Buduća događanja u kršćanskom svijetu, islamu i oko Izraela po biblijskom proroštvu (1. Dio)

U V O D

O naslovnoj temi pokušati ću napisati relativno kratak, sažet i zanimljiv tekst. Isti će za mnoge koji se ozbiljnije bave vjerom i teologijom biti šokantan i otrežnjavajući a za „obične“ vjernike zanimljiv i nadam se poticajan. Dakle sagledat ću zanimljiva biblijska proroštva koja su se već ostvarila u zadnjih 80 godina a povezana su sa budućnošću koja nam slijedi.
Svakog čovjeka zanima kolektivna budućnost ovog svijeta a pogotovo njegove domovine u sklopu koje on lakše pretpostavlja i svoju osobnu budućnost, a na osnovu određenih materijalnih i duhovnih pripremanja za istu. Racionalnog čovjeka proroštva zanimaju tek onda ako prorok ima određenu duhovnu karizmu, odnosno ako je isti već imao dokazana ili ostvarena prorokovanja i ako govori o konkretnoj i složenoj budućnosti u sklopu već ostvarenih proročkih događanja i predznaka koji se trenutno ostvaruju. Proroštva stoga moraju imati logični smisao ili redoslijed povezanih uzroka i posljedica. To ću ovdje ponuditi.

Kršćanstvo i islam diče se svaki za sebe nekim prvaštvom u religiji i duhovnosti, te predskazanom sjajnom budućnošću nadživljavanja starog grješnog svijeta u Posljednjim vremenima apokaliptičkog zla u kojem će baš oni kao filmski junaci sve nadživjeti i sa njima će započeti razdoblje „novog neba i nove zemlje“. U tom novom svijetu oni očekuju Božju nagradu te slavu, divljenje i zahvalnost od onog malobrojnog naroda koji se je jedva „provukao“ od Božje kazne a zahvaljujući njihovom duhovnom djelovanju u prošlosti.
U naslovu sam spomenuo i Izrael. Zašto spominjati u naslovu malu zemlju iz perspektive budućih katastrofalnih svjetskih događanja? Vidjet će te da osim što su biblijski proroci koje ću u ovom tekstu spominjati proizašli iz tog malog naroda kao i sam Isus, događanja sa Izraelom i oko Izraela bit će početna „mjerna točka“ mnogih prorokovanja. Vjerovali ili ne gotovo sva prorokovanja biblijskih proroka odnose se na događanja na Bliskom istoku i Izraelu kao centru svega. „Onako usput“ u Bibliji je zapravo cijeli nežidovski svijet. To se nije svidjelo nežidovskom svijetu pa su izmislili „teologija zamjene“ u savezu sa Bogom. To je jedna smiješna kršćanska zapadnjačka ego ideja koju koriste i muslimani. Židovi imaju svoj napuhani ego te odstupanje od Božjeg Zakona, no oni su za to trostruko više patili i patiti će u budućim događanjima. Bog je dao obećanje da neće odstupiti ni od drugog saveza sa Izraelom (ne crkvom), i zapravo bez obzira što Židovi uradili i koliko god se opteretili grijehom i otuđenjem od Njega. Bog je i prorokovao duhovni pad Izraela. Ujedno je preko više proroka obećao da će Izrael i Jeruzalem na Novoj zemlji učiniti mjestom hodočašća za sve narode svijeta koji prežive Sudnje vrijeme, a židovski narod postat će nositelj daljnjeg duhovnog prosvjećivanja svijeta (Izaija 2: 1-5) „Tada će grnuti k njemu svekoliki narodi. Mnogi će narodi ići tamo i govoriti - Dođite da idemo na goru Gospodnju, u kuću Boga Jakovljeva! Neka nas on ući svojim putovima! Mi hoćemo hoditi stazama njegovim, jer nauka izlazi sa Siona i riječ Gospodnja od Jeruzalema.“ Zaharije (8:23) također predskazuje hodočašća iz cijelog svijeta prema Jeruzalemu: „Ovako veli Gospod nad vojskama: U one će dane deset ljudi od svih jezika neznabožačkih naroda uhvatiti jednoga Judejca za skut i reći - Hoćemo da idemo s vama; jer smo čuli, da je Bog s vama.“

