Posted February 4Feb 4 "Kad me ljubi, izbaviću Ga; zakloniću Ga, kad je poznao ime Moje. Zazvaće me, i uslišiću Ga; s Njim ću biti u nevolji, izbaviću ga i proslaviću ga." (Psalam 91:14.15)Svako ima nešto što se zove "životno iskustvo", to jest, onu tačku kada se njegov život promenio za 180°. Pitanje je samo da li smo na taj trenutak obratili pažnju i kako smo odgovorili na taj božanski poziv.Moj se desio 2002-e godine, u rovu. Te noći, moj život, i život još 90 ljudi je bio u pitanju. U tom momentu, bilo je nešto više od godinu dana kako sam pokušavao da "ostavim" Boga. Srećom, On mene nije... Ne znajući šta će se desiti te noći, i da li će moj život završiti u tom rovu, koji je jedva pokrivao moja kolena, mislima mi je prošao Psalam 91, Psalam koji sam sigurno više puta pročitao, ali koji nikada nisam učio napamet. Sada je odzvanjao u mojoj glavi od prvog do poslednjeg stiha. Nakon što je opasnost prošla, sa ogromnim nestrpljenjem sam čekao da dodje smena straže, kako bih što pre otvorio svoju malu, staru, kožnu Bibliju, poklon od moga dede, i potražio šta je to što sam upravo izgovorio. Na granici sa Kosovom je svitalo kada sam otkrio da se radi o Psalmu 91...Gotovo 22 godine proučavam taj Psalam, i kao što to uvek biva sa Svetim Pismom - uvek nešto novo! Interesantno je pogledati nekoliko ključnih reči koje psalmista koristi u 14 i 15 stihu da opiše svoje iskustvo sa Bogom, a u kome sam se i ja pronašao..."Voleti, ljubiti" - reč je koja u originalnom značenju podrazumeva povezanost sa nekim na dug period."Izbaviću ga" - znači odvesti nekoga na sigurno mesto, spasiti ga."Zakloniću ga" - znači biti postavljen na visoko mesto, i to u neposrednoj Božjoj blizini."Poznati ime Božje" - imati iskustveno i svako drugo znanje o Božjem karakteru.Izmedju 14 i 15 stiha postoji uzročno - posledična veza, gde je 15 stih "prirodna posledica" odnosa sa Bogom, opisanog u 14-om stihu, i za šta mislim da treba da bude poseban predmet naših razmišljanja.Poslednje 22 godine mog života bile su jedno uzbudljivo putovanje. Bilo je tu svega - poziv na posao za koji sam se pripremao prvi deo svog života, porodica, preživljen sudar sa autobusom, pretnje zbog vere, izgubljen posao i porodica zbog vere, infarkt, spavanje na ulici, blagoslov dece, ostavljen od gotovo svih, podrška par iskrenih prijatelja, novca na pretek, ali i dani bez hrane...Ono što nikada sebi nisam dozvolio jeste da zaboravim kroz šta me je Bog sve proveo i šta sam kroz sve to trebao da naučim. Mišljenja sam da bi svakodnevno trebalo da se sećamo svakog detalja Očeve nežne brige o nama - obrisanih suza, ispunjenih želja, ublaženih bolova, oteranih strahova, datih blagoslova. Sve su to spomenici u našem životu koji se ne smeju zaboraviti. Bez obzira na situaciju, Bog nam svakodnevno daje utehu i naša je dužnost da tom utehom tešimo i druge oko nas. Tada nam je svaki blagoslov zagarantovan.Na kraju, treba podvući da lepo zvuče obećanja u Psalmu 91:15:"...izbaviću ga i proslaviću ga..." - gde reč "proslaviti" - znači učiniti čast, učiniti bogatim, učiniti nekoga "teškim, vrednim", što nas podseća na biblijsku ideju o "merenju" ljudi (Knjiga proroka Danila 5), gde se neko se nadje "lak" na merenju, a neko "težak".Elem, još jedan dan sa Bogom i još jedna prilika da se stane na "merila", tek toliko da vidimo da li vredimo više nego juče... Edited February 4Feb 4 by Ljubav
Napravite račun ili se prijavite za komentiranje