Isus je rekao: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge„ (Ivan 13:35) A što je sa drugima? Onima koji nisu njegovi učenici, onima koji možda uopće ne vjeruju u Isusa? Kako se sa njima ophoditi? Odbijati ih, nazivati ih „nevjernicima“, nemati ljubav za njih, ne pomagati im, okretati glavu kad su u nevolji?

Cesto čitam kako se neki koji sebe smatraju kršćanima, redovito se mole Bogu i često spominju Isusov ponovni dolazak i čekaju ga, ti isti ljudi ponizavaju ljude druge vjere ili čak druge kršćane koji ne pripadaju istoj vjerskoj grupi. Je li ispravno da se arogantno odnosimo ili da arogantno pišemo po drustvenim mrežama osudjujući ljude drugih religija, muslimane, zidove, budiste?

Kako bi se Isus ponašao prema takvima? Kako se on ponašao prema takvim osobama za vrijeme njegova boravka ovdje na zemlji?

Jeste li znali da je jedan od najdužih dijaloga koje je Isus vodio sa nekim na zemlji, bio njegov razgovor sa jednom ženom. Ženom koja nije bila niti židovka niti kršćanka, ona je bila samarićanka i pripadala je narodu kojeg su židovi tog doba prezirali.

Izuzev svojih direktnih učenika jedino njoj je otvoreno rekao da je on Mesija. (Ivan 4:5-42) Ovaj video objašnjava pozadinu i kako je tekao razgovor izmedju Božijeg Sina i te žene:

 

https://www.youtube.com/watch?v=MV-rMaFiZ9M

 

 

 

 

David, koji je zaista bio istinski sluga Božiji, je počinio grijeh. Bio je toliko ponesen ljepotom jedne žene, tudje žene, da nije niti bio svjestan što čini. Počinjava preljubu sa njom, zatim pokušava da to sakrije, a onda, kada mu to ne uspijeva, dovodi do ubistva njenog muža. Nakon što mu je prorok Natan ukazao što je uradio, David je uvidio svoju grešku i za razliku od Adama i Eve koji su svoje gríjehe pripisali drugima, David je odmah priznao svoj grijeh: "Sagriješih Gospodu." David je bio ponizan i iskrena srca i Bog mu je oprostio.

„Natan odgovori Davidu: "I Gospod je tebi oprostio grijeh tvoj. Nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom bio povodom spoticanja neprijateljima Gospodnjim, umrijet će sin, koji ti se rodio."(2.Samuelova 12:1-14).

 

Jedan drugi prijevod kaže: „Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio.“

Očito su to sve promatrali neki drugi, koji su iskoristili priliku da napadnu Boga. Biblija kaže: „ Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule...“

Tko su ti „neprijatelji Gospodnji“? Biblija to otkriva na drugom mjestu. U priči Joba. Tamo se desilo nesto slično.

"Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla" rekao je Bog (Job 1:8) Sotona odgovori Gospodu: "Je li možda Job uzalud se tako Boga bojao? Ne ograđuješ li njega i kuću njegovu i sve, što mu pripada? Djelo ruku njegovih blagoslivljaš, i njegov se posjed proširuje dalje u zemlji. Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se imanja njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!" (Job 1:9-11)

Sotona je htio reći da Bog ljubav svoje djece kupuje kroz sve dobro koje nam poklanja. Job je dokazao da to nije tako. Ipak nas Sotona i njegovi demoni optužuju pred Bogom, pogotovo kada se trudimo da budemo vjerni Bogu i živimo po njegovim uputama.

 

Kada smo poslušni raduje se nas nebeski Otac, raduje se Sin i svi andjeli zajedno.

Kada griješimo onda se raduje Sotona, i njegovi demoni. Raduje se zbog našeg grijeha i boli koju nanosimo našem nebeskom Ocu, jer on mrzi Boga i mrzi ljude. Dobro je da to imamo svagda na umu.

Grijeh koji namjerno činimo ne znači samo našu smrt nego i daje priliku Božijim neprijateljima da likuju i prkose Bogu.