U taj dan Izrael će postati „glava a ne rep“ i posjedavat će svu obećanu zemlju (Ponovljeni zakon 11:24) „Od pustinje do Libanona, od rijeke Eufrata, do mora zapadnoga dosezat će područje vaše.“ Izrael se tereti od svijeta da uzurpira tuđu zemlju“ a koji narod danas živi na svojoj zemlji od dalekih povijesnih vremena? Izrael živi na daleko manjem području od onog što mu je obećano od Boga i dobit će ga jer je dio Božjeg plana. Oni koji danas žive na tim područjima obećanih Izraelu izginuti će u harmagedonskoj mržnji na Izrael. Ideja teologije zamjene da su Židovi od Boga stavljeni „po strani“ time što su odbacili Isusa kao svog mesiju te da je duhovno prvaštvo dato drugim narodima nema svoje utemeljenje u proroštvima. Mnogi kršćani koji u svojim očima djeluju „moćno“ za Krista naći će se na udaru Isusovih predskazanih riječi „Ne poznajem vas“ (Matej 7:23). Jer naime iskušenja nisu došla svome kraju pa će očito Kristu biti bliže oni koji su rekli „ne“ pa ipak učine, a ne oni koji su rekli „da“ a ne učiniše (Matej 21:28-30). Tako nekako ja gledam na predskazanu budućnost za Izrael, jer nemoćan pred proroštvima morao sam naći opravdanje za dosadašnji Izrael a ne osudu. U svezi toga Bog reče da će nam se suditi između ostalog kako se odnosimo prema Njegovom narodu i Izraelu. Kroz Izrael možemo biti i blagoslovljeni ( Postanak 12:2, ) i kažnjeni (Joel 4:2, Zaharije 12:3) .

ŠTO SE JE DO SADA OSTVARILO U PROROKOVANJU BIBLIJSKIH PROROKA ZA NAŠE VRIJEME ?

Moramo se pomiriti sa činjenicom da biblijska proroštva sa 90 % svog sadržaja govore o događanjima sa Izraelom i njegovim narodom kojeg Bog naziva svojim narodom i svojim Izraelom. Bez obzira na to ova tema ne bi trebala biti nezanimljiva ostalim narodima jer je sudbina svijeta u paralelnom odnosu događanja na Bliskom istoku a donekle i uzročno posljedična. U početku velikih ratova na Bliskom istoku koji tek trebaju doći, dosadašnji ratovi od 1980.god. Irana i Iraka, pa zadnja događanja u Siriji i Iraku do 2020. godine su sitnica koliko god oni nama izgledaju veliki i strašni. Naš svijet će sa zebnjom gledati na isto, ali sa distance nezrelog uvjerenja da će nas ratovi mimoići, no Bog najavljuje (Jeremije 25:29,32,33) da će sa podizanjem mača na Izrael od njegovih susjeda započeti i nevolje na sve narode svijeta od jednog do drugog naroda, od jednog do drugog kraja zemlje, „niko neće biti pošteđen“, a mnoge mrtve neće imati tko pokapati. Zbog toga je Izrael zanimljiv.
Ratova i zla bit će dakle po cijelom svijetu ali ti ratovi i ta zla nisu proročki obrađeni i predskazani u detalje kao ratovi oko Izraela i zemalja u njegovom susjedstvu. Osim velike potrebe arapa i muslimana za uništenjem Izraela, žele da prodru i u jug Evrope gdje su nekad imali svoje osmanlijsko carstvo i gdje imaju danas svoju brojniju muslimansku braću. Oni otvoreno govore o svojim proroštvima osvajanja Rima. I sve ostale zemlje svijeta imat će izražene određene potrebe za ostvarivanje starih ambicija i rješavanje starih „nepravdi“. Te ambicije naroda najlakše se ostvaruju u općem ratnom kaosu kad cijeli svijet nema vremena upirati svoje oči posebno u vas, osuđivati vas ili eventualno organizirati međunarodne snage protiv vas. To svi znadu i zato se svi narodi masovno naoružavaju i čekaju sezonu „lova u mutnom“ jer oduvijek je novi poratni svijet morao startovati sa prihvaćanjem novih geopolitičkih okolnosti radi konačnog mira.
Ovu temu učinit ću zanimljivu čitaocu tako što ću sada predstaviti prorokovanja koja su se već ostvarila u našoj bližoj povijesti, jer sve ono što se je dogodilo ima veze sa onim što se sada (2020.godina) događa i što će se u nekoj skorijoj budućnosti dogoditi u kontekstu kraja ovog i ovakvog svijeta.

