo. Teška vremena stvaraju snažne ljude. Da, Biblija je već to rekla. Snažni ljudi stvaraju dobre dane. Da, to je svrha pustinje. Zato ne možete doći do Obećane zemlje bez prolaska kroz pustinju. I to je problem s prosperitetnim evanđeljem. Ono vam kaže da živite u Egiptu, kao da ste već u Obećanoj zemlji i nema pustinje kroz koju treba proći, što je hereza. A onda vjerujete u svaku pametnu stvar koju ste čuli, kao što je: "Teška vremena stvaraju snažne ljude, snažni ljudi stvaraju dobre dane, dobri dani stvaraju slabe ljude, a slabi ljudi stvaraju teška vremena." No, opet, ako samo okrenete to na stranu, imate Egipat, pustinju, Obećanu zemlju i izgnanstvo. Teška vremena stvaraju snažne ljude. Da, Biblija je već to rekla. Snažni ljudi stvaraju dobre dane. Da, to je svrha pustinje. Zato ne možete doći do Obećane zemlje bez prolaska kroz pustinju. I to je problem s prosperitetnim evanđeljem. Ono vam kaže da živite u Egiptu, kao da ste već u Obećanoj zemlji i nema pustinje kroz koju treba proći, što je hereza. Dobri dani stvaraju snažne ljude. Da, to je Obećana zemlja. Zato ih stalno šalju u izgnanstvo, što se opet vraća u ropstvo. Pravi biblijski obrazac ovdje je da buntovna djeca trebaju biti disciplinirana. Disciplina stvara poslušnu djecu. Poslušna djeca mogu podnijeti prosperitet, ali prosperitet stvara pobunu, što znači da ta buntovna djeca opet moraju biti disciplinirana, što stvara ovaj ciklus. Bog je originalni autor. Ova priča je već ispričana. To je doslovno Njegova priča -> Isus. Uvijek je bio Isus. Zauvijek će biti Isus. Nikada neće prestati biti Isus.