Slika dole: King David Playing the Harp (1622) by Gerard van Honthorst (public domain)

 

 

On 24. 01. 2024. at 17:20, Sve Novo Tvorim said:

A što je sa drugima? Onima koji nisu njegovi učenici, onima koji možda uopće ne vjeruju u Isusa?

a što je sa onima kojima je Bog SAMO Biblijski Bog
SAMO Bog od SINA G Yehoshue
i vjeruju kao u Boga SAMO u Boga Oca YHVH
a u SINA NE vjeruju kao u Boga - jer toga nema u Bibliji

On 24. 01. 2024. at 17:25, Sve Novo Tvorim said:

David, koji je zaista bio istinski sluga Božiji, je počinio grijeh. Bio je toliko ponesen ljepotom jedne žene, tudje žene, da nije niti bio svjestan što čini. Počinjava preljubu sa njom, zatim pokušava da to sakrije, a onda, kada mu to ne uspijeva, dovodi do ubistva njenog muža. Nakon što mu je prorok Natan ukazao što je uradio, David je uvidio svoju grešku i za razliku od Adama i Eve koji su svoje gríjehe pripisali drugima, David je odmah priznao svoj grijeh: "Sagriješih Gospodu." David je bio ponizan i iskrena srca i Bog mu je oprostio.

„Natan odgovori Davidu: "I Gospod je tebi oprostio grijeh tvoj. Nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom bio povodom spoticanja neprijateljima Gospodnjim, umrijet će sin, koji ti se rodio."(2.Samuelova 12:1-14).

 

Jedan drugi prijevod kaže: „Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio.“

Očito su to sve promatrali neki drugi, koji su iskoristili priliku da napadnu Boga. Biblija kaže: „ Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule...“

Tko su ti „neprijatelji Gospodnji“? Biblija to otkriva na drugom mjestu. U priči Joba. Tamo se desilo nesto slično.

"Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla" rekao je Bog (Job 1:8) Sotona odgovori Gospodu: "Je li možda Job uzalud se tako Boga bojao? Ne ograđuješ li njega i kuću njegovu i sve, što mu pripada? Djelo ruku njegovih blagoslivljaš, i njegov se posjed proširuje dalje u zemlji. Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se imanja njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!" (Job 1:9-11)

Sotona je htio reći da Bog ljubav svoje djece kupuje kroz sve dobro koje nam poklanja. Job je dokazao da to nije tako. Ipak nas Sotona i njegovi demoni optužuju pred Bogom, pogotovo kada se trudimo da budemo vjerni Bogu i živimo po njegovim uputama.

 

Kada smo poslušni raduje se nas nebeski Otac, raduje se Sin i svi andjeli zajedno.

Kada griješimo onda se raduje Sotona, i njegovi demoni. Raduje se zbog našeg grijeha i boli koju nanosimo našem nebeskom Ocu, jer on mrzi Boga i mrzi ljude. Dobro je da to imamo svagda na umu.

Grijeh koji namjerno činimo ne znači samo našu smrt nego i daje priliku Božijim neprijateljima da likuju i prkose Bogu.

Slika dole: King David Playing the Harp (1622) by Gerard van Honthorst (public domain)

 

 

Slažem se da smo svi grešni i da onaj koji smatra sebe pravednim sam sebe laže... ali nije David samo priznao svoj grijeh, što jest pohvalno jer nije kao većina ljudi koja okrivi uvijek druge ljude. No, bilo bi dobro napomenuti da  je prošao ono kako se biblijski kaže "žanješ što posiješ". To se svakako može vidjeti i osjetiti čitajući njegove psalme.

Napisala sam ovo samo zbog toga jer sam vidjela kako neki vole uzimati Davida za primjer. Posebno oni koji žele ili jesu neki religijski vođe, učitelji ili propovjednici pa nešto uprskaju. Znači ne osuđujem, to je između njih i Boga, ali mi je zanimljivo kako se taj dio "žanješ što posiješ" uvijek stavi sa strane.... nego u smislu David je bio ovakav Salomon je onakav...  pa što, samo tražim oprosti i idemo dalje po starom... no baš i nije tako... 