1. OSTVARENO PROROKOVANJE O POVRATKU ŽIDOVA U IZRAEL

Zbog grijeha židovskog naroda i kršenja Zakona i Saveza, Bog je preko više proroka nagovijestio veliko protjerivanja Židova po cijelom svijetu i u sve narode svijeta u kojima će doživjeti dugi boravak i daljnja velika proganjanja i patnje (3.Mojsijeva 26:33, 5. Mojsijeva 28:64-67, Hošea 3:4,Jeremija 29:18 ). No Bog Izraelov je predskazao i veliki povratak Židova u Izrael nakon dugog odsustva izvan njega. Židovi su jedinstveni slučaj u svijetu da su skoro 2000 godina nakon masovnog izgnanstva od rimljana iz Izraela sačuvali svoj jezik i svoju volju i želju za povratkom u svoju pradomovinu. Bog njihov povratak nije uvjetovao ničim, čak niti duhovnim prosvjećenjem i priznanjem Isusa kao mesije kojeg su progonili i ubili, niti vjernim služenje i vjerovanjem u Njega. Bog predskazuje da će se njihovo duhovno otrežnjenje dogoditi tek znatno kasnije.
Židovi su uspjeli u povratku često ilegalnim putevima unatoč mnogim zaprekama koje je svijet činio da se ne vrate u Izrael. Duhovno buđenje Židova za Krista pretskazano je tek pred Kraj svijeta u Jeruzalemu dok budu vodili borbu sa neprijateljima (Zaharije 12:8-10). U Jezekilju 36:24 i 37:21 Bog kaže „Ja ću vas uzeti iz naroda i pokupit ću vas iz svih zemalja i dovesti vas natrag u vašu zemlju.“ Prorok Amos (9:14-15) predskazuje također povratak i veliki ekonomski razvoj: „Tada ću okrenuti sudbinu Izraela, naroda svojega: oni će sagraditi opustošene gradove i stanovati u njima, nasadit će vinograde i piti vino iz njih, nasadit će vrtove i uživati plodove njihove. Posadit ću ih u zemlju njihovu, da se više ne iščupaju iz zemlje svoje, koju sam im dao," govori Gospod, Bog tvoj.“ U Jeremiju 31:8 osjeća se dogođeni povratak Židova iz Evrope koji je bio naročito intenzivan poslije završetka 2. Svjetskog rata i holokausta 1948. godine : „Evo, ja ih dovodim opet iz zemlje sjeverne i s krajeva zemlje, među njima i slijepe i hrome, trudne i porodilje. U velikom mnoštvu dolaze kući.“

