بسم الله الرحمن الرحيم Uvodna riječ Neka je Allahov mir na svakoga ko uči, čita i traži uputu od Gospodara Svjetova. Tražim Allahovu zaštitu od prokletog šejtana. S Njegovim imenom… (13:27) “... Reci: "Allah odvodi na stranputicu onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća."” Ako je ovaj tekst stigao bilo kojim putem do vas, znajte da je Allahovom voljom. Čak i to što pišem ovaj tekst, Allahovom je voljom. On je taj koji upravlja svime, a na nama je da li ćemo uzeti pouku iz Njegovih znakova koji su oko nas i u nama. (41:53) Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini - na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok? Cilj ovog teksta nije ništa drugo nego ponuditi zaključke o vjeri ponukane kritičkim promišljanjem, pregledavanjem historije, tradicije, i najvažnije - Allahovih riječi. Namjeravam istražiti složene aspekte islamske vjere koji su često predmet kontroverzi i nerazumijevanja u svijetu gdje postoji mnogo različitih interpretacija i praksi. Želim istražiti očite kontradikcije i miskoncepcije koje su postale neizbježne u savremenom shvatanju islama. Naglašavam kako, iako se ta vjera naziva "islamskom", često je pod uticajem vanjskim izvora vjerskog zakona i interpretacija Kur'ana koje odstupaju od izvornog učenja. Tekst ukazuje na političke i društvene utjecaje koji su doprinijeli kontaminaciji vjere elementima politeizma te ističe kako je šejtan, kao lukavo biće, uspio zavesti mase svojim prevarama. Kroz analizu tih tema, želim otkriti nepoznatu stranu islama koja potiče na kritičko promišljanje i dublje razumijevanje ove vjere. Također, želim naglasiti da ja nisam nikakav “učenjak” niti “alim” nego osoba koja je slobodna od indoktrinacije, koja je do svojih zaključaka došla korištenjem alata koje joj je Allah Uzvišeni dao. Neću govoriti ništa što nema smisla. Obećavam. Na vama je da procijenite, i svako će biti odgovoran za svoju procjenu. (17:36) Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum - za sve to će se, zaista, odgovarati. Šta je Islam? Sve svete knjige od Boga obznanjuju da postoji samo Jedan Bog svih ljudi i da se mir i sreća postižu samo kroz predaju Njemu. Oni koji obožavaju samo Boga i pravedni su, istinski su predani Bogu. Iako je svaka religija iskvarena inovacijama, tradicijama i lažnim, idolopokloničkim doktrinama, postoje istinski predani Bogu unutar svake religije. Ti predani Bogu mogu biti kršćani, židovi, muslimani, hindusi, budisti ili bilo ko drugi. Sada smo u eri kada su sve Božje poruke dostavljene, očišćene i ujedinjene u jednu jedinstvenu religiju za sve ljude – Čisti Islam - Potpunu predanost Bogu. (2:62, 5:69) One koji vjeruju, bili oni židovi, kršćani i sabijci, a koji su vjerovali u Allaha i Posljednji dan i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati. Iako su inovacije, tradicija i lažna učenja iskrivila svaku religiju, "Predani Bogu" mogu postojati unutar svih njih. Ti Predani mogu biti kršćani, Židovi, muslimani, hindusi, budisti ili bilo ko drugi. Dakle najniži kriterij je vjerovati u Boga, u Onaj svijet i biti dobar, biti čestit. Ko te uslove ispuni, koje god vjere bio, nema straha i neće tugovati! Da li je današnji Islam iskrivljen? Sad kad znamo šta je islam i koji su najniži kriteriji da bi neko bio musliman, da krenemo sa argumentima zašto mislim da je današnji islam iskvaren. U Kur’anu jasno stoji: "Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potpuno objašnjenu?! A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom, zato ti ne budi od onih koji sumnjaju! (Kur'an, Sura Al-An'am, 6:114) Dakle, Kur’an je potpuno objašnjen i ne treba nam izvor vjere i vjerskih zakona pored Kur’ana, ako ovaj ajet uzmemo za ozbiljno. Šta bi bio hadis? Hadisi su zbirke tradicija koje sadrže izreke poslanika Muhammeda a.s. i saznanja o njegovoj svakodnevnoj praksi (sunnet), čine glavni izvor uputa za muslimane pored Kur'ana. Važno je spomenuti da su hadisi prenošeni s koljena na koljeno, oralno, a prva zbirka hadisa je Muwatta Imama Malika, napisana 793., 161 godinu nakon smrti poslanika a.s. i ona sadrži samo 600 hadisa sa lancem prenosilaca koji idu direktno do poslanika. Imajmo na umu da danas postoji oko 4000 - 30 000 hadisa. Najvrijednije zbirke hadisa - Sahih Bukhari i Sahih Muslim su napisane 214 i 242 godine nakon smrti poslanika a.s. Da bismo to stavili u perspektivu, broj godina od smrti poslanika (632) do prve zbirke hadisa je isti kao od vremena Huseina Kapetana Gradašćevića (1823.) do Zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu, a 2037. godina bi bila identična udaljenosti do Sahih Bukhari. Šta hoću da kažem? Pored toga što nam Kur’an govori da nam ne treba neki eksterni izvor vjerskog zakona, to nam govori i sama logika. Zamislite da se od vremena Huseina Gradašćevića ništa o njemu nije zapisalo do