Recimo, nije bez veze Pavao rekao kakav treba biti biskup čovjek pravedan,  jedne žene muž, trezven  i slično...

Edited January 30Jan 30 by štit_vjere

Isus reče:

"A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,

ne, neće ožednjeti nikada:

voda koju ću mu ja dati

postat će u njemu izvorom vode

koja struji u život vječni"

(Ivan 4:14)

Ovo su Isusove riječi iz Mateja 7:13.

Okreni se oko sebe. Ima li puno onih koji su sa tobom na tom putu kojim ideš??? Imaš puno braće i sestara u tvom gradu, u tvojoj zemlji, milijuni u čitavom svijetu???

E, pa onda ideš pogrešnim putem, puno suputnika a i put je širok. Tako kaže Isus, pravi vodič.

Potraži pravi, uzmi Bibliju i traži. Iako si sam, nisi, samo ti se to čini. Zamoli Boga i nećeš biti sam. On je sa tobom, njegov Sin je sa tobom. "Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se." Isus reče, naći ćeš i otvoriće nam.

A kad nadješ pravi put, ipak neće biti puno mjesta oko tebe, iako nema puno onih koji sa tobom idu. To je zbog toga što je put uzak i opasan, pun zamki, svaki dan. Pun opasnih životinja koji reže i napadaju, pun lažnih uzputnih vodiča, koji će ti nuditi da te oni povedu jer oni taj put bolje poznaju nego ti... Vidjećes posvuda raskršća, lijevo i desno široki putovi. I uvijek možeš skrenuti na jedan od tih širih putova. I uvijek iskušenje, oni su lakši i udobniji. Neki će skrenuti sa širokog na uski, poneko će pak sa uskog skrenuti na široki...

Zato nam treba mapa, takoreći navigacioni uredjaj. Božija riječ, jer kroz nju govori naš pravi vodič, naš učitelj. I iskrena molitva. Bez toga nema nam niti puta, niti cilja.

Tad ćeš čuti njegov glas. "Uši će tvoje razabrati povik iza tebe: "To je put, idite njim!", ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo."(Izaija 30:31)

On 02. 11. 2024. at 19:49, Sve Novo Tvorim said:

Isus reče:

"A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,

ne, neće ožednjeti nikada:

voda koju ću mu ja dati

postat će u njemu izvorom vode

koja struji u život vječni"

(Ivan 4:14)

Kako je mojsije proveo Izraelce kroz more, vodu, u obećanu zemlju tako nas Hristos kroz duhovnu vodu VERU pere da nasledimo carstvo nebesko. Novu zemlju.

A šta je vera? To je ono u šta verujemo. To jest to je naša istina, Mi smo kroz vaspitanje, obrazovanje, razna iskustva dobili tu istinu kaja je uglavnom sačinjena od zabluda, I sada svoj život doživljavamo kroz tu našu istinu u koju verujemo, i to je naša vera. A Hristos kaže da je on istina i da ko bude tvorio ono šta je On govorio da treba činiti, da će se On i Otac naseliti u takvom čoveku.

Zabluda je istina nastala posle bluda. dok se spremamo da slažemo, ukrademo, damo mito mi to u svom umu opravdavamo da izgleda dobro i tako u svom umu gradimo zabludu. I kada posle sudimo o dešavanjima u svom životu kroz istinu sačinjenu od zabluda mi imamo za osećanja gnev, bes, ljutnji, strahove i svi znamo kako se ponašaju ljudi koji se tako osećaju.

A dok se spremamo da uradimo nešto od onoga šta je Hristos govorio mi takođe to u svom umu opravdavamo i tako gradimo istinu u svom umu, i tako se Hristos kao istina useli u nas. A ko sudi kroz istinu on za osećanja ima radost, milost zahvalnost, ljubav , mir .

I tako istina koja je ono u šta verujemo, naša vera, duhovna voda života, živa voda koje ko se napije nikada više neće ožedneti, I tako Hristos kroz istinu u nama postaje izvor žive vode.

Za bolje razumevanje vode života pogledati uvodni post u temi Zakoni Života