2. OSTVARENO PROROKOVANJE O OSNUTKU IZRAELSKE DRŽAVE

U jednom danu 14.5.1948. stvorena je država Izrael a idućeg dana napadnuta je od 6 susjednih arapskih država da je unište ali Izrael se čudnovato obranio, no o tome ćemo poslije. U Izaiji 66:8 to brzo stvaranje je predskazano ovom riječima „Tko je ikada čuo za tako nešto? Tko je ikad vidio takve stvari? Može li se zemlja roditi u danu ili se nacija rađa u trenu? Ipak, Sion se brže rađa nego što rađa svoju djecu. Zar da ga dovedem do trenutka rođenja i ne dam porod?“.
Bog u biti kaže; zar da vas vratim natrag u Izrael a ne dadnem vam državu. Protiv svoje volje UN je većinom glasao za državu Izrael vjerovatno pod dojmom velikog stradanja Židova u 2. svjetskom ratu, no u biti Bog je privremeno omekšao srca većini glasača u UN-u da se ispuni proroštvo. Američka strana je izjavila da skoro nije željela glasati „za“ iako nije imala ništa protiv Izraela, jer je vjerovala da će ta država biti brzo uništena od susjeda i da njeno priznanje nije nešto vrijedno. Ne treba naglašavati da se je Izrael moćno i veoma spretno obranio, ali uz mnoge žrtve od napada susjeda arapa.
Očitije od samog nastanka Izraela je prorokovanje o ekonomskom razvoju Izraela, obnova i izgradnja utvrđenih naselja i pretvaranje škrte zemlje i pustinje u plodna tla „poput vrta edenskog“ (Jezekilj 36:35,36, Jermije 31;12-13) čime bi narodi okolni što mrze Izrael trebali shvatiti da je Bog uz Izrael. Čudnovat je taj Izrael danas u svijetu koji izvozi mnogobrojno voće, povrće i cvijeće u svijet. U Izaiji 17:10 predskazano je da će Izrael obnoviti svoje vinogradarstvo i voćarstvo „pomoću tuđih loza i sjemenja“ jer su stare sorte izumrle u njihovom odsustvu u Izraelu. I muslimani ih nisu održavali jer je njima zabranjeno proizvodnja i pijenje vina. Doduše židovi su znali praviti vrhunska bezalkoholna vina.

3. OSTVARENO PROROKOVANJE O BORBI IZRAELA SA SUSJEDIMA MRZITELJIMA NAKON POVRATKA U IZRAEL

Predskazno je da će Židovi imati velike probleme sa susjedima sve do samog Kraja svijeta. Arapske i muslimanske zemlje potaknute su od Sotone od samog početka da mrze izraelski Božji narod i da mu nanosi zlo. Svih sedam predskazanih sotonskih kraljevstava (Egipat,Asirija,Babilon,Perzija,Rim,Grčka i Turska) osvajali su između ostalog i Izrael, te progonili Židove. U Psalamu 83:4 predskazani su izraelsko-arapski ratovi sa motivom arapa (i muslimana) da se uništi država Izrael: Ovako govore "Dođite, istrijebit ćemo ih između naroda, da nitko više ne spominje ime Izraelovo". Posebno je proročki predskazano (stih 5) široko udruživanje arapskih zemalja 8Arapska liga) za uništenje Izraela. Daljni stihovi opisuju koji su to narodi koji se udružuju na Izrael, a njih danas možemo prepoznati kao sve muslimanske zemlje danas u okruženju Izraela. Vidjet ćemo posije da je i islam kao religija arapa predskazana kao „babilonska bludnica“.
Što sad postaje zanimljivo i proročki upečatljivo? Pa predskazano je da će Izrael iako slabiji u naoružanju i ljudstvu (u ono vrijeme 5 arapsko izraelskih ratova) biti veoma moćan i pobjeđivati svoje neprijatelje u okruženju. U Zahariju 12:2-4 Bog spominje Izrael kao „čašom opojnom za sve narode u okruženju“, što ukazuje na veliku opojnu mržnju, da će Izrael postati „pretežak kamen spoticanja“, poput „žeravice“, da svi koji ga napadnju budu satrveni i spaljeni a jahači neprijateljski plašljivi i bezumni. U Jezekilju 25:14 Bog kaže da će svoju osvetu nad Edomom izvršiti ruka njegovog naroda. Dakle nema direktne naredbe „ubi“ već predskazanje da će izraelci u svom duhu a u skladu sa Božjom voljom ratovati sa susjedima. Nema tu kršćanske priče „Ne opiri se zlotvoru“ koja je ponegdje primjenjiva na individualnom ljudskom planu ako se nasilniku može dati lekcija nenasiljem, jer biblijska proroštva zapravo legaliziraju izraelsku volju za naoružavanjem i obranom Izraela u vrijeme kršćanstva.