Olimpijskih igara, sve informacije koje smo o njemu imali su prenošene oralno sa koljena na koljeno. Da li bi takve informacije bile relevantne? Da li bi ih iko uzimao za ozbiljno? Da li bi sa sigurnošću mogli reći: “Da, kunem se Allahom da je Husein Kapetan Gradašćević ovo izjavio!” ? Ja ne bih smio. Iskreno. Nažalost, nasuprot svemu tome, ljudi se i dalje kockaju sa svojim Ahiretom i prepuštaju interpretaciju Kur’ana i vjere osobama koje vjeruju da je poslanik a.s. odobrio odvratne stvari poput Sahih al-Bukhari 6603 (https://sunnah.com/bukhari:6603). Tu piše da je poslanik odobrio silovanje djevojaka koje su zarobljene. Znam da je odvratno, ali moram navesti ovakav slikovit primjer kako bih prikazao apsurdnost. Vjerovatnije je da su ovakvi hadisi promovisani zbog zloupotrebe, jer su neki ljudi bili skloni ovakvim odvratnostima, pa su počeli izmišljati laži o poslaniku kako bi opravdali svoje zle namjere. Kroz razne eksterne interpolacije smo došli od čiste, Allahove vjere, do one u kojoj: je silovanje u ratu dopušteno (https://sunnah.com/bukhari:6603) , je poslanik navodno dozvolio ženi dojenje odraslog muškarca koji nije njen muž (https://sunnah.com/muslim:1453a) , je dozvoljeno prevariti ropkinju koja je siroče u brak (https://sunnah.com/bukhari:6971), je poslanik vadio oči ljudima užarenim šipkama, sjekao im ruke i noge i ostavio ih u pustinji da umru od žeđi (https://sunnah.com/bukhari:6805), se poslanik predstavlja vulgarno (https://sunnah.com/bukhari:268) nedužno dijete ide u džehennemsku vatru jer je majka to dijete zakopala (https://sunnah.com/abudawud:4717) Imajte na umu da se radi o jakim, legitimnim i autentičnim hadisima. Postoji ih ogroman broj koji su u kontradikciji sa Kur’anom, a još veći broj koji su u kontradikciji sami sa sobom. Ovdje ću ostaviti link ko želi pregledati veći broj problematičnih sahih hadisa i uvjeriti se u njihovu nesigurnost kao izvor vjerskog zakona i kao nešto čega bi se trebalo pridržavati kao smjernice do Dženneta. Problematični sahih hadisi : https://qurantalk.gitbook.io/problematic-sahih-hadith Pregledom ovakvih hadisa sam došao do zaključka da su u očitoj kontradikciji sa Kur’anom i da nas je i sam Allah kroz Kur’an upozoravao na ovakve stvari. (6:112) Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina, koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju; Hmm… Šta bi te kićene besjede mogle biti, mene zaista neodoljivo podsjeća na hadise, međutim tu nije upotrijebljena riječ hadis - ٱلْحَدِيثِ… (39:23) ٱللَّهُ نَزَّلَ أَحْسَنَ ٱلْحَدِيثِ كِتَـٰبًۭا مُّتَشَـٰبِهًۭا مَّثَانِىَ تَقْشَعِرُّ مِنْهُ جُلُودُ ٱلَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلَىٰ ذِكْرِ ٱللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ هُدَى ٱللَّهِ يَهْدِى بِهِۦ مَن يَشَآءُ ۚ وَمَن يُضْلِلِ ٱللَّهُ فَمَا لَهُۥ مِنْ هَادٍ ٢٣ Allah objavljuje najbolji govor (hadis), Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju. Od nje se koža ježi u onih koji se Gospodara svoga boje, a zatim, kad se spomene ime Allahovo, kože se njihove i srca njihova smiruju. To je Allahova Uputa kojom On upućuje koga hoće; a onoga kome Allah da daje u zabludi, njemu nema uputitelja. Ovdje očigledno piše da je Kur’an najbolji hadis… Najbolji govor, najbolja naracija. Allah također upozorava od vjerovanja u druge govore i naracije, pored Allahovih ajeta u (45:6) تِلْكَ ءَايَـٰتُ ٱللَّهِ نَتْلُوهَا عَلَيْكَ بِٱلْحَقِّ ۖ فَبِأَىِّ حَدِيثٍۭ بَعْدَ ٱللَّهِ وَءَايَـٰتِهِۦ يُؤْمِنُ٦ To su Allahovi ajeti i znakovi koje ti kao istinu navodimo, pa u koji će govor (hadis), ako ne u Allahove riječi i znakove Njegove, oni vjerovati? (7:185) وَلَمْ يَنظُرُوا۟ فِى مَلَكُوتِ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَمَا خَلَقَ ٱللَّهُ مِن شَىْءٍۢ وَأَنْ عَسَىٰٓ أَن يَكُونَ قَدِ ٱقْتَرَبَ أَجَلُهُمْ ۖ فَبِأَىِّ حَدِيثٍۭ بَعْدَهُۥ يُؤْمِنُونَ ١٨٥ I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj primakao? Pa u koji će govor, ako ne u Kur'an, vjerovati? (77:50)فَبِأَىِّ حَدِيثٍۭ بَعْدَهُۥ يُؤْمِنُونَ ٥٠ Pa u koji hadis poslije njega (Kur'ana) vjeruju? (7:2-3) Ovo je knjiga koja ti se spušta - pa neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje - da njome upozoravaš, i da vjernicima bude opomena. Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i pored Njega ne slijedite druge kao zaštitnike! A kako se vi malo prisjećate i pouku primate?! Riječi u 7:2-3 sadrže jasne upute da slijedimo Kur'an i ništa drugo. (68:37-38) Ili imate li vi neku knjigu koju čitate? Koja vam kaže da ćete imati što odaberete? (6:155) A ovo je blagoslovljena Knjiga koju smo objavili, stoga je slijedite i budite bogobojazni kako biste postigli milost. Ponovno čitamo zapovijed da slijedimo Kur'an. Nije naveden nijedan drugi izvor. Zastupnici hadisa tvrde da trebamo slijediti hadise jer su dokazano autentični! Međutim, pitanje autentičnosti nije faktor u zapovijedi u 45:6, Allah ne kaže u koje hadise koji nisu autentični će vjerovati osim Kur’ana… I tako se postavlja pitanje: šta je s 45:6, 7:185 i 77:50? Riječi u 45:6 zabranjuju BILO KOJI hadis osim Božjih objava (Kur'ana). Pitanje autentičnosti nije spomenuto nigdje u zapovijedi u 45:6." Allah je poprilično jasno u Kur'anu objasnio da ne pratimo ništa osim Njegove objave, ne obožavamo, veličamo i ne spominjemo nikog u obredima obožavanja osim Njega. Sam Kur'an je dovoljan za uputu. Za Kur'an Allah kaže u 26:2 „Ovo su ajeti Knjige jasne“. Nema hadisa koji trebamo pratiti, nema nikakve uleme i učenjaka. Vjera je između Allaha i čovjeka. Poslanici su prenosili Allahovu poruku ljudima i samo su ljudi. Ne smijemo praviti razlike među njima. Allah nam je dao opis Kur’ana, a takvim opisom se gubi smisao svih dodatnih izvora vjere… Takav opis je na slici ispod. (6:19) Reci: "Šta je po svjedočenju najveće?", i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "On je Bog Jedini, i ja nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete." Molim vas da svaki ajet koji je ovdje naveden sami provjerite i dođete sami do zaključka, da li nam treba ikakav izvor vjere osim Kur’ana. Islam je predstavljen i praktikovan u okvirima trojstva za kojeg Allah nije dozvolu spustio. Musliman mora otvoriti oči i uvidjeti obmanu staru više od 1000 godina. Kur’an je sačuvan Allahovom intervencijom, i sve što od nas taj Kur’an traži jeste da ga slijedimo. Slijeđenje Kur’ana se ne odražava u shvaćanjima istog od strane običnih smrtnika. Slijediti Poslanika znači držati se striktno Kur’ana, baš onako kako je i on to činio. Poslanik nije imao nikakvu dodatnu objavu, niti je imao praksu mimo Kur’anskih uputa, a koje je praktikovao po nadahnuću ili nahođenju zdravog uma. Ako se takvo šta i desilo, bilo je privatnog, lokalnog ili privremenog karaktera. Sav Islam je sadržan među kur’anskim ajetima i nema Islama (za vjernike nakon Poslanika a.s.) mimo korica mushafa. Tu se nalazi sve što vjernika čini vjernikom, i čovjeka džennetlijom. Kur’anski din je jedini originalni i izvorni Islam. On je lahak i logičan. Sva što vjerniku treba za sreću na oba svijeta nalazi se u Kur’anu. Drugačija tvrdnja otvara pandorinu kutiju! Pitanja koja se mogu javiti su: Ali kako onda klanjati? Koliko rekata ima svaki namaz? Kako se uči ezan? Koliko % iznosi zekat? Kada klanjati, koja su vremena namaza? Itd. I da budem iskren, sve su to validna pitanja i u nastavku ću pokušati dati razumljiv odgovor, koji je logički koherentan sa opisom Kur’ana iznad. Namaz Šta je uopšte namaz? Namaz (salat) znači kontakt, veza, podrška. Također, veoma je važno znati da namaz nije propisan Muhammedu a.s. nego Ibrahimu a.s.: (21:73) I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili. Allah naređuje svojim robovima koji prate Kur'an da prate religiju poslanika Ibrahima. (16:123) „Zatim smo ti objavili ˹O Poslaniče, govoreći˺: “Slijedite vjeru Ibrahima, čestitog, koji nije bio od mnogobožaca.” (8:35) وَمَا كَانَ صَلَاتُهُمْ عِندَ ٱلْبَيْتِ إِلَّا مُكَآءًۭ وَتَصْدِيَةًۭ ۚ فَذُوقُوا۟ ٱلْعَذَابَ بِمَا كُنتُمْ تَكْفُرُونَ Molitva njihova pored Kabe svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama; zato patnju iskusite jer ne vjerujete. Zanimljivo je da je u ajetu iznad iskorištena riječ صَلَاتُهُمْ koja govori o namazu idolopoklonika. Dakle u Muhammedovo a.s. vrijeme, ljudi su već obavljali namaz, koji je naravno bio zaprljan idolopokloničkim praksama. Muhammed a.s. je došao sa Kur’anom da očisti ovaj zaprljani namaz, ostatke namaza koji je bio propisan Ibrahimu a.s. Nedugo zatim, ljudi su počeli dodavati različite inovacije u vjeru (posredništvo, salavate, selame, izmijenjen šehadet, spominjanje ljudskih bića u ezanu i namazu), jer to je ono čemu su ljudi skloni, i vremenom, islam je počeo gubiti izvorni oblik. U sam namaz su dodate prakse koje su nelogične i suprotstavljaju se Kur’anu, te su dodata tumačenja nekih Kur’anskih ajeta kako bi se opravdale ovakve prakse. Čak i mnogo prije, dok sam vjerovao u povjerljivost i vjerodostojnost hadisa sam se pitao, da li je Muhammed a.s. govorio: “Svjedočim da sam ja Allahov poslanik” u namazu, da li je donosio salavate na sebe i da li je donosio selame sam na sebe kao što to mi radimo danas. Direktno se obraćamo poslaniku u namazu (esselamu alejke ejjuhennebijju - mir neka je na tebe O vjerovjesniče). Da bismo obavljali namaz kako treba, on ne smije ni u kojem slučaju biti kontradiktoran Kur’anu i mora biti apsolutno slobodan od širka i apsolutno posvećen ISKLJUČIVO Allahu. Nažalost, većina nas je naučila obavljati namaz uz spominjanje drugih osim Allaha, uz obraćanje ljudskom biću u namazu, također većina nas uopšte ni ne zna šta znače arapske riječi koje učimo na namazu… Sve ove prakse su u predviđene