U gore navedenom smislu posebno je proročki zanimljivo ostvarenje proroštva o osvajanju Sionske gore što se ostvarilo u 3. izraelsko-arapskom ratu 1967. godine koje se u Psalamu 126:1 predskazuje: „Kada je ono Gospod okrenuo sudbinu Siona, tada nam je bilo, kao da smo sanjali.“ U narednom stihu predskazana je opća radost Izraela ali i čuđenje svijeta kako mala zemlja može pobijediti veliku vojnu koaliciju : „Tada su usta naša bila puna smijanja, jezik nas pun kliktanja. Tada se je reklo po narodima: "Gospod učini veliko djelo na njima." Mogao je Izrael i u prethodnom ratu osvojiti Sionsku goru ali se bojao da će biti oštećena mnoga kulturna dobra i muzej židovske povijesti na tom području kojeg su „čuvali“ arapi pod nazivom „palestinci“ uz velika oštećenja u „čuvanju“. Sad Židovi „čuvaju“ muslimansku bogomolju ili „treće sveto mjesto islama“ iz svoju regulaciju. Sve se vraća.

4. OSTVARENO PROROKOVANJE O ZALJEVSKOM RATU U IRAKU

Ovim ostvarenim proroštvom malo se udaljavam od Izraela ali nije baš tako, naime bit ovog rata je Božja kazna Iraku zbog mnogo mučenih I ubijenih ( više stotina tisuća) Židova za vrijeme 2. svjetskog rata i nakon njega u samom Iraku gdje su bili u poniženom položaju. Tu se je također ostvarilo proroštvo „Bježite iz babilona“ (stvarni a ne ideološki poziv) jer je Irak krajem prošlog stoljeća konačno pristao da omogući Židovima da napuste Irak. Nije mu odgovaralo odlazak židovskog kapitala iz zemlje ali je mislio da se to neće masovno dogoditi. Preko 95% Židova je otišlo iz Iraka a nedugo nakon toga Irak je napadnut kroz dva vremenski odvojena sukoba američko-evropske koalicije protiv iračke vojske.
Da ne bude zabune; prvi stvarni grad Babilon babilonskog carstva napadnut je sa istoka i od susjeda dok je moderni irački babilon napadnut sa sjevera i od daleke zemlje (Izaija 13:7) „Dolaze iz daleke zemlje, s kraja svijeta: Gospod i oruđa srdžbe njegove, da pohara svu zemlju.“ U Jeremiju 50:3 tom dalekom narodu „sa kraja svijeta“ dodaje se i „narod sa sjevera“ odnosno evropski dio koalicije. Od stiha 54 do 58 opisuje se narod izraelski koji je znao za taj rat i molio je za napuštanje Iraka. U stihu 59:9 spominje se ta moćna saveznička vojska čije će sve strijele imati pogodak te se „ne vraćaju bez uspjeha“. U biti opisuje se moderno precizno avionsko raketno oružje koje je potpuno uništilo iračku vojsku. U stihu 50:10 spominje se pljačkanje Iraka tj. savezničko crpljenje naftih polja „do mile volje“. Nema sumnje da navedeni rat opisan kod Izaije i Jeremije govore o tzv. „zaljevskom ratu“ i uz sve preciznosti drugi povijesni sukob u prošlosti tu se ne može sagledati osim gore navedenog.

5. OSTVARENO PROROKOVANJE O BABILONSKOJ BLUDNICI NAŠEG VREMENA

Ovo naše vrijeme je Posljednje vrijeme starog svijeta. Duhovna znanja se tek u ovim vremena umnožavaju (Danijel 12:4) te se proroštva bolje sagledavaju nego u davnija vremena barem po nekim temama. Sve doskora nije se jasnije znalo tko je „babilonska bludnica“ iz Otkrivenja po apostolu Ivanu, i gdje se nalazi bludničin grad kao centralno svetište satanizma. Teološki se spekuliralo da je to Vatikan i katoličanstvo, pa Amerika i New York, Ujedinjeni narodi itd. Otkrivenje (17:5) govori o bludnici: „I na čelu njezinu napisano ime: "Tajna! Babilon veliki, mati bludnicama i gnusobama zemlje." A njezin grad u kojem boravi opisan je (18:16) ovako: "Jao, jao, grade veliki, obučeni u fini lan i grimiz i skerlet, i nakićeni zlatom i kamenjem dragim i biserom“. Također se u Otkrivenju opisuju konkretne potrebe tog grada za određenom nabrojanom uvoznom robom. Dakle radi se o stvarnom gradu a ne ideološkom strukturom. Zar bi se proroštvo bavilo opisom mnogobrojne uvozne robe samo tako neozbiljno?

Danas je jasno da je babilonska bludnica religija islam, a njen „grad veliki“ Meka. Doskora se to „nije“ moglo znati jer islam nije bio velika i utjecajna religija tj. nije „ležao na mnogim vodama“ vjerničkih naroda a sam centralni bludničin grad Meka nije bio bogat i poznat (tada je bio „tajna“). Proroštva govore da će trgovci zemaljski plakati kad bludničin grad bude gorio u uništenju i da će se to gorenje moći gledati sa voda crvenog mora. Meka je na povišenju i može da se vidi sa mora, odnosno dim njenog uništenja lako će se vidjeti iz tog područja. Nadalje proroštva govore da arapin više neće svoje šatore postavljati („razapinjati“) u tom gradu. Znamo da milioni hodočasnika koji dolaze u hodočašća bivaju smješteni u mnogobrojnim velikim šatorima. Oni Mekom i Kaabom šeću u „lanu“ odnosno u jednodijelnoj lanenoj odjeći,često bijeloj, imitirajući duhovnu čistoću. Grad je pun ukrasa, zlata i trgovina. Osim trgovaca za „gradom velikim“ će plakati i narod koji je lagodno živio od turizma i nafte. Otkrivenje kaže da će žalovati posipajući se prašinom po glavi a to je arapski način žalovanja a ne evropski ili američki. Islam je taj koji negira Oca i Sina kao teološke pojmove u metafori. Kod njih ne dolazi u obzir niti metafora. Biblija kaže a će antikrist negirati Oca i Sina.
Dakle konkretna „bludnica babilonska“ (islam) kao „majka“ sve bludnosti (najvećeg teološkog zastranjenja, odnosno najveći antikrist, ima i svoj konkretni grad bludničenja (Meku i Kaabu u njoj) kojeg čeka uništenje u velikom ratu što je najavljeno od starozavjetnih proroka posebno opširno. Kada bi „bludnica“ bila zbir općih „krivih religija“ iza kojih ne stoji država kako neki teolozi zamišljaju te najavljuju državnu ili naddržavnu (Ujedinjeni narodi) intervenciju i uništenje onda bi to uništenje bilo lako izvedivo i bez upotrebe opširnog i teškog rata i teškog uništenja. Očito je prema biblijskom proroštvu da iza („majke“) ili centralne „krive religije“ stoji moćna država i narod koji će čak godinu dana braniti sebe i „babilonsku bludnicu“. Sad slijedi dodatni tekst o tome.