u Kur’anu. [12:106] Većina onih koji vjeruju u Allaha ne čine to bez idolopoklonstva. Dakle prvi korak bi bio osloboditi namaz od ovih praksi. Oslobađanje od širka Kur'an jasno naglašava da je samo Allah taj koji ima moć da našteti ili koristi ljudima . (5:76) Reci: "Zar pored Allaha obožavate nešto što vam ne može nanijeti nikakvu štetu, niti vam korist neku pribaviti? A Allah je zaista Onaj koji sve čuje i sve zna." Kad god vjerujemo da nešto ili neko drugi, osim Allaha, može uticati na našu sudbinu ili naše blagostanje, mi postavljamo partnera ili idola uz Allaha. (51:58) Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni! Suptilni oblik širka se pojavljuje kada vjerujemo da su entiteti poput idola, poslanika, posrednika, bogatstva ili bilo koje druge stvorene stvari u stanju kontrolirati našu sudbinu. Kur'an navodi različite entitete koje ljudi obožavaju. To uključuje kipove (2:51, 21:51-53), Isusa (5:72), džinne (6:100), djecu (7:190), ljude/stvorenja (7:194), posrednike (10:18), šejtana (14:22), imetak (18:32-36, 18:42), mrtve vjerovjesnike/poslanike/svece (16:20-21, 3:79), ego (25:43, 45:23), kraljeve i gospodare (12:42), posao (68:17-33), poštovanje izvora vjere osim Allahove objave (6:19), vjerske vođe i učenjake (9:31), sekte (30:31-32). Npr. , čak i poslanici, kako navodi Kur'an, nemaju moć da štete ili koriste čak ni sebi, a kamoli drugima. (7:188) Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh ono što je čulima nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." Samo ono što Allah odredi može se dogoditi, a poslanici su samo upozoritelji i obavještajci, ali nemaju moć da direktno utječu na sudbinu ili blagostanje bilo koje osobe. Dakle, širk nije samo fizičko obožavanje idola, već može biti prisutan u vjerovanju da bilo što osim Allaha ima moć da šteti ili koristi, što je suština idolatrije u islamu. (6:162) Reci: "Moj namaz, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha, Gospodara svjetova, Zašto onda obrede posvećujemo drugima, a ne ISKLJUČIVO Allahu? Upravo zato što uzimamo tumačenja vjere ljudi koji su dodavali ove razne prakse i zaprljali vjeru idolopoklonstvom, a ne uzimamo sam Kur’an kako nam je Allah naredio. (72:18-20) Mesdžidi su Allaha radi, i ne dozivajte, pored Allaha, nikoga! A kada je Allahov rob ustao dozivajući Njega, oni su se skoro svi na njega u gomilama okomili. Reci: "Ja se samo Gospodaru svome molim i nikoga Njemu u obožavanju ne pridružujem." Da li mi u obožavanju Allaha pridružujemo druge kada: dozivamo poslanika (esselamu alejke ejjuhennebijju) iako nam je to Allah zabranio? U obredima poput salavata sa munare uoči petka dozivamo poslanika i obraćamo mu se direktno? (,,Salavat i selam na Tebe, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, Allahov poslaniče. Salavat i selam na Tebe, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, Allahov miljeniče. Salavat i selam na Tebe, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, kod Allaha zagovorniče. Salavat i selam na Tebe, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, milosti svih svjetova.''- https://www.youtube.com/watch?v=8w2n-JbXc78 )? Da li je to poslanik a.s. radio ili preporučio da se radi? Sami dajte odgovore na ova pitanja. Također, odgovor se nalazi i u Kur’anu: (3:79) Nije primjereno čovjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo, a zatim da govori ljudima: "Budite robovi moji, a ne Allahovi!", nego: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" Iz ovog ajeta je jasno da je poslanik od ljudi tražio da budu pobožni time što Knjizi poučavaju i proučavaju je, i da NIKAD ne bi stao ni blizu savjetovanja ljudi da spominju njega u obredima koji trebaju biti posvećeni isključivo Allahu. Kada vjernici pokušavaju uzdići status poslanika iznad onoga što je Bog odredio, oni misle da odaju počast poslaniku, ali ono što zapravo rade je prkošenje Božjim riječima i uspostavljanje partnera s Bogom. To se dogodilo s Isusovim sljedbenicima. Prvo su rekli da je božanstven, zatim su rekli da je sin Božji, zatim su rekli da su on i Bog jedno. Dakle, šehadet, ezan, namaz, hadž, post i svi drugi obredi moraju biti posvećeni isključivo Gospodaru, bez spominjanja ikoga drugoga. Salavati (33:56) إِنَّ ٱللَّهَ وَمَلَـٰٓئِكَتَهُۥ يُصَلُّونَ عَلَى ٱلنَّبِىِّ ۚ يَـٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ صَلُّوا۟ عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا۟ تَسْلِيمًا Zaista Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam šaljite! Ovaj ajet se smatra opravdanjem donošenja salavata. Već ranije sam spomenuo da su u sam namaz su dodate prakse koje su nelogične i suprotstavljaju se Kur’anu, te su dodata tumačenja nekih Kur’anskih ajeta kako bi se opravdale ovakve prakse. Izmijenjena su značenja Kur’anskih riječi i ajeta da bi se opravdale inovacije i nove