SMISAO ODNOSA LJUDSKE SLOBODE IZBORA I BOŽJE VOLJE AKO JE SVE UNAPRIJED POZNATO I PREDSKAZANO ?

Poznata je ljudska izreka o teškoći odgovornog predviđanja i određivanja postupaka kroz riječi: „Lako je biti general poslije bitke“. Osim toga kad bi sve znali i sve mogli predvidjeti ne bi bilo zanimljivo i umanjivalo bi karakter ljudske slobodne volje. Izaija (46:9-10) daje Božju poruku o Njegovoj volji da predskazuje ljudima: „Ja sam Bog i niko se ne može usporediti sa mnom. Od početka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: namjera moja stoji i učinit ću sve što mi je volja.“
„Određena“ je globalna sudbina a ne pojedinačna jer pojedinci mogu da izmjene svoju sudbinu. Bog unaprijed zna – vidi, ali ne određuje već samo navještava da utemelji svoj autoritet. Ali Bog svoj autoritet utemeljuje kod rijetkih umnih ljudi koji ga i slušaju i slijede. Iako Bog najavljuje buduće događaje ta budućnost je kod veoma rijetkih ljudi u umu na vrijeme poznata…općenita je činjenica da većina unatoč proroštvu ne znadu što je prorokovano i što će se dogoditi, a mnogi od onih koji su upoznati tek neki će u isto i vjerovati. Umovi većine ljudi su čudnovato orijentirani na neke svoje ideje o budućnosti. U mnogim događanjima Židovi su slabo poznavali da će se nešto sa njima doista dogoditi po prorokovanju. Židovi su na primjer čekali Isusa koji će ih odvesti u ustaničke pobjede protiv Rimljana a ne onog za kojeg je pisano da će ga odbaciti i ubiti, te im je bilo mrsko čuti da će se tako ponašati prema mesiji. I učenici Isusovi čudno su se ponašali i nisu baš prihvaćali Isusovu najavu da će biti mučen i ubijen, a kad je bio mrtav njihov um je slabo očekivao njegovo uskrsnuće iz grobnice za tri dana. Malo Židova danas ima jasnu sliku što će se događati sa Izraelom, Jeruzalemom i hramom iako je sve precizno predskazano. Bog je objavio da će 2/3 izraelaca izginuti a 1/3 kroz oganj pročišćavanja biti uzdignuta u svetost. Na svakom izraelcu je da sam doprinese tome u kojoj će grupi biti. Slobodna volja u okviru određenog je doista čudnovata Božja „igra“, tek donekle spoznatljiva.

U 11. stihu Izaije Bog kaže „Zovem s istoka pticu i iz daljnje zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio“. Bog poziva i zle ljude da u okviru svoje slobodne volje izvrše ono što bi voljeli učiniti a što će odgovarati i Božjem planu. Bog poziva negativca ljudskog da napadne drugog negativca. Upoznao sam vas već sa prorokovanjima da će Bog pozvati Irance da napadnu S. Arabiju (treći babilon), upoznao sam vas sa ostvarenim proroštvom da će moćni narod iz daleke zemlje (SAD) napasti drugi Babilon (Irak). Tog vremena a i danas SAD ima volju da izigrava „svjetskog policajca“ i Bog jednostavno kaže „Dobro, ideš u Irak srediti one divljake“. Što radi Satana? Ona misli da je uzrok i ne zna da je kontrolirana i da djeluje u okvirima Božje volje. Svako sebe angažira po svojoj volji a Bog pazi da ljudske volje i satanine želje ne iziđu iz kontrole uzroka i posljedica ili Božjeg Zakona „Sjetve i žetve“. Bog kaže da se niti jedna travčica ne pomiče bez njegove volje, ali to ne znači da na livadi ne gledamo jednu harmoniju lelujanja biljaka. Tako i u ljudskim i civilizacijskim događanjima vidimo određenu harmoniju i smisao odnosa među narodima.