prakse koje ranije nisu bile tu. Sa prakticiranjem salavata ima nekoliko problema. Riječi "yuṣallūna" (يُصَلُّونَ) i "ṣallū" (صَلُّوا) mogu imati jedno od dva značenja, ovisno o tome koji korijen se koristi; ili "sad-lam-waw" (ص ل و), što je korijen za molitve i blagoslove, ili "waw-sad-lam" (و ص ل), što je isti korijen kao Salat i znači povezivanje ili spajanje. Ako primijenimo prvi, stih bi bio tumačen kao da Bog i meleci šalju blagoslove na poslanika, i tako bi trebali i vjernici. Ako primijenimo drugi korijen, razumjeli bismo da se Bog i meleci povezuju ili podržavaju poslanika, i tako bi trebali i vjernici. Možemo odrediti koji je korijen ispravan za primjenu gledajući kako se ova riječ koristi u drugim ajetima Kur'ana. Jedan primjer koji pojašnjava da korijen ne može biti slanje blagoslova ili molitvi može se vidjeti u sljedećem ajetu: (9:99) وَمِنَ الْأَعْرَابِ مَنْ يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَيَتَّخِذُ مَا يُنْفِقُ قُرُبَاتٍ عِنْدَ اللَّهِ وَصَلَوَاتِ الرَّسُولِ أَلَا إِنَّهَا قُرْبَةٌ لَهُمْ سَيُدْخِلُهُمُ اللَّهُ فِي رَحْمَتِهِ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَحِيمٌ A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u ahiret i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanika podrže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih milošću Svojom obasuti, Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. Iz ovog ajeta vidimo da se trošenje novca smatra vidom salavata. Ovo implicira da postoji fizička komponenta salavata kroz fizičku podršku poslaniku sredstvima. Ovo je ponovno naglašeno u sljedećem ajetu. (9:103) خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِمْ بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ إِنَّ صَلَاتَكَ سَكَنٌ لَهُمْ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ Uzmi od dobara njihovih zekat i sadaku, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i ohrabri ih, tvoje ohrabrenje će ih, zaista, smiriti - a Allah je Onaj Koji sve čuje i sve zna. Iz ovog ajeta vidimo da je salavat dvosmjeran. Ljudi su slali novac u vidu salavata (podrške) poslaniku, a zauzvrat im je poslanik vraćao salavat (podršku) za njihov trud. Ovaj koncept je sličan zahtjevu u 4:64 kada je poslanik bio živ da ljudi odu njemu kako bi se on mogao moliti Boga za njihov oprost, pokazujući da su vjernici imali dužnost, kao i poslanik. Prvi put kada se riječ "salawat" (صَلَوَاتٌ) koristi u Kur'anu jest u sljedećem ajetu, gdje Bog blagosilja vjernike: (2:157) To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu. Vidimo sličan izraz u sljedećem ajetu, gdje Bog podržava vjernike, kao i meleke: (33:43) On je Taj Koji vas pomaže, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima milostiv. Ako bi u ovom ajetu iznad يُصَلِّي preveli kao “blagosilja” ajet ne bi imao smisla kao ako ga prevedemo kao “pomaže”. U gornjem ajetu vidimo da Allahi Njegovi meleci yuṣallī (يُصَلِّي) na vjernike. Ponovo, ovisno o tome koji se korijen primjenjuje na ajet, može se shvatiti da Bog i Njegovi meleci ili blagoslivljaju ili povezuju (npr. pomažu i podržavaju) vjernike. Ali iz ovih ajeta jasno je da Allah ne komemorira imena vjernika kao što to rade u modernim salavatima prema poslaniku, već podržava vjernike u njihovim naporima u ovom svijetu vodeći ih. Iz ovih ajeta vidimo da je zapovijed za vjernike da pomažu i podržavaju poslanika. I zapovijed za poslanika da učini isto za vjernike. Allah također pomaže i podržava vjernike, kao i meleci. Ali ništa od ovoga ne implicira da bismo to trebali činiti tokom našeg namaza, jer se namaz mora posvetiti samo Bogu. S obzirom na to, da li slanje salavata poslaniku uopće ima smisla danas kada je poslanik mrtav? Osim toga, kroz Kur'an, kada se koristi riječ "Nabi" u vezi s Muhamedom, to se dešava samo dok je bio živ. Ovo se dodatno potvrđuje gledanjem ostatka ajeta 33:56, gdje Bog obavještava vjernike da "selame poslanika. - njemu selam šaljite!" Očigledno je da ne možete poselamiti nekoga ko više nije živ; stoga se ovo odnosi samo kada je poslanik živ. Još jedan jasan primjer u Kur'anu koji pokazuje da kada se koristi riječ "nabi - النَّبِيِّ", to se odnosi samo na period dok je poslanik bio živ, je u sljedećem ajetu: (49:2) O vi koji vjerujete, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite. Iz ovog ajeta jasno je da se ne može podići glas iznad glasa poslanika nakon što on umre. Ako bilo ko ima ikakvih sumnji da je fizičko tijelo Muhameda mrtvo, Bog je također razjasnio ovu stvar: (3:144) Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati, Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi. (39:30) Ti ćeš, sigurno, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti. Dakle, ajet 33:56 odnosi se na zapovijed koja je bila obaveza vjernicima dok je Muhamed bio živ i obavljao svoju obavezu od Boga. Vjernici su u to vrijeme bili dužni podržati poslanika. Sada kada je poslanik preminuo i ispunio svoju misiju prenošenja ove poruke, više se ne može donositi salavat za poslanika, baš kao što više ne možemo podizati glas ili pozdraviti poslanika. Ne samo da se zapovijed iz 33:56 ne može izvršavati, već se ne može koristiti ovaj ajet kao opravdanje za konstantno komemoriranje poslanika i uključivanje njegovog imena u namaz je potpuno u suprotnosti s Kur'anom gdje se ističe da svaka hvala pripada samo Bogu. Kao vjernici, naređeno nam je da se sjećamo Allaha često. (33:41-42) "O vi koji vjerujete, neprestano se sjećajte Allaha i slavite Ga danju i noću" Učiniti drugačije direktno bi proturječilo učenjima poslanika Muhammeda i drugih poslanika. Oni koji pokušavaju opravdati takva djela pravdaju se time da su ovi pravedni pojedinci bili bliži Bogu pozivajući se na njih, te da bi oni bili posrednici kod Boga, ali Bog nam govori da to nije slučaj. (39:3) Zar ne, Čista vjera pripada samo Allahu. A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: "Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik. (20:14) Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i namaz obavljaj da se mene sjetiš! Namaz je povezan s kontemplacijom i molitvom vjernika (9:103). Međutim, mnogi muslimani zaboravljaju ove činjenice; pod utjecajem šejtana, počeli su se previše fokusirati na sjećanje na Muhammeda i meditiranje i komemoriranje njegovog imena danju i noću. To se smatra idolopoklonstvom koje nije u skladu s vjerovanjem u Allaha, poslanika i učenjima islama. Ajet 30:40 nas podsjeća da je Allah taj koji nas je stvorio, koji nam daje, koji okončava naše živote i koji će nas proživjeti radi nagrade. Zbog toga pravi muslimani se sjećaju svog Svemogućeg Stvoritelja, spominju Njegova lijepa imena i veličaju Njegovu uzvišenost danju i noću. Još jednom, svakoga ohrabrujem da sam dođe do svojih zaključaka i procijeni da li u našem islamu ima elemenata idolopoklonstva, da li smo od Muhammeda a.s. napravili idola: koji će se zauzimati za nas (ljude koje nikad nije vidio) pred Bogom koji je najodabraniji, miljenik, najbolje Allahovo stvorenje, time praveći razliku između poslanika što nam je zabranjeno u 2:285 - "Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!" čije se tijelo ne razgrađuje (u sahih hadisima tijela poslanika ne trunu - Sunan Abî Dâwûd (1047), Sunan al-Nasâ’î (1374), and Sunan Ibn Mâjah (1636)) čije se ime nalazi u skoro svim džamijama odmah do Allahovog, u nekim džamijama čak u impozantnijem obliku od Allahovog itd. Posredništvo – šefa'at (kontradikcija) To je još jedna neistina, jer je u kontradikciji sa ajetom ispod, a zna se da u Kur'anu nema kontradikcija. U nastavku su neki hadisi koji govore o posredništvu. Kada čujete mujezina, ponovite ono što govori, a zatim zazovite blagoslov na mene, jer će svako ko prizove blagoslov na mene dobiti deset blagoslova od Allaha; onda moli Allaha za moj Wasilet (zagovorništvo), što je rang u Džennetu koji dolikuje samo jednom od Allahovih robova, a ja se nadam da ću ja biti taj. Ako ko traži da mi se da Wasilet (zagovorništvo), dobit će ga. LINK: https://sunnah.com/muslim:384 Anas bin Malik je prenio da će na Sudnjem danu ljudi moliti poslanike da posreduju kod Boga za njih. Adem, Ibrahim, Musa i Isa će odbiti, upućujući ih na Muhammeda. Muhammed će posredovati i zatražiti od Boga da spasi sve one koji su imali vjeru veličine zrna ječma. Nakon nekoliko faza, Muhammed će zatražiti da se iz vatre izvade svi koji su u sebi imali čak i vjeru veličine najmanje sjemenke. Allah će tada izvesti iz vatre sve one koji su izrazili vjerovanje u jednog Boga. LINK: https://sunnah.com/bukhari:7510 Ovaj hadis opisuje situaciju koja se navodno događa na Sudnjem danu, prema islamskom vjerovanju. Govori se o tome kako će ljudi tada tražiti posrednike koji će moliti Boga za oprost i milost za njih. Po zaprljanoj islamskoj tradiciji, ti posrednici su poslanici i odabrani pojedinci koje će ljudi tražiti da posreduju kod Boga za njih. U tekstu se opisuje kako će ljudi prvo tražiti pomoć od Adema, prvog čovjeka u islamskoj tradiciji. Međutim, Adam će odbiti jer će se bojati Božje srdžbe zbog vlastitog neposluha. Zatim će se ljudi obratiti Nuhu, ali i on će odbiti jer će biti zabrinut za vlastitu sudbinu. Na kraju, prema tekstu, ljudi će zatražiti od Poslanika Muhameda da posreduje kod Boga za njih. Muhamed će tada biti taj koji će biti u mogućnosti da posreduje za ljude pred Božjim prijestoljem i njegova će molitva biti uslišena. Ovaj tekst ilustrira vjerovanje muslimana o posredništvu poslanika i kako će oni tražiti pomoć kod Boga na Sudnjem danu. LINK: https://sunnah.com/bukhari:3340 ______________________________________________________________ 6:51-52 I upozoravaj Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati - da bi se uščuvali. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole u želji za licem Njegovim; ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi ti, ako bi ih otjerao, u zulumćare spadao. 2:123 I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće pomoći. 2:48 I bojte se Dana kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvaćati, kada se ni od koga otkup neće primati i kada nikome niko neće u pomoć priteći. 2:254 O vi koji vjerujete, podijelite dio onoga čime vas Mi opskrbljujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! A nevjernici su pravi zulumćari! 6:70 Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da niko, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati i od takvog se neće nikakva otkupnina primiti. Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja bolna, zato što nisu vjerovali. 6:94 A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. Mi ne vidimo s vama zagovarače vaše za koje ste smatrali da ih Allahu treba u obožavanju pridružiti, pokidane su veze među vama i ostaviše vas oni za koje ste tako tvrdili. 6:107 Da Allah hoće, oni ne bi širk činili, a Mi tebe nismo dali da ih nadzireš niti si ti za njih zadužen. Naravno, kontraargument bi mogao biti da postoje ajeti koji govore da je Allah dozvolio posredništvo kao što su: 20:109 “Tog Dana nikakvo zauzimanje neće biti od koristi, osim onih kojima dopusti Najmilostiviji i čije su riječi Njemu saglasne.” 21:28 “On zna šta su radili i šta će raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe..” 10:3 “Uistinu, vaš Gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju za šest dana, zatim se na Aršu uspostavio, upravljajući svime. Nitko ne može posredovati osim uz Njegovo dopuštenje. To je Allah – vaš Gospodar, pa samo Njega obožavajte. Zar tada nećete biti svjesni?” 19:87 “Niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga ko je zavjet od Svemilosnog uzeo!” Da li ovo znači da postoji kontradikcija u Kur’anu jer u desetak ajeta se govori o tome kako nema nikakvog posredovanja, a u desetak da ima? Naravno da ne. Ovi ajeti govore samo o tome da nikakvo posredništvo neće biti moguće osim onoga koje već ide u svrhu koju je Allah odredio. Poslanik neće moći posredovati za svoj ummet jer nije bio tu i nema smisla da posreduje za nekoga poput mene ili tebe jer nas nikad nije ni vidio ni čuo za nas. Allah neće promijeniti svoje mišljenje samo zato što mu je to ljudsko biće reklo, to Mu ne priliči. Osim toga, poslanik ne zna ni kako mu se ummet odazvao na poruku, a kamo li da li da se za njega zauzima. 5:109 Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: "Kako su vam se odazivali?", oni će reći: "Mi znanja nemamo; zaista Ti dobro znaš sve što je čulima nedokučivo." U suprotnom, značilo bi da Kur’an na nekim mjestima govori o tome da NIKO neće moći ni za koga ništa učiniti, a na nekim da će ipak moći. To znači da u Kur’anu postoje kontradikcije… Razmislimo malo. Ako uporedimo 2:123 gdje Allah kaže da niko ni za koga neće moći ništa učiniti, a u 21:28 kaže da će se zauzimati za onoga s kim On bude zadovoljan, da li to znači da će se zauzimanje moći odvijati kao u hadisima spomenutim iznad? Naravno da ne, jer bi to išlo u suprotnost sa ajetima koji negiraju posredništvo, a Kur’an nema kontradikcija. Zamislite da kažem osobi A: “Hej osobo A, ja sam odlučio da danas neću jesti ništa slatko”, a osobi B: “Hej osobo B, danas neću jesti ništa slatko osim čokolade.”. Da li sam im rekao istu stvar? Naravno da ne. Ista stvar je sa zagovorništvom. Samo onaj čija je volja u skladu sa voljom Svemoćnog može posredovati na Dan suda, ukoliko zauzimanje ima smisla. Ne želim da uzimate zdravo za gotovo ništa što pročitate, samo razmislite o ovome. Šehadet (39:45) Kad se spomene sam Allah, grče se srca onih koji u ahiret ne vjeruju, a kada se spomenu oni koje oni pored Njega obožavaju, odjednom ih radost obuzme. Moramo biti zadovoljni sa spominjanjem samog Allaha u našoj proklamaciji vjere. Da bismo namaz isključivo Allahu posvetili potrebno je da u njemu izjavljujemo svoju vjeru onako kako nam je Allah naredio u Kur’anu, bez spominjanja ljudskih bića uz Njega Uzvišenog. (3:18) Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni, postupajući pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog. Primijetimo da u 3:18 nije spomenut nijedan poslanik. (47:19) Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprost za svoje grijehe i za vjernike i vjernice! Allah zna vaše kretnje, kud se krećete i mjesto vašeg smiraja gdje boravite. Zanimljivo je to da je jedino mjesto u Kur’anu gdje se spominje svjedočenje da je Muhammed a.s. poslanik ajet 63:1 u kojem licemjeri svjedoče da je on poslanik. (63:1) Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi svjedočimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!", i Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah svjedoči i da su licemjeri pravi lašci. Nakon njihove izjave da je Muhammed a.s. poslanik Allahov, Allah odgovara da On zna da je Muhammed Njegov poslanik… A osim toga, u ajetu ispod, Muhammed a.s. je rekao da će svjedok između njega i ljudi biti Allah. (6:19) Reci: "Šta je po svjedočenju najveće?", i odgovori: "Allah, On će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre upozoravam. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci: "On je Bog Jedini, i ja nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete." Muslimani insistiraju na dodavanju drugih "Šehadeta" (množina) - proklamacije da je Muhammed Allahov poslanik uz “Neba boga osim Allaha”. Ovo je po definiciji "Širk" (pripisivanje Allahu) i otvoreno prkošenje Allahu i Njegovom poslaniku. Dodatno, krši glavne zapovijedi u 2:136, 2:285, 3:84 i 4:150-152 koje zabranjuju bilo kakvu razliku među Allahovim poslanicima. Proglašavanjem da je "Muhammed poslanik Allahov", a ne čineći istu proklamaciju za druge poslanike poput Ibrahima, Musaa, Isaa, Saliha i Junusa, pravi se razlika i krši se glavna zapovijed. (2:163) A vaš Bog- jedan je Bog; nema boga osim Njega, Svemilosnog, Milostivog. (2:285) Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!" I govore: "Čujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, a kod Tebe je konačno odredište!" (3:84) Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i potomcima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga; mi nikakvu razliku između njih ne pravimo, i mi smo Njemu predani." (4:152) A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju - On će, sigurno, nagraditi. A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. Jedna od glavnih zapovijesti je: "Ne pravite razliku među Allahovim poslanicima" (2:136, 3:84, 4:150). Vjernici reaguju tako što kažu: "Čujemo i pokoravamo se ," dok se idolopoklonici vraćaju s argumentima kako bi opravdali svoju tvrdnju da se ime Muhammeda spominje pored Allaha, isključujući sve druge poslanike. Pokvareni muslimani spominju Muhammeda u svojoj vjeri (šehadetu) i tokom svojih molitvi. [72:18] Mjesta obožavanja pripadaju Allahu; ne prizivajte nikoga osim Allaha. [4:79] Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok. 4:79 ako je Allah dovoljan kao svjedok da nam je poslao poslanika Muhammeda, čemu potreba muslimana da dodaju ljudsko biće uporno u to, kad je na više mjesta u Kur'anu spomenut pravilan šehadet (Nema boga osim Allaha)? Uistinu, argument iz Kur'ana koji navodi da je Allah dovoljan svjedok jest snažan i jasan. Kada se kaže da je Allah dovoljan svjedok, to implicira da Njegovo svjedočanstvo i Njegova istina su potpune i savršene. U tom kontekstu, dodavanje ljudskog svjedočenja može se smatrati suvišnim ili nepotrebnim, a čak i pogubnim jer se krši zapovijed ne-razlikovanja poslanika. Kada je riječ o šehadetu (svjedočenju) u islamu, važno je razumjeti da postoji razlika između svjedočenja koje daje sam Allah i svjedočenja koje daju ljudi. Kur'an na nekoliko mjesta spominje potrebu za svjedočenjem ljudi, kao što je npr. u slučaju pravde i zakonodavstva. To je zbog toga što ljudi imaju ulogu u primjeni zakona i pravde na Zemlji. Međutim, kada je u pitanju vjera i poslanstvo Poslanika Muhammeda, a.s., Kur'an jasno ističe da je Allah dovoljan kao svjedok. To znači da vjera u poslanstvo Muhammeda, a.s., treba biti utemeljena na povjerenju u Allahovo svjedočenje, a ne na svjedočenju ljudi. Uostalom, mi poslanika Muhammeda a.s. nismo svjedočili nikad. Dakle postoje tri osnovna problema kad se radi o svjedočenju Muhammedovog poslanstva u proklamaciji vjere: Nismo ga svjedočili (vjerujemo da jeste poslanik, ali nismo svjedoci) Allah je dovoljan kao svjedok (4:79) Pravimo razlike među poslanicima (2:136, 2:285, 3:84 i 4:150-152) Dakle, prema shvaćanju ovog argumenta, dodatno svjedočenje ljudi u vezi s poslanstvom Muhammeda, a.s., može se smatrati suvišnim, nepotrebnim i pogubnim jer je Allahova istina dovoljna i potpuna, lažno svjedočenje je zabranjeno, kao i pravljenje razlika među poslanicima. Ritual namaza Ustanovili smo da u namazu nema širka, nema salavata, nema slanja pozdrava i selama nikome. Što se tiče samog rituala i specifikacije obavljanja istog, u Kur’anu su nam spomenute neke posture. (22:77) O vjernici, ruku' i sedždu obavljajte i Gospodaru svome ibadet činite, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite. (39:9) Zar je takav kao onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tlo i stojeći, strahujući od ahireta i nadajući se milosti Gospodara svoga? Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?! Samo se prisjećaju oni koji pameti imaju!" Dakle u ritualu dobivenom od Ibrahima a.s. se zadržavaju posture.
By
Mustafa · 48 minutes